za sada bez dobrog naslova

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica živi s mamom, koja konobari u obližnjem kafiću u tri smjene.

Imaju jednu prostoriju, koja im služi kao kuhinja i kreativna radionica po danu, a navečer pomaknu stol, izvuku trosjed i dvosjed, pa prostor postaje spavaonica. U trošnoj kućici imaju maleni wc i kupaonu s limenom kadom i velikim pohabanim ogledalom.

Mama je naučila Đurđicu šivati na Bagatici dok je bila klinka i zarazila ju sa svojom kreativnošću.

U kuhinjskom ormaru imaju teglicu u kojoj su nekad bili krastavci, a sada u nju stavljaju novac za kupovanje materijala, s kojima Đurđica koketira svaki dan.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Jednog sunčanog dana, dok je Đurđica čekala tramvaj za centar, prošla je pored nje djevojka s dugom kovrčavom kosom i fotićem na vratu.

Već je prošla nekoliko koraka Đurđicu, a onda se okrenula, vratila jedan korak i nasmiješeno joj se obratila.

„ Sorry, nekako si mi poznata. Ti si Promet i veze ?! “

„ A ne, zamijenila si me s nekim. Nisam se poslije srednje ni upisala na faks. “ Đurđica se promeškoljila i malo stresla, iako je sunce baš lijepo grijalo.

„ Ma, nema veze. Ja sam na Filozofskom. U stvari, zanimaju me moda i fotografija. A ti ? “ – Neobična djevojka je poravnala sunčane naočale u kosi.

„ Ja sam Đurđica. Sorry, ali ovo je tramvaj koji sam čekala. Idem do Name. “ Rekla je Đurđica i mahnula, pa zakoračila u tramvaj.

„ Odlično, vozimo se skupa do centra. Imam na Zrinjevcu dogovoren shooting jedne, starije dame. “ – Namignula je misteriozna studentica ulazeći za njom.

„ Shit, nisam se predstavila. Ja sam Davorka. Btw, imam neodgodivu želju da te fotkam za moj, modni blog. “

„ Blog ? Kaj je to ? “ – Đurđica se zbunila.

„ To su internetske novine, najjednostavije rečeno. “ – Odgovorila je Davorka, nadglasavajući se s klincem koji je vrištao mami da hoće svoj smoki, sad.

„ Wuh, zvuči nadrealno. Ja sam s modernom tehnologijom na vi. “ – Đurđica je protrljala tjeme u neugodi.

„ Imam ideju. Što kažeš, da izmijenimo brojeve, pa ti mogu tipkati kad sam gotova. Odemo kod mene na neku klopicu, pa ću ti u miru sve pokazati i objasniti ?! “ – Davorka se nasmijala i molećivo pogledala Đurđicu.

„ Bilo bi to super, ali ja nemam mobitel. „ – Đurđica se stresla.

„ Zezaš me, jel'da ?! “ – Davorka je prasnula u smijeh.

„ Nimalo. Gle Davorka, sorry, ja sam zaostala u odnosu na tebe. Ne samo da nemam novaca za kompjutor, mobitel ili laptop, meni se to ne sviđa. Iako, poštujem tvoj interes prema svemu tome. „

Đurđica se lagano zacrvenjela, pokazujući s glavom prema fotoaparatu.

„ Sviđaš mi se, djevojko. Nosiš oblekicu o kakvoj mnoge bogate guskice sanjare, a pričaš mi da nemaš love. Hm. “ – Davorka se namjestila s rukom na bradi.

„ Odjeću sama krojim, šivam i nosim. Osim, za mamine dvije frendice, koje me ponekad zamole da im napravim nešto za posebne prilike.

Vjenčanja, sprovode.. “ – Đurđica se nasmijala i zašutjela.

„ O.K. ! Kakve su ti obaveze danas ? „ – Davorka je prošla brzo kroz kosu i zapetljala prste u vrhove.

„ Idem izabrati materijal za mamin šircl, i škicnuti jesu li nabavili vrstu stretcha kakav bi htjela za tajice. Zakaj ? “ – Đurđica se promeškoljila.

„ Jesi za to da utanačimo vrijeme kad se vidimo na trgu, kod vure ? Živim sama, u iznajmljenoj gajbi na Črnomercu. “ – Davorka je šmrcnula i stavila ruku u džep.

„ Uf. Može. Ja sam za. Sad je dvanaest sati. Do dva sam gotova. Ti ? “

„ Brijem da bi shooting mogao potrajati malo duže. Hej, jesi za, da dođeš na Zrinju kad pokupiš materijale ?! “ – Molećivi Davorkin pogled bilo je nemoguće odbiti.

„ Naravno. Nije problem. Vidimo se na Zrinjevcu. “ - Đurđica se nasmijala.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

I tako se iz poznanstva, rodilo čvrsto prijateljstvo. Viđale su se često.

Davorka je živjela u stanu urbane vile, koji su plaćali njeni roditelji.

Davorkin otac je bio predsjednik uprave banke, a majka je prevodila tekstove za odvjetnički ured.

Prostor je bio razmetljivo uređen. Dvjestotinjak kvadrata, podijeljenih u samo tri prostorije i ogromnu natkrivenu terasu, s pogledom na šumu.

Imala je dva kompjutora, tri fotoaparata, laptop, mobitel, smartphone i tablet.

„ Molim te, sutra mi učini uslugu. “ – Davorka je zamolila Đurđicu jedno popodne, dok su pregledavale fotke koje je Davorka pripremila za objavu na svojem blogu.

„ Uuu, ova je dobra. Kako si super naglasila boju ove torbice. – Đurđica se prenula. – „ Kakvu uslugu ? “

„ Nemoj odbiti ništa što će ti biti namijenjeno. “ – Davorka je tajanstveno namignula.

„ Zašto baš sutra ? “

„ Sutra je tvoj rođendan, blentice ! “

„ Juh, zaboravila sam. Yeea, sutra punim dvadesetdvije. „

„ Obećaješ ? “ – Davorka je molećivo klimnula.

„ Dobro znaš da te ne mogu odbiti dok me tako gledaš. Ni ja, ni itko drugi. Da. Obećajem. “ – Đurđica je popustila.

„ To mala ! Nisi samo kreativna, nego i pametna. I, samo da ne ode u zastaru. To je Fendi. “ – Davorka je ponosno pogladila ekran, na kojem je bliještala torbica.

„ Kakav fendi sad ? “ – Đurđica se zbunila.

„ Moram te puno toga naučiti. Dodatke, onome što bogatašice nose, ne zovemo šal, prsten, torba, cipele. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Dan Đurđičinog rođendana je osvanuo, a s njim i poštar na vratima, u devet ujutro.

Potpisala se i unijela u kuhinju paketić, koji je dobila od nasmijanog dečka u plavo-žutoj uniformi.

Na paketiću je s vrpcom bila povezana čestitka.

„ Najkreativnijoj krojačici koju poznajem, želim prekrasan dan. Svakako skuhaj jaču kavu, prije nego otvoriš paket.

Prijateljice moja, čekala sam tvoj rođendan, da ti poželim volju da maštaš i dalje, skiciraš još mnogo nove oblekice i šiješ sve što poželiš.

Ali, imam i ja jednu želju, koju možeš samo ti ostvariti.

Sada, dok pijuckaš svoju kavicu, otvori paket i slijedi upute u njemu.

Uz tebe sam naučila da je ljubav važnija od novaca. Naše iskreno prijateljstvo vr'ednije mi je od druženja s hrpom poznanika, koji se smiješe jer žele biti u mo'm krugu, samo zato što imam bogate starce. Ili, iz straha da ne osvanu na mo'm Modnom blogu ismijani, ili još gore, zaboravljeni.

Ti Đurđica, imaš skromnost pepeljuge, ljepotu koju prenosiš na druge, istinsku vrijednost.

Poklon, koji držiš u ruci, neka bude tvoj dodatni alat za punjenje teglice od krastavaca.

Mistični način, koji će ti služiti da ispričaš svoju priču. Sad, molim te, otvori kutiju. “

Đurđica je pažljivo otvorila i ugledala smartphone.

Na njemu je bio postit s velikim smajlićem i sa strelicom na P.S.

„ Ne moraš se zamarati s detaljima, uključen je. Memoriran je moj broj. Nazovi me, ako si primila poklon. Pusa “

Iako se Đurđica u tom trenutku nalazila u trošnoj kućici, Sunce je kroz kuhinjski prozor obasjalo djevojku i sve oko nje izgledalo je prekrasno.

Uzela je telefon i nazvala prijateljicu.

„ Sretan rođendan mila ! “ – Viknula je Davorka.

„ Sretan je, sretna sam. Hvala ti, Davorka. Gdje si sada? „

„ Vozim se prema tebi, Đurđica. Može kava i za mene ? “

„ Jupi ! Pristavit ću vodu, čim odložim ovo čudo. “

„ Vidimo se, kissikiss ! “

Pile su kavu satima, pregledavajući sve opcije na Đurđičinoj novoj igračci, a onda je Davorka još jednom iznenadila svoju prijateljicu.

„ Što kažeš da danas otvorimo tvoj Modni blog ? „

Odjeća je spremna, trebam samo organizirati modele koje ćeš oblačiti. Fotić je nabrušen ! “

„ Hm. Davorka, meni je tvoj blog odličan. Tako fensi. Otmjen i odmjeren. Predstavljaš markiranu obleku i dodatke s profi curkama.

Ja sam no name djevojka. Ono što radim, moja je izmišljotina. “

„ Daj Đurđica, sad nije trenutak za skromnost “

„ Čekaj ! “ – Đurđica se osmjehnula.

„ Nisam završila. Hoću te pitati, što kažeš da oblekicu ja oblačim. Ionako sam ju šivala sebi po mjeri. “

„ Ideš micica, ideja je odlična. To je spirit, to je ta volja. “ Umarširale su u šestu brzinu.

Đurđica je kombinirala odjeću, na sve moguće načine je spajala suknjice, tajice, topiće, bodiće, hlače, marame, šešire i majice, a Davorka je okidala fotke iz svih mogućih kuteva.

„ Kaj kažeš na to, da spakiraš ono što nisam pofotkala i da se prebacimo kod mene ?! Na terasi ćemo dobiti odlično osvjetljenje. “

„ Oki doki, spremna sam za desetak minuta. “

Nakon dobre, stare Shakire, koja ih je rasplesala po Davorkinoj terasi i potpomognula da shooting pretvore u odličan party, Davorka je prebacila sve fotke na računalo, napravila foldere i posložila ih za pravični sud izabiranja najboljih, za Đurđičin Modni blog.

„ Mnogo si naučila uz mene o tehnologiji i sigurna sam da si spremna. Što ćeš napisati ? „

„ Ja sam Đurđica iz Črnomerca, iz neke šupice i ovo su moje krpice. “ – Đurđica je, za probu, napisala na svojem blogu.

„ Zašto ne bi pokušala nešto otmjenije, poput haljina Au Revoir i marama Love Kiss ?! „ – Ubacila se Davorka.

„ Daj, dođi do mene. “ – Đurđica se nasmijala.

„ Sjedni i reci grlica ! “ – U ruci je držala Davorkin poklon.

„ Bacit ćemo selfie ? “

„ Da, draga moja. I to će biti ta Fotka, s kojom ću započeti moj blog. “

„ Yes ! Volim te, Đurđica ! “ – Zagrlile su se i namjestile za njihov prvi selfie.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica je sljedećeg jutra, s dvadesetdvije godine na leđima, provjeravala popis namirnica koje je namjeravala potražiti na akcijama u dućanu, oblizujući usput drvenu žlicu s medom i gingerom.

Uletjevši u tramvaj u zadnji čas, spotaknula se na kišobran neke bakice. Ispričala se, pronašla mjesto i izvadila svoj smartphone.

Otvorila je stranicu svojeg bloga, po stoti put klizeći prstom po ekranu.

Gledala je u četiri pažljivo izabrane fotografije i razmišljala o jučerašnjoj akciji.

„ Isuse, koliko fotki si napravila, curo ? “ – Đurđica je pitala Davorku.

„ Samo tristotridesetidevet ! “ – Davorka se nakesila.

„ Izabrat ćemo nekoliko najboljih. Spremna ? „

„ Spremna ?! “ – Đurđica se zgrozila. – „Vrti mi se u glavi od same sebe na ovolikom broju fotki. Kako ćemo izabrati ? “

„ Ovako ćemo, mici. Eliminiraj svaku na kojoj si samoj sebi bez veze, tak-tak, ili O.K., kužiš ? “ – Davorka se okrenula od ekrana i namignula zbunjenoj prijateljici.

„ O ! O.K. Kužim. Samo najljepša ostaje. “

„ Da, hoćemo samo najbolje i najljepše ! Fotke sam svrstala u kućice, po

obleki i mjestu gdje sam te fotkala, tako da će izabiranje potrajati, ali se isplati. “ – Davorka je veselo potaknula.

„ Pa, krenimo onda redom. “

Đurđica se zagledala u fotku koju su stavile na četvrto mjesto.

„ Baš mi paše šešir uz ovu, cvjetnu kombinaciju. “ – Samozadovoljno se smješkala, dok se tramvaj punio penzićima.

Odjednom je nešto na ekranu trepnulo. Đurđica je kliknula, da otvori novu obavijest.

„ Imam jedan like i dva komentara. Wow!

Moja frendica stvarno čuda stvara. “ – Razmišljala je.

Komentar je napisala Davorka.

„ Hvala ti najdraža, što si mi omogućila nezaboravno zabavan dan. Najljepši si model kojeg znam, iako me još više fascinira tvoja kolekcija proljetnih krpica.

Vidimo se uskoro, nadam se ! Kiss ! “

Ispod njenog komentara, Tihana je objavila komentar. – „ WTF !? “

„ Tko je sad to ? I što to znači ? “ – Đurđica je totalno zabrejkala, dok je glas u tramvaju oglašavao da je sljedeća stanica, Trg bana Josipa Jelačića.

Nije uspjela izaći, nije se mogla snaći u tom gužvanju starije populacije i košmara u glavi, pa se vratila na mjesto gdje je prije stajala i odlučila pričekati sljedeću stanicu.

Ponovno je pročitala komentare i zagledala se u profilnu fotku od Tihane.

Kliknula je da poveća sliku i shvatila da je plava cura stajala ispred ogledala s teškim okvirom.

„ Fotka je crno-bijela. Ne vidi se baš dobro glava, ali kužim da je djevojka plavuša. Kosa duga, toliko da dodirne cice, lice u bljesku, nejasno. Auuu. Iza nje je pogled koji puca na grad. Samo zastori u njenoj sobi vrijede više nego cijela naša kućica. “ – Promrmljala je poluglasno i u tom trenutku primijetila da je

Tihana iznad fotke napisala samo, Prada.

Nije joj bilo jasno, jer je potpis Calvin Kleine na crnom remenu, isticao bijelu haljinu/košulju.

A, onda je ugledala Torbicu.

U ruci je držala ljepoticu od koje je Đurđica izgubila dah i skoro još jedanput propustila izlazak iz tramvaja.

Konačno je izašla na zrak i shvatila da diše ubrzano.

Pokušala se smiriti gledajući u izloge. Ovaj put joj to nije pomoglo. Torbica, koju je imala ta Tihana, skakala joj je pred očima.

Oči su joj se ispunile sa suzama, shvaćajući da ona takvu torbicu ne može imati. Buljila je u izlog.

Sve joj se iskrivilo.

Ideja o Davorki i njoj kao najboljim frendicama, sada Đurđici nije imala nikakvog smisla.

Po navici je u dućanu birala namirnice s popisa samo gdje je pisalo akcija i osjećala se bespomoćno i jadno.

Gadio joj se taj smartphone u džepu, koji ju je samo podsjećao da je dio luksuza koji si u trenutnim okolnostima ne može priuštiti.

„ Koliko glupa moram biti da povjerujem kak' razlike među nama nisu bitne ?! “ Ljutito je razmišljala.

Smartphone se oglasio s novom porukom.

„ Dva nova komentara na mojem blogu. “ – Đurđica je samoironično pogledala u ekran.

Jedan komentar je bio od Davorke, drugi od Tihane.

Davorka. – „ Mlada dizajnerica, s maštovitim pristupom modi, oplemenjuje hrvatsku scenu.

Tik-Tak Tihana ! “

Tihana. – „ LOL “

„ E, sad je dosta. “ – Bijesno je razmišljala Đurđica. – „ Da vidim, tko je ta Tihana. “

Preko slike profila ušla je na Tihanin blog i imala je što vidjeti.

Svaka fotografija označavala je besprijekorni styling modernog folklora. Fotke iz vrtoglavo skupih salona za njegu tijela, lica i noktiju, fotke njenih omiljenih, isključivo markiranih i teško nabavljivih torbica, cipela, naušnica, ogrlica, satova i narukvica.

Na svim fotkama blještala je raskoš iz njenih ormara, luksuzan namještaj i koktel zabave, na kojima je najvidljiviji highhills styling.

Đurđici se još više zavrtjelo u glavi.

„ Ova spodoba je prijateljica s Davorkom. One su klasa koja se druži. Otkud ja u ovakvoj priči ? “ – Đurđica se pogledala u izlogu kraj kojeg je prolazila i zastala.

Uzela je smartphone i nazvala Davorku.

„ Molim te, samo sekundu, razgovaram na drugi telefon. Javim ti se za minutu. “ – Rekla joj je Davorka i prekinula.

Đurđici je zujalo u glavi, ali je nastavila hodati.

„ Samo da što prije dođem doma. “ – Zamolila je tiho. U tom momentu se oglasilo zvono telefona.

„ Bok darling, what's up ? Sorry na Tihaninim komentarima, neće se ponoviti. Upravo sam popričala s njom. “ – Snuždeno se javila Davorka.

„ Ah da, tvoja prijateljica ! “ – Đurđica se zajedljivo obrecnula.

„ Nego, znaš Davorka, imala sam vremena i razmišljala nešto o nama.

Nismo ti i ja istog kova. Ja sam za tvoj sloj uvreda. Sramota. Ti ćeš mene gledati sa sažaljenjem, a ja tebe kao djevojku koja ima lunapark u kojem se i ja mogu ponekad igrati. Kužiš me ? Bolje ne. “ – Bijesno je mahnula s rukom.

„ Đurđica, što ti je ? Sve je to zbog Tihane. Čitam te, iako nisi ništa komentirala. Slušaj me mila. Jučer sam se trebala naći s Tihanom, u nekakvom bezveze kafiću na Kaptolu i piti kavu, tako da ona može odahnuti poslije jutarnjeg shopinga. Puno radije, bez trunke razmišljanja, ja sam dan provela s tobom. S tobom je lijepo. S tobom je fun. S tobom sam uživala cijelo vrijeme. I da ! Bila sam kučka i poslala poruku Tihani, da se čudno osjećam, da me boli glava i sad ona tvoj blog koristi da se sa mnom prepucava. Ne vrijedi nam se zbog nje živcirati. Ona nema ni jednog prijatelja i ako si ju malo progooglala, sve njene fotke su slikane s mobitelom. Selfies only. “ – Davorka je zadihano objašnjavala.

„ I ne samo to, lice joj se ne vidi. Samo svakojakvi dodaci. „ – Rekla je Đurđica, osjećajući se bolje. – „ I da znaš, nisi u pravu ! “

„ Kak' to misliš ? Rekla sam ti sve iskreno. Razlike u načinu života koje ti i ja imamo samo nas ujedinjuju. Važna si mi. “

„ Taj dio si u pravu, ali rekla si da nisam ništa komentirala. Griješiš. Jesam. “ Đurđica se konačno razvedrila.

„ Ohoho, idem odmah pročitati, pa ti pišem u inbox ! Može ? “ – Davorka je zadržala dah u iščekivanju odgovora.

„ O.K., ali molim te, odmah mi u inbox napiši značenje Tihaninih komentara. Nisam ih razumjela, iako sam osjetila da ne želi reći ništa u moju korist. “

„ Pih ! U tvoju korist ? Ta cura, mila moja, ne želi hodati gradskim ulicama, jer joj ljudi smrde. Gadi joj se vidjeti ljubljenje. Dodir joj smeta. Novac joj smrdi, pa koristi samo kartice. “ – Davorka se razvezala.

„ Da. Vidjela sam ju na jednoj fotki sa zgodnim dečkom. Ona koluta s očima. Kod te cure opasno ne štima. Nisu joj svi doma. “ – Sažaljivo je dodala Đurđica.

„ Vidiš, zato te volim. Ti možeš za zlu i odvratnu osobu imati milosrđa. “

„ Prestani ! “ – Nacerila se Đurđica. – „ Idi, pročitaj moj komentar, a onda mi se javi s porukom u inbox. “

Prvi komentar koji je Đurđica stavila na svoj blog, bio je za Davorku.

„ Kiss odličnoj fotografkinji i veeeliki zagrljaj prijateljice ! “

Drugi komentar blogerice Đurđice.

„ Djevojko Tihana ! Moj blog nije tvoja prčija, nego moj kutak gdje izlažem svoju kreativnost.

Dijelim ju sa svim ljudima dobre volje.

Ti se sakrivaš iza zlovolje i misaone slagalice WTF

i LOL, za koje samo ti znaš pravo značenje i stavljaš ih na moj blog. Vidjela sam tvoj blog i ni na jednoj fotografiji nemaš lice. Jadnice. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Da li nas tehnologija poravnava ?? Što je to samopromocija ?

Jel' to život kakav živimo, ili nešto drugo ? Koliko se približavamo sebi !?

Ili samo gajimo ego i vječno unutarnje pitanje, kako nas drugi doživljavaju ?!

Tko su to, oni ??

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je gledala u svoje nove sandale, dok joj je Leo nanosio frišku farbu u frizerskom salonu Hustler i s gnušanjem se prisjećala posljednje kave s Davorkom.

Kučka je bila toliko bezobrazna da je iz Tihane naprosto izletjelo zgražanje. “ Lako je tebi govoriti ! Kak’ da ti priznam da mrzim svakog’ !? ”

“ Da, to te život trenira. ” – Davorka se nasmijala. – “ Priuštila si sebi sve što možeš kupiti s novcem, a imaš ga u mjesečnim količinama dovoljno za potrebe sedmeročlane obitelji.

Sama mi priznaješ da mrziš svakoga, a žališ mi se što si sama ! Ne brine te što se oko tebe događa ! Ti živiš samo u svom svijetu. Ja sam vjerojatno, jedina budala u gradu, koja ti ima volje govoriti istinu. I ne, neću te fotkati zato jer mi možeš priuštiti gala večer u tvom usranom dvorcu. Meni je bolja fora fotkati Đurđicu, s kojom se super zabavljam. Ne možeš me kupiti na tu svoju kartu novca.

Izigravaš gradsku primadonu, a ja ti za to, vjeruj mi, ne trebam. ”

“ Hej, Tihana, pitao sam te nešto ?! ” – Leo je uvrijeđeno zastao.

“ Bože Leo, daj me ne prepadaj tako ! ” – Tihana ga je bahato gurnula, a onda se samilosno nasmijala, brijući da je to smiješak pomirenja.

“ Što si me ono pitao ? ”

“ Ma, ionako nije važno. No dobro, pitao sam te, jesi li vidjela jučer u Izgubljenima, kako je Sawyer izvrijeđao Kate !? “ – Nacereno se nagnuo.

“ Sorry Leač, jučer sam bila na pilatesu. ” – Tihana se zanjihala u naslonjaču.

“ Baš si bezobrazna, a lijepo smo se dogovorili da nećeš propustiti ni jednu epizodu ! ” – Leo je nadureno šapnuo i podignuo glavu prema kolegici koja je prelistavala časopis na pultu, pa zakolutao s očima.

Kada je Tihana izašla iz frizeraja, ispraćena Leovim naprćenim usnama u poljubac zraku, Leo je pljesnuo s ručicama i razvezao se sa svojom frendicom s posla o Tihana/rubrikonu, koji su rješavali nakon svakog Tihaninog odlaska.

Tihana je, zadovoljna s kupnjom u omiljenim modnim kućama i s friško ispeglanom kosom, ubacila vrećice i ušla u svoju metalic plavu toyotu, vozeći se prema adresi koju je dobila od fotografa.

U mislima je opet pretumbavala kavu s Davorkom.

“ Mogu ti samo reći ime fotografa od kojeg ćeš dobiti odlične fotke za svoj blog, tweeter, fb i za što već hoćeš. ”

“ Ne trebam ni tebe ni nekog drugog fotografa. Upravo sam kupila mobitel Gala. “

Davorka je prekinula Tihanu. – “ Kak’ hoćeš. Baš me briga mala, bacaj selfi-e i dalje. To je ioako tvoj đir, tvoja furka. Uživaj ! Tak’ da, sorry, ali moram ići. Čeka me danas jedna rođendanska fešta. ” – I otišla je s kave, ostavljajući snuždenu i bijesnu Tihanu.

Tihana je tri dana provela u magli, iz koje je izvukla puno bijelog praha i jebenih provoda.

Nije joj padalo na pamet da nazove fotografa kojeg je Davorka spomenula. Nije htjela nazvati nikoga.

Ali, jutros se predomislila.

Možda iz inata Davorki, možda da pokaže onoj seljančici Đurđici, možda da vidi koliko će taj lik love od nje izmusti, a možda jer joj je jednostavno dosadilo na samu sebe klikati.

Iako je još uvijek bila ljuta na Davorku, osjećala se odlično kada je uz jutarnji cappuccino poslala e-mail fotografu ;

Dobro jutro.

Trebala bi fotografije za svoj blog, pa me zanima da li si zainteresiran za suradnju !?

Možeš pogledati moju stranicu, link je u attachment-u.

Pozdrav, Tihana

Nakon sat vremena dobila je odgovor; Dobar dan Tihana:)

Danas u pet popodne sam free, tako da možeš doći na probno fotkanje, pa ćemo vidjeti.

Adresa je u attachment-u ;)

Srdačan pozdrav

P.S. Ako ti ne paše navedeno vrijeme, molim te javi.

Prije nego je pozvonila, pogledala se još jednom u ogledalu, zadovoljno se smješkajući svojem odrazu.

Fotograf je otvorio vrata Tihani da uđe, a ona se zaustavila ispred njega i pozdravila ga sa širokim, namještenim osmjehom.

“ O, pa ti si sigurno Tihana ! ” – Odmaknuo se dva koraka od nje. “ Dobrodošla ! ”

“ A, ti mora da si Franko. ” – Izvukla je ruku iz tanke, kožne rukavice i pružila mu je.

Premjestio je fotoaparat iz desne u lijevu ruku i prihvatio Tihaninu ponuđenu ruku.

“ Ovdje možeš ostaviti kaput, za sada. ” – Franko je pokazao prema velikom, ugradbenom ormaru. – “ Sjedni gdje ti paše, uskoro ću se posvetiti samo tebi.

Namignuo je i ostavio Tihanu da izbezumljeno gleda u njegova leđa.

“ Kako se samo usuđuje tretirati me tako nezainteresirano ? Zar on nije svjestan tko sam ja ?! “ – Bijesno je razmišljala, sjedajući u široki naslonjač.

Ispred sebe je gledala u prekrasan studio s velikim otvorenim kišobranima, malim i velikim reflektorima i ogledalima sa starinskim mesinganim okvirima. Na drvenim policama, koje su uzimale cijeli jedan zid, kočoperili su se fotoaparati i kamere.

Oprema je, čak i Tihanu, na trenutak ostavila bez riječi.

“ Nije mi ponudio ni kavu. I tko je ta drolja koju fotka ? Što ona radi ovdje, u mojem terminu ?! Zašto je bitnija od mene ?! ” – Razmišljala je, pokušavajući neprimjetno istegnuti vrat da bolje vidi što se događa na sceni.

Djevojka je sjedila na stolcu, zavaljena, s nogama na naslonjaču.

Glava joj je opušteno visjela preko ruba sjedalice, dok joj je kosa, kao gusti tepih, prekrivala drveni pod.

Obučena u bijele tajice i crni korzet, igrala se s bisernom ogrlicom i smješkala izravno u fotoaparat, a onda joj se Franko polako približio i nakon seta fotki nešto joj šapnuo na uho, nakon čega se ona nasmijala i promijenila položaj.

Tihana si je s teškom mukom priznala, da drolja izgleda fantastično.

Ali, kada joj je Franko dodao crno-bijeli šešir sa širokim obodom, Tihana je puknula kao kokica.

“ Hoćeš mi, molim te, reći, što ja ovdje čekam ? ” – Ljubomorno je gledala u djevojku i naglo ustala iz naslonjača.

“ Sorry malena, uzmi u obzir da je šest popodne, tako da, sada imam posla. Ali, ako se još malo strpiš i opustiš, uskoro sam samo tvoj ! ”

Franko je namignuo modelu, a Tihani bacio prijekoran pogled.

“ A, sada budi dobra cura i uzmi si kavu iz aparata. Aparat je u kuhinji, a to su ti druga vrata lijevo. ”

“ Imaš i mlijeka ? ” – Nadureno je pitala Tihana.

“ Sorry, nemam. “ – Franko se nasmijao, dodirujući svoje bradavice. “ Pogledaj u frižideru. Trebalo bi biti nešto kravljeg tamo ! ”

Kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je s fotografiranjem modela.

Tihani nije bilo do kave, ali se svejedno uputila u kuhinju, da malo raščisti misli. Prva joj je bila da pobjegne što dalje iz ove nesnosne situacije.

“ Frajer se ponaša kao da ne postojim. Sav se unio u tu blesaču, koja se krevelji po onom stolcu. Pa što ako kasnim, to je damski ! Trebao je biti spreman samo za mene. I kada je uspio dogovoriti drugi fotossesion ? U međuvremenu ?

Kojem međuvremenu ? “ – Tihani je bio poremećen metrički sistem u glavi.

Koliko je ona o Franku progooglala, rijetko tko si je mogao priuštiti baš tog fotografa.

Imao je reputaciju zavodnika, čijem šarmu nije mogla odoljeti ni jedna, iole bitna zvjerka.

„ Sam izabire svoje aktove. “ – Tihana je, od svega što je o njemu čula, shvatila da frajer ne fotka puno, a s obzirom da je pristao da dođe, očekivala je primjereniju dobrodošlicu, obojanu s crvenim tepihom na ulazu i s cvijećem u rukama.

“ Ignorira me već pola sata. ” – Tihana je, uz slim cigaretu, šljoknula svoju espressicu i gunđajući si u bradu, odlučno krenula natrag u studio.

Svjetlio je samo jedan, mali reflektor u kutu, iz nevidljivih zvučnika pjevao je Michael Jackson, a fotograf je šaputao s modelom.

Tihana je ponovno sjela u naslonjač i namjerno, s bukom, premještala jednu nogu preko druge.

Misteriozni model i Franko uopće nisu bili uznemireni s Tihaninim prenemaganjem.

Djevojka se polako dignula sa stolca i nježno poljubila fotografa u usta, pritom mu dirajući kosu, ležerno sakupljenu s širokom gumicom.

Franko je odložio fotoaparat na stolac i uhvatio djevojku za guzu.

“ Kučka je bosa ! Koja patuljčica, pozlit će mi ! ” – Tihana je u sebi nadmeno raspredala, s ponosom gledajući u svoje killersice.

Djevojka je obukla majicu, koja je do tada zaboravljeno ležala na dvosjedu, poslala poljubac Franku i krenula iz studia.

“ Čekaj baby, otvorit ću ti vrata. ” – Franko se elegantno ponudio. “ Oo, hvala ti. ” – Djevojka se slatko nasmijala.

“ Bok ! ” – Nehajno je mahnula prema Tihani i izašla.

“ Sad ću se stvarno ‘zbljuvat’ ! ” – Ljubomorno je pomislila Tihana. “ Bok ! ” – Procijedila je.

“ Čujemo se, ljubavi ! ” – Čula je Frankov pozdrav.

“ Strašno ! ” – Razmišljala je. – “ Sigurno tako govori svakoj ženi koju fotka. Meni je rekao malena, a uopće me ne poznaje. “

Ipak, odjednom joj je laknulo. – “ Sada ćemo konačno biti sami i on će me tretirati onako kako to i zaslužujem ! ”

Franko je ušao u prostoriju i protrljao ruke.

“ Evo me malena, sad sam samo tvoj, kao što sam i obećao. S čim te još mogu poslužiti ? Ali prije svega, reci mi, koliko imaš vremena ? ”

Franko je Tihanu uhvatio nespremnu.

Obično je ona ta koja isplanira koliko vremena će s nekim provesti, ali večeras je bila potpuno slobodna.

“ Trebam biti na Jelačićevom placu u devet. ” – Slagala je, ne trepnuvši. “ Odlično ! ” – Franko je opet zbunio Tihanu. – “ Piješ crno vino ? ”

“ Pa, da, ovaj, ovisi ! Koja je berba u pitanju ? ” – Tihana je podignula glavu.

“ Zar nećemo početi s fotossesionom ?! S obzirom da si se bunio jer sam kasnila, shvatila sam da ti se žuri ! ”

“ E pa, krivo si shvatila. ” – Franko je Tihani poklonio široki osmijeh, koji je otkrio lijepe, bijele i zdrave zube.

“ Prvo ću sada, s guštom, popiti čašu vina, ali bojim se da ta vrsta neće zadovoljiti tvoj ukus. ” – Značajno je pogledao u Tihanu.

“ U vinima nisam posebno probirljiv. ”

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Proljeće je u Zagreb donijelo toplije dane, sunce je zasjalo, grane su se osule s pupoljcima.

Davorka i Đurđica su bezbrižno šetale po Botaničkom vrtu i uživale u sladoledu.

“ Ova klupa je samo nas dvije čekala ! ” – Davorka se nasmijala, spustila svoju veliku torbu na klupu i prva se zavalila.

“ Znaš, danas ujutro sinula mi je ideja kako da prepravim

one dosadne hlače. ” – Rekla je Đurđica, sjedajući pored Davorke.

“ Misliš na one zelene, vrećaste ? ”

“ Točno te ! Napravit ću od njih kratke hlače, a nogavice ću iskoristiti kao široke mandžete i dodat ću džepove od trapera na guzi. ”

“ Hmm. Nisam baš ziher da ih mogu zamisliti takve. ”

“ Znam. Zato sam uzela skicu, koju sam jutros napravila. ” – Đurđica se nasmijala, vadeći papir iz svojeg ruksaka.

“ Jebeno si to zamislila, draga ! ” – Rekla je Davorka, zagledana u crtež.

“ Uff ! Priznajem da sam bila malo skeptična, što se tiče džepova od trapera, ali ako će izgledati kao na slici, imam novi fotossesion, a ti imaš glavnu atrakciju za svoj Modni blog. ”

“ Vjeruj mi, izgledat će bolje nego na skici ! – Đurđica se nasmijala.

“ Luda si, Davorka. ” – Zadovoljno je vratila skicu u ruksak. “ I, hvala ti što vjeruješ u mene. ”

“ Čekaj, vrati papir, hoću to fotkati ! Bit će dobar uvod ! Što kažeš, da fotkam fazu po fazu mijenjanja dosadnih, zelenih hlača u vruće hlačice i tako malo razbarušimo tvoje dosadašnje obrasce na blogu ? ”

“ You are the boss ! Good one. ” – Đurđica je napravila grimasu i nasmijale su se.

Davorka je namjestila papir sa skicom i počela fotkati.

“ Đurđica, daj sada, molim te, stani ispred klupe. Odlično ! Ostani tak’, ali nemoj gledati direktno u kameru. Nice ! Uhvatile smo najbolji kut. ”

U tom trenutku, plava metallic Toyota projurila je po ulici pored Botaničkog vrta.

Davorka je prestala fotkati.

“ Upravo je prošla Tihana, u svojem sportskom autiću. Bože dragi, baš je nagazila ! Čekaj, možda sam, dok sam te fotkala, uhvatila i nju. ” – Prelistavala je po posljednjim fotkama i pronašla djelić plavog metala u pozadini.

“ Daj da vidim ! ” – Đurđica se zagledala u sliku na ekranu od fotića. “ Vidiš, iza ograde se nazire plavi komad ! ”

“ Da, sada vidim. Imaš je. “ – Nasmijala se. – “ Zanimljivo, da se baš sad tuda provozala. ”

“ Pa, i je i nije. Hm ! Kada sam ju zadni put vidjela, nije mi izgledala sretno. ” “ A, toj kavi s njom, ima već tri, četiri tjedna, ako se dobro sjećam ! ” – Dodala je Đurđica.

“ Ma, baš me briga za Tihanu. Što kažeš na to, da odšećemo iz Botaničkog prema nasipu i maksimalno iskoristimo dan ? ” – Davorka je počela pospremati opremu.

“ Ja sam totalno za ! Carpe diem ! A, mogle bi svratiti i do jedne moje frendice. Usput nam je, a mogu odmah i pokupiti neke materijale koje je naručila. ”

“ Cool ! Idemo ! ”

Hodajući prema glavnim vratima, začuđeno su se pogledale kad je vozilo hitne pomoći, uz sirene, projurilo ulicom.

Izašle su na cestu i ugledale metež niže dolje, na križanju. Davorka je slegnula ramenima.

“ Ako se nešto i dogodilo, mi im ne možemo pomoći. ” “ Imaš pravo. Idemo ! ”

Krenule su prema drugoj strani ulice.

Policijski auto je išao u istom smjeru kuda i kola hitne pomoći, a onda je odjednom Đurđici sinulo. – “ Što ako se radi o Tihani ? ”

“ Ma daj, toj predatorici se ništa ne može dogoditi ! ”

“ Ozbiljno, Davorka ! Sama si rekla da si ju vidjela kako juri cestom. A, ova ulica nije predviđena za brzu vožnju. Možda bi trebale provjeriti, odnosno pogledati o čemu se radi. “

“ O.K. Ako će te to smiriti, idemo vidjeti, ali nećemo se gurati preblizu. ”

“ I meni Tihana ide na živce iako ju ne poznajem, tako da razumijem da ti je tlaka. Ali, vas dvije ste frendice, a sada je možebitno u nevolji. Nije pravo vrijeme da budeš bezosjećajna. ”

“ U pravu si. U pravu si ! Ne želim biti hladna kučka. To je ionako Tihanina uloga. “ – Nacerila se. – “ U svoju obranu mogu samo reći, da Tihana i ja nismo frendice, nego poznanice. ”

“ Daj ne kompliciraj, Davorka. Idemo vidjeti da li je u ovoj zbrci tvoja poznanica. ” – Đurđica se nasmijala.

“ Čekaj, uspori malo hod Đurđica ! Što ako se radi o Tihani ? Što si mislila ? Što trebamo učiniti, po tvom mišljenju ? ”

“ Ne znam. ‘Ajde da, za početak, samo vidimo o čemu i o kome se radi. ”

“ U redu. Ja svakako predlažem da samo čekiramo situaciju, pa odemo svojim putem.”

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Na raskršću prepunom s ljudima, koji su na različite načine pokazivali svoje zgražanje s viđenim, Đurđica i Davorka su se zaustavile na sigurnoj udaljenosti, čim su ugledale metallic toyotu zabijenu u štand s jabukama.

Jabuka je bilo svuda, razbacanih na sve strane.

“ Joj, pogledaj ovo ! ” – Đurđica je uperila prst prema stupu, na kojem je bio zabijen stolac.

Davorka se zgrozila. – “ Jebeš mi sve, ovo je strava ! Kak’ je tek prošla prodavačica jabuka ? ”

Sa zvučnika iz auta, Lana Del Ray pjevala je, Don’t make me sad, don’t make me cry, ’couse you and I ..

Davorka i Đurđica su ugledale Tihanu, pogledale jedna u drugu i prasnule u smijeh.

Okružena ljudima, nadvikivala se s Laninim pjevanjem, pokušavajući nešto objasniti policajcu uz žestoku gestikulaciju.

“ Vidjele jesmo ! Bris ! Uvjerena sam da će se Tihana snaći i bez nas ! ” Davorka je napravila grimasu.

U tom trenutku, dojurila je prodavačica jabuka, držeći se za glavu.

“ Jezuš i Marija, kaj se to dogodilo ? Božek dragi, kaj mi bu ve šef rekel ? A, samo sam si po gablec odbežala ! Joj meni ! Joj ! ”

“ Gospođo, smirite se ! Važno je da ste Vi dobro. Zamislite da ste u trenutku udara automobila, sjedili na onom stolcu ! ” – Bolničar je uhvatio šokiranu prodavačicu za lakat i pokazao joj gdje je završio stolac.

“ Ovo je izvanredna prilika da fotkaš, Davorka ! Dovoljno smo udaljene, a Tihana i ekipa su prezauzeti sa situacijom. Tko zna, jednog dana, možda će ti biti zahvalna na fotkama ovog događaja. ”

Đurđica je iznenadila Davorku s idejom, i iako je bila spremna gibati dalje, paparazzo u njoj je prevagnuo.

Izvadila je fotić i počela fotkati.

“ Gospođo, upozoravam Vas ! Kao prvo, ugasite taj nesnosan zvuk u vašem automobilu i kao što sam prvi puta rekao, odmah donesite vozačku i prometnu dozvolu. “ – Naredio je policajac, vidno iživciran.

“ Dobro ! Ne derite se na mene ! Nisam ja kriva što se ovo dogodilo. Morala sam nešto učiniti, dok je ispred mene, niotkuda, iskočila ta pješakinja. ”

Znatiželjnici su počeli glasno negodovati.

“ …Da, a ne bu’ rekla da je izigravala Laudu !... ”

“ …I da cura nije iskočila pred nju, nego je prelazila pješački !.. ” “ …A, ova je dojurila, k’o da ju sto vragova goni ! ”

“ …Sreća je samo što nitko nije poginuo ! ”

“ Idemo ? ” – Davorka je zadovoljno spremala fotić natrag u torbu. “ Može. Dosta mi je cirkusa za danas. ” – Đurđica se nasmijala.

“ Ne želim više raspravljati s Vama ! ” – Tihana je odbrusila policajcima. “ Vratite mi moje dokumente. ”

“ Ne ide to tako, gospođo ! ” – Policajac ju je razdražljivo pogledao.

“ To Vi mislite ! Sada će doći moj tata, pa ćemo vidjeti ! Već je sigurno blizu ! ”

Tihana je pogledala iznad hrpice ljudi, koja se sve više prorjeđivala i ugledala Davorku i Đurđicu.

“ Hej ! Halo, Davorka ! ” – Tihana se bez razmišljanja proderala i uhvatila se za glavu, ali okrenula se Đurđica.

“ Jeste dobro ? ” – Prišao joj je bolničar, koji se baš spremao sjesti u vozilo hitne. “ Nikad bolje, hvala ! ” – Tihana je ironično odmahnula glavom, držeći ruku na čelu.

“ Hej, Davorka ! ” – Ignorirajući bolničara, još jednom je viknula, jer Davorka i Đurđica nisu stale.

Davorka se konačno okrenula, usporila, mahnula Tihani i nastavila hodati dalje.

“ Sigurno ? Možda se ne sjećate da ste dobili udarac u glavu. Nesreća je možebitno izazvala stres. Dozvolite da Vam barem izmjerim tlak. ”

“ Nitko meni ništa neće mjeriti, hvala lijepa. Slobodni ste ići svojim poslom, dalje. ” – Nestrpljivo je rekla Tihana.

“ Kučke bezobrazne. ” – Bijes je potpuno obuzeo Tihanu. “ Kučka ! U ovakvoj situaciji me ostavlja. “

Poželjela je potrčati za njima i izgovoriti im sve što zaslužuju, ali ipak se primirila.

“ Što mi je ? Ne trebam Davorku, a još manje onu odrpančicu. Ni sada, ni sutra. Nikada ! ”

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

“ Đurđica, što ti je bilo ? Zašto si se okrenula ? Mogle smo proći i ona bi mislila da ju ne čujem ! ” – Davorka se oneraspoložila.

“ Sorry ! Instinktivno sam reagirala. ” – Snuždeno je priznala Đurđica. “ O.K. Svejedno. ”

Hodale su u tišini prema nasipu, ali kada se Sava pojavila pred njima, prelijevajući se u svim mogućim, plavim nijansama na suncu, raspoloženje je opet počelo rasti.

“ Znaš Đurđica, ti meni trebaš oprostiti, a ne ja tebi. Volim te zbog tvoje neiskvarenosti, a svako malo ti baš to predbacujem. Mahnula sam Tihani i pokazala dobru volju. Nisam joj dužna objašjavati gdje idem i zašto, odnosno tetošiti njen ego. Ionako joj nije ništa slomljeno osim ponosa i malo lima, u to smo se uvjerile. Sigurna sam da će tatica pažljivo zataškati nesreću koliko god je to moguće i platiti svu nanesenu štetu. ”

“ Pogledaj ovog gnjurca dolje i opusti se. ” – Rekla je Đurđica, vadeći iz džepa kopču za svoju dugu, smeđu kosu. – “ Sve je O.K., kužim te. “

Kada je ukrotila kosu u nemarnu pundžu, uhvatila je Davorku pod ruku, veselo ubrzavajući prema mostu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je sjedila na udobnom naslonjaču u svojoj sobi i bjesnila. – “ Sirove kokoši ! “

S ljutnjom se prisjećala trenutka u kojem se vozila pored Botaničkog vrta.

Odmah je prepoznala Davorku.

“ Pa, zar to nije ? Ma je ! To je ona i njena nova, glupava prijateljica. Pih ! Očito se više ne odvajaju jedna od druge. Na fotki bloga izgleda bez veze, a u stvarnosti je još bezveznija. I još se zove, Đurđica ! Hahaha ! ” – Tihani je užurbani tijek misli izazvao momentalnu, nasnosnu glavobolju.

Počela ih je s mobitelom fotkati, dok je sve jače pritiskala gas.

Slikajući ih, sjetila se kako joj je onaj napuhani Franko, drugi dan nakon shootinga, poslao fotke i napisao, Uživaj !

Odjednom je shvatila da ne može savladati zavoj, a onda je primijetila ženu, kako prelazi cestu.

Bacila je mobitel na suvozačev stolac i uhvatila volan s obadvije ruke, pa skrenula oštro desno, da ne pokupi pješakinju koja se odnikuda pojavila.

“ Platit će tatica i mamica njeno nabijanje ! ” – Mogla je čuti Davorku i sve njoj slične, kako se krevelje.

“ Ali neću im dati gušta, posebno ne kovrčavoj, koja si je umislila da me može ignorirati. ”

Glasno se nasmijala dok je gledala fotke na mobitelu.

“ Što bi rekao onaj debilni policajac da me vidio kako u vožnji fotkam krave dok ližu sladoled ? ” – Pomislila je, ponosna na samu sebe.

Pripremila je laptop i izvadila karticu iz mobitela.

Udobrovoljila se istog trenutka kada joj je zelena točka signalizirala da je Franko on line.

Tihana je diplomirala pravo.

Upisala je taj fakultet, jer se dogovorila s tatom da je njena jedina briga da se redovito pojavljuje na predavanjima.

Sve ostalo je on redovito sređivao.

Pobrinuo se da s osamnaest dobije trosobni stan na Trnju, opskrbljujući ju s obilnim mjesečnim džeparcem i s tetom Katicom, koja je dva puta tjedno donosila frišku hranu, kuhala pekmeze, prala prozore i obavljala Tihani dosadne poslove, poput peglanja, brisanja prašine i pranja podova.

Sa svojih dvadesetpet godina, nije znala ni jaja ispeći, ali to ju ni najmanje nije opterećivalo.

Trenutno je bila bijesna što ju bole koljena od udarca i opet se sjetila Frankovog napuhavanja.

“ Za vrijeme fotosessiona bio je sa mnom hladniji i rezerviraniji, nego s kujom koju je fotkao prije mene. Tretira me kao glupaču !

Fakat mi ide na živce. ” – Pjenila se u sebi, ulazeći u ormar/sobu s izloženim kolekcijama aktualnog godišnjeg doba, da se malo smiri.

Na policama koje su prekrivale jedan cijeli zid, namigivale su cipele zbog kojih se nikada nije osjećala usamljeno.

Soba, u kojoj je najčešće boravila i koju je zaključavala uvijek kada je organizirala partijanje, gledala je u vrt ukrašen s metvicom, kaduljom, jednom živčanom vrbom i s dva, velika drveta divljih ruža.

U sobu se na veliki, balkonski prozor uprlo sunce.

Tihana je spustila zavjesu boje ciklame i namjestila se u veliku fotelju, odlučna da napiše Franku poruku.

“ Poslije ću smisliti kako da na najjači način upotrijebim fotke. ” – Razmišljala je, prolazeći s prstima kroz dugu, gustu, njegovanu, plavu kosu.

Sunce se spajalo s njenim pramenovima dok se ona meškoljila, pokušavajući se koncentrirati na pisanje maila.

Kada se zelena točka ugasila, napućila je svoje crvene, pune usne.

“ Fak ! Fak ! Zašto !? ” – Tihana je široko pogledala u ekran, bljesnula sa smaragdno zelenim očima i izvila friško izmanikirane obrve.

“ Morao me vidjeti. Zato je i zbrisao ! Fucker ! ” – Tihana se razljutila i počela tipkati, dok je s dugim nogama nervozno tresla laptop.

Posljednje na što je mislila, prije nego se zabila u štand s jabukama, bio je Franko.

Gadila joj se svaka nova pomisao na njegovo preseravanje one večeri u studiu. Smirila se i krenula kuckati poruku.

Hey ! Baš čudno ! Kladim se da si maloprije svijetlio… Bila sam sigurna da ćeš mi se javiti.

Btw, Imala sam gadnu nesreću.

Poslala je mail i nastavila se vrpoljiti u naslonjaču. Gledala je u svoje duge prste na rukama.

Zabavljala se, promatrajući kreativnost koju je nova kozmetičarka unijela na njene nokte.

Konačno se javio.

Bok djevojko!

Baš mi je žao zbog nesreće, nadam se da si dobro ! Sorry…

Ali, javio sam ti se, dan nakon što si bila kod mene. Želim ti brz oporavak.

P.S. Provjeri poštanski sandučić kad budeš dobro -}

Tihana je nastavila tipkati.

O sorry, da, poslao si mi fotke, dobila sam ih !

Gledala je dvadeseti put u fotke i zadovoljno se smješkala.

“ Bahat je i bezobrazan, ali majstorski je to odradio. Za pišljivih petsto kuna. Fak, moja manikura košta više. ” – Tihana je pogledala u nokte, razmišljajući istovremeno, kako će danas rezervirati novi termin kod kozmetičarke za sutra i kako će svojim natučenim nogama priuštiti nove cipele.

“ Zaslužila sam ih ! ”

Nakon pet minuta, javio se Franko.

& ? Mogu li čuti tvoje mišljenje ?

Odgovorila je nakon deset minuta.

Super su fotke. Odlično izgledam na svakoj koju si mi poslao.

Franko se odmah javio.

Drago mi je. Možemo dogovoriti fotossesion za ovaj vikend.

Tihana je trenutak likovanja zamijenila s novim naletom ljutnje.

Fakat si pun sebe. Misliš da ja sada razmišljam o fotossesionu kod tebe, a ni jednom me ne pitaš o udesu.

Mogla sam poginuti, barabo uobražena.

Ali, nisam iznenađena. Odmah sam te skužila, iako sam za tebe glupa plavuša.

Franko. – Poginuti ?? Kaj se desilo ??

Tihana. – Imala sam saobraćajnu nesreću.

Franko. – Wow ! Vidim da ti prstići nisu polomljeni, ali sada razumijem da si dobila jači udarac u glavu.

Zato, odmori, hahaha, stvarno mi je žao što si imala nesreću !

Tihana je istog trenutka iskopčala internet.

Mogla je čuti njegov bezobrazni smijeh u svojoj glavi. Prenula se kada je zvono mobitela postalo glasnije.

“ Molim ! ” – Nestrpljivo je viknula. “ Kćeri ! Jesi dobro ? “

“ Naravno da sam dobro. I više od dobro ! Odlično sam, tata. “ “ Zvučiš mi razdražljivo. Zovem da čujem, da li te boli ? ”

“ Ma, sve je O.K. Popila sam tabletu i sada me koljena skoro i ne bole. ” – Rekla je smirenije.

“ Sada mi je lakše. Mama je čak htjela preskočiti današnji tenis i doći k tebi. Nije htjela otići, sve dok nisam dva puta obećao da ću provjeravati kako si. Hoćeš da pozovem Katicu da ti nešto friško skuha ? ”

“ Ne dolazi u obzir ! Imam sve što mi je potrebno. Nego tata, što zapravo hoćeš ? ”

“ Prava si mamina kćer. Uvijek me skužiš. “ – Nasmijao se.

“ Bilo mi je malo glupo odmah te pitati, ipak si tek prošla kroz šok. Jesi li bila kod onog fotografa kojeg si spominjala, kako se zove ? ”

“ Franko ! Franko se zove ! I da, bila sam. Zašto te baš sad to zanima ? ” Tihana se ražestila.

“ Ne bi te gnjavio, ali već dva puta su me zamolili iz odjela za javnost da im pošaljem fotografije naših ureda.

Trebaju ih za Europsku organizaciju.”

“ Baš me briga, neću ga zvati. Ne da mi se s njim razgovarati. ”

“ Tihana, nemoj mene zajebavati sa svojim igricama. Zanima me da li je mali dobar fotograf, ili nije ! ”

Nije joj se dalo s tatom dalje objašnjavati.

“ Dobar je fotograf. Nazvat ću ga, O.K. ? Sretan ? Vas dvojica ćete se sigurno obožavati. Kada ga trebaš ? ”

“ Sutra do tri popodne ! ”

“ Bože dragi ! Sutra !? O.K. ” – Duboko je uzdahnula. – “ Idem ga odmah probat’ dobit’, pa ti se javim. ”

“ ‘Ej, kćeri ! ”

“ Isuse, što sad ? ” “ Hvala ti. ”

“ Daj, čujemo se ! ”

Tihana je pogledala u vizitku koju je dobila od Franka i shvatila da je navedena samo mail adresa, bez broja telefona.

“ Fak ! Fak it ! ” – Gunđala je, konektirajući se na net. “ Frajer me fakat izluđuje ! ”

Molim te, pošalji mi svoj broj, ili me nazovi na mobitel.

Broj je na vizitki koju sam ti ostavila. Trebamo razgovarati o fotosessionu, koji mora biti sutra.

“ ‘Ajde, sad mi se nemoj javiti deset minuta po običaju, jer ja nemam pametnijeg posla, od visjeti pored laptopa i čekati gospodina uobraženka. “

Rezignirano je lupkala s dugim noktima po širokom, drvenom, radnom stolu.

Kao da joj čita misli i inati se, dobila je istog trenutka broj telefona.

Birajući brojeve s jednom rukom, s drugom je uzela upaljač i s užitkom povukla dim iz slim cigarete.

“ Molim ? ” – Javio se dubok, muški glas.

“ Franko, nisam te valjda probudila ! ” – Zlobno je komentirala, moleći u sebi da je.

“ Ne, nisi. Prekinula si me u gledanju filma. Koliko sam shvatio, ti bi htjela da te ovjekovječim sa svim ozljedama koje si zaradila u nesreći. ”

“ Daj prestani. Ne radi se o meni, nego o mom ocu. Trebaju mu fotografije. Za posao. “

“ Kakav posao ? ”

“ Nekoliko fotografija u uredu. Rukovanje, radni stol, bla, bla. ” “ Mislio sam da ti je stari automehaničar. ”

“ Pa, krivo si mislio ! ” – Izderala se na njega.

“ Šalim se. “ – Nasmijao se. – “ ‘Ajde, ne ljuti se. Pofotkam to bez problema. ” “ Cijena ? ”

“ Pa, cijena je ista. Pofotkam i gibam. Kad trebam doći ? ”

“ Dođi u četrnaest. Trajat će do, najkasnije, tri popodne. A adresa je … ” Franko je prekinuo Tihanu.

“ Molim te, pošalji mi adresu na mail. ” Tihana je začula ženski smijeh u pozadini.

“ Dobro malena, pošalji mail i to je to. Gibam. ” – Prekinuo je vezu. Pogledala je u mobitel i odkoračala na balkon.

Povukla je dim cigarete. - “ Koji kreten ! ” – Razljućeno je viknula.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica je došla doma iz šetnje, odložila materijale kraj šivaće mašine, zadovoljno bacila još jedan pogled na njih i uzela veliku bilježnicu.

Svoju slatku tajnu istraživanja, uživala je kad god je imala vremena, ili inspiracije.

Danas je odlučila dokučiti, zašto su se baš u određenom trenutku poklopili detalji.

Počela je upisivati.

Davorka i ja smo bile u Botaničkom, u vrijeme kada se Tihana provozala cestom.

Da li je moguće da je Tihana nekako osjetila, namirišala, da je Davorka u blizini i koliko je taj osjećaj utjecao na njenu ubrzanost, nervozu, bijes, kojeg na žalost, nije bila svjesna, pa se zabila u štand ?!

„ Za sad, dosta. Idem narezati hlače. Tako ću najbolje i najbrže doći do smjera u kojem trebam gledati na današnju sinhronizaciju. „ – Šapnula je svojem mačku Fišeru, mazeći ga.

Fišer je dignuo glavu i prestao presti, čim je Đurđica izvadila škare.

„ Znam da si razočaran, ali mama će doći za dva sata. Onda ćete se vas dvoje lijepo maziti i igrati. O.K. Fišeru ? “

Mačak je nekoliko trenutaka gledao u Đurđicu, a onda se pomirljivo smjestio u omiljeni naslonjač Đurđičine mame.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka je ušla u svoj stan i odmah otišla pod tuš.

Nakon što je dopustila mlazovima vode da ju osvježe, uzela je karticu iz fotića i sve fotke prebacila u kompjutor.

Kad je okretala fotke i prebacivala ih u odgovarajuće fajlove, shvatila je da je broj fotki iz Botaničkog vrta isti, kao i broj fotki od Tihanine nesreće.

Polako pregledavajući fotografije, osjećala je preplavljivanje bujice različitih emocija.

Zbrka u glavi bila joj je toliko jaka da se dignula i odšetala na terasu. Gledala je kako krošnje vode ljubav s vjetrovima.

Mobitel je glasno zazvonio.

„ Hvala Bogu, da si me nazvala. Puknut ću, ako ti ne kažem o čemu razmišljam od kad sam došla doma ! “ – Davorka je prasnula u slušalicu.

„ Ćao i tebi draga. Što si sad izbrijala ? “ – Đurđica se nasmijala. – „ I ja sam pod utjecajem svega što se danas dogodilo. “

„ Ne kužim, zašto se uporno i tvrdo držim samo fotografije ? Tebi dajem totalno lude savjete, eksperimentiram s drugima, a u biti sam kukavica. Fak it ! “

„ Wow ! Uspori malo. O čemu pričamo ? “

„ Zašto već četiri godine imam samo Modni blog ? Kreveljim se na svakoga tko brine što će drugi reći, a ja prva nemam hrabrosti prerasti granicu koju sam sama postavila. “

Đurđici je bilo jasno da je Davorku opet lupio val egoizma.

„ Da, licemjerko mala, da. Opusti se i dopusti si. Nema potrebe da sakrivaš svoju kreativnost. “ – Veselo je rekla Đurđica. – „ Vjeruj mi, to neće oskrvnuti ikonu fotografkinje kojoj se svi klanjamo. “

„ Samo se ti rugaj ! Upravo mi je sinula jedna, luda ideja. Napravit ću test samoj sebi ! “ – Davorka je užurbano krenula prema svojem kompu.

„ Sad, ovog trena, otvorit ću novi blog i objaviti svoj prvi post. Kad završim tekst javim ti, pa ga možeš pročitati. Na Blogu ! Čim završim ! Obećajem da ću biti brza. “

„ Odlično draga moja, ali nemoj se žuriti. Nigdje ne gori, ludice. “

„ Da, fakat ! Pusa darling. “ – Davorka se nacerila.

„ Jedva čekam da te pročitam. “ – Đurđica se nasmijala. – „ Pusa. “

Davorka je odlučno otvorila novi blog, dala mu ime Dalekozor, izabrala prvu pozadinu koja je bila u ponudi, kliknula na Novi post, upisala naslov Prijateljstvo i zastala.

Nekoliko trenutaka je gledala u bijeli ekran, onda protegnula ruke.

Dva puta je promijenila muziku, pa ju ipak ugasila i konačno počela pisati.

„ Danas je moja prijateljica imala saobraćajku.

Na njezin život sam uvijek gledala kao na čudnovatu bajku. Danas sve vidim u drugačijoj perspektivi.

Iako su svi sudionici ovog udesa zdravi i živi, postavljam si pitanje o prijateljstvu.

Zašto sam samozadovoljno stajala i bezbrižno fotkala cestu ? Zašto sam se okrenula i otišla dalje ?

Bliska emocija mi šalje jake signale.

Kada su prijateljice velike, a kada su male ? Da sam izabrala sa srcem, otišla bi k njoj.

Izabrala sam kalkulaciju, kao da je broj. Sad mi je ža', al' jebi ga.

Šteta je učinjena.

Um je kao Vjetar u močvari. Često sve pokvari. Zamišljam iskreni razgovor na kavi... „

Pisala je nezaustavljivo, bez predaha.

Oči su joj se punile sa suzama i sve više rastapale boje njezine emocije.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana se drugi dan probudila točno u četrnaest sati i četrnaest minuta.

Protegnula se sa smiješkom, razmišljajući kako netko misli na nju i gledajući zdjelu s voćem.

Crvena jabuka se isticala i podsjetila ju na jabuku koja je ostala na vjetrobranskom staklu njenog auta.

Odjednom se prenula. Sjetila se Franka.

„ Fak, sastanak kod oca ! Zašto me nije nazvao ? Dogovor je bio, fotkanje u četrnaest. „ – Razmišljala je i potrčala do svojeg iphone-a.

Nestrpljivo je prolazila kroz kosu, kliknuvši na Otac. Uzela je cigaretu sa stolića i sjela na krevet.

Telefon je odzvonio četiri puta, a onda se konačno javio.

„ Ljubavi ! Kako si danas ? Čuj, sve je odlično, ali upravo ulazi predsjednik iz EU, gospodin Chester Hurtzing, u ured ! Nazovem te kasnije srce, O.K. ? “

Ne čekajući da odgovori, otac je prekinuo.

„ Hej ! Halo ? “ – Tihana se proderala i šokirano zakolutala s očima. – „ Kako može biti tako bezobrazan ?! “ – Ljutito je odbacila mobitel na drugu stranu kreveta.

Stala je uz prozor, ne primjećujući sunce koje se meškoljilo u tek propupalim, ružinim granama.

Zabacila je kosu, koja joj je u svilenkastim, zlatno prosijanim pramenovima, pomalo raščupano visjela i ponovo dohvatila iphone.

„ Nije me uopće pozvao da dođem. I ne mora. Sigurno se ludo zabavlja u Frankovom društvu. Dva napuhanca.

Sigurno su pronašli put, jedan do drugoga. „ Tihana se igrala s iphone-om .

„ E, baš idem vidjeti što se kod tatice događa. “ – Nakesila se široko, bacivši brzi pogled u ogledalo.

Uletjela je u ormar/sobu i zgrabila ružičaste tajice. Oblačila ih je i sjetila se da je auto na popravku.

Bacila je pogled na sat. – „ Četrnaest i četrdesetjedan. „ Nazvala je taksi službu.

„ Neka potrubi dva puta, čim stigne. Hvala lijepa ! “ Navukla je tirkiznu pelerinu.

Okrenula se i primijetila da na sofi leži žuti, karirani sako od tate.

Vani se začula duga truba. – „ Odlično ! “ – Progunđala je. Taksist je još jednom potrubio.

Tihana je brzo obukla sako i u džepove stavila mobitel i cigarete.

„ Idealno ! “ – Namignula je samoj sebi u ogledalu i izašla iz stana.

„ Konačno ću mu vratiti sako koji je tražio već dva puta. “

Ušla je u taksi.

Graknula je adresu i nadureno dodala. – „ Stvarno mi se žuri ! “

Taksist se okrenuo i nasmijao.

Dva reda smeđih zubi, bez najave su isplivala.

„ Vi ste iz neke sekte ? “ – Pogledao ju je procjenjivački.

„ Zašto ? “ – Tihana se zbunila.

„ Pa, te boje, taj colorit. Ja sam student filozofskog. “

Tihana ga je brzo odmjerila.

Zapuštena brada, stara šest dana, proćelav, izborane ruke.

„ Pa, dosta dugo studirate ! “

„ Da, malo se odužilo. “ – Opet se okrenuo i namignuo joj.

Tihana se distancirala, gledajući u iphone.

„ Ovaj migolji u traci, kao da ga puževi vode. “ – Bijesno je razmišljala.

„ Dajte, molim Vas, požurite, stvarno je hitno ! “ – Rekla je nestrpljivo.

„ Dajem sve od sebe ! “ – Taksist se okrene i naceri se. – „ Gospodična. “ Nije bila sigurna da li je jeo nutellu, ili predugo nije posjetio zubara.

Dobila je obavijest da je Davorka objavila priču na svojem novom blogu Dalekozor.

Taksist je pričao nešto o bojama, dok je Tihana pročitala. – „ Danas je moja prijateljica imala saobraćajku... “

„ Pička ti materina ! “ – Glasno je opsovala.

„ Molim !? Nisam Vas imao namjeru nazvati psihotičnom, gospodična. Znate, boje imaju frekvencije ! “ – Taksist se okrenuo prema njoj.

U tom trenutku upalilo se zeleno svjetlo na semaforu, auto iza njega je krenuo i umalo ih udario.

Nije prestao trubiti ni kada mu je taksist kroz prozor gestikulirao i vikao, oprosti.

„ Stigli smo ! “ – Taksist je zaustavio auto ispred zgrade s narančastom fasadom.

„ Hvala lijepa ! “ – Tihana je prasnula, držeći se za kvaku na vratima.

„ Sedamdesetsedam kuna Vas molim ! “ – Zatražio je taksist.

Tihana je u tom trenutku shvatila da nije uzela ništa, osim cigareta i iphone-a. Dva reda smeđih zubi, nisu je htjela pustiti van iz taksija.

Tek sada je primijetila da taksisti jedno oko gleda u nos, a drugo pilji u nju.

„ Idete sa mnom do recepcije, dat ću Vam sto kuna. “ Taksist se odobrovoljeno nasmijao i izašli su iz taksija.

„ Iz koje ste sekte ? “ – Taksist ju je razroko odmjerio od glave do pete. Oko mu se zadržalo na njenim japankama.

„ Ma, ja .. Ne vjerujem. “ – Zastala je u pola rečenice, zapitavši se. – „ Zašto uopće komuniciram s ovim idiotom ?! “

Ušli su kroz glavna vrata i Tihana je krenula prema recepciji. Taksist je hvatao korak s njom.

Zaštitar je viknuo za njima. – „ Vas dvoje ! Kamo ? “

Tihana ga je ignorirala i nastavila hodati prema recepciji. Taksist se zaustavio i počeo razgovarati sa zaštitarom.

Recepcionerka je zapanjeno gledala u Tihanu.

„ Mogu li Vam pomoći ? “ – Namjestila je uvježbani smješak.

„ Dobar dan Helga ! “ – Tihana se, iznervirana, naslonila na pult.

„ Joj, oprostite gospodična Tihana, nisam Vas odmah prepoznala. Danas je snimanje, koje skoro završava, ali... “

„ Trebam ići gore do oca, ali prvo trebam platiti taksi. Možete mi posuditi sto kuna ? “ – Tihana je nervozno prekinula recepcionerku.

„ Naravno. “ – Helga se trudila vratiti mirnoću.

Tihana se okrenula prema taksisti. – „ Evo, gospođa će Vam dati novce, a ja Vas pozdravljam. “ – Užurbano je krenula prema liftu.

Taksist je, uzimajući novac, pitao recepcionerku. – „ U kojoj je ona sekti ? “

Tihanu je lift nosio na sedmi kat.

Gledala se u ogledalu lifta i shvatila koliko je odvratno obučena. Nije mogla vjerovati da je izašla van s toliko nabacanog neukusa.

Izašla je iz lifta i brzo hodala prema glavnom uredu. Dva metra od ureda, poskliznula se.

Kao u usporenom filmu, vidjela je kako joj se približava zbunjeno lice oca i pored njega kameru, prije nego je tresnula u pod.

Noge su joj odletjele u zrak i odbacile japanke.

Pelerina joj je prekrila glavu i zasjenila pogled na hodnik, u kojem se počelo sakupljati sve više ljudi.

Odjednom je hodnik bio pun.

Tata se nagnuo nad Tihanu. – „ Jesi dobro ? “

„ Da ! Odlično sam. Pala sam na guzu i super mi je ! “ – Ljutito je poravnala pelerinu, još uvijek ležeći na podu.

Čula je škljocanje i podignula pogled.

Ugledala je fotoaparat i nasmiješeno lice fotografa.

Posjeli su Tihanu u stolac.

Franko je pokazivao Tihaninom tati fotografije.

„ Bravo ! Ti si to sve uspio snimiti ? “ – Stari nije susprezao smijeh.

„ Slučajno mi je prst ostao na okidaču. “ – Franko se nasmijao i namignuo.

„ Što je tako smiješno ? „ – Tihana se proderala, odlučna da nitko ne primijeti kako se osjeća užasno poniženo.

Grozila se od same pomisli kako će sada po uredima raspričavati njen gnjusni pad na guzu.

„ A, kaj to imaš na sebi, kćeri moja ? “ – Upitao ju je tata, još uvijek gledajući u fotke i smijući se.

„ Tvoj sako, ako nisi primijetio. “ – Rekla je Tihana prigušeno i uz grimasu skinula sako, pa ga bacila prema ocu.

„ Izvoli ! “

„ Hvala. Srce si ! “ – Tata se nije obazirao na Tihanin bijes. – „ Znaš, tvoj frend Franko je fenomenalan. Mislio sam da su svi tvoji frendovi mrtva puhala. “

„ On nije moj frend ! “ – Tihana je bahato zatresla s glavom. Otac je zagrlio Tihanu i poljubio ju u čelo.

Nadureno je pogledala u njega i odgurnula ga.

„ U svakom slučaju, mi smo sa snimanjem gotovi. “ – Otac se zadovoljno nasmijao i pogledao Franka.

„ Franko, smijem te zamoliti da odvezeš moju kćer doma ? “

„ S velikim zadovoljstvom, gospodine ! “ – Franko namigne.

„ Ne dolazi u obzir ! „ – Tihana ih je bijesno prekinula. – „ Idem s taksijem. I samo da znaš, recepcionerka je platila taksi s kojim sam došla. “

„ U redu, riješit ću to. “ – Otac je izvadio dvjesto kuna. – „ Evo ti za taksi, kad nećeš da te Franko vozi. “

Pokupila je mrvice svojeg ponosa, iphone i cigarete, obula japanke, koje je tatina asistentica pronašla i spustila se do recepcije.

Bez pozdrava je izašla van i sjela u taksi.

„ Nemojte ništa komentirati, nemojte glasno misliti, samo me vozite na navedenu adresu. U redu ? “ – Obrecnula se na taksistu.

Sijeda glava je potvrdno klimnula.

S odvratnim košmarom u glavi, Tihana je konačno ušla u svoj stan. Istog trena je u njenoj ruci zazvonio ipfone.

Javila se s ljutitim da, bez da je pogledala tko zove.

„ Bok Tihana, Davorka je. Nadam se da te nisam uhvatila u nezgodnom trenutku. Stvarno bi voljela danas popiti kavu sa tobom. „

Tihana je bila šokirana i iznenađena do te mjere, da je odmah pristala.

„ Odlično ! “ – Veselo je rekla Davorka. – „ Za pola sata sam, s Đurđicom, u tvo'm kvartu. Jel' ti to paše ? “

„ Možemo se vidjeti samo ako dođete kod mene. “

„ Naravno. Super ! Vidimo se ! “

„ Da. “ – Tihana je završila razgovor i bacila pogled na stan. Sve je bilo u savršenom redu.

„ Teta Katica besprijekorno radi svoj posao. “ – Pomislila je. S gnušanjem je skinula ružičaste tajice sa sebe.

Bacila ih je u korpu za prljavi veš, zajedno s pelerinom. Japanke je bacila u smeće.

Otišla je pod tuš.

Pod toplim mlazom vode, gledala je u bolne dijelove na guzi i primijetila nekoliko masnica.

„ Fuj ! Neću ! “ – Glasno je vrisnula.

Pažljivo se obrisala i obukla plavu majicu i donji dio trenirke. Gledala je u poslagane veste.

Oglasilo se zvono portafona.

„ U kurac ! Zar već ? “ – Nestrpljivo je viknula i dohvatila prvu stvar.

Navukla je ljubičastu vestu na kopčanje brzo na sebe i otišla stisnuti gumb za otvaranje glavnih vrata.

Bacila je pogled na oči u velikom ogledalu.

„ Fak ! “ – Užurbano se okretala u potrazi za komadićem vate, s kojim će počistiti razmazanu maskaru ispod očiju.

Uspjela je pronaći paketić maramica.

Brzo je izvadila jednu i energično obrisala crne tragove ispod jednog oka.

Zazvonilo je zvono na vratima.

„ Samo malo ! “ – Rekla je i brzo obrisala tamne fleke ispod drugog oka. Otvorila je vrata.

„ Bok Tihana ! “ – Davorka ju je srdačno pozdravila i nježno zagrlila.

Đurđica je stajala iza nje, nasmiješena, u bijeloj haljini s volanima i crnim sitnim gumbima.

„ Bok ! “ – Tihana je skrenula pogled s Đurđice i pogledala Davorku.

„ S obzirom da si dovela i svoju prijateljicu, bilo bi O.K. da nas i upoznaš. Ali, prvo ću vas zamolit' da se izujete. Papuče izaberite same. “ – Tihana je s rukom pokazala na policu u ormaru, punu kućnih papuča.

„ Naravno ! “ – Rekla je Davorka i izula crvene marte. Uzela je zelene papuče. Poravnala je maslinasto zelene hlače i popravila bijelu majicu s žutom porukom.

„ Gle, papuče mi pašu uz hlače. Jei ! “

Đurđica je izula svoje crne čizme s bijelim vezicama.

„ Hvala, meni ne trebaju papuče. Imam dovoljno debele čarape. “ – Nasmijala se, pokazujući crne čarape s bijelim prugama.

„ Kako hoćeš. “ – Tihana je odmahnula s rukom. Ušle su u prostranu sobu.

Tihana je sjela u fotelju. – „ Sjednite, gdje kojoj paše. Ja ću prvo zapaliti cigaretu. „

Đurđica je gledala u dva ogromna uokvirena kolaža na zidu ispred sebe.

„ Ovi kolaži su ti prekrasni. “ – Rekla je s neprikrivenim divljenjem.

„ Da. Imam još dva, od istog umjetnika. „ – Tihana je bahato mahnula prema drugoj sobi.

„ Možeš im slobodno prići bliže, neće te pojesti. “ – Zajedljivo je dodala i povukla dim cigarete.

Đurđica se zahvalno dignula.

Odlepršala je ispred velikih rukotvorina, uživljujući se u tematiku kolaža.

Davorka je iz torbe izvadila kutiju, zamotanu u tirkizni papir i stavila ju na stol, ispred Tihane.

„ Ovo je od Đurđice i mene. Sa željama brzog oporavka. “

„ Što je to ? “ – Tihana je pogledala u kutiju bez oduševljenja.

„ Malo, ali slatko zadovoljstvo. Otvori, pa ćeš vidjeti. “

„ Dobro. Nego, jeste za kavu ili čaj, curke ? “ – Tihana je ugasila cigaretu i počela se dizati iz fotelje s naglašenim grimasama.

„ Ja bi popila neki čaj, ako može. “ – Đurđica se s teškom mukom odvojila od kolaža i sjela na mjesto.

Tihana je odmjerila Đurđicu.

„ Jebeš mi sve, prava si seljančica. Sjediš s raskrečenim nogama, kao kaubojka u lošem westernu. Vide ti se gaće, djevojko ! “

„ Nisi ti krenula skuhati kavu i čaj ? Meni bi jedna kava stvarno pasala. “ Davorka se ubacila i oštro pogledala Tihanu.

„ Đurđica, možeš ti skuhati dvije kave i čaj za sebe ? “ – Tihana je prodorno gledala u Đurđicu. – „ Kuhinja je odmah lijevo. Sigurna sam da ćeš se snaći bolje od mene. “

Đurđica je snuždeno klimnula glavom i poravnala haljinu. – „ A, ti si Tihana, obukla vestu naopačke. “ – Tiho je rekla i otišla u kuhinju.

„ Smiri se, smiri se. Mir. Polako. Nije joj lako. Imala je udes. Sada sam gost u njenom domu. “ – Đurđica je razmišljala i duboko disala.

Davorka je prasnula istog trena kada je Đurđica izašla iz sobe. – „ Jesi vidjela moj novi blog ?! Ako jesi, očito je da te nije potaknuo na razmišljanje. Da li tebe išta na ovom svijetu može upristojiti i dati ti volje da pokažeš da možeš bolje ? “

„ O da, vidjela sam da si napisala, da je tvoja frendica imala saobraćajku. Ista ta frendica te zvala u pomoć, ali ti si mahnula i otišla, kao da se ništa ne događa.

Bila ti je važnija Đurđica. Objavila si priču po kojoj će ljudi skužiti da se radi o meni. “

„ Jesi se ispuhala ? Đurđica, koju tretiraš kao maloumnu glupaču, je zaslužna što sam došla. Inspirirana njenom dobrotom i prostodušnošću, navela me da na tebe i dosadašnju distancu od tebe, gledam drukčije. A, sve što ću ti u vezi novog bloga reći je, pročitaj cijelu priču, a onda ćemo o tome razgovarati. Sada mi je važnije čuti da li se i dalje misliš ponašati kao glupa guska, ili ćemo razgovarati civilizirano i prijateljski. “

Tihana je zinula da joj odgovori, ali baš u tom trenutku se začulo zvono portafona.

„ Ne seri ! Tko je sad ? A, u pičku materinu. Neću se javiti. “ – Bjesnila je Tihana.

Zvono portafona se još jednom oglasilo.

Davorka se nasmijala. – „ Pogledaj nas. Ja se tebi nisam namjeravala javiti kad si imala udes, a sada gledam tebe kako radiš isto. Karma je čudesna. “

„ To nije isto. Ja ne želim danas nikoga više vidjeti. “

„ To je isto, Tihana. Ni ja tebe nisam htjela vidjeti, ali si mi se sa svojom automobilskom nesrećom nametnula. Pogrešno je što se nisam htjela javiti. Pregrizi predrasudu i provjeri tko zvoni. Prekini lančanu glupost. Usudi se. “

Tihana je bijesno ustala i dignula slušalicu od portafona.

„ Tko je ? “ – Dreknula je.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihanin otac je pozvao Franka u svoj ured.

„ A, sada ćemo popiti po jednu. Ugodno si me iznenadio sa svojom profesionalnošću i s kvalitetnim fotografijama, Franko. Jesi raspoložen za čašicu scotcha ? “

„ Gospodine, kad već inzistirate da popijemo, bio bih sretniji s domaćom šljivom. “ – Franko se nasmijao.

„ To te ja pitam, dečko. Sada mi se još više sviđaš. “ – Tihanin otac se široko osmjehnuo, vadeći iz ormara flašu punu bijele tekućine.

„ Čuj, što se tiče moje male. Nije ona loša cura. Razmazili smo ju toliko, da misli da je Boga uhvatila za bradu. “ – Natočio je rakiju, dodao Franku čašu i podignuo svoju.

„ Ovaj put se nije stigla za ništa uhvatiti. “ – Tata se nasmijao, pokazujući prema fotoaparatu.

„ Pala je, kao zrela jabuka. Brzopleta je i to ju košta. “ – Eksnuo je iz čaše i natočio si još jednom, cereći se.

„ Ima sreće što se samo natukla. “ – Franko je vrtio fotke. Nasmijao se i eksnuo rakiju.

Kada je Tihanin tata krenuo i njemu natočiti još jednu, Franko je s rukom prekrio čašu.

„ Hvala, gospodine, ali to je to. Vozim. “

Tihanin otac se nasmijao. – „ Dobar si sinko, sviđaš mi se sve više. A, kaj voziš ? Nekako te vidim u bijelom BMW-u. “ – Otac je još jednom eksnuo rakiju i spremio flašu u ormar.

„ Ne. Vozim motor. “ – Franko se nasmijao i pospremio opremu.

„ Fotografije će biti sutra spremne. “

„ Jaoj, fotke, da. Može još jedna usluga, sinko ? Možeš, molim te, ostaviti fotografije kod moje kćeri ? “

„ Naravno. Sve O.K. Nema frke. “ – Franko je namignuo. – „ Samo, bilo bi zgodno da ju nazovete. “

„ Ne brini, nazvat ću ju svakako. “

„ Sad Vas još samo molim njenu adresu. “ – Dodao je Franko, oblačeći kožnu jaknu.

„ Da, trebao sam odmah skužiti da si ti dečko za motor. “ – Tihanin otac se smijao, odmjeravajući njegovih metar devedesetdva visine i dodao mu papir s adresom. – „ Otpratit ću te do izlaza. „ – Namignuo je.

„ Moram riješiti situaciju s recepcionerkom. “ – Uhvatio je Franka za rame.

„ Hvala, gospodine. “ – Franko je pogledao u papir i široko se osmjehnuo.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franku je u vožnji na motoru, prolazila kroz glavu maloprijašnja scena Tihaninog pada.

„ S veseljem ću joj pokazati fotografije. „ – Nasmijao se. – „ Mene živo zanimaju i želim ih što prije vidjeti. Mala je odlična riba, ali djeluje kao kokoš. Svejedno, simpa mi je to njeno kočoperenje i čupkanje. “ – Cerekao se.

Kosa mu je vijorila ispod kacige, dok je zanesen, razmišljao o Tihani.

Crveni polo prolazio je pokraj njega i dvije plavokose djevojke su mu iz auta poslale poljupce.

Nasmijao se i klimnuo im glavom.

„ Ovo bi bila super fotka ! “ – Razdragano im se smijao. Potrubile su mu i mahale.

“ Danas je predivan dan. “ – Nacerio se.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Helga, želim Vam se zahvaliti za pomoć. “ – Tihanin otac se nasmiješio recepcionerki.

„ Ma nije to ništa, tu sam da pomognem kad god treba, direktore. “ – Nasmijala se i promeškoljila u stolcu.

„ Ljubazni ste Helga, ali, čist račun, duga ljubav, jel' tako ? “ – Namignuo je i pružio joj stopedeset kuna.

„ Dala sam taksisti sto kuna, kako me zamolila vaša kćer. Ovo je vaše. “ – Helga se dignula sa stolca i stavila na pult pedeset kuna.

„ Helgice, to je Vama za trud. Molim Vas ! Nemojte me odbiti. “ – Gurnuo je novčanicu prema njoj.

„ Inzistiram, gospodine ! “ – Pogledala je u novčanicu.

„ Opa ! Službena si ! „ – Iznenađeno se zagledao u nju.

„ Da, i ozbiljna sam. “ – Pogledala ga je sa svojim lijepim, tamnim očima.

„ Zamolio sam te da me zoveš imenom, Helga. “

„ Oprostite. Oprosti, ali, previše je to novaca za kavu. “ – Premjestila se s noge na nogu.

„ Skromna si. To mi se sviđa kod tebe. Ali, želim ti se odužiti ! “ – Prišao joj je bliže.

Nasmijala mu se.

„ Idemo na kavu ? “ – Nasmiješio se i namignuo.

„ Radim. “ – Tiho je rekla Helga.

„ Oh, mislio sam poslije. Do kad radiš ? “

„ Do devetnaest ! “

„ Super. Vodim te na kavu ! “ – Odlučno je rekao.

„ Može. Gdje se nađemo ? “ – Helga se zbunila. Tihanin otac se glasno nasmijao.

„ Ovdje ! Zvrcni me oko pola sedam. Imam još nešto sitno za obaviti. “ Ušao je u lift.

„ Konačno ! “ – Rekao je, vozeći se na sedmi kat. Nije mogao prestati misliti na Helgu.

Ispred lifta ga je dočekala tajnica sa snopom papira.

„ Direktore, možete molim Vas, pregledati papirologiju za EU. Sve je spremno. “

„ Da, naravno Slađana. Samo mi ih stavi na stol. Hvala ! “

„ I direktore, još nešto. “

„ Da ? “ – Okrenuo se i pogledao u tajnicu.

„ Gospodin Chester inzistira na zajedničkoj večeri u devetnaest. “

„ Sranje ! “ – Pomislio je.

Helga je stajala pred njim i plazila mu jezik.

Podignuo je telefonsku slušalicu i otipkao broj recepcije.

„ Recepcija, izvolite ! “

„ Ja sam. “

„ Znam, vidim broj. “

„ Sorry, ali uletjela mi je poslovna večera. “

„ Gospodin Chester ? “

„ Da, gospodin Chester. “

„ Trebala sam uzeti lovu. “ – Helga se nasmijala.

„ Da ! Ja, ja, bi svakako popio kavu, ali još bolje bi bilo da odemo negdje na večeru. “

„ Živi bili, pa vidjeli ! “

„ Helga, obećajem ! “

„ Ja, jedva čekam. Hm. Ali, tek idući tjedan. “

„ Zašto ne sutra ? “

„ Kolegica je na bolovanju. “

„ O.K. Onda idući tjedan ! Vidimo se. “

„ Da. I ugodan provod. “

„ Hvala, Helgica ! “

„ Molim, Florijan ! “

Poklopio je slušalicu.

„ Hm. Da li je to bio sarkazam u njezinom glasu ? “

Tajnica je prekinula njegovo razmišljanje. Pokucala je i ušla unutra.

„ Slobodno, slobodno uđi Slađana. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Helga je spustila slušalicu.

Zvuk poklapanja slušalice, odbijao se od praznih zidova foajea.

Zagledala se u daljinu. – „ Zašto to radim ? Miješanje posla i zadovoljstva baš mi i nije pametno. “

Helga je imala dovoljno ljubavnika.

Izbjegavala je svakog muškarca s kojim je mogla imati nešto više od flerta.

Od kada joj je muž poginuo u automobilskoj nesreći, nije htjela ulaziti u ozbiljne veze s muškarcima.

„ Ali Florijan, on je nešto sasvim deseto. „ – Pomislila je. Kad god ga je vidjela, srce bi joj zaplesalo.

Osjećala je prema njemu privlačnost, ali isto tako je osjećala njegovu

zainteresiranost.

Dugo je odolijevala njegovim prodornim pogledima i gurala u stranu svoje nagomilane emocije prema njemu.

Danas se, poslije scene s njegovom kćerkom, odvažila vidjeti drukčiju sliku.

„ Florijanova razmažena kćer radi što hoće. Jedva sam se riješila glupog taksiste. „

Podignula je slušalicu i utipkala Florijanov broj.

„ Bok. Helga je ! “

„ Znam. Vidim tvoj broj ! “ Nasmijali su se.

„ Može večera za vikend ? “

„ Subota ? “

„ Da ! “

„ Znam jedan super restoran. „

„ Ja častim. “

„ Helga... “

Prekinula ga je. – „ Večera je kod mene ! “

„ Opa ! “

„ Ali, imam jedan uvjet ! “

„ Da ? Kakav ? “

„ Doći ćeš u kariranom sakou, koji ti je Tihana danas donijela. “

Nasmijao se. – „ O.K. Jesi još uvijek na istoj adresi ? “

„ Naravno. Čvrsto usidrena. “

„ Gdje da zvonim ? “

„ Na zvono ! “ Smijali su se.

„ Bacinger. Zvoni na prezime Bacinger. “

„ Helga, ja, ja sam sretan ! “

„ Ja se nadam da ćeš doći. Nisam baš neka kuharica, pa da se ne trudim bez veze. “

„ Dolazim, svakako. S buteljom vina. “

„ Ja ću spremiti nešto nabrzaka. “

„ Kada da dođem ? “

„ Oko devetnaest. “

„ O.K. ! “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je pozvonio još jednom na portafon i baš kada se već okretao da ode, javila se Tihana s drečećim glasom. – „ Tko je ? “

„ Poštar, malena ! “ – Nasmijao se. Tihana je prepoznala Frankov glas.

Začuđeno je pritisnula gumb za otvaranje glavnih vrata.

„ Otkud sad on ovdje ? I kak' zna gdje živim ? “ – Bjesnila je u sebi.

„ Što sad taj fotograf hoće ? “ – Pogledala je Davorku i izvadila cigaretu iz kutije.

Začulo se dugo zvono na vratima.

Tihana je nervozno bacila cigaretu na stakleni stol i otišla otvoriti vrata.

„ Bok ! “ – Franko se široko nasmijao i ušao u hodnik.

„ Bok tebi. Izuj se i uzmi si papuče. “ – Nervozno mu je mahnula prema polici s papučama. – „ Nego, zašto si došao ? “

„ Donio sam ti fotografije. “

„ Kakve fotografije, jesi ti normalan ? “

„ Tata te nije nazvao ? “

„ Ne ! “

„ Hm. Sorry, ali tvoj tata me zamolio da fotografije sa snimanja ostavim kod tebe. “

„ O, jebeno ! Vas dvojica me impresionirate. Daj, uđi već jednom. “ U tom trenutku, Đurđica je provirila iz kuhinje.

Pogled joj se sreo s Frankovim.

Franko je gledao u njene lijepe, velike, smeđe oči i ukopano ostao stajati. Đurđica je brzo skrenula pogled.

„ Pardon. “ – Progunđala je i nestala.

„ I da, imam goste. “ – Tihana je pogledala Franka i gurnula ga u sobu.

„ Davorku, koliko znam, poznaješ. “ Franko i Davorka su se srdačno zagrlili.

„ Otkud ti ovdje, Franko ?! “ – Davorka se nasmiješila. U sobu je ušla Đurđica s kavama i čajem.

Treperila je.

Bijela haljinica je veselo skakutala oko njene neugode. Imala je osjećaj da ju svi čudno gledaju.

Tacna joj se zatresla u ruci, dok je prilazila k stolu.

„ Kod vas ovdje je, kao u grobu. Ako nemaš nikakvu muziku, znam lika koji ti može složiti dobru kompilaciju. “ – Franko se nacerio Tihani.

„ Imam muziku, naravno. “ – Tihana je oštro uzvratila, uzimajući daljinski s police.

„ I da, ovo je Đurđica, Franko. Franko, Đurđica. “ – Upoznala ih je preko volje i pustila Vaya con dios.

„ Sada se idem presvući. Brzo sam natrag. “ – Otišla je u susjednu sobu i zatvorila vrata za sobom.

„ Koje idiotarije se meni stalno događaju. Uvijek sam se smijala glupačama koje vjeruju u vradžbine, ali, jebeš mi sve, kao da me netko ukleo. „

Grozničavo je mrmljala, uzimajući s vješalice crnu majicu/košulju. “ Fak. Još ću i povjerovati u taj bullshit. “

Franko je sjeo za stol i otvorio laptop.

U tom trenutku je Đurđica stisnula noge i ukočeno sjela, pijuckajući čaj.

„ Vide ti se gaće ! “ – Odzvanjalo joj je Tihanino upozorenje.

Davorka je sjela pored Franka. - „ Imaš nešto zanimljivo ? “

„ O, da. Vjerujem da je zanimljivo. “ – Nasmijao se.

Franko je pogledao u Đurđicu.

Refleksija s njegovog laptopa, preko njenih naočala, zalijepila se za njezino lice i on je vidio fantastičnu fotografiju.

Ona je njegov pogled protumačila potpuno drukčije. – „ Smiješna sam mu. Osjećam se kao foka u bazenu. Naginjem se. O, ne, prevrnut ću se. Moram se fokusirati. O, Bože dragi, gleda me ! Diši ! Ne diši ! “

Na displayu se promijenila slika i stvorila novu boju na njezinom licu.

Koža joj je neobično zasvijetlila, a njena smeđa kosa je u njegovim očima imala zraku tirkiza, detalj plavog, crvenkasti odsjaj.

Franko se zadivljeno zabuljio u Đurđicu.

„ Vrištim ! “ – Prolazilo je Đurđici kroz glavu.

„ Propast ću u zemlju od srama. “

U tom trenutku su joj skliznule naočale s nosa i pogledi su im se sreli. Đurđici se malo zavrtjelo u glavi od njegovog pogleda.

Franko je u jednom momentu uhvatio svu dubinu Đurđičine ljepote.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ I, kakve su fotke ? “ – Upitala je Tihana i skočila na trosjed.

„ Kakva ludnica ! „ – Davorka se smijala. – „ Draga moja, pa ti si letjela danas, a ništa mi nisi rekla. Zločesta djevojko. “ – Smijala se sve glasnije i gledala u fotku. – „ Daš mi da ih ja okrećem ? “

„ Naravno, kolegice. Samo ti daj. “ – Franko se nasmijao, gledajući fotografiju.

Đurđica se počela meškoljiti.

Znatiželja dizajnerice u njoj, počela ju je vući da se digne i pogleda fotke. Polako je pomaknula noge.

„ Opet ti se vide gaće ! “ – Rekla je Tihana.

„ Osjećam se dovoljno mizerno. Užas ! Neću dati i toj čuvarici gusaka da me ismijava. Katastrofa ! „ – Pomislila je prkosno.

Đurđica se ponovno stisnula na mjestu.

Franko ju je pogledao. Nasmiješio joj se i namignuo.

„ Koma ! Sada me još i sažaljeva ! “ – Grozničavo je prela zbunjene misli.

„ Tihana, molim te ! Zašto si obučena u poklon ?! Izgledaš kao da si ubačena u party iznenađenja. “ – Davorka se nije mogla prestati smijati.

Okretala je fotke.

U pozadini je Dani Klein pjevala Girls, don't cry over Louie, Louie wouldn't waste a tear on you..

Đurđica se podignula, privučena znatiželjom.

S volančićem od haljine povukla je žličicu i prolijala čaj po stolu. Šalica je tresnula u stakleni stol i razbila se.

Tekućina je počela teći po stolu. Tihana je skočila s trosjeda.

U tom trenutku, Franko je sa stola podignuo laptop i s njim udario Tihanu u glavu.

Ona je s krikom pala na trosjed.

„ Vaaan, svi vaaaan ! “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Oprostite, oprostite ! “ – Đurđica je otrčala u kuhinju po krpu.

Davorka se dignula, namignula Franku, a Tihanu sa smiješkom potapšala po ramenu.

„ Pomoći ću Đurđici da ti počistimo stol, a ti se pokušaj smiriti, draga ! “

Otplesala je u kuhinju, uz ritam pjesme koja je tekla iz zvučnika.

„ The place was dark and the band played loud His voice sounded kind of dry

He said, Who's that guy with the funny smile ? She said, He's just a friend of mine... "

„ Prebacim ti to na memory stick, ako ga imaš. „ – Franko je pogledao Tihanu.

„ A u kurac i ti i fotke ! “ – Tihana je vrisnula.

„ Joj, daj prestani. Sad si luda zbog malo čaja. “ – Franko se nasmijao.

„ Kaj ? A udarac u glavu ćeš ignorirati, jel'da !? “ – Graknula je i dignula se s trosjeda.

„ Malena, tebe je nemoguće ignorirati. Btw, odupirem se snažnom porivu da te sad fotkam. Neodoljiva si u ovoj kombinaciji. “

Tihana je poravnala crnu majicu/košulju na sebi, koja je naglašavala njene duge noge i plavu kosu.

„ Mislio sam na kombinaciju ljutnje i zbunjenosti, ali da, svakako ti odlično stoji i ta oblekica. “ – Franko je zainteresirano dignuo obrvu.

„ Posebno tajice. “ – Namignuo je i odmjerio Tihaninu figuru.

„ Ti si gad, znaš ? “ – Tihana je uvrijeđeno sjela na trosjed i uzela jastuk u krilo.

Đurđica i Davorka brisale su stol.

Davorka je zastala s krpom u ruci i pogledala u Franka.

„ Znaš rista, razočarao si me. “

„ I tebe ? Misliš da sam trebao jače zamahnuti laptopom ? “ – Franko se nacerio.

„ Jako smiješno. Ha, ha, ha ! “ – Procijedila je Tihana, nervozno čupkajući jastuk.

„ Skužila sam nešto. Fotke su fotoshopirane. Nemoguće je da si tako groteskno padala. “ – Davorka je odmahnula glavom i mahnula s krpom prema Tihani.

„ Ma kakav fotoshop, sve je autentično. Moja blamaža je originalna. “ – Tihana se pobunila.

„ Draga, ja sam tamo bio na sasvim drugom zadatku. Još uvijek se sam sebi čudim što sam stigao reagirati i uspio uhvatiti Tihanin spektakularni pad na guzu.

„

„ Znači, imao si jedinstvenu priliku, našu ledenu kraljicu okinuti dok se stapa s parketom. Trebao si to bolje odraditi. “ – Davorka ga je zadirkivala.

„ Mala, ne njajke ! Meni su fotke, obzirom na okolnosti, urnebes. “ – Franko se smijao.

„ Ma, naravno, zezam te. Moram te malo cimati. Sreća je što si bio tamo i pofotkao taj event. “

„ Baš ti hvala. Oduvijek sam sanjarila da imam takve fotke u svom albumu. “ Narugala se Tihana.

Gledala je oko sebe, u potrazi za kutijom cigareta.

„ Stara moja, to što si imala na sebi bilo je važnije fotkati od samog pada. Nadmašila si čak i Cindy Lauper. “ – Davorka je Tihani poslala poljubac i namignula.

Đurđica je obrisala stol i kao da joj čita misli, dodala Tihani kutiju. – „ Sorry, još jednom, stvarno mi je žao. “

„ Daj, bolje šuti ! “ – Tihana se obrecnula.

Đurđica je sjela na tabure i uzdahnula, gledajući Tihanu.

„ I vide ti se gaće ! “ – Dodala je, paleći cigaretu.

Đurđica je odlučila ne reći ništa. – „ Pustit ću ju da se ispuše. Ona je princeza na zrnu graška. Zabrijala je da se sve urotilo protiv nje i sada joj nešto reći, bilo bi kao da piškim u vjetar. “

Franko i Davorka počeli su se sve glasnije i jače smijati, opet gledajući fotke, što je Tihanu još više razdražilo.

Sjetila se kako ju taksist pita. – „ Iz koje ste Vi sekte ? “

„ To je mamina škola, malena ? Da curama gledaš gaće ? “ – Franko je podignuo pogled s laptopa.

„ Ne ! To je klasična gimnazija, frajeru. “ – Tihana se obrecnula. Bijes je sjevnuo iz njenih velikih očiju.

Đurđica je fiksirala noge jednu uz drugu.

„ Prdi gluposti i razmahuje se, samo da mi pokaže koliko sam nebitna i kako se ne uklapam u njihov trokut. “ – Snuždeno je razmišljala.

„ Haljina koju imaš na sebi je odlična. Volio bi te fotkati u njoj. “ – Franko je klimnuo prema Đurđici. – „ Super ti stoji. „

„ Hvala. Sama sam ju sašila. „ – Rekla je i zarumenila se. – „ Samo da se sad Tihana ne ubaci i ne počne rugati na moj račun. Molim te, Bože. “ – Pomislila je.

„ Đurđica objavljuje svoje kreacije na Modnom blogu. “ – Davorka je namignula Franku i obgrlila ga. – „ Voljela bi da ga pogledaš i kažeš mi svoje mišljenje o fotkama. “ – Vrckasto ga je pogledala.

„ Prasica mala, prepredena ! “ – Nasmijao se.

„ Sa zadovoljstvom ću pogledati tvoj blog, baby. “ – Pogledao je u Đurđicu. Ona se nervozno nasmiješila i promeškoljila.

„ Haljina je lijepa, ali na nekom drugom bi izgledala još bolje. “ – Đurđica je sve jače crvenjela od Frankovog pogleda.

„ O ? Meni na primjer. “ – Franko se smijao.

„ Mislila sam, na nekoj drugoj. “ – Osmjehnula se i promeškoljila.

Franko je zamislio fotossesion u svojem studiu s njom. – „ Fotkao bi ju s tek probuđenim suncem. Sigurno najbolje izgleda... “

„ Kaj velite ekipica, da bacimo jedan zajednički shooting ?! “ – Davorka ga je prenula iz razmišljanja.

„ On je prekrasan. “ – Đurđica je razmišljala i dignula se s taburea.

„ Ne dolazi u obzir ! Za danas mi je stvarno dosta fotkanja. “ – Tihana je drsko pogledala u Đurđicu.

„ Gdje ti je wc ? “ – Tiho ju je upitala.

„ Ma, nisam mislila danas, Tihana. Isuse, kako si nadrkana. “ – Davorki je trenutno splasnulo raspoloženje.

„ Od ulaza, prva vrata lijevo. “ – Tihana je mahnula u pravcu wc-a.

„ Hvala ! “ – Đurđica je brzo izašla iz sobe.

„ Koja živčenjača. Prvo ću piškiti, a onda ću reći Davorki da sam dobila menstruaciju i da bi stvarno htjela ići doma. “ – Razmišljala je i sjela na školjku.

Prvo što je primijetila u wc-u veličine njene sobe, bila je polica s knjigama.

„ Ideš ! “ – Počela je glasno piškiti i naglo prestala.

„ Jooj, fuj. Sada će me još i za glasno pišanje zezati. "

Nastavila je piškiti tiše i tek tada je čula muziku. Pogledala je oko sebe, ali nigdje nije vidjela zvučnike.

„ Bože dragi ! Iznenađenjima nigdje kraja. “ – Nagnula se i znatiželjno uzela najbližu knjigu sa police. – „ Frank Herbert. Dina ! “

Obrisala se i obukla gaće. Pogledala je ostale knjige.

„ Frank Herbert, Frank Herbert. Tko u wc-u drži Franka Herberta !? Cura je totalno spaljena. “

Prenulo ju je kucanje na vratima wc-a. Brzo je vratila knjigu na mjesto.

„ Samo malo ! “ – Popravila je haljinu.

Vrata su se otvorila i Davorka je promolila glavu.

„ Gotova si ? Super ! Daj, pliz, pusti me, fakat mi je sila. “

„ Još sekunda mi treba, samo da operem ruke. “

„ Samo ti daj, ne smeta mi. “ – Davorka je ušla u wc i brzo otkopčala hlače.

Počela je piškiti i uzdahnula s olakšanjem.

„ Divno. Kako malo čovjeku za sreću treba. “ – Nasmijala se.

„ Jesi vidjela ? Drži knjige Franka Herberta u wc-u. “ – Đurđica je šapnula dok je prala ruke.

Beyonce je s nevidljivih zvučnika pjevala pjesmu Hustler.

„ Da se popišaš od smijeha ! Gle, molim te, gdje drži Herberta. “ – Zabezeknuto je rekla Davorka.

„ To sam ja tebi rekla, prije pola sekunde. “ – Đurđica je prasnula u smijeh.

„ Nisam te čula. “ – Davorka se smijala.

Odjednom se namrštila. Zagledala se u pod.

„ Daj pliz, idemo doma.“ – Đurđica je brisala ruke i pogledala Davorku.

„ To sam i ja tebi htjela reći, ali upravo me uhvatilo. “ – Davorka je jauknula.

„ Isuse, kaj, menstruaciju si dobila ? – Đurđici je prošla misao, kako je baš taj izgovor ona htjela iskoristiti.

„ Ma kakvi ! Moram kakati ! Big time ! “ – Zastenjala je.

„ Uf ! Idem van. Kad si gotova, idemo. Može ? “ – Đurđica je brzo šmugnula u hodnik, ispraćena Davorkinim smijehom.

Davorka je, smijući se, dohvatila jednu od knjiga. – „ Da vidim, koja strana će mi se otvoriti. Hm. Četrdesetprva. Opa ! .. SVE GALAKTIČKE BLUDNE CURE, SAMO TE ZA NAKIT JURE, DOK ARAČKE VODU HOĆE.

AKO ŽELIŠ DAMU, DA TE SMAŽE K'O SALAMU, KALADANSKO PROBAJ

VOĆE ! .. “ – Mrmljala je veselo, dok su govanca padala u školjku. Franko je za to vrijeme Tihani prebacio fotke na stick.

„ Nemoj zaboraviti sutra, ili još bolje, danas, dati stick svom tati. Sve je prebačeno i spremno. Fotke na kojim si ti su u drugom fajlu. Ma, skužit ćeš. Pametna si cura. “ – Nasmiješio se.

„ Da. Već letim odnijeti mu fotke. Vidjet će ih, kad se sjeti nazvati me ! “

„ Vrlo važno ! Nazovi ti njega prva. Ili, još bolje, nazovi mamu. “

„ Da, ona će ga sigurno obavijestiti da sam zvala. “

Franko nije mogao odoljeti količini sarkazma u Tihaninoj primjedbi.

„ Mama ljuti curicu ? “ – Provocirao je.

„ Mama je maćeha ! “ – Odrezala je Tihana.

Po prvi put toga dana, bilo joj je drago vidjeti Đurđicu.

„ I, jesi piškila, djevojko ? “ – Osmjehnula se.

Đurđica je uzvratila s osmjehom u kojem se očitavala sva njena zbunjenost.

„ Baš me briga. Neka misli da sam razmažena kuja. Neću mu reći ni riječi. Samo se nadam da je Davorka držala jezik za zubima i da je još uvijek osoba od povjerenja. Mrzila bi ju da saznam, da je ovoj maloj namiguši ispričala moju obiteljsku situaciju. “ – Tihana je grozničavo razmišljala.

Davorka je u hodniku primijetila motorističku, crnu kacigu. Navukla je kacigu na glavu i ušetala u sobu.

„ Baby, jesi li spremna ? “ – S dubokim glasom i kretnjama, oponašala je Elvisa Presleya, gledajući u Đurđicu.

„ Mala, definitivno sam zainteresiran za fotossesion. Imam doma kacigu, baš za tvoju ludu glavicu. “ – Franko se nasmijao lelujanju kacige na Davorkinoj glavi.

„ Odlično ukroćuje tvoju kosu ! “ – Đurđica se nasmijala.

„ E Franko, može jedna fotka u kuhinji. Imam ideju. Pliz ? Samo jedna ? “ Davorka je molećivo pogledala Franka. – „ Mijau ! “

“ Ma, može i dvije. A, onda fakat gibam. “ – Smijao se.

„ Riječ da bi rekla ! Idemo svi doma. Za pet minuta. “ – Davorka je salutirala i poslala poljubac Tihani.

Tihana je otpuhnula dim cigarete i napravila grimasu.

„ Što se mora, nije teško. Jel' tako, Tihanica ? “ – Franko je izvadio fotoaparat i otišao za Davorkom u kuhinju.

Ona je već stajala u pozi, pored ovalnog stola.

Dok je namještao svjetlo u fotiću, Davorka je uhvatila veliku ljubičastu vazu, punu žutih tulipana.

„ Mala, prava si profesionalka. “ – Počeo je fotkati. Pogledao je u display i smanjio svjetlo.

„ Još jedna i gibamo. “ – Davorka se nasmijala. Kaciga na glavi joj se zatresla.

U trenutku je izgubila ravnotežu i zaljuljala se. Vaza se opasno nagnula.

Franko je munjevitom brzinom odložio fotoaparat na staklenu površinu obloženu bijelim drvetom i uhvatio vazu, u momentu kada je počela kliziti iz Davorkinih ruku.

Prolijalo se malo vode i dva tulipana su pala na pod.

„ Fak ! Tihana bi fakat dobila slom živaca da sam ju razbila. Hvala ti Franko. Svaka čast ! “ – Potapšala ga je po ramenu.

Njeno lijepo lice je odražavalo šok.

„ Mala, ovo je bila kap koja je prelila čašu. U ovom slučaju, vazu. “ – Smijao se.

„ Na brzinu ću obrisat' pod, a onda kidamo ulijevo. “ – Davorka je uzela nekoliko papirnatih ručnika s rollera.

Franko joj je prišao bliže i skinuo kacigu s njezine glave.

„ Jesi dobro ? “ – Pogledao je u nju.

„ Ma super sam, samo mi srce lupa k'o ludo. “ – Odmjerila je preostalu količinu vode u vazi i slegnula ramenima.

„ Upravo si spriječio opći potop. “ – Čučnula je i počela brisati pod, smijući se.

„ Ostani tak ! “ – Rekao je Franko i uzeo fotoaparat u ruke.

Đurđica je sjedila s rukama u krilu i gledala u kolaže.

U glavi joj je brujalo. – „ Hoću joj reći nešto lijepo. Želim joj reći nešto zanimljivo i lijepo. Šutim k'o glupača. “ – Konačno je zinula nešto reći i pogledala u Tihanu.

Tihana je pogledala u Đurđicu i u istom trenutku zinula da nešto kaže.

„ Znam. Hoćeš mi reći da mi se opet vide gaće. Sva sreća da sam ih obukla. “ Kiselo se osmjehnula.

„ Baš si duhovita. Urnebesno. Ha, ha, ha.“ – Tihana joj se narugala.

„ Ali, ti jesi duhovita. I maštovita. A, moram ti priznati i hrabra. Kak' si se samo odvažila, onak' obučena, izaći među ljude ? Svaka čast ! “ – Đurđica je mirno rekla, iako joj je srce kucalo kao da hoće iskočiti iz grudnog koša.

Tihani je pred oči iskočio taksist sa smeđim zubima.

„ Iz koje ste Vi sekte ? “ – Cerio se.

Dignula se kao oparena, zgrabila cigarete i bez riječi izašla na balkon. Franko i Davorka su u tom trenutku ušli u sobu.

„ Razljutila sam ju. Nisam htjela, ali dogodilo se. “ – Đurđica je mahnula prema balkonu.

Pogledala je Davorku kroz naočale i dignula se iz kutne garniture.

„ Moje dame, krajnje je vrijeme da pozdravimo domaćicu i raštrkamo se u strijelce. “ – Franko je namignuo.

Đurđica je s divljenjem pogledala u njega i pomislila. – „ On je najljepši muškarac kojeg sam vidjela u životu. “

„ Slažem se ! “ – Krenula je obuti čizme.

„ Franko, daj molim te, ostani s Tihanom još malo. Treba joj to, vjeruj mi. “ Zadirkivala ga je Davorka.

„ Mala, sorry ! “ – Franko je mahnuo rukom. – „ Već sam u čizmama. “

„ Ali, ako želiš damu, da te smaže k'o salamu, kaladansko probaj voće. “ Davorka se srdačno nasmijala.

„ Opaa ! Nisam znao da si Galaktička djevojka. “

Davorka ga je pogledala s obožavanjem. – „ Zgodan i kvalitetno načitan. Ubitačna si kombinacija. “

„ Daj prestani, mala. Sad mi je neugodno ! “ – Svo troje se nasmijalo. Đurđica se zakašljala.

„ O, lijepa Tihana ! Vrijeme je da se pozdravimo. “ – Davorka je viknula prema balkonu.

Tihani ni naleti proljetnog vjetra nisu uspijevali smiriti emocije.

„ Drvored poniženja ! “ – Promuklo je mrmljala. Bacila je cigaretu u vrt i krenula u sobu.

„ Auf wiedersehen, meine Hausfrau ! “ – Davorka se nakesila, prateći Tihanu pogledom. – „ Posebna si.. “

„ ... Kao Posebna salama ! “ – Franko je završio njezinu rečenicu.

Tihana je ušla u sobu i promijenila muziku. – „ Zar već ?! “ – Ironično je naglasila, gledajući Franka kroz trepavice.

Đurđica se nikako nije uspijevala opustiti. – „ Samo da čim prije dođem doma i odmorim misli od ove napete situacije. Doma ću se smiriti. Sabrati dojmove.

Sutra ću biti pametnija. “

„ Nemoj se bojati biti sretna, sada. “ – Odjednom je zabrujala mamina krilatica u njenoj glavi i pomela zbrkani tok misli. Glasno se nasmijala.

„ Tebi je to smiješno ? Kladim se da ti je to omiljeno jelo ! “ – Tihana je pogledala Đurđicu s izazovom u velikim, lijepim očima.

„ LOL ! “ – Đurđica se prestala smijati, ali osmijeh joj je još uvijek razvlačio pune, crvene usne.

„ Ha. Ne znaš ni što to znači, koliko se sjećam ! “ – Tihana se njihala u ritmu Shakirine pjesme Objection.

„ Zlice Tihanice, nemoj brusiti svoje lijepe zube na Đurđici. Došle smo u miru. “ Davorka je dignula ruku i razdvojila srednji prst, prstenjak i mali prst od kažiprsta i palca.

„ Live long and prosper ! “

„ Davorka, sva si vražja ! “ – Franko se nasmijao i obgrlio Tihanu.

„ May the force be with you ! “ – Nježno je prinio Tihaninu ruku ustima i poljubio je.

„ Željno iščekujem zajednički shooting, djevojke. “ – Franko je obukao kožnu jaknu i uzeo torbu u ruku.

Đurđici su se zatresla koljena kada joj je prišao. Osjetio je njen miris.

Mirisala je na strast.

Osjetio je ugodu. – „ Vidimo se, malena. “ Izašao je u hodnik.

Promeškoljila se i pocrvenjela. – „ Vidimo se, naravno ! “ Tihanu je novi nalet razbuktalog bijesa potpuno obuzeo.

„ Ukleta sam ! To me ona uklela. Od kad se pojavila, stalno imam pizdarije ! Van, van smjesta ! “ – Urlala je i uperila kažiprst u Đurđicu.

„ Pusa, Tihana ! “ – Davorka je mahnula i s Đurđicom izašla iz stana. Franko je ušao u lift, a za njim Davorka i Đurđica.

Davorka se gledala u ogledalu.

Đurđica je koncentrirano gledala u vrhove svojih čizama, kao da će joj iz njih izletjeti tajno oružje.

Konačno je dignula glavu i srela se s Davorkinim pogledom. Đurđica je ponovo pognula glavu.

Franko se smješkao, što je Đurđicu izluđivalo.

Pred očima mu je bila Tihanina guza i duge noge u zraku.

Sjetio se kako joj je kosa plesala u zasebnom ritmu, dok je padala kao u usporenom filmu.

Prenuo se kada je osjetio Davorkinu ruku na ramenu. – „ Tihana je danas prekoračila samu sebe. “

Zbunjeno je pogledao u Davorku i njene borice oko usana.

„ Slatka i simpa je ova nacerena cura. “ – Pomislio je.

„ Kužiš, poskliznula se ii oopa ! “ – Davorka je s rukom oponašala salto.

„ Zločesta si, prijateljice. “ – Franko je nježno uštipnuo Davorku za vrh nosa.

„ Imaš sreće što si cura. “

„ O da, znam. I sretna sam. Mislim, stvarno sam sretna. Ali, varaš se. Ja sam žena. “ – Pokazala je savršene zube, široko se osmjehujući.

„ Nemoj mi samo reći da trčiš s vukovima. “ – Franko se smijao.

„ Tihana trči s vukovima i drži knjige u wc-u. “ – Đurđica je razmišljala i nasmijala se.

„ Ja trčim za vukovima ! “ – Davorka je pogledala Franka u ogledalu. Lift se lagano zatresao.

„ A ti, Đurđica ? “ – Franko joj je namignuo.

„ Ja trčim od vukova. “ – Stisnula se, čim je izgovorila rečenicu.

„ Sad sam fakat sve zeznula. Mislit će da sam kukavica. Pa, nek' misli. Baš me briga. Zašto mi je to toliko bitno ? “ – Srce joj je bubnjalo. Imala je osjećaj da joj se crni gumbići pomiču u ritmu otkucaja i da Franko to vidi.

Lift se zaustavio.

„ Super. „ – Franko je otvorio vrata. – „ Imam za vas djevojke, priču prije spavanja. Nekad je u narodu, postojao zakon za dečke. “ – Franko je pogledao Davorku.

Đurđica ga je znatiželjno gledala.

„ Da. Dečkima je jedna noć određivala daljnji život. Dečka, koji je bio određen da postane muškarac, odveli bi duboko u šumu s povezom preko očiju. Posjeli bi ga na panj s jasnim uputstvom, da ni pod kojim okolnostima ne skida povez.

Trebao je čekati jutro. Izdržati strah koji je osjećao od raznih zvukova oko sebe. Od svih opasnosti koje su u šumi vrebale. U jutro, kad je sunce obasjalo šumu,

dječak je skinuo povez i ugledao pored sebe, na drugom panju, svog oca. Cijelu noć čuvao ga je od zvijeri i nezgoda. „

„ Joj, kak' je to super priča. “

„ Da ! “

„ Eto, uvijek o nama netko brine. “ – Franko se nasmijao. Đurđica se sjetila oca kojeg nikad nije vidjela.

„ Možda tako i moj tata bdije nada mnom. “ – Pomislila je.

„ Adios amigas ! “ – Rekao je Franko i upalio motor. Đurđici se činilo da je na klizaljkama.

„ Idemo ? “ – Pitala ju je Davorka iz auta.

„ Malo sam se, ovaj, zamislila. “

„ Zaista je vrijeme da se zamisliš. “

„ Kaj ? “

„ Pa, to kaj ti velim. “

„ Kaj mi hoćeš time reći ? “

„ Pa, velim ti da se trebaš zamisliti. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Ispred Davorke i Đurđice, sunce je ostavljalo Zagreb, oblačeći nebo u raskošne boje.

Vjetar je nemilice bacakao oblake.

Davorka je izvadila kapu D&G iz ruksaka i navukla ju preko nestašnih kovrča.

Kapa joj nije uspjela zaustaviti hrpu misli, ali je svakako spriječila da joj vjetar baca kosu u lice.

Naslonila je lijevu ruku na spušteni prozor i sa smješkom gledala kako Franko i njegov motor postaju sve manji.

Pričekala je da Đurđica uđe u auto.

„ Hoće ti smetati ako ostavim otvoren prozor ? “

Đurđica je najmanje marila za vjetar. Mahnula je s glavom i zakopčala pojas.

Grozničavo je razmišljala. – „ Nikako se ne uklapam. Jednostavno ne pašem. Franko me svako malo začuđeno pogledao. Mogu ga čuti kako mi se smije.

Ni naočale mi nisu pomogle da ne prolijem čaj. Ja sam samo seljančica, kojoj se vide gaće. „

Pogledala je Davorku. – „ Kaj misliš, jel' oni imaju nekaj ? “

„ Ti zbilja živiš u balonu. “ – Davorka ju je pogledala.

„ Očito. I bolje da se ne guram u vaš svijet. „

„ Ne idi tim putem. To je slijepa ulica, Đurđica. „

„ Ti si Davorka, kao i Tihana. I Franko. Uspješni ste i lijepi. Ja sam grašak. “

„ Ti si budala. Tihana je bahata i eksplozivna kučkica. Mora imati osjećaj da drži sve konce u svojim rukama. Užasava se od same pomisli da joj netko ili nešto drma tron. Stvarno ne vidiš o kakvoj se ovdje podjeli radi ? “ – Davorka je energično odbacila svoj ruksak na zadnje sjedište.

„ Ma nema to veze s Tihanom. Problem sam ja. Toliko ste drugačiji od mene. “ Đurđica je tvrdoglavo dobacila, zakopčavajući remen.

„ Daj prestani kakat' kuglice i otvori te lijepe oči. Imaš odličnu guzu i savršen struk. Očito si ne možeš predočiti s kakvom ti zavišću Tihana i ja gledamo u cice. „ – Bacila je pogled na Đurđičine grudi.

„ Kad smo bile klinke, priznala sam joj da mi se ne sviđa što su mi tako male, a ona je priznala meni da mrzi što su njene velike. Uvijek smo u srednjoj nekako došle na tu temu. A, tvoje cice su savršene, baby. „

Zaustavila je auto na semaforu.

„ Jedva sam spriječila Tihanu, dok je zabrijala da će ih dati pod nož. „ Davorka se stresla pri toj pomisli.

„ Đurđica, super si. Samo se opusti. I sredi si frizuru. “ – Okrenula se prema Đurđici, namignula joj i nasmijala se.

Upalilo se zeleno svjetlo na semaforu. Vozile su se prema zalasku sunca.

Grad se pripremao za noć.

Đurđica je uključila cd player i zavalila se u sjedalici, prolazeći prstima kroz dugu kosu.

„ Kaj fali mojoj frizuri ? “

„ To što ti imaš, nije frizura, Đukice. To je kosa. “

Slušale su Elemental, šuteći nekoliko trenutaka, a onda su na pola pjesme obadvije prasnule u smijeh.

Davorka je, smijući se sve glasnije, počela bubnjati po volanu. – „ Uzmi lijepu riječ ka srcu, al' istrpi udarac... „ – Kroz cerekanje je počela pjevati. – „ Vjeruj u sebe i slijedi taj put... Ne daj da itko dostojanstvo ti uzme.. “

„ Vidiš, o tome ti ja pričam Đukica. Samo pusti balon da pukne. Lijepa si, odlična si dizajnerica, super šivaš i nemaš ljubavnih problema. Ne možeš mi baciti ni jedan argument koji pobjeđuje moje tvrdnje. „

Đurđica je pogledala Davorku ispod dignutih obrva, nagnula se i otvorila usta.

„ A, a ! “ – Davorka je uhvatila Đurđičinu ruku i stisnula joj prste.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Svjetlo ispred Đurđičine kuće na Črnomercu je bilo upaljeno. U dvorištu je mačak Fišer lovio vlastitu sjenu.

Đurđičina mama je sjedila u ljuljačci i pušila cigaretu.

Igrala se sa džepnom lampom po travi, izazivajući kod Fišera urnebes.

„ Aloha, kćerkice. Sad se dolazi doma ? “ – Mama se nasmijala i uperila lampu u Đurđičine noge.

Polako je s lampom krenula prema njenom licu.

„ Bok, mama. Daj, nemoj. “ – Zaklonila je rukama oči od uperenog svjetla. – „ I daj se, molim te, digni s ljuljačke. “

Mama se dignula i zagrlila ju.

„ Naporan dan ? “

„ Ma, sve je O.K. “ – Đurđica je mahnula s rukom.

„ Samo neću da te podstanari vide s balkona, kak' sjediš na ljuljačci od njihove kćeri. “ – Šapnula je.

„ U pravu si, malena. Fišeru, idemo zagrijati večeru. “ Fišeru su oči zasvijetlile.

Mjauknuo je i s gipkošću se spustio s drveta divlje jabuke.

„ Sutra sam slobodna, tako da sam danas napravila ćufte u crvenom umaku. Kolač sam donijela s posla i čeka nas u frižideru. Koliko si gladna ? “

Zagrljene su ušle u kuću.

Fišer se mazio oko njihovih nogu.

„ Ma, ti ćeš odmah dobiti svoju večeru. “ – Mama se nasmijala i pomazila ga.

„ Uopće nisam gladna. “ – Đurđica je umorno izuvala svoje čizme. – „ Možemo samo gledati neki film, ha ? “

„ Odlično, srećice. Ti se fino istuširaj i presvuci, a ja ću za to vrijeme sve pripremiti. Imamo pidžama party. Može ? “

„ Dobro mamić, vidimo se. “

Osvježena, ali puna prethodnih dojmova, Đurđica je zbunjeno gledala na mali drveni stolić ispred trosjeda.

Mama je izabrala svoje omiljene pjevačice iz grupe En Vogue, koje su se upravo smijuljile u pjesmi Party.

„ Zavali se već jednom i makni tu zbunjola facu. “ – Mama je Đurđicu lagano gurnula na trosjed i nasmijala se.

„ Nisam ovaj joint, u koji buljiš, napravila za sebe, nego za nas. “ – Mama je počela plesati.

„ Planirala sam da zapalimo frulu za tvoj osamnaesti rođendan, ali jebi ga, nismo. Sada mi je drago da nismo. Večeras je odlična prilika, a ti si po svim zemaljskim zakonima dobrano punoljetna. Let's roll baby ! “ – Namignula joj je.

„ Skuhala sam nam finu kavicu i pripremila tvoj omiljeni sok od marelice. A, pripremila sam nam i film, naravno. „ – Mama se nasmijala i zapalila joint.

Đurđica je oprezno uzela dobivenu frulu i znatiželjno povukla dim.

„ Aah ! “ – Zakašljala se i dodala mami.

„ Blentice, ne tako. Gledaj me. “ – Mama je povukla dim, duboko udahnula i polako izdahnula.

„ Probaj ! “ – Ponovo joj je dodala joint.

Đurđica se nakesila i opet povukla dim. Slušajući mamine upute, počela je uživati. Osjećala je nježno strujanje u tijelu.

Sve više se opuštala.

„ Danas, kad sam s Davorkom otišla kod Tihane, rekla mi je da mi se vide gaće. I to je rekla pred Frankom ! „

„ A, tko je Franka ? “ – Mama je otpila gutljaj tople kave i znatiželjno pogledala Đurđicu.

„ Ma ne Franka, nego Franko. Fotograf, mama. Ma, ne znam. Danas sam ga prvi put vidjela. Davorka mi ga je prošli tjedan spomenula. Natuknula mi je samo, da je Tihani preporučila da ju Franko fotografira. Nismo o njemu pričale, ali ja sam danas skužila da mi se on smije. “

Mama je Đurđici uzela joint iz ruke i ponovno ga zapalila.

„ Odlično cvjetiću ! “

„ Mama, ti ne kužiš ! On se sprdači sa mnom. Smije mi se, jer nosim naočale. Smije mi se, jer mi se vide gaće. “

Mama je dodala frulu Đurđici i dignula se s trosjeda.

„ Imam ideju. „

Počela je skidati traperice sa sebe.

„ 'Ajde, da se skinemo u gaće. “

Đurđica se počela smijati, gledajući mamu kako skida majicu.

„ Ništ' me ne gledaj. Idemo ! Skidaj se do gaća. „

Mama je uz smijeh skinula grudnjak, uzela dodani joint i sjela na trosjed.

„ U stvari, ovako ćemo ! Kao prvo, idi molim te, obuci onu haljinu koju si imala danas na sebi. „

„ Ma daj, mama. Zašto ? “ – Đurđica je sama sebi zvučala neobično drugačije.

„ Sve se događa nekako sporije i dublje. Mama je tako lijepa. Tek sad vidim kak' imam lijepu mamu. “

„ Vjeruj mi. Idi ju obuci i vrati se brzo. Čekam te. “ – Mama je namignula i otvorila kutijicu na stolu.

Unutra je bio još jedan joint. Đurđica se nasmijala.

Pogledala je mamu i otišla u kupaonu.

Navukla je haljinu, vratila se i sjela pored mame.

„ Ne. Sada sjedni na fotelju, preko puta mene. “ – Mama joj je razigrano naredila.

„ Jesi zadovoljna ? “ – Đurđica se nacerila, strovalivši se u fotelju.

„ Poravnaj volane. “ – Mama je uperila pogled prema Đurđičinom međunožju.

„ Odlično ! Tako je kak' sam i mislila. “

„ Daj mama, reci mi već jednom. O čemu se radi ? “ – Đurđica je dignula obrve.

„ Uopće ti se ne vide gaće, blentice moja. “ – Smijala se mama.

„ Ma da ? Kak' mi se sad odjednom ne vide ? “ – Đurđica je s nevjericom sagnula glavu.

„ Daj, digni glavu i jače raširi noge. “ Đurđica je poslušno raširila noge.

„ Ne. Ni sada se ne vide ! Čekaj, imam ideju. “ – Uzela je svjetiljku i uperila snop svjetla između kćerkinih nogu.

„ Ne. Ni sada ti se ne vide gaće. “ Đurđica se dignula i skinula haljinu.

„ A, sad ? Jel' mi se sad vide gaće ? “ - Samo u gaćama, sjela je u fotelju i obje su prasnule u smijeh.

„ Sad mi je jasno zašto ti je Franko gledao u gaće. I ja bi, da sam bila na njegovom mjestu ! “ – Mama se smijala i sa svjetiljkom sve bliže prilazila Đurđici.

„ Nije mi Franko gledao u gaće, nego Tihana. On me gledao u oči, mama. U oči ! Znaš, Franko ima najljepše oči na svijetu. “ – Đurđica se odjednom prenula i dignula s fotelje.

„ Kuda, djevojko ? “ – Mama je preduhitrila kćer i bacila ju na trosjed. Sjela je pored nje i izvadila joint iz kutijice.

Đurđica se osmjehnula i uzdahnula.

„ Sada ćemo se osladiti s još jednom frulom. Jesi za ? “

„ Aha. “ – Đurđica se zacerekala i otpila malo soka. – „ Mmmm. Finooo ! “

„ Nemaš se čega sramiti, kćeri moja. Vrijeme je da primijetiš i primijeniš ono što ti često govorim. Lijepa si i lijepo si građena. Vrijedna si i kreativna. Tvoj problem je što si previše samozatajna. Vrijeme je da se malo više igraš s dečkima. Opusti se i prošeći te svoje lijepe cice po gradu. Pusti ih nek' malo sline. Ako te neki dečko uhvati za guzu, nasmij se. Nemoj biti Bambi.

Znam, to je zato jer ti nisam dala oca. Trudim se nadomjestiti ti tatu, ali moram si priznati da je to nemoguća misija. Trebala sam odjebati posao i biti cijelo vrijeme s tobom. A opet, nisam htjela da rasteš u neimaštini i bijedi. Jebote, stalno se vrtim u krug. “

Sjedile su jedna pored druge u gaćama.

Đurđica je mami otela svjetiljku i osvjetlila joj grudi.

„ Budi kao nokat, jebote. „ – Mama se uozbiljila.

„ Ha ? Kako to misliš ? Da se pripojim na prst ? Ne kužim ! “

Mama je pogledala Đuđičina otvorena, velika usta i počela se smijati.

„ Volim te, kćeri moja ! „ – Zapalila joint i otišla do cd player-a.

„ Ma ne, da budeš uporna kao nokat. Da rasteš, svaki dan pomalo. Kao nokat, jebote. A, sada ćemo plesati uz Rihannu. “

„ Da, sad sam razumjela što hoćeš reći, mamice. Jedino ne razumijem zašto ti je svaka druga riječ, jebote ? “

„ 'Ajde, ne baljezgaj. “ – Rekla je mama i dodala Đurđici joint.

„ Ti bi, jebote, trebala prošetati u gaćama po trgu. “ – Mama je pogledala u Đurđicu i zastala.

Istovremeno su prasnule u smijeh. Mama je pogodila Đurđicu s jastukom.

Đurđica je uzela drugi jastuk i gađala mamu.

Fulala je i jastuk je pao pored naslonjača na kojem je Fišer spavao. Dignuo je glavu i skočio na bačeni jastuk.

„ Oprosti Fiško što sam te probudila. “ – Đurđica je pomazila mačka i otela mu jastuk.

Fišer se protegnuo i mjauknuo.

„ Nastavi sanjati, Fiško. “ – Nježno ga je stavila u naslonjač i sjela pored mame.

„ Kada ćeš mi reći nešto o mom ocu ? “ Mama je povukla dim i dodala joint Đurđici.

Rihanna je upravo pjevala „ ... you can see my heart, beating, You can see it through my chest. I'm terrified but I'm not leaving, I know that I must pass this test “

„ Ne znam mu ni ime. Nemam pojma otkud' je. „ – Mama je duboko udahnula i nekoliko sekundi zadržala dah.

Uzela je ponuđeni joint.

Nasmiješila se Đurđici i polako pušila.

Sa sjajnim očima zagledala se kroz Đurđicu.

„ Rijeka je u to vrijeme bila grad zračnih uzbuna i opasnosti. Konobarila sam i ponešto šivala frendicama, ali sam se sveukupno, dobro provodila.

U noći, dvadesetosmog dvanaestog devedesetdruge smo te napravili. “ Mama je namignula i dodala Đurđici frulu.

„ Te večeri se pojavio neodoljiv muškarac u vojnoj uniformi. Ne sjećam se njegovih frendova. U to vrijeme, dečki su većinom bili vojnički obučeni, pa su mi svi izgledali isto. Ovaj je totalno sjajio i na prvu mi oduzeo dah.

U kafiću gdje sam radila, u tijeku je bilo slavlje. Tequila party, povodom frendičinog rođendana. Pošteno nacvrckana, uzela sam jedan balon sa šanka i

prišla k fatalnom muškarcu. Sjećam se samo da je spomenuo, da je doputovao u Rijeku na otvorenje ZTK-a, odnosno na upis izmjene naziva iz četrdesetšeste.

U svakom slučaju, u njegovoj blizini sam imala osjećaj da ću se onesvijestiti. Bio je najljepši frajer kojeg sam do tada vidjela u životu. Frendica mi je poslije rekla, da sam s iskustvom partijanerice kompetentna tvrditi da je tvoj otac čista desetka. Strast koju sam s njim imala, više nisam doživjela. Ne znam gdje živi, ne znam o njemu ništa, osim da mi je dao najljepši poklon u nezaboravnoj noći i otišao na front. „ – Uzela je Đurđičinu ruku u svoju i nježno joj poljubila otvoreni dlan.

„ I ti si sada tu. Moje svjetlo ! Zato sam čekala da odrasteš. Ja sam tada bila tvojih godina. Mislim da će te ovo saznanje otvoriti prema životu. Ti si dobra cura, ali malo previše dobra. “ – Mama je dodala Đurđici joint i pomazila ju po ruci.

Sjedile su mirno, u gaćama, jedna pored druge. Cd player se ugasio.

Đurđica je povukla dim i ugasila joint.

„ Mama, ti si kurva. “

„ Ja sam žena. A, ovo je svijet u kojem živimo. Imali smo odličan seks !

S neopisivom strašću smo se jebali i ti si se rodila. Nije to ništa prljavo. To je biologija. “ – Mama je uhvatila svjetiljku, upalila ju i počela s njom kružiti po Đurđici.

Đurđica je uhvatila jastuk, da s njim pogodi mamu.

„ Ti postaješ žena. A ovo je svijet u kojem živimo, malena. “ – Mama se nasmijala, otela joj jastuk iz ruke i pogodila ju.

„ Prva ! “ – Rekla je i obadvije su prasnule u smijeh. Počele su se gađati s jastucima, uz veselo vriskanje.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka je u ritmu basova Davida Milesa otključavala dvorišna vrata.

S mačkastim kretnjama je ušla u svoj stan. Pogledala je na zidni sat, poklon od bivšeg dečka.

Žute kazaljke u bijeloj pozadini, spojile su se na sedmici.

Prišla je k Iphonu kad je zasvirao Fuck me I'm famous, ugasila mp3 i skinula slušalice.

„ Hey, puknuo je ! “

Davorka je veselo pljesnula s rukama, čitajući Đurđičinu poruku.

„ Tko je puknuo ? “

„ Balon. “

„ XO XO XO “ – Davorka je razdragano tipkala.

„ Jeee, puknuo jeeee. “

„ Bravo ! “

„ Ti si me potaknula, ja sam povukla šavove, a mama me baš lijepo speglala. “

„ I ? Kak' se sad osjećaš ? “

„ Odlično. Upravo jedemo ćufte. Hoćeš doći ? Mama bi te voljela konačno upoznati. “

„ Hoću, naravno ! Tušnem se na brzinu i dolazim. Jedva čekam upoznati tvoju mamu. “

„ Super ! I samo da znaš, imamo pidžama party. “

„ Obožavam pidžama party's. “ – Razdragano je napisala i krenula u kupaonu, a onda se nasmijala i vratila do Iphona.

„ Đurđice ? “

„ Davorka ? “

„ Nemojte mi sve pojesti. “

„ Mljac-mljac. Požuri ! “

Davorka se otklizala po parketu do velikog frižidera i izvadila obiteljsko pakiranje kremastog sladoleda.

Strpala je kutiju u ruksak, a onda ju brzo izvadila kao da se opekla.

„ Shit ! Skoro ! “ – Uzela je vrećicu i stavila sladoled u nju, pa odjurila pod tuš.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka je izašla iz svojeg žutog auta i zastala ispred Đurđičine kućice.

„ Prekrasno ! “ – Duboko je udahnula, upijajući mirise zumbula i jorgovana, zagledavajući se u kućerak.

Izvadila je mali fotić iz džepa i pet puta kliknula, prije nego se upalilo dvorišno svjetlo.

Đurđica se pojavila na verandi.

Fišer je dotrčao za njom i oprezno zastao, njušeći zrak.

„ Bok, miceki ! “ – Davorka je mahnula i namjestila fotić prema Đurđici.

„ Molim te, daj digni mačka. “

Đurđica je blenula u nju, a Davorka je počela klikati.

„ Ahaha, brijačice, sada mi je jasno što hoćeš. “ – Nasmijala se i nježno obgrlila Fišera.

Mačak se privinuo uz Đurđicu i mazio joj bradu sa svojom glavicom.

„ Dobro nam došla ! “ – Đurđičina mama je došla na verandu sa širokim osmjehom.

Davorka je još jednom okinula i vratila fotić u džep.

„ Dobra večer, gospođo ! “ – Veselo je doskakutala do verande i pružila ruku Đurđičinoj mami.

„ Daj, molim te lijepo. Gospođa je moja mama. „ – Đurđičina mama je ignorirala ispruženu ruku i čvrsto zagrlila Davorku.

„ Ja sam Ruža. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je usporio i zaustavio motor.

Sišao je s motora i otključao dvorišna vrata. Pogledao je na sat i zadovoljno uzdahnuo. Ponovno je sjeo na motor i uparkirao ga u garažu. Skinuo je kacigu, izašao iz garaže i stao.

Pogledao je u nebo.

Mali tračak zalazećeg sunca prošarao je nebo sa šezdesetosam nijansi crvene boje.

Nasmiješeno je otvorio torbu i izvadio fotoaparat.

„ Konačno sam doma. “ – Pažljivo je nanišanio, kliknuo prema željenoj točci i uhvatio ideju.

„ Prekrasan detalj. I baš u pravo vrijeme. “ – Promrmljao je i zadovoljno pogledao u svoje prostrano dvorište.

Franko je kupio skladište jedne propale firme, s ušteđevinom od konobarenja na moru i fotografiranja turista.

Bilo je to pet godina asketskog života.

Točno je znao što želi i vrlo je racionalno raspolagao sa zarađenim novcem. Trošio je mudro i štedljivo.

Na isti način, doživljavao je i vrijeme.

Slobodno vrijeme je koristio u istraživanju nekretnina, sve dok nije pronašao ono što je tražio.

Sretan što je oslobodio večer od svih obaveza, ušao je u veliki studio, a kroz njega u komoru, čija vrata je uvijek zaključavao, a ključ nosio sa sobom.

Prostorija je imala pedesetak kvadrata. Zid lijevo je bio prekriven sa slikama.

U sredini sobe, na radnom stolu od četiri metra, stajao je veliki ekran.

Odložio je torbu na mekani trosjed pored vrata i spremio kacigu u ugradbeni ormar.

Zavalio se u veliki, crni, kožni naslonjač i pogledao na ekran, u zasebnih dvanaest kockica koje su pokazivale prilaze na dvorište.

Izvadio je iz ladice od stola kutiju s olovkama i veliki blok.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka se vozila doma i razdragano bubnjala po volanu u ritmu pjesme 22 , pjevušeći s Taylor Swift.

„ Kakav ludi dan ! I prekrasna večer. Đurđičina mama je zakon. Kak' je samo Đurđica zinula od iznenađenja, kada nas je odvela u garažu i pokazala pripremljeni nacrt preuređenja garaže u sobu. “ – Glasno se nasmijala, sjetivši se kako je Ruža otrčala u sobu i vratila se s tri balona.

„ A sada djevojke, napušimo ih i idemo u dvorište ! Svaka će pustiti svoj balon, s jednom željom. “

„ Baš me zanima hoće li mi se ostvariti želja. “ – Razmišljala je Davorka i otključala vrata od svojeg stana.

Vratila je film, na trenutak kad su puštale balone.

„ Brojim do tri, a onda ih puštamo. Spremne ? Jedan.. “

„ A, ti mama, jesi poželjela nešto ? “

„ Naravno da jesam, Đurđica. Reći ću ti što, čim se ostvari. Dva, tri ! “ Baloni su krenuli prema zvijezdama, ispraćeni razdraganim smijehom i jakim vjetrom.

„ Idemo unutra, curice ! “ – Ruža je zapljeskala.

„ Samo da pofotkam, dok su mi još na nišanu. “ – Davorka je upalila blic i namignula Ruži.

„ A, što ako se moj balon probuši na nekom grmu ? Onda mi se želja neće ostvariti ? “ – Đurđica je koncentrirano pratila svoj balon.

„ Pa, fora i je u tome da balon treba puknuti. Onda će ti se želja ostvariti. “ Ruža je obgrlila Đurđicu.

Krenule su unutra.

Đurđica je preko ramena pogledavala u zvjezdano nebo.

„ Samo da prebacim fotke i idem u krevet. “ – Davorka je obećala samoj sebi i upalila kompjutor.

Skinula je tenisice i čarape.

Vadila je papuče iz ormara, kada se oglasio skype. Pogledala je u ekran i vidjela da joj se javlja Tihana.

„ Jesi tu ? “

„ Tu sam negdje. “ – Odgovorila je Davorka i uključila kameru. Nasmijala se narogušenom Tihaninom izrazu lica.

„ Nemoj se ništa smijati. Ja sam u kaosu. Dođi k meni. “

„ Molim ? Kaj ti je ? “

„ Hoću razgovarati o ovome danas ! “

„ Tihana, kasno je, ako nisi primijetila. Uostalom, istjerala si me, a sad me zoveš.“

„ Znaš kaj, zapravo ne moraš ! “

U tom trenutku, zazvonio je portafon.

Tihana je bijesno stisnula usne u ravnu crtu. – „ Jebeno ne kužim. “

„ Ja nisam. “ – Davorka se nasmijala.

Tihana je otišla u hodnik, a za to vrijeme, Davorka je provjerila poštu.

„ Đurđica sent you a sticker “ – Pisalo je u obavijesti.

Muški glas je natjerao Davorku da vrati pogled na skype.

„ Bok micica. Skroz lud dan danas. Svratil sam ... “

Davorka je pokušavala vidjeti muškarca kojem je pripadao glas, ali je stajao izvan dometa kamere.

„ Hajde da se nas dvoje nešto dogovorimo. “ – Tihana je gledala u muškarca.

„ Znam, znam. Nisam te nazvao, blablabla i uzalud je da ti sad objašnjavam kako sam proveo popodne, a da ne govorim o večeri... “

„ I naravno, nisi me mogao nazvati i ja te trebam jebeno razumjeti. “ – Tihana ga je nervozno prekinula.

„ To bi bilo odlično ! “

„ Daj, ne njajke. Zaboravio si me nazvati, jer si takav. “

„ A, kaj se onda ljutiš, ako znaš da sam takav. “ – Muškarac je zagrlio Tihanu.

„ Sve drugo i svi drugi, važniji su ti od mene. “

„ Imao sam naporan dan, a vjerujem i ti. Zato ću te odmah pitati. Mogu li večeras prespavati kod tebe ? “

Davorka je zbunjeno ugasila skype i natipkala Đurđici poruku.

„ Neidentificirani muškarac sletio u Trnje. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđici je, trenutak prije nego je legla na razvučeni trosjed, proletjela scena Tihane i Franka kako se nježno dodiruju usnama.

Tihanina gusta, plava kosa, kako klizi kroz Frankove prste. Promatrala je mamu i njeno ravnomjerno disanje.

Sa zbrkanim mislima, puna dojmova, zatvorila je oči, pa ih opet otvorila.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je zajapureno gledala u muškarca. – „ Molim ? Zašto ? “

„ Huh. Ja, htio sam ti reći, ali.. Gle ! Preduga je to priča, a oboje smo umorni od napornog dana .“

„ Da, jesmo. To si već rekao. Znam. Znači, ostavila te ? Ili si ti ostavio nju ? “

„ Ja sam prekinuo. “

„ Sad mi je puno lakše. Tko bi rekao da ćeš mi uspjeti popraviti raspoloženje. Ja sam za čašu šampanjca. Hoćeš mi se pridružiti ? “

„ Mislio sam da ti se Vesna sviđa ! “ – Kiselo se osmjehnuo.

„ Kao i svaka dosadašnja mama. U stvari, Vesna mi je bila najgora. I btw, njen tenis... “

„ Znam, Tihana. Odlična je u backhandu. I jebe se s trenerom. “ Nasmijali su se.

Tihana je izvadila čaše i natočila šampanjac.

„ Tata, moramo se nešto dogovoriti. “

„ Da. Sorry. Čim sam ušao, htjela si mi nešto reći. Slušam te. “

„ Molim ? Ah, da. Ma ne, ovo je nešto drugo. “

„ O.K. Reci kćeri. “

„ Ne pristajem više tvoje djevojke zvati mama. Bez obzira što ja svoju mamu znam samo s fotografija... “

„ Ja sam cijelo vrijeme mislio da ti to treba. Da će ti manje faliti mama. “ Otac je iznenađeno prekinuo Tihanu.

„ Mislim da tebi više fali nego meni. Ja poznajem mamu po fotografijama i tvojim pričama. “

„ Za mamu ! “ – Dignuo je čašu i zagledao se u kćer.

„ Za mamu ! “ – Tihani se ruka malo zatresla.

Približila je čašu k usnama i na trenutak zatvorila oči. Otpila je popriličan gutljaj.

„ Za moju lijepu, pametnu i jedinu kćer ! “

„ Za tebe, tata ! “ – Još jednom je otpila.

„ Fak, fak, fak ! Sorry tata ! Zaboravila sam da sam na skypu s Davorkom. “ Otrčala je iz kuhinje u sobu, do kompjutora.

Naravno, Davorka više nije bila na skypu.

Pustila je ambijentalnu glazbu, uzela cigarete sa staklenog stolića i vratila se u kuhinju.

„ Stvarno mi je žao što nisam znao koliko ti je teško bilo Vesnu zvati mama. Trebala si mi reći. “ – Tata je dočekao Tihanu s natočenim čašama.

Otpuhnuo je dim i mahnuo s cigarom.

„ Rekla sam ti sad. A, i bilo mi je fora neko vrijeme. “

„ Ti si prepredena svinjica. Ali, moja prepredena svinjica. “ – Otac je nježno pogladio Tihanu po obrazu.

„ Istjerala sam frendice danas iz stana. Ja sam zla svinja, jel'da tatice ? “

„ Joj kćeri, joj. Razmažena jesi, da. Zla ? Ne. Znam da ti ne mogu nadomjestiti mamu. Ni ti, ni ja, nismo bili spremni na njenu iznenadnu i preranu smrt. Ali, ti i ja smo tu gdje jesmo. Zato, dignimo glave i krenimo dalje. I sjeti se da uvijek možeš izabrati svježinu. Dobro umjesto lošeg, lijepo umjesto ružnog. Ljubav, a ne strah. „

„ Kad već spominješ ljubav, kako ćeš prebroditi Vesnu ? “

„ Koju Vesnu ? “

Prasnuli su u smijeh i nazdravili.

„ Tvoja mama je imala točno takav pogled kad je zbog nečeg pizdila. Ako trebaš uho za slušanje, tu sam. “

„ Danas sam konačno upoznala Davorkinu prijateljicu, Đurđicu. “ – Tihana je ugasila cigaretu i otpila malo šampanjca.

„ Strahovito mi ide na živce ta cura. Glumi umiljatost i pristojnost, a zapravo je iritantna seljoberica. “

„ Franko nije donio fotke ? “

„ Ma, je. Došao je, dok su Davorka i ta Đurđica bile kod mene. Umišljeni bezobraznik ! “

„ Volim te malena, ali trebaš se početi slušati. Radi nešto što te veseli. Druži se s ljudima koji ti pašu. Meni je Franko odličan dečko. Danas je profesionalno odradio posao. Ja sam ga zamolio da dođe do tebe i ostavi fotke. Moja greška.

Fakat mi je žao što sam sudionik tvoje glavobolje. “

„ Bili su mi strahovito naporni, tata. “

„ Vjerujem ti da jesu. Sada se pokušaj opustiti. Zaslužila si odmor. “ - Nasmijao se i pomazio ju po ruci. - „ Danas sam razgovarao s Helgom. “

„ Recepcionerkom ? “

„ Da. “

„ Ti stvarno ne gubiš vrijeme, tatice. “ Namignuo je i otpio malo šampanjca.

„ Helga mi se sviđa duže vrijeme. Zahvaljujući tebi, danas smo dogovorili spojak. “

„ Meni ? Aha, da, išao si joj vratiti novac koji je dala taksisti. “

„ I lijepo smo čavrljali. “

„ Nemam ništa protiv Helge, samo nemoj zaboraviti da smo se nešto dogovorili. “

„ Naravno. Nećemo ju zvati mama. Časna pionirska. Pardon, omladinska. “

Smijali su se.

Sat na zidu, iznad ovalnog stola, pokazivao je dvanaest sati.

„ Danas sam vidio kako te Franko gleda. Nemoj biti glupa, kćeri moja ! “

„ Glupa ? Kako mi možeš reći da sam glupa ? I zašto sam glupa ? „

„ Zato, jer ne vidiš koliko se sviđaš Franku. Uf, malena ! Ti si stvarno, samo svoja. “

„ Nisam. “ – Tihana je dignula obrve.

Donja usna joj se objesila. Bradica joj se dva puta zatresla, kao da će zaplakati.

„ Nisam glupa. Danas sam se opet uvjerila da se njemu sviđaju sve druge, samo ne ja. Uostalom, baš me briga za Franka. Odvratan mi je. “

Otac se dignuo sa stolca i uhvatio Tihanu za ruku.

„ Idemo pogledati kaj ima na nebu poslije dvanaest. “

Povukao ju je nježno, ali odlučno i otvorio vrata od terase. Ispred njih, vrt je spavao čvrstim snom.

Zvijezde i mjesečeva sjena, pomalo sablasno su ga osvjetljavali. Tata je pogledao svoje dijete.

Sjetio se svoje mame i njezinih ljubomornih ispada.

„ Sada me neodoljivo podsjećaš na tvoju baku. “ Tihana ga je začuđeno pogledala.

„ Ma, ja sam ista ti, glupsone. “ – Naslonila se na očevo rame i zatvorila oči.

„ Jesi me čuo kaj sam ti rekla ? “

„ Jesam. Zaljubljena si preko ušiju, ali glumiš da si totalno cool. “

„ Baš si bezobrazan. I potpuno si u krivu. “ – Uštipnula ga je za uho. Nasmijala se.

„ Privikavaš se na lijenost. To je depresija. “ – Otac je duboko uzdahnuo i pogladio ju po kosi.

„ Vani je zima. Brrr. “ – Tihana se uozbiljila. Stresla se. – „ Idemo unutra, 'ajde.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica se vrpoljila po razvučenom trosjedu.

Ulična lampa bacala je kroz prozorske zavjese svjetlo u tragovima.

„ Da. Taj neidentificirani muškarac je sigurno Franko. Moram prestati razmišljati o njemu i Tihani. Bljak ! “

Zagledala u okrugli, bijeli, papirnati luster na stropu. Odjednom je dobio ljubičasti sjaj.

U njegovoj unutrašnjosti, prelijevale su se narančasta i žuta. Ugledala je veliki smješak na rubovima lustera i glasno se nasmijala. Zatvorila je oči.

Vidjela je zgodnog muškarca kako sa smješkom prihvaća ruku njene mame. Opustila se i zaronila dublje.

Sjedili su na plaži i gledali u zvijezde.

Mama je naslonila glavu na muškarčevo rame i nasmijala se.

Krenuo je sa svojim usnama prema njenim i strastveno ju počeo ljubiti.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđicu je probudilo škakljanje sunčevih zraka.

Raspjevane ptičice skakutale su i oblijetale drvo divlje jabuke u dvorištu. Sneno je sjela i protegnula ruke iznad glave.

Namirišala je svježe skuhanu kavu. Protegnula se i otišla ravno u kupaonu.

Gledajući svoj odraz u ogledalu, počela se smješkati.

„ Hohoho. “ – Podignula je bradu i nagnula se. Polako je dignula majicu i gledala u svoje cice.

„ Balončići lete, a vi ste moje lijepe tete ! “ – Zapjevušila im je.

Pogledala je u svoje oči boje čokolade.

„ A sad, pod tuš. “ – Uperila je prst u ogledalo i nasmijala se.

Prošla je s rukama kroz dugu kosu.

„ Kaj fali mojoj kosi ?! “ – Odmahnula je glavom, skinula se i prepustila se toploj vodi.

Osvježena i zadovoljna, zamotala je ručnik oko sebe i stavila pastu na četkicu za zube.

Namrštila se i otrčala u sobu.

„ Isuse ! Jooj ! “ – Viknula je, kada je vidjela da je deset sati.

„ Potpuno sam zaboravila ! “ – Zgrabila je telefon i nazvala Davorku.

„ Ne vjerujem da sam to mogla tako smetnuti s uma. Hvala ti još jednom, Davorka. “

Završila je razgovor i odjurila oprati zube.

Đurđičina mama je sjedila u dvorištu i uživala u mirisima i zvukovima proljeća. Ruži je jutarnji mir bio neprocjenjiv dio dana.

Bila je sretna što je do jučer uspjela zadržati iznenađenje za Đurđicu. Zadovoljno je prebirala po dijelovima jučerašnjeg druženja sa kćerkom.

„ Mama, kako si to uspjela sama ? “ – Đurđica je s razrogačenim očima gledala u garažni prostor.

„ I kako si izdržala s takvom tajnom ? “ – Pogledala je u mamu. Lice joj je sjajilo od sreće.

„ Nije mi bilo nimalo lako. Ali, gdje je volja, tu je i način. “ – Mama je veselo doskakutala do Đurđice.

Čvrsto su se zagrlile.

„ Joooj, mama, ti si najbolja mama na svijetu ! “ – Glasno su se cmoknule. Davorka je s radošću otrčala uzeti veliki fotić iz ruksaka.

„ Još jedan kiss, djevojke. “ – Nasmijala se i počela klikati.

„ Hvala ti, hvala ti, mamice ! “ – Đurđica je mamu obasula poljupcima.

„ To će uskoro biti najljepši krojački atelje na Černomercu. “ – Đurđica se smijala i udarila s dlanom o dlan.

Ruža je otpila veliki gutljaj kave i glasno se nasmijala kada se sjetila kako su njih tri, poslije puštanja balona, smazale cijelo pakiranje sladoleda.

Privučena neobičnom strkom, krenula je u kuću.

„ Dobro jutro, ljepotice ! Čemu panika ? “ – Nasmijala se užurbanoj Đurđici i naslonila se na vrata od kupaone, držeći šalicu s kavom u ruci.

„ Ma, vabovavila ham da danaz ibam.. Vaj mi... “

„ Daj, ispljuni prvo pastu i onda mi reci što hoćeš. “ – Mama je odmahnula glavom, upitno ju gledajući.

Đurđica je ispljunula pastu i progrgljala s vodom usnu šupljinu, pa ponovno ispljunula.

„ ...Termin kod tete zubarice. U pola jedanaest. Sva sreća, Davorka će me odvesti. Inače ne bi bilo šanse da stignem na vrijeme ! “ – Nervozno je gestikulirala s rukama.

„ Nemoj sada samo paničariti, molim te. Znači, Davorka dolazi po tebe i stići ćeš na vrijeme. “ – Ruža je odahnula i otpila malo tople tekućine.

„ Sorry. “ – Đurđica je s pokajničkim izrazom lica pogledala svoju mamu i cmoknula ju u obraz.

„ Treba mi deset kuna sitnog. Imaš ? “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je, napola budan, obukao traperice na golo tijelo i krenuo prema wc-u.

Isprekidano svjetlo na monitoru, signaliziralo je kretanje u njegovom dvorištu. Protrljao je oči.

Na kameri je prepoznao ženski hod.

„ Hmmm. “ – Odmahivao je glavom, otkopčavajući gumbe na trapericama.

„ Đurđica ! “ – Prošla mu je misao. – „ Sada će mi pozvoniti, onakva slatka, zbunjena i lijepa. “

Cerekao se svojoj bedastoći, puštajući dugački mlaz.

„ Ne bi ona imala hrabrost za takvu ludost. “ – Protresao je s glavom i pustio vodu.

Prišao je umivaoniku i otvorio slavinu.

„ Din-Din “ – Dva puta za redom oglasilo se zvono portafona. Na brzinu je završio s pranjem ruku i krenuo prema monitoru.

„ Tihana ! To bi mogla biti Tihana. “ – Pogledao je u ekran i prenerazio se kad je vidio brkove.

„ Molim ? “ – Javio se.

„ Dobro jutro. Moje ime je Ratko. Dobio sam informaciju da ste Vi fotograf... “

„ Čuj ! “ – Franko je nestrpljivo prekinuo spodobu. – „ Budi ti Rat, ili kaj već hoćeš, ali ja još nisam ni kavu popio. Tak' da ćeš se morati strpiti ! Želim ti lijep dan. “

„ Samo tren. Molim Vas, gospo'n Franko. Stvarno trebam fotkanje. “

„ Ma raz'm'em ja tebe, ali ti, očito, nisi čuo mene. “

„ Možete mi barem obećati da ćete me fotkati ?! Pliiiiz ! Pretty pliz ?! “

Franku se nos lagano naborao. Dva puta je duboko uzdahnuo.

„ Gle, rista, imaš ti moju mail adresu ? “

„ Ja... Ovaj... Ne. Dobio sam samo ovu adresu. “

„ Isuse ! Slušaj de.. “ – Franko je zastao u pola riječi, jer su ga usta od kreature, puna silikona, zaustavila da se stvoru obrati s dečko.

„ Slušaj. 'Ajde mi lijepo pošalji mailom što zapravo hoćeš. Toliko od mene. I dobro jutro. “

Lik je napućio usne i dignuo kažiprst.

„ Može ! Hvala Franko. Mailam ti, svakako. Možeš mi samo reći svoju mail adresu ? “

„ O, Bože. Zašto sam produžio agoniju ? Trebao sam... Fuck ! Mater mu jebem. To je jutro ! “ – Ljute misli tutnjale su mu kroz glavu.

„ Siguran sam da ćeš se snaći ! “ – Franko je pritisnuo gumb i iskopčao konekciju.

Otišao je u kuhinju, tapkajući s bosim nogama do frižidera.

Odrezao je tanku šnitu polubijelog kruha i namazao ju s maslacom. Prebacio je gaudu na vrh i odsutno zagriznuo.

U mislima je otišao u ljeto dvijetisućedevete, na terasu kafića na plaži u kojem je konobario.

Uživao je, fućkajući veselu melodiju tekuće pjesme. Polirao je čaše i gledao plažu preko stolova.

Sunce je pržilo i natjeralo većinu ljudi u duboki hlad.

Bez obzira na velike suncobrane, bilo je prevruće u to doba dana.

Sretan što neće biti gužve još tri, četiri sata, Franko je počistio šank i zapalio cigaretu.

Natočio je mineralnu vodu i otpio veliki gutljaj, a onda iscijedio jedan limun u tekućinu.

Obišao je šank i sjeo na pleteni, barski stolac.

Izvadio je mali fotić iz džepa bermuda i odložio cigaretu u pepeljaru. Široko se nakesio i napravio nekoliko selfića.

„ Kak' bi bilo prekrasno da imam profi fotoaparat s jebenim objektivom. “ Razmišljao je, zagledavajući u svoj mali „ idiot “ fotić.

Počeo se smijati svojim izrazima lica na fotografijama.

„ Kak' smiješno izgledam. Moram prestat' radit' takve grimase ! “ Odjednom je primijetio da je uhvatio na fotki dvije djevojke.

Okrenuo se i ugledao ih kako sjede za jednim od stolova. Žestoko su raspravljale i gestikulirale.

„ Wow, jedna je ljepša od druge. „ – Frankovo procjenjivačko oko klizilo je niz dva skladna tijela, obučena u badiće.

Obadvije su imale šešire sa širokim obodom.

Starija djevojka pogledala ga je u trenutku dok je mlađa ustajala s pletenog naslonjača.

Odmjerila ga je i zadržala pogled na fotiću.

Uhvatila je djevojku za ruku i nagnula ju prema sebi, objašnjavajući joj nešto. Mlađa djevojka ponovno je sjela.

Skinula je šešir i počela s njim mahati ispred lica.

Duga, tamno smeđa kosa, slobodno se razlijala po ramenima.

Franko je pospremio fotić natrag u džep i uputio se prema njihovom stolu.

„ Dobar dan želim. Čime Vas mogu poslužiti ? “

„ Hermoso dia ! “ – Starija djevojka se nasmiješila, gledajući ga ispod oboda s velikim, tamnim očima.

Franko se počeškao po glavi i uzvratio osmijeh.

„ Adios ! “ – Izvalio je, bez razmišljanja.

Djevojke su ga zbunjeno pogledale, a onda prasnule u smijeh.

„ Sorry, but I do not speak espanol. Do you speak Ingles, por favor ? “

„ A ! Poko ! „ – Graknule su uglas.

„ We need camarero. “ – Rekla je mlađa i nagnula se, a starija ju je odmah nadopunila.

„ Do you know, where is the waiter ? “

„ Yes I know. Of course. I am ! “ – Franko se nasmijao i namignuo. – „ At your service, ladies ! “

„ No ! No ! “ – Opet su prasnule u smijeh.

„ El artista no era un camarero ! “ – Rekla je mlađa i vješto sakupila kosu pri vrhu glave.

Ponovno je stavila šešir.

„ O da, jesam, trust me ! “ – Bijela majica isticala je njegov preplanuli ten i vragolaste zelene oči. – „ Look ! “

Uperio je prst na desnu nadlakticu i pokazao im mali, otisnuti krug na majici, u kojem je pisalo Dokić.

„ See ? “ – S rukom je pokazao na veliki drveni natpis u slamnatom krovu iznad šanka.

„ Dokić ! “ – S mukom je pročitala mlađa djevojka.

„ Bueno. Por favor, for me, pina colada. “ – Rekla je starija djevojka i razvukla puna usta u osmijeh.

„ Para mi, cola with lots of ice. “ – Mlađa je klimnula i zatreptala.

„ Be right back ! So, bienvenida, girls ! “ – Franko se široko osmjehnuo.

Žeđ ga je vratila u sadašnjost.

Otišao je u ostavu i uzeo sok od aronije.

Natočio je tekućinu u veliku čašu i otpio priličan gutljaj. Lagano se stresao od trpkog okusa.

Odobrovoljen lijepim sjećanjem, krenuo si je skuhati kavu. Zazvonio je telefon.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je cijelo jutro tumarala po stanu.

Florijan se rano probudio i otišao na posao, a ona više nije mogla zaspati. Prešetavala se od sobe do kuhinje, od ormara do terase.

Mijenjala je muziku svakih pet minuta. Nikako nije mogla sabrati vrludave misli.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Darling, ostatak dana sam samo tvoja, ako hoćeš ! „ – Đurđica se veselo nasmijala, ulazeći u Davorkin auto.

„ Nemoj se tako jako kesiti, oslijepit ću. “ – Davorka je prekrila oči rukama i škiljila kroz prste u Đurđicu.

„ Imam jednu, ludu ideju. „ – Razigrano je dva puta pljesnula s rukama i odmjerila Đurđicu.

Zadovoljno je klimnula i uključila se u promet.

„ Obučena si taman za to mjesto. Drž' se, polijećemo ! “ – Tajanstveno je izjavila Davorka i uključila cd player.

„ Kuda me to vodiš ? “ – Znatiželjno je pitala Đurđica, stavljajući sunčane naočale.

„ Surprise ! “ – Kesila se Davorka.

Njihala se u ritmu pjesme, Girls just wanna have fun.

„ Uf ! Iznenađenjima nigdje kraja. “ – Đurđica je pojačala pjesmu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je, nakon poziva, počeo pripremati u veliku torbu potreban alat za fotossesion.

Nazvala ga je poznanica, moleći ga da dođe na modnu reviju.

Zadovoljno je pogledao u torbu, zakopčao ju i krenuo u kupaonu na tuširanje.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka se koncentrirala na upravljanje vozilom po vijugavim cestama.

Razigranost koju je osjećala vozeći prema cilju, nije ometala njene šoferske reflekse.

Đurđica je uzela blokić i olovku iz male torbe i počela nešto pisati. Svakih nekoliko trenutaka, pogledala je kroz vjetrobransko staklo auta.

„ Sunčeko nam je danas odlučilo obasjati put. “ – Đurđica je veselo približila glavu prema otvorenom prozoru.

„ Kak' sve lijepo miriši ! “ – Kosa joj je vijorila, a oči su joj se ispunile suzama.

„ Prekrasno, da. Kaj si to pisala ? “

„ Ma, svaštarila sam. I sjetila sam se da moram zašiti gumbe na krevetnini, pa da ne ode u zastaru. “ – Đurđica se nagnula i pogledala Davorku. - „ A, gdje nas ti to voziš ? Već smo dosta daleko od Zagreba. “

„ Strpljenja, jarebice. Još malo. “ – Nasmiješeno ju je pogledala kroz sunčane naočale.

„ Jupiiiiiiii ! “ – Smijući se, Đurđica je gurnula ruke kroz prozor.

„ To je to. “ – Davorka je lupnula s lijevom rukom po volanu i počela usporavati. Zaustavila je auto pored ogromne livade, sretno se cereći.

„ Woow ! Kakvo je ovo žuto cvijeće ? “ – Đurđica je uperila prst u prostranstvo žutila.

„ Kak' ga puno ima ! Podsjeća me na more, samo žute boje. “ – Začuđeno je gledala u livadu.

Davorka je izašla iz auta i u tri skoka ga obišla. Otvorila je desna vrata.

„ Izlazi van, o divna djevojko. Kaj čekaš ? “

Đurđica se prenula i veselo ciknula. – „ Hvala ti, Dadica. “

Davorka je skinula sunčane naočale i nekoliko trenutaka zbunjeno gledala u Đurđicu.

„ Ovak' me zove samo moja mama. “ – Uzdahnula je i nasmiješila se.

Zagrlila je svoju prijateljicu, a onda se odmaknula, nagnula u auto i uzela ruksak.

„ Sorry, nisam uopće razmišljala. Smeta ti ? “

Davorka je izvadila fotić iz ruksaka i vraćala ruksak natrag u auto.

„ Kaj ? “ – Pitala je, namještajući fotić.

„ Pa, da te zovem Dada. Ti mene često zoveš Đukica. “

„ Opa, nisam znala da ti smeta što ti se ponekad obraćam s Đukica. Ti mene možeš zvati kak' god hoćeš. “ – Davorka je dignula glavu i sa smijehom u očima pogledala u namrštenu Đurđicu.

„ Super. “ – Đurđica ju je vragolasto pogledala.

„ Hvala ti što si me dovela na ovo prekrasno mjesto, draga moja kravo ! “

Nacerila se i potrčala livadom.

„ Odlično iznenađenje ! “ – Razdragano je skakutala.

„ Mislim da se zove lan. “ – Davorka je viknula za njom.

„ Kak' ? “ – Đurđica se zaustavila i nagnula nad cvijeće.

„ Lan. Nisam ziher. “ – Slegnula je ramenima i počela klikati.

„ Predobro iznenađenje. Sunce gore, sunce dolje. Plavo nebo, ti i ja. I priroda. “ Đurđica je počela plesati.

Podignula je s rukama kosu i pogledala u daljinu.

„ Tak' ostani ! Odlično. “ – Zamolila ju je Davorka i nekoliko puta kliknula.

„ Nego, Đukica, ovdje sam stala zbog fotkanja. A, do ciljanog iznenađenja nas čeka još cirka petnaest minuta vožnje. “ – Rekla je i namjestila objektiv fotića prema sebi.

Široko se nasmijala i kliknula.

„ Ajooj, Darice, Darkerice, ne mogu više. Znatiželjna sam previše. “ – Cvilnula je Đurđica.

„ O.K., reći ću ti, ali prije nego ti otkrijem gdje te vodim, reci mi da li tvoja mama kuha juhu od povrća ? “

„ Da. “ – Đurđica se zbunila.

„ Odlično. Znaš možda, koje začine stavlja ? “

„ Luda si. Stavlja sol, biber i chilli con carne. “ – Smijala se i upitno pogledala u frendicu.

„ Uf ! Onda ništ'. “

„ Daj, ne njajke. Kak' sad, ništ' ? Zašto si me to pitala ? Inače i ja kuham juhu. “

Đurđica je zaigrano gurnula Davorku, a ova je instinktivno dignula ruke i izgubila ravnotežu.

Sjela je u cvijeće.

Đurđica joj je uzela fotić iz ruke i počela klikati.

Razigrano su se smijale.

Davorka je ležala na leđima i tresla se od smijeha. Đurđica je jedva držala fotić.

„ Dobro. “ – Rekla je Davorka, dolazeći do daha. – „ Kaj ti stavljaš u juhu ? “

„ Pa, ovisi. Najčešće stavim vodu ! “ Opet su prasnule u smijeh.

„ Đurđica, nagradno pitanje je koje začine stavljaš ? “

„ Sol, vegetu, suhi peršin, papar i to je to.“

„ Ehehehe, tu sam te čekala. Vodim te u posjet gradu, u kojem je tvornica neodoljivog začina. “ – Slavodobitno ju je pogledala.

„ Ne vjerujem da ćemo za petnaestak minuta biti u Tuzli, ili, još bolje, na Pagu. “ – Rekla je Đurđica, gledajući s nerazumijevanjem u Davorku.

„ E, e, 'ajde, još samo korak dalje. Na dobrom si tragu ! “

„ Hmmm. Sorry. Koristim samo Ajoj.. “ – Počela se smijati.

„ Baš sam seljančica, pa ti misliš na Vegetu, a ja sam zapela za sol. Jebote, kak' mi nije sinulo ? Koprivnica ! “ – Pobjedonosno je pogledala u svoju prijateljicu.

„ Vidiš, možeš biti pametna dok hoćeš. “ – Davorka se nasmijala, sjela i dignula se.

„ Iznenađenje ! “

„ Nikad nisam bila u Koprivnici. Wow ! “

„ Idemo ? “

„ Idemo ! “

Zagrljene su krenule prema autu.

Davorka je zakopčavala pojas s lijevom rukom, a u desnoj je držala iphone.

„ Imam četiri propuštena poziva. Pogodi tko me zvao ? “ Iphone je u tom trenutku signalizirao novi poziv.

„ Možemo se vidjeti danas ? “ – Bez uvoda, glas joj je graknuo u uho.

„ Molim te ! “ – Bijesno je dodao glas.

„ Dobar dan i tebi, draga Tihana. Jesi li se lijepo noćas naspavala ? “

„ Jebem ti dan ! “ – Tihana je poluglasno opsovala i dograbila kutiju s cigaretama. – „ Podne je, a ja sam još uvijek puna drame. Ljuta si na mene ? “

„ Ne mogu se, da i hoću, ljutiti na tebe. Ne bi mi Đurđica dozvolila. Trenutno smo u fazi lijepe Zagorkine izjave, mudrost i ljubav nisu sestre, ali ih volja može učiniti prijateljicama. “ – Davorka se glasno i srdačno nasmijala.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana nije uspjela smiriti uzburkane misli.

Sjela je na trosjed i zagledala se u kolaž na koji se Đurđica jučer zapalila.

Odlomci jučerašnjih scena i maloprijašnji razgovor s Davorkom, vrtjeli su se u ubrzanom ritmu po njenoj glavi.

„ Rekla mi je da se možemo vidjeti sutra. Sutra ! Do sutra ću izludjeti.

Meni je savjetovala da idem spa't, dok ona sada negdje tulumari s Đurđicom. Uvijek je s tom balavom beskičmenjakinjom.

Baš ih briga kako sam ja. Kako se osjećam nakon saobraćajke. I pada na dupe pred hrpom ljudi, ispred Frankovog fotića. “

Odjednom je, kao grom, ošine sjećanje na autora kolaža.

„ Dok ti se ne da razmišljati, nemoj razmišljati ni u ludilu. “

„ Taj frajer je bio u pravu ! Totalno ! Neću razmišljati ! Dosta. “ S čvrstom odlukom da ne razmišlja, otišla je u kupaonu.

Uzela je tabletu plivadona i popila ju s velikom čašom vode.

Zapalila je cigaretu i duboko povukla dim. Počela je kašljati.

„ Nikako ne mogu razumjeti, zašto je Davorka takva kučka prema meni. “ Nervozno je koračala prema kuhinji.

Otvorila je ormarić i izvadila teglicu s medom.

„ Zapravo, neprestano mislim na Franka. “ – Izmučeno si je priznala.

„ Fljop ! “ – Čula je smartphone iz sobe.

Otapkala je u novim, bijelim japankama prema izvoru zvuka, dok je lizala med s prsta.

„ Odvratno ! “ – Ljutito je vrisnula, gledajući u Davorkinu objavu. S fotografije se smijala Đurđica, iz polja žutog cvijeća.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Ne vjerujem ! “ – Uzviknula je Đurđica, gledajući u veliku, metalnu žlicu na ulazu u Koprivnicu. – „ Kak' je velika ! “

Cesta je bila prazna.

Davorka je polagano vozila, da priušti Đurđici što duži pogled na bazen u kojem stoji žlica.

Oglasio joj se mobitel.

Pogledala je u ekran i glasno se nasmijala.

Na trenutak je zastala, pa se opet nasmijala i s dlanom lupnula Đurđicu po natkoljenici. – „ Imam ju ! “

„ Ovo je super ! “ – Đurđica je bila u ekstatičnom delirijumu. Još uvijek se divila žlici.

„ Jesi li me čula, gđice Đurđica ? “

„ Daa. Ne. Sorry, kaj si rekla ? “

„ Tihana je komentirala fotografiju koju sam maloprije objavila. “ “ Da ? Koju ? “

„ Onu na kojoj si ti. “ – Davorka je, smijući se, zaustavila auto ispred semafora i pročitala glasno Tihanin komentar.

„ Meni ovaj Tihanin komentar uoće nije smiješan. Kaj je tebi ? “ – Đurđica se namrgodila.

„ Hej, nema frke darling. Maloprije sam ti rekla da ju imam. “ – Davorka ju je pogledala i namignula.

„ Ne razumijem. Kak' ju možeš imati ? “

„ Ne kužiš. Nemam Tihanu, imam pjesmicu/brojalicu za Tihanu.

ZA VEGETU JEDNA SUHA ŽLICA, TIHANA JE NAŠA MALA ZLICA.

Hm. Možda je ipak bolje da kažem neznalica, umjesto zlica. Ha ? “

„ Aha, više mi se sviđa neznalica. “ – Odobrovoljeno je rekla Đurđica i počela se smijati.

Davorka joj se pridružila.

„ Slušaj dalje. “ – Rekla je Davorka, između dvije navale smijeha.

„ Ovo je bomba.

ŽLICA JE SUHA, SPREMNA ZA VEGETU, TIHANA VOLI FRANKA NAJVIŠE NA SVIJETU. “

Đurđica se naglo prestala smijati.

Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je istuširan i svjež izašao iz kupaonice.

Pogledao je na veliki okrugli sat na zidu sobe.

„ Imam tri sata slobodnog vremena prije odlaska na modnu reviju. “

Zadovoljno je protrljao ruke. Spustio je rolete.

Pritisnuo je tipku na stolu.

Mnoštvo malih, bijelih i zelenih lampica obasjalo je prostoriju.

Okrenuo je ekran na stolu prema dolje. Pustio je ambijentalnu muziku.

Klimnuo je glavom i uzeo olovku u ruku.

Počeo je pisati u veliku bilježnicu.

U trenucima ugodnog transa, jedna ideja je slijedila drugu.

Nakon sat vremena, zastao je i polako spustio olovku. Dignuo se iz naslonjača i protegnuo mišićave ruke.

U tom trenutku, crna majica koju je imao na sebi se dignula i otkrila čvrst, dlakav trbuh.

„ Zaslužio sam mali odmor. “ – Pomislio je i nasmijao se. Još jednom se protegnuo.

Sjetio se Tihane.

Zamišljeno je prošao kroz dugu, tamnu kosu.

Izvadio je gumicu iz džepa i vješto obuhvatio kosu u pundžu.

„ Mala je prava terminatorica. Ubojica, dječjeg lica. “ – Mahnuo je s glavom i krenuo prema kuhinji.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Hvala Vam, gospodine ! “ – Đurđica i Davorka su u istom trenutku zahvalile ljubaznom muškarcu, koji se ponudio da ih zajedno fotografira.

„ Fotoaparat je namješten. Samo klikajte. “ – Davorka mu je pokazala gumbić i zagrlila Đurđicu.

„ Djevojke, hvala vama ! Vaše oduševljenje s našim kvartom me razgalilo. “ Nasmijao se muškarac i počeo klikati.

„ Molim Vas, recite mi kak' se zove ulica u kojoj smo sad ? “ – Pitala ga je Đurđica.

„ To je ulica Tome Blažeka. Našeg pjesnika i pisca. “ – Ponosno je rekao.

Vratio je Davorki fotoaparat.

„ Hvala još jedanput za fotkanje ! “ – Rekla mu je Davorka.

„ Inače, vozikajući se kroz koprivničke ulice, frendica i ja smo se složile da je ova ulica, nepobitno najljepša. “ – Nasmijala se.

„ Slažem se cure, ali ne samo najljepša. Tu je mir. Čuješ samo ptičice. “ Gospodin je dignuo glavu prema krošnji jednog drveta.

„ Da, to je istina. “ – Đurđica se nasmijala, uživajući u cvrkutu ptica.

„ Vi živite u blizini ? “ – Pitala ga je, gledajući u cvijeće raznih boja i vrsta i friško pokošenu travu u obližnjim dvorištima.

„ Da. Točno tu. U ulici Tome Blažeka. Imam to zadovoljstvo posljednjih četrdesetak godina. Lijepo nam je. U centru smo, sve je nadohvat ruke. Škole, dućani, bolnica. “ – Nasmijao se i mahnuo rukom.

„ Fakat, super ! “ – Rekla je Đurđica i klimnula muškarcu.

„ Odlično zvuči. “ – Davorka je koraknula prema njemu. – „ Nego, imate li možda još malo vremena za nas ? “

„ Ah. Draga djevojko, toliko ste simpatične da možemo i kavu popiti. “ Nasmijao se.

„ Voljela bi da bacimo zajednički selfie ! “ – Davorka se nasmijala i stavila ruku na muškarčevo rame.

„ E, sad si me zbunila. Zajednički sef ? Da ga bacimo ? “ Davorka i Đurđica su prasnule u smijeh.

„ Svašta ćete naučiti od moje frendice, dragi gospo'n ! “ – Đurđica je mahnula prema Davorki.

„ Oprostite, nespretno sam se izrazila. Zajednička fotografija. Nas troje. “ Davorka se počeškala po vrhu glave.

„ Aha ! „ – Nasmijao se. – „ Znači, ne bacamo sef niti senf, nego se slikamo.

Odmah mi je lakše. “ – Muškarac je prošao s rukom preko čela i sa šaljivom kretnjom odglumio otiranje znoja.

„ Kaj velite, da stanemo na sredinu ulice dok se fotkamo ? “ – Pitala ga je Davorka, cereći se.

„ Zakaj ne ?! Auti nam ne budu smetali, ako te to brine. Promet je minimalan u našoj ulici. Mi stanari i naši gosti. “ – Namignuo je.

„ Savršeno. “ – Rekla je Davorka, uhvatila Đurđicu za ruku i napravila s njom nekoliko koraka.

„ To je to. “ – Pogledala je pozadinu i zadovoljno klimnula.

„ Vi gospon, pored Đukice, a ja do Vas ! “ – Namjestila je fotoaparat i počela klikati u njihova nasmiješena lica.

„ Prekrasno ! “ – Muškarac je klimao, gledajući fotografije.

„ Ja sam počašćen. “

„ Mogu Vam ih poslati mailom. „ – Ponudila mu je Davorka.

„ Kako molim ? “ – Čovjek se zbunio.

„ Imate mail adresu ? “ – Ubacila se Đurđica.

„ Imam adresu, naravno. Tu gdje sada stojimo. Već sam vam rekao da živim u ovoj ulici. “

„ To sam razumjela. Mislila sam na internetsku adresu. Mail. “ – Objasnila mu je Davorka.

„ Ahaaa, mail. Da, ima moj sin mail. Hmmm. Ne znam napamet, doma imam zapisano. “

„ Nema frke. Bu'te mi napisali svoje ime i prezime, pa Vam slikice pošaljem s poštom. „ – Davorka je izvadila iz ruksaka blokić i olovku.

„ Osvježile ste mi dan. “ – Rekao je muškarac, pišući adresu.

„ Ako su svi Koprivničanci tako gostoljubivi, imate obožavateljicu. “ – Davorka mu je namignula.

„ Dvije obožavateljice. Koje bi s Vama rado popile kavu, ali prijateljica mi je napomenula da će mi pokazati koprivničko jezero. “ – Đurđica se nasmiješila i pružila muškarcu ruku.

„ O da, svakako moraš vidjeti naše Podravsko more. Kavicu ćemo popiti kad drugi put dođete. “ – Veselo je rekao i rukovao se s Đurđicom.

„ Dogovoreno. “ – Rekla je Davorka i rukovala se s ljubaznim čovjekom.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Kakav predivan dan. Darling, hvala ti na ovom izletu još jednom i opet. “ Đurđica je cmoknula Davorku u desni obraz.

Vozile su se prema Šoderici.

„ Đurđica, moram te nešto pitati. “

„ Pitaj me, Dadica. “

„ Što te toliko oneraspoložilo kad sam ti pročitala Tihanin komentar ? “

„ Molim ? Dodaj mi svoj mobitel na trenutak. “ – Đurđica se namrštila i pružila ruku.

Davorka joj je dala mobitel.

Đurđica je pronašla objavljenu fotografiju i počela glasno čitati.

Unatoč štetočini na uljanoj repici, redovitim suzbijanjem riješit ćemo problem.

P.S. Stoka mora jesti

Bez riječi je vratila Davorki mobitel.

„ Nemoj misliti da meni nije odvratan Tihanin komentar. “ – Rekla je Davorka i stavila mobitel u džep.

„ Ne osjećam se nimalo ugodno sa spoznajom da će hrpa ljudi vrištati od smijeha na njenu dosjetku. Jednostavno je rasturila čaroliju. “ – Tužno je rekla Đurđica i na trenutak zatvorila oči.

„ Fakat sorry, kaj sam za žuto cvijeće mislila da je lan. Nikak' mi ne paše što se tak' lijepo cvijeće zove uljana repica. Tihanina jedina prednost, koju je odmah iskoristila za sprdanje. “ – Davorka je uperila prst na lijevu stranu.

„ Pogledaj prema tamo ! „

„ Isuse, Bože ! Ogromno je. “ – Đurđica je s otvorenim ustima gledala u jezero Šoderica.

„ Pa, nismo se vozile ni pet minuta. Kak' je lijepo ! “

„ Trebalo nam je točno... “ – Davorka je pogledala na sat u autu. – „ ...Deset minuta ! Idemo do motela. Tamo ću spark'at' auto, pa ćemo prošetati. “

Odlučila je pustiti Đurđicu da uživa u razgledavanju turističkog mjesta.

„ Imam intenzivan osjećaj da ju ne muči Tihanin komentar. Možda malo. Nešto drugo je problem, ali zašto mi ne želi reći o čemu se radi ? “ – Razmišljala je, vozeći prema centru naselja.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Mogu ja to ! “ – Tihana je, hrabreći samu sebe, odlučno uzela posteljinu s kreveta na kojem je spavao njen otac i odnijela ju u malu prostoriju pored kupaonice.

U prostoriji je bio visoki ormar, veš-mašina i stol za peglanje. Ugurala je u veš-mašinu dvije velike plahte, jastučnicu i ručnik. Proučila je priručnik i uspjela uključiti mašinu.

Čekajući da se veš opere, čupkala je obrve u kupaonici. Primijetila je da joj se lak malo oštetio na dva nokta.

„ Pa, nisam valjda gluplja od Nataše ! “ – Namrštila se.

Sjetila se preciznosti jedne od svojih stručnjakinja za nokte i uzela crveni lak iz ormarića.

Pažljivo je lakirala nokte.

Kad je nanijela drugi sloj laka, zadovoljno je gledala u djelo svojih ruku.

„ Hu,hu,huuu. “ – Puhala je u nokte.

Nestrpljivo je mahala s rukama da se lak brže osuši.

Veš-mašina je završila s pranjem.

Uzela je košaru i ugurala u nju svježe oprani veš.

Otišla je na balkon, sretna što se sunce konačno pojavilo. Shvatila je da ne zna gdje stoje kvačice.

„ Mućni glavom. Gdje bi Katica mogla držati kvačice za veš ? “ – Glasno se

upitala.

„ U frižideru ! “ – Začula je podrugljivi Frankov smijeh u svojoj glavi.

„ Marš ! “ – Otjerala ga je iz svojih misli i otišla u prostoriju s veš mašinom. U visokom ormaru, na zadnjoj polici, ugledala je kvačice.

Pobjedonosno se vratila na balkon. Uzela je veliku plahtu.

„ Fak ! Kako ću ju sama objesiti ? Što ako mi padne ? “ – Pogledala je u vrt.

Dolje je, uz veseli žamor, nekoliko žena plijevilo oko grmova kadulje i ružmarina, a nekoliko žena je sadilo sezonsko cvijeće.

„ Uf ! “ – Tihana je hrabro uzela plahtu i namjestila ju na štrik. Shvatila je da su joj kvačice predaleko.

Bijesno je sakupila plahtu i otišla uzeti kvačice.

Kada je konačno sav veš bio obješen, zadovoljno se vratila u sobu. Osjećala se fantastično.

Uzela je cigaretu iz kutije i s guštom ju zapalila.

Ponosno je gledala kroz prozor kako vjetar pleše s plahtama. Pogledala je u nokte i vrisnula.

„ Fuuuj ! “ – Sablažnjeno je buljila u uništeni lak.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka i Đurđica su se njihale na ljuljačkama u parku. Komentirale su Tihanino ponašanje.

Đurđica se počela sve jače smijati. – „ Da, baš kao ta lutka na napuhavanje. “ Uperila je prst u plutajuću lutku u vodi.

„ Jupiiii ! “ – Njihale su se sve brže, uz veselo vriskanje. Napuhana lutka je groteskno plutala po ogromnom jezeru.

„ Mi nećemo biti kao ona. “ – Davorka se toliko smijala da je skoro pala sa svoje ljuljačke.

„ Baš nam je lijepo na Šoderici. Huraaa ! Nego, kad si rekla da idemo na pržene krumpiriće ? “ – Đurđica je napravila grimasu i pogledala u Davorku.

„ Proždrljivice. Idemo odmah utažiti tvoju glad. “ – Davorka je počela s nogama zaustavljati njihanje i pritom dignula veliku prašinu.

„ Fuuj ! Daj nemoooj ! “ – Đurđica je s dlanovima prekrila lice.

„ Malo prašine. Ne bu' te zagušilo. “ – Davorka je spretno skočila s ljuljačke.

Došla je do ljuljačke na kojoj se Đurđica njihala i uhvatila je lance.

„ Hvala ti, bejb. “ – Đurđica je spuznula sa sjedalice i obgrlila Davorkina ramena.

Krenule su obalom prema restoranu.

„ Sakupljaj samo ovakve. “ – Davorka se sagnula i pokazala plosnati kamen na dlanu. – „ Za Žabice moraju obavezno biti tanki i okrugli.

Evo ga, još jedan pravi ! “ – Brzo je sakupila još nekoliko kamenčića.

Bacale su kamenčiće u vodu.

Đurđica se smijala svojoj nespretnosti.

„ Ja ne mogu. Ideš ! Ovaj ti se četiri puta odbio. Bravo ! “

„ Tata me naučio, kad sam bila mala. Pokazat ću ti u čemu je fora. “

U zadimljenoj prostoriji restorana, konačno su ugledale konobara. Đurđica je sramežljivo mahnula s rukom.

„ Dvije porcije pomfrita, molim Vas. “ – Rekla je poluglasno.

„ Daaj se ne deri tak', mogao bi te čuti. “ – Davorka se nasmijala, rugajući se Đurđici.

„ Takav glasić se izgubi u ovolikom prostoru. Gledaj me i uči. “ – Namignula joj je i prišla dečku sa širclom.

Nosio je veliku platu s narescima i pomfritom u lijevoj ruci, a u desnoj je držao tacnu s colom, cijeđenim sokom i dva piva.

„ Sorry, cakani. Trebaš pomoć ? “ – Krenula je s rukom prema plitici.

Đurđica je nijemo gledala što Davorka izvodi. S rukama je prekrila širom otvorena usta.

„ Dozvoli. “ – Počeo je konobar rečenicu, gledajući u Davorku. U tom trenutku je izgubio ravnotežu i tacna se opasno nagnula.

Davorka je bez razmišljanja zgrabila flašu s pivom koja je počela kliziti. Dečko se koncentrirao i nekako uspio izravnati tacnu u svojoj ruci.

Grašci znoja na čelu, odavali su muku kroz koju prolazi.

„ Ups, oprosti. To je bilo skoro ! Uff. Samo ti daj. Odnesi narudžbu. “

Davorka mu je mahnula i pomaknula se malo u stranu. Konobar je u čudu mahao s glavom.

Davorka ga je slijedila u stopu. Spustio je platu na rub stola u prolazu.

Ljudi koji su sjedili za stolom, bili su previše okupirani razgovorom i nisu primjećivali mali igrokaz.

Konobar se okrenuo prema Davorki i uzeo pivo iz njene ruke.

„ Izvolite. Uživajte u našoj hrani i piću. I dobar tek ! “ – Rekao je dečko, stavljajući ispred svakog gosta naručeno piće.

„ Dobar tek ! “ – Ubacila se Davorka.

Konobar je dignuo obrvu, premjestio platu na sredinu stola i okrenuo se prema Davorki.

„ Mi bi samo htjele ovakve krumpiriće kakve si donio ovim divnim ljudima. “

Nacerila se i klimala s kažiprstom. – „ I jednu pivicu. “

„ Gospodična... “ – Počeo je konobar, ali ga je Davorka prekinula.

„ I da, sorry, sto puta sorry, što sam te onako isprepadala. Vraški si spretan. Mnogima bi tacna pala. Fakat, oprosti ! “ – Pogledala ga je sa svojim velikim, tamnim očima i molećivo dignula ruke.

„ Ma, O.K. je. Nego, cijelo vrijeme hoću pitati, zašto ne sjednete i ja ću lijepo doći do vas. Ili, poslati kolegu. “ – Konobar je uzeo maramicu iz džepa i obrisao znojno čelo.

„ Nismo raspoložene za sjedenje, kužiš ? Mislile smo papati na obali. Vani. Jel' to u redu ? “ – Davorka se okrenula prema Đurđici i nasmijala joj se.

Kovrče su nestašno zaplesale oko njene glave.

„ Naravno. Pardon, nisam, ovaj... “ – Zbunio se dečko.

„ Gle, lijepo te molim dvije porcije pomfrita i jedno pivo. Bilo bi super ako možemo dobiti i čaše za van. “ – Nagnula se bliže konobaru.

Pogledala je u Đurđicu, dignula palac i nasmiješila se, pokazujući lijepe, bijele zube.

Đurđica je začuđeno gledala u novu hrpicu ljudi koja je ušla, probijajući se prema Davorki.

Konobar je klimnuo i otišao u kuhinju.

„ 'Ajde da stanemo tu sa strane. “ – Đurđica je uhvatila Davorku ispod ruke i cerekajući se, upitno ju gledala. – „ Kakva je ovo gužva ? Zbog čega ? “

„ Zbog klope i pića. “

„ To znam, kornjačo. Čudim se količini ljudi. No, dobro. Nego, kaj si to izvodila ? „ – Đurđica se nasmijala.

„ Dobit ćemo i čaše za pivicu. Nemoj me niš' tak' gledati. Pivo je obvezatno uz pomfrit. “

„ Znam, znam, ali ti voziš, bundevice. “

„ Jebi se, cvjetiću. Radi se o prehrambenom artiklu, a ne o alkoholu. Uostalom, isparit će prije nego krenemo za Zagreb. “

„ Nadam se. “ – Promrmljala je Đurđica.

„ Kaj si rekla ? Ne, nemoj mi ponavljati, čula sam te. Sad ću ja tebi pokazati. U stvari, on će ti to bolje reći. “ – Davorka je krenula prema lijevom kutu prostorije.

Nakon dva koraka, okrenula se prema Đurđici. – „ Nemoj me slijediti. Odmah sam natrag. A ti... “ - Stavila je kažiprst preko usana. – „ Čekaj i naćuli uši.

Osluškuj. “ – Lice joj je bilo ozbiljno, ali oči su joj se smijale.

Otišla je do jukeboxa i pronašla staru Boy Georgeovu pjesmu.

„ ... Do you really want to hurt me, do you really want to make me cry... “

Ritam je ispunio prostor.

Davorka je prijekorno gledala u Đurđicu s širokim osmijehom na licu.

Spretno zaobilazeći ljude i stolove, došla je do prijateljice.

„ Ne seri. Jukebox imaju. “ – Đurđica se smijala i udarala s rukama u natkoljenice.

„ I Culture Club. „ – Davorka se počela smijati.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Pojele su svoje pržene krumpiriće i popile pivo.

Šetale su uz obalu, prolazile pored lijepih kuća za odmor i bezbrižno čavrljale. Odjednom je Đurđica problijedila i stala.

Bezglasno je gledala u obližnji grmić.

„ Upravo sam vidjela miša. “

„ Nemoj me zezati da se bojiš tog malenog stvorenja. “

„ Bojim ? Ne bojim. Užasavam se. Horor su mi miševi. “

„ Znaš kaj sam čula ? Da hodaju po zidovima. Cool, ha ? “

„ Fakat, strava. Nemoj mi ih spominjati. Ne podnosim te gmizavce. “

Davorka se nasmijala. – „ Miševi nisu gmizavci, nego glodavci.“ – Čučnula je pored Đurđice. – „ Njam, njam, njam. “

„ Šiiic ! “ – Đurđica je vrisnula i potrčala.

„ Ja nisam kao ti, da pamtim samo zlo, ja nisam kao ti, ne mogu to.. “ Davorka je zapjevala i krenula za Đurđicom.

„ To si sad izmislila !? “ – Đurđica se okrenula i na trenutak zaboravila na strah od miša.

„ Koje ? “ – Davorka se zadihano cerila.

„ Pa, ove riječi i melodiju. “ Davorka je prasnula u smijeh.

„ Đurđica, ti si luda. Ne, to je stara pjesma. „

Pročistila je grlo i zapjevala. – „ Pamtim samo sretne dane.. “ – Nasmijala se.

„ Mislim da to pjeva Gabi Novak. Moja mama ju često pjevuši. “

„ Wow ! Nisam te još čula da pjevaš ovak' dobro. “ – Rekla je Đurđica s ozbiljnim izrazom lica, a oči su joj razigrano sjale.

„ Miševi, navalite. Đurđica vas čeka. “ – Davorka se proderala, radeći tunelčić s rukama ispred usana.

„ Prasice jedna, baš si bezobrazna. “ – Đurđica se smijala. – „ Stvarno nisi normalna. Doći će nas netko špotat' zbog buke. “ – Okretala je glavu na lijevu i desnu stranu.

„ Don't be afraid darling. Ovdje nikog ne ometamo. Ničiji mir ne remetimo. Osim... “ – Počela se šuljati kao mačka.

Kad se potpuno približila Đurđici, mjauknula je. – „ Mišekima ! “ Uhvatila ju je za ruke i počele su se vrtjeti.

„ Vičiiiii ! “

Smijale su se iz sveg glasa.

Kad su se razdvojile, obadvije su teturale i nasmijavale jedna drugu.

„ Imam ideju ! “

„ Imam i ja ! “

„ Ti reci prva. “

„ Ne, ti si prva rekla da imaš ideju. Ti reci prva. “

„ O.K. ! 'Ajde da sad stvorimo pjesmu. “

„ Jebeno. A, mogle bi ju i uglazbiti, ha ? “

„ Ja sam za ! Slušaj ovo. Imam prvi stih. Sastavi, ispiši, pogledaj i briši. “

„ Odlično ! Sastavi, ispiši, pogledaj i briši, ha ? “

Davorka je pogledala u šumu iznad njih.

“ Sastavi, ispiši, pogledaj i briši. Istjeraj miša iz rupe na kiši. “

Počele su se smijati i plesati u novonastalom ritmu.

„ Hohoho, to je dobro, to je to ! “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Vozile su se prema Zagrebu, sretne i iscrpljene od sunca, pjevušeći svoju pjesmicu.

„ Znam jednu odličnu slastičarnu. “

„ Čitaš mi misli. Poslije krumpirića, slatko je zakon. Zapravo, slatko je uvijek zakon ! “ – Davorka je kratko pogledala u Đurđicu.

„ Koliko smo joj blizu ? “

„ Reći ću ti na vrijeme. Sada je red na mene, da ti pripremim iznenađenje. “ Rekla je zagonetno i nasmijala se.

„ Grrrrr ! “ – Davorka joj se nakesila.

Slegnula je pomirljivo ramenima i dodala gas. – „ Sline mi cureeee. “

„ Curice sa slinama, ovaj izlet u Koprivnicu i na Podravsko more, imat ću u sjećanju kao poseban dan. Jezero je fakat slatko. “ – Đurđica je zahvalno pogledala Davorku.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Đurđica je prekrasna osoba. U svemu vidi dobro. One naočale joj genijalno stoje, a uopće toga nije svjesna. Kak' je slatko sramežljiva. Tihana je, s druge strane, divlja mačka. To me baš pali. “ – Razmišljao je Franko, vozeći se na motoru i dodao gas.

Ispod kacige, rojile su mu se i misli o predstojećem velikom fotossesionu, dok se roj nesretnih mušica zabijao u nju.

Nadao se da će organizatorica večeras dati sve od sebe.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je ljutito odgazila u kupaonu i uzela odstranjivač laka za nokte.

Još jednom je pogledala u uzaludan trud na noktima i s gnušanjem počela čistiti zamackani lak.

Otvorila je veliki prozor i pustila svjež, proljetni zrak.

Vjetrić je donio u kupaonicu miris grilla i pajasena iz susjednog dvorišta.

„ Bljak ! Smrad mačje pišaline. Odvratno ! “ – Dva puta je kihnula i zatvorila prozor.

„ Shit ! Sad će mi i posteljina nesnosno smrdjeti. “ – Brzo je oprala ruke i otišla na terasu pokupiti veš.

„ Jako dobro. “ – Promrmljala je zadovoljno.

„ Suho je. “ – Sunce joj je blještalo u oči, pa je nestrpljivo ubrzala skidanje veša. Jedna kvačica kliznula joj je iz ruke i počela padati niz zgradu.

Tihana se nagnula nad ogradu i gledala za njom.

„ Tup ! “ – Kvačica je pala na popločenu stazu u vrtu.

„ Ma, baš me briga. “ – Pobrala je veš i ušla u sobu.

Zatvorila je s jednom rukom balkonska vrata i spustila žaluzine. Pomirišala je posteljinu. – „ Mmmm. Lijepo. “

Odnijela je veš u sobu za peglanje i odložila na stol.

Ne osvrnuvši se, zatvorila je vrata i otišla prema kompjutoru.

Pustila je pjesmu od grupe No Doubt, Don't Speak i kliknula na ponavljanje. Klimnula je s glavom i vratila se u kupaonicu.

Pogledala se u ogledalo i počela pjevati s Gwen Stefani. Mahala je glavom, zavodnički namještajući usne.

Uživala je u spoznaji koliko nevjerojatno liči na Gwen.

Sjetila se prošlotjednog razgovora u frizerskom salonu Hustler.

„ Nemoj me krivo shvatiti, lijepa je, ali brijem da sam ja ljepša od nje. “ Rekla je s napućenim usnama svojem frizeru Leu, dok joj je fenirao kosu.

„ Ne volim što ekipa moj izgled stalno uspoređuje s njenim. “

„ Nema problema, mogu te ja ošišati na kratko. Možda više nećeš toliko frapantno ličiti na nju. Ha ? “ – Nakesio se frizer.

„ Otkači, Leač. Nego, zašto nikome nije palo na pamet da je ona slična meni ? Uvijek svi kažete obrnuto ! “

„ Frajlice, oprostite kaj se miješam, ali koliko ja znam, Vi ste mlađa od navedene pjevačice. “ – Lijepa gospođa se ubacila u razgovor.

Frizerka je ženi prestala raščešljavati guste, crvene kovrče i pogledala je u Tihanu.

„ Da, i ? Kakve to ima veze ? “ – Tihana je bijesno pogledala gospođu.

Žena je prošla kroz poludugu kosu, gledajući se u zrcalo. – „ Berta, potpuno sam zadovoljna s učinjenim. “

Dignula se sa stolca i pažljivo frizerki utisnula novčanicu od dvjesto kuna. Polako se okrenula prema Tihani.

„ Eh, gospodična draga. Znate kak' je Tolstoj davno rekao. Svaki je čovjek drugom čovjeku zrcalo u kojem može promatrati svoje vlastite poroke, nedostatke i svakojake loše strane. No, mi se najčešće ponašamo kao pas koji laje na zrcalo, jer misli da u zrcalu vidi drugog psa, a ne sebe. „ – Lijepa gospođa se nasmijala.

„ Ekipica, uživajte u ostatku dana. “ – Uzela je svoju Fendi torbu i poslala leteći poljubac.

Izašla je iz salona i ostavila miris Britta u zraku.

„ Koja preseratorica. “ – Tihana se stresla da odagna sjećanje. Počela je plesati ispred velikog ogledala.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Puca mi k..osa za tvoje mišljenje. Svaki šupak u ovom gradu ima svoje mišljenje. “ – Rekao je Franko svojoj prijateljici i nasmijao se.

„ To, što si ovako organizirala reviju, svaka čast... “ – Mahnuo je rukama, pokazujući po velikoj dvorani. – „ ...ali, pusti mene da radim svoj posao. 'Smo cool ?! “ – Dignuo je ruku i dlan okrenuo prema frendici.

„ Stari, samo da znaš, moj tata je bio vegetarijanac deset godina. “ – Ozbiljno ga je pogledala ispod naočala s kockastim okvirima. – „ Vjeruj mi, prošla sam kroz pakao. “ – Nije više mogla zadržati ozbiljan izraz na licu.

„ Zato, zlato moje, radi kaj god hoćeš. “ – Pažljivo je okrenula glavu i s velikim, plavim očima pogledala manekenke. – „ S tim štrkljama. “

Okrenula se prema Franku.

S najslađim mogućim glasom je dodala. – „ Ali, upozoren si. Jedem i malu djecu ako treba. “ – Konačno je ispružila ruku i pljesnula Franka po ispruženom dlanu.

„ Jeaa. To mala. “ – Namignuo joj je. – „ Idemo, umjetnici ! “ – Uhvatio je fotoaparat s obadvije ruke i kliknuo nekoliko puta.

„ Irma, ti si večeras Ptica Trkačica ! “ – Rekao je prijateljici i klimnuo glavom.

„ Juriiiiiiš ! “ – Iskesila je dva reda savršenih zubi prema kameri i namignula.

„ Danas mi se činiš čist' fajn ! “ – Franko se široko osmjehnuo i nastavio klikati.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Mama mi je natipkala da upravo šeće po dućanima s tetom Rujanom i da su dobile ljetnu boju. “ – Đurđica je otvorila poslanu sliku.

„ Moraš ih vidjeti. “ – Smijala se, gledajući u njihova zažarena lica.

„ Ali, ne još, naravno. Kad stanemo. “

„ Ma nemoj. Daj, da vidim. “ – Davorka joj je otela smartphone iz ruke.

„ Pravila postoje da bi se kršila. “ – Namignula je.

„ Znaš, moja frendica iz srednje škole, isto je zatrudnjela k' o i tvoja mama, u dvadesetoj godini. „ – Davorka je gledala u Ružine lijepe crte lica.

“ Toliko je zblesirala poslije poroda, da je jednom, dok se mala posrala, rekla svojoj sestri, upali svjetlo, umjesto, dodaj mi pelenu. “

„ Kaj se toliko čudiš ? Ženi je možda pao mrak na oči. “

„ Da i ja mislim. „ – Nasmijala se. – „ Ako sva djeca seru k'o njena mala, fakat mi je žao i moje starce. “

„ Kakala. Ljepše zvuči, pogotovo kad se radi o djeci. “

„ Ma daj ne seri, jesi li ti ikad bila pored pokakanog djeteta ? Bože dragi, kako to smrdi. Fuj ! “ – Davorka je s gađenjem isplazila jezik.

„ Makar, nije to najgore. “ – Zašutjela je nakratko.

„ Trenutak kad sam odlučila da neću imati dijete je bio, kad mi je frendica rekla da je oduvijek htjela roditi curicu, koju neće odgajati onako kako je njena mama odgajala nju. “

„ Ne razumijem te. Kakve to ima veze s tvojom odlukom ? Tvoja frendica se očito osjeća, ili se osjećala kao zlostavljano dijete. Ti ne. Ili ? “

„ Ma joj, Đurđevdančica moja, to je samo bila kap koja mi je prelila čašu. Učvrstila odluku. Ne vidim se u priči u kojoj sam mama. Ne želim upasti u zamku Dobrog odgoja. Ne želim biti jedna od mnogih, koja liječi svoje strahove i s prstom pokazuje kaj je dobro, a kaj nije. “

„ Daj, ne filozofiraj. Stvarno pretjeruješ. Stavi novu dioptriju. Zašto ne bi kreirala drugačiju stvarnost ? Gdje je tu ljubav ? “

„ O tome ti i govorim. Ja toliko volim svoju djecu da ih ne želim zamarati rađanjem u ovom ubrzanom svijetu. “

„ To je stav s kojim tjeraš mušarce od sebe. “

„ Krivo. Tjeram mušice od sebe. Dečkiće koji žive u istraumatiziranim okvirima društva. Meni treba frajer koji zna što hoće. “

„ Pa, tvoj bivši je znao što hoće. Jel' tak' ? “

„ Ne, draga. Nije. On je ponavljao gradivo svojih roditelja i okoline. Kužiš me helava ? “

„ Helava ?! „ – Đurđica se počela smijati. – „ Pa, nisam znala da si ti iz Međimurja. “ – Smijala se sve glasnije.

Davorka joj se pridružila u smijehu. – „ Pa i nisam, samo uživam u međimurskoj spiki. Žišku ? “

„ Joj, bila sam na jednoj međimurskoj svadbi, na kojoj su po mladencima bacali rižu. Samo da znaš, kad se ja budem udavala, hoću da bacate smrznuti grašak. “

„ Dobro, kužim grašak, ali zašto baš smrznuti ? “

„ Zato jer će svadba biti kad je vruće. “ – Đurđica je vrištala od smijeha.

„ E, to ne možeš samo tako odrediti. Čekaj da provjerimo. Bacat ćemo grah. “ Prasnule su u neobuzdani smijeh.

„ Hmmm. Da. Btw, ja baš želim roditi kćer i raditi s njom kule u pijesku, crtati po zidu sobe, šivati joj najljepše haljine i voljeti ju onak', kak' moja mama voli mene. “ – Rekla je Đurđica.

Shvatila je da u zamišljanoj budućnosti vidi i muškarca. Pocrvenjela je, uozbiljila se i naglo zašutjela.

„ Nemam ništa protiv. Dapače. Samo naprijed. “ – Davorka se smijala.

„ Obećaj mi samo, da će otac tvoje djece biti guba frajer. Real man. Poput Franka. “ – Namignula joj je.

„ Da, netko poput Franka. “ – Đurđici su izbili grašci znoja. Uzela je maramicu iz torbice.

Grozničavo je obrisala čelo i pogledala u Davorku.

„ Kaj ? Toliko je očito ? “ – Uzdahnula je.

„ Da bejbi, je. “ – Davorka je spustila ruku na Đurđičino koljeno.

„ On je privlačan mnogim ženama i to nije razlog da sviraš povlačenje, ali ni da mu odmah rađaš djecu. „ – Nacerila se i lagano ju povukla za kosu.

„ Ich liebe dich mein schatz. I zato je vrijeme za omiljenog, Zdravka Ćolića i za našu naj pjesmu. – Davorka se nasmijala i zaustavila auto na semaforu.

„ Crveno svjetlo. K'o naručeno. “ – Obgrlila je svoju prijateljicu i cmoknula ju u crveni obraz.

Značajno su se pogledale i nasmiješile.

Uperile su kažiprste jedna prema drugoj i razigrano zapjevale.

„ Izgledaš mi kao lutkica iz Trsta, opeglana noću, opeglana danju. Cipelice, bluzice, kompletići, šeširi, baš je glupo biti zaljubljen u damu.

Pomalo si kao dunja sa ormara, mirišeš bezveze i noću i danju.

Viklerčići, češljići, pomadice, parfemi, baš je glupo biti zaljubljen u damu. Kud bih s tobom, osim u teatar.

Za šetanje, visoka ti peta, za plesanje, haljina ti smeta. Pusti, pusti modu, pusti, pusti modu. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Fakat imamo poseban izlet. Ne mogu se načuditi ljepoti i mirnoći Koprivnice. “ – Rekla je Đurđica i zagledala se kroz staklo automobila u zalazeće sunce i sve bliža svjetla Zagreba.

„ Kak' se zove ona ulica u kojoj smo se fotkale sa stričekom ? “ – Đurđica je upitno pogledala u Davorku.

„ Ulica književnika, Tome Blažeka. “ – Davorka se nasmijala, vješto vozeći prema Zagrebu.

„ Da, ta ulica. Ostat će mi u sjećanju, po mirisu cvijeća i bojama drveća.

'Ej ! Evo nas, darling. Jupii ! Iznenađenje je u sljedećoj ulici. Skreni desno i parkiraj ispred slastičarne. „ – Đurđica je zadnju riječ otpjevala poput operne pjevačice.

„ Kosjenka, ne smijem skrenuti desno. “ – Davorka je uživala davati imena svojoj prijateljici.

„ Ups, oprosti, lijevo. Znaš da sam malo zblesirana s lijevom i desnom stranom. Odi lijevo, a slastičarnu nemreš fulat'. Ne vidi se od parkiranih autića. “

Uzbuđeno je gledala kroz vjetrobransko staklo. Davorka je prasnula u smijeh. – „ Odlično ! “

„ Nemoj mi samo reći da si već bila u toj slastičarni. “ – Đurđica ju je upitno i zbunjeno pogledala.

„ Ne, nisam kokica. Smijem se, jer si rekla da ju nemrem fulat' zato kaj se ne vidi. „ – Davorka se smijala i uštipnula prijateljičin obraz.

„ Da, fakat. „ – Đurđica se nasmijala. – „ Znaš kaj, imam ideju. Spark'aj se sad odmah, pa se prošećemo. “

„ Ja ću poludjet' s tobom. “ – Davorka se zagrcnula od smijeha.

„ Fokice moja, tu se auto smije samo zaustaviti, a ne parkirati. “ – Uperila je prst prema prometnom znaku.

„ Ahaaa, joj sorkać. Ništ', onda skreni desno. Pardon, lijevo. “ – Groteskno je spustila usne.

„ Taj dio sam skužila, nema frke. “ – Davorka se nacerila i dala lijevi žmigavac. Ušle su u jednostavno namještenu prostoriju.

„ Wow ! Prvo što izdvaja ovu slastičarnu od ostalih, su slike. Uživam u apstraktnoj umjetnosti. Huh, pogledaj ovu sliku. “ – Davorka se približila i zagledala u oslikanu podlogu s plavom, crnom, žutom, crvenom i zelenom uljanom bojom.

„ Super ! Ovakav način izražavanja otvara mi najskrivenije ladice mašte. Impresivno. Đurđica, svaka čast na iznenađenju. “ – Uhvatila je frendicu ispod ruke.

Primijetila je slobodan stol pored prozora.

„ Žurno cica, moramo biti prve. “

„ Da. Brzo, brzo, ovo je jedini slobodan. “ – Šapnula joj je Đurđica. Odjurile su do okruglog crnog stola i sjele na žute stolce.

„ Presretna sam, kaj ti se sviđaju slike. Jesi skužila kak' je slikar s bojama stvorio privid izranjanja oblika, ha ? “

„ Fakat. Sad, dok gledam slike iz ove perspektive, da. TriD. Ideeeš ! “ – Rekla je Davorka, očarano gledajući.

„ Daaa ! Ali, to nije glavno iznenađenje. “ – Đurđica je pogledala Davorku i odložila torbicu na prazan stolac pored sebe.

„ Da gledam u ponudu, ili ? “ – Davorka se nacerila i stavila ruksak pored Đurđičine torbice.

„ Ni slučajno ! Nemaš kaj gledati. Naručujemo kremšnite. “ – Đurđica je zadovoljno uzdahnula i obliznula svoje pune usne.

„ Uf. Đukice, moram ti nešto reći. “ – Davorka je odjednom izgledala kao da je dobila s mokrom krpom po glavi.

„ Ajoj. Nije ti dobro ? “ – Đurđica se zabrinuto nagnula prema Davorki.

„ Ma, joj ! Sama pomisao na kremšnite, u meni izaziva potres. Ja sam obožavala kremšnite, od kad znam za sebe. U rodilištu sam odmah smazala dva komada.

“ Davorka je pokazala dva reda prekrasnih zubi.

„ Odlično.“ – Đurđica se počela smijati.

„ Jednu nedjelju, moji roditelji su imali goste na ručku. “ – Davorka ju je prodorno pogledala. – „ A, kremšnite su bile za desert. “ – S rukama je prošla kroz svoju kovrčavu kosu.

„ Btw, moja mama radi najbolje kremšnite na svijetu. Uglavnom, pojela sam tri kocke. Krenula sam s rukom po četvrtu, ali mama mi je dala do znanja da ne smijem više. Čekala sam da starci odu ispratit' goste i smazala sam još četiri kocke. Mama nije ništa komentirala kada je raspremala stol, a ja sam bila presretna što nije skužila da fale četiri kremšnite. “ – Nasmijala se.

„ Mislim, fakat sam ih dobro prerasporedila po tacni. “

„ Bože dragi, pojela si sedam kremšnita !? “ – Đurđica je s otvorenim ustima gledala u Davorku.

„ Moj grijeh, moj preveliki grijeh. Povraćala sam cijelo poslijepodne i bila sam bolesna cijeli drugi dan. Od tog dana, kremšnite za mene ne postoje ! Žao mi je, Đurđica. “ – Stisnula joj je ruku.

„ I meni je žao. Prava šteta. Za mene je kremšnita omiljena slastica. A, kad sam ih probala ovdje, nepce mi je zahvaljivalo do neba. Draga, ti budeš ipak morala pogledati ponudu. Nadam se da i druge slastice znaju tako fino pripremiti. “

„ Hvala ti na razumijevanju. “ – Davorka je uzela plastificiranu ponudu sa stola i preletjela ju s jednim dugim pogledom. – „ Njammi ! Imaju sladoled od kestena, prelijan s karamelom. Ohohooo. “

U tom trenutku, užurbani konobar s punom tacnom, usporio je hod pored njihovog stola. – „ Hvala vam lijepa i ugodan dan želim. “

Obadvije su se počele smijati.

„ Pardon, mladi gospo'n, ali ja bi nešto naručila. “ – Davorka je zatreptala i namignula Đurđici.

„ Oh ?! “ – Konobar se zbunio. – „ Svakako ! Recite. Pardon, izvolite. “

„ Molim Vas, donesite mi jednu šnitu kremšnite. “ – Davorka se nasmijala i pogledala Đurđicu. – „ A, koliko ćeš ti šnita ? “

„ Jednu. “ – Đurđica je zbunjeno gledala u Davorku, pa pogledala konobara.

„ Hvala lijepa. “ – Rekao je konobar i klimnuo. – „ Nešto za popiti ? “

„ Svakako, da. Meni colu. “ – Rekla je Đurđica.

„ Može cola i za mene. “ – Dodala je Davorka.

„ Hvala Vam. “ – Rekle su uglas.

Konobar se nasmiješio i otišao.

„ Kaj je to bilo ? “ – Đurđica je mahnula s glavom.

„ Pa eto, skužila sam da je jedini grijeh neznanje. Nisam znala da će mi pozliti od sedam kremšnita. Sada znam. “ – Davorka se nakesila.

„ Ne želim živjeti u starom uvjerenju da mi se kremšnite gade, odnosno do sada sam živjela u grijehu gađenja prema njima. Danas prekidam lanac neznanja i proglašavam igre otvorenima. “ – Svečano je izjavila uz glasan smijeh.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Na modnoj reviji, oduševljenje je raslo.

Nekoliko djevojaka je sjedilo na stolcima u šminkeraju i veselo hihotalo.

Tri vizažistice stručno su im nanosile posljednje detalje šminke i čavrljale s njima.

Voditelji su najavili prvi izlazak i četiri djevojke su spremno krenule prema bini u raskošnim ljetnim kreacijama.

Četiri bijele haljine s crvenim detaljima, različitih dužina i kroja, izazvale su veliki pljesak gledateljstva.

S uvježbanim kretnjama razigrano su hodale u killers sandalama s crvenim, tankim remenčićima i smješkale se.

Na pozornici se svjetlo pretočilo u žutu boju, koju je zamijenila plava, a već nakon nekoliko trenutaka sve je bilo u crvenom.

Muzika se savršeno povezivala s bojama. Dobra atmosfera je rasla.

Čuli su se uzdasi muškog dijela publike.

Jedna od manekenki se zagledala u Franka. On joj je namignuo i počeo ju fotkati.

Način na koji mu je pozirala izmamio je njegov zadovoljan osmijeh.

„ To će biti super fotke. “ – Razmišljao je i klikao.

Nakon nekoliko minuta, instinktivno se okrenuo i ugledao ženu s dugom, plavom kosom, kako ga snima na mobitel.

Nasmiješila mu se.

Podsjetila ga je na Tihanu.

Okrenuo se prema manekenkama i nastavio fotografirati, zadovoljan s osvjetljenjem i načinom na koji su se djevojke međusobno uskladile.

S prigodnom muzikom i s bljeskalicama u duginim bojama, na binu su ušetala četiri muška modela u bijelim majicama i crvenim bermudama.

Prolomili su se uzdasi ženskog dijela publike i gromoglasan pljesak. Prostor je zračio s posebnom energijom.

Koreografija odlaska s bine pobrala je još jedan oduševljeni aplauz. Franko i njegova dva asistenta fotkali su bez prestanka.

Na pozornicu su ušetale dvije bose manekenke s mačkastim kretnjama.

Svjetlo se prelijevalo iz žute u narančastu, a zatim u nebesko plave nijanse.

Jedna djevojka je imala na glavi šeširić s kratkim obodom u nijansama plave boje, plavi grudnjak koji se na trenutke stapao sa svjetlima pozornice i

suknju boje neba, koja je u odmjerenim kretnjama manekenke, otkrivala plave, svilene gaćice.

Druga manekenka je nosila tirkizni šešir s dugačkim obodom, prozirnu, tirkiznu košulju i ispod nje dvodijelni, žuti badić.

Gležanj su joj krasili maleni, prozirno tirkizni kamenčići, povezani s tankim, zlatnim lancem.

Pobrale su dugački pljesak, koji se spojio s aplauzom za dva muška nadolazeća modela.

Nosili su crne šešire i žute bokserice za plažu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je nazvala restoran u susjedstvu i naručila dostavu.

Otvorila je butelju bijelog vina i natočila žutu tekućinu u visoku čašu. Zapalila je cigaretu i čitala dobiveni mail od prijateljice Marte.

Ovo mi je bila najluđa revija koju sam nosila, hahaha. Prava šteta što nisi došla. Moramo se vidjeti jedan dan na kavi da ti sve ispričam.

Uskoro pičimo s Irmom na slatkač.

A, kad smo već kod slatkog, fotkao nas je Irmin, prezgodan frend. Mljac !

Oglasilo se zvono portafona.

Tihana je otpuhnula plavi pramen kose.

„ Pih ! Baš me briga. “ – Promrmljala je i krenula otvoriti vrata.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Ekipa, bili ste savršeni. Zahvaljujem se na profesionalnosti i odličnom angažmanu. “ – Organizatorica modne revije dignula je čašu s šampanjcem prema učesnicima eventa.

„ Oduševili smo publiku više od očekivanog. “ – Sa zadovoljnim smješkom je kružila pogledom i klimala s glavom.

„ Za tebe, Irma ! “ – Rekao je Franko i dignuo čašu. Ekipa je veselo zapljeskala.

„ Dragi moj Franko, hvala ti, hvala ti, sto puta ti hvala. “ – Cvrkutala je Irma, dijeleći mu poljupce.

„ Spasio si me. “

„ Uvijek na usluzi, mademoiselle ! „ – Franko se elegantno naklonio.

„ Znaš da obožavam fotkati ljeti. Ljudi su opušteniji. “

„ Slažem se, Franko. Slušaj me. Vrijeme ja da se svi opustimo. Dajem ti pola sata fore, a onda te vodim na jedno, slatko mjesto. “ – Namignula mu je.

„ Huh.. Znaš da nisam ljubitelj iznenađenja... “

„ Obećajem da će ti se dopasti. Ja vozim, a ti uživaš s komadima. “

„ 'Ajde, da se ovak' dogovorimo. Ti voziš svoje vozilo i komade, a ja te slijedim na svojem vozilu. Može ? “

„ Ajoj, kak' si ti kompliciran dečko. Može ! “ – Nasmijala se i lupnula ga po leđima.

„ Dogovoreno, Mister Freemenko. Nađemo se kod izlaza, za pol' sata. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Evo, vidiš. Mogla si još godinama živjeti prazan život bez kremšnite. “ Đurđica je zadovoljno gledala kako Davorka čisti tanjur.

„ A, kaj da ti velim ? Prosvijetlila si me. “ – Poliznula je ostatke kremšnite s vilice i nasmijala se.

„ Mogla bi još jednu, bez beda. “

„ Ni slučajno. Možemo svaka po kuglicu sladoleda od kestena, s preljevom. “

„ Od karamela ! To mala ! Bravo. “ – Davorka je okretala glavu u potrazi za konobarom.

Ugledala je Franka i nekoliko djevojaka kako ulaze u slastičarnu.

„ Đurđica, moram ti nešto reći. Upravo je ušao Franko ! “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je nakon treće čaše vina bila sigurna da je Franko taj, prezgodan fotograf, kojeg je Marta spomenula u mailu.

Dotočila je vino u čašu, uzela kutiju s cigaretama i lelujavo odšetala na terasu. Zapalila je cigaretu i otpila gutljaj vina.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

U Đurđici je kraljevala moć trenutka. – „ O, Bože ! On je tu. Tu je ! „ Gledala je u Franka sa zaljubljenim sjajem u očima.

„ Kak' je divan. Prekrasan je. „ – Promatrala je svaki njegov pokret.

„ Bok, Irma, bok, Franko ! “ – Davorka se dignula sa stolca i krenula im u susret.

„ Otkud vi ovdje ? “ – Zagrlila je Irmu i cmoknula ju u obraz. Pogledala je u Franka i stisnula mu nadlakticu.

Nagnula se na desnu nogu i utisnula mu glasan poljubac.

Davorka je primijetila kako su Frankove oči zasvijetlile kad je ugledao Đurđicu.

„ Irma, Đurđica, Đurđica, Irma. “ – Brzo je predstavila jednu drugoj.

„ Franka se sigurno sjećaš. “

„ Naravno. Bok, Franko. “ – Đurđica se dignula sa stolca, popravila nabore na žutoj haljini i ispružila ruku prema njemu.

„ Bok, ljepotice iz uljane repice. Kak' je svijet mali. “ – Franko se nasmijao i obuhvatio Đurđičine prste.

Dodir između njih je izazvao blagi strujni udar. Brzo su povukli ruke.

Đurđicu je oblilo crvenilo. Pogledi su im se sreli.

Zbunjeno su se nasmijali.

Đurđica se uzvrpoljila i spustila pogled.

„ Ponudile bi vam da sjednete k nama, ali imamo samo jedan slobodan stolac. “

„ Nema frke, mi ćemo uzurpirati prvu zonu. Jel' tako ljudovi ? “ – Rekla je Irma i okrenula se prema nadolazećoj ekipi.

Đurđica je osjećala laganu vrtoglavicu.

Dvije, lijepo obučene, graciozne djevojke i jedan dečko, bučno su ih pozdravljali i mahali, a njoj je zvonilo. – „ Bok ljepotice iz uljane repice.. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je otišla u sobu po telefon.

„ Zašto ne ? „ – Viknula je.

„ Ionako mi se već vrti u glavi od razmišljanja o tom napuhanku. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Ovo su Marta, Laura i Adon. “ – Irma ih je veselo predstavila, nacerila se i namignula Đurđici.

Trznula je s glavom prema velikom, polukružnom šanku. Njena kratka, plava kosa s ružičastim čupercima se zanjihala.

„ Kaj vas dvije radite tu ? Mislil sam da ste još uvijek u Koprivnici.“ – Franko je pogledao Davorku.

„ Baš se vraćamo iz Koprivnice. Đurđica mi je otkrila ovu, super slastičarnu. Čekaj malo, kak' ti znaš gdje smo bile ? “

„ Mala moja, ova tehnologija je čudesna. Objavila si fotku Sunce, a moj mobitel je očitao lokaciju. „ – Veselo se nasmijao i zagrlio Davorku.

„ Fakat, odlična fotka... “ – Rekao je i pogledao u Đurđicu.

„ Dorica, kad mi je Franko rekao da imaš modni blog, odmah sam te čekirala i oduševila se. Fotka koju si danas objavila, ostavila me bez daha. Boja haljine, model, boja cvijeća, sunčan dan. Prejebeno žutilo ! Nisam znala da se ozbiljno baviš s fotografijom. Jesi li zainteresirana da fotkaš na mojoj sljedećoj, modnoj reviji ? “ – Irma se ubacila.

„ Oh, naravno. Inače, fotkanje mi je hobi uz studiranje. Fakat, koliko dugo se nismo vidjele ? K'o da je prošlo stoljeće, ili dva. „ – Davorka se nasmijala.

„ Ali, vidim da si se s odličnim profićem opskrbila. “ – Klimnula je prema Franku.

„ Dora, pa znaš da uvijek biram samo najbolje. Vas dvoje ćete biti savršeni par. Uh ! Jedva čekam. Btw, novu reviju planiram u osmom mjesecu. “ – Irma je namignula.

„ Dora ? “ – Đurđica je pogledala u Davorku.

„ To mi je nadimak iz osnovnjaka. “ – Davorka se nasmijala.

„ Izbacit ćemo uljeze a, v i k iz tvo'g imena i zvat ćemo te Dora. Rekla je Irma pod jednim velikim odmorom. “ – Pogledala je Irmu i zagrlila ju.

„ Sjećaš se ? “

„ Kak' se ne bi sjećala. Još uvijek vjerujem da je tvoje ime zapravo Dora, ali s dodacima nesuvislih slova. “ – Rekla je, žustro gestikulirajući s rukama.

“ Zvuzla mi se jezik svaki put dok izgovaram Davorka. Morala sam nekaj izmisliti. „ – Nasmijala se.

Đurđica je čula usred bučnog razgovora privlačan i ugodan zvuk, kojem se na trenutak prepustila. – „ To moje srce svira od sreće što je Franko pored mene. “ Zaneseno je razmišljala i gledala ga kako se smije Irminoj interpretaciji.

„ Neodoljiv je. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Ne javlja se. “ – Tihana je nervozno udarila s nogom u sofu.

„ Kreten ! “

Vratila se na terasu i odložila telefon na stol. Zapalila je cigaretu.

Pijuckala je vino i nekoliko trenutaka gledala u pun mjesec. Nagnula se na ogradu i povukla veliki dim.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Nekome zvoni telefon. “ – Rekla je Laura. U tom trenutku, telefon je prestao zvoniti.

„ Meni zvoni za desert, a mobitel sam iskopčala. Ljudovi moji, fakat je krajnje vrijeme da se bacimo na slatko. Tko je za kremšnite i vruću čokoladu ? “ – Irma se obliznula i pogledala ekipu.

„ Ja, Ja, Ja ! “ – Veselo su se izjasnili, bučno zauzimajući pozicije kod šanka.

Franko je posegnuo u torbu, izvadio mobitel i vidio da ima propušten poziv.

Đurđica je razočarano shvatila da glazba koju je čula, nije bila pjesma njenog srca, nego zvuk mobitela.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Zazvonio je Tihanin telefon.

Frknula je cigaretu preko ograde i zgrabila mobitel sa stola.

„ Dobro veče. Imam propušteni poziv sa ovog broja... “ – Rekao joj je dubok, muški glas.

„ Ne seri da nisi memorirao moj broj. “ – Rekla je Tihana i zapalila cigaretu.

„ Pardon, trenutno sam okružen ljudima, pa ne čujem baš najbolje. S kim razgovaram ? “

Tihana se ushodala po terasi, a onda se opet nagnula na ogradu. Ugledala je vatru na ležaljci, kod susjeda ispod nje.

„ Jebote, požar ! “ – Viknula je u slušalicu.

„ Franko, molim te, pomozi mi. Izgorjet ću ! Moraš odmah doći k meni ! “

„ Tihana ? “

„ Da, da, ja sam ! Požuri ! Bojim se. Odmah dođi, pliz ! “ – Vrisnula je i prekinula vezu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Od trenutka kad je Đurđica vidjela da Franko razgovara na telefon, sve se odvijalo velikom brzinom.

Franko se ispričao društvu s kojim je došao i objasnio da mora ići.

Prišao je k stolu za kojim su sjedile Davorka i Đurđica i nagnuo se prema njima.

„ Žao mi je, ali moram gibat'. “

Izjurio je van.

Stavio je kacigu i spretno sjeo na motor.

Vozio je velikom brzinom, zaobilazeći rijetka vozila na cesti.

Sunce je nestajalo s obzora i ostavljalo nebo u crvenim, zagasitim tonovima.

„ Trebat će mi oko pola sata. Nadam se da je pozvala vatrogasce. Tihana, dolazim ! “ – Bjesomučno je razmišljao i dodao gas.

Ispred Tihanine zgrade je zaustavio motor i parkirao ga. Pogledao je zgradu. Izgledala mu je savršeno u redu.

Većina prozora bila je osvijetljena.

Nigdje u blizini nije bilo vatrogasnog vozila. Ništa nije ukazivalo na požar.

Pozvonio je na portafon. Vrata su se odmah otvorila.

Došao je do lifta, odmahnuo rukom i krenuo po stepenicama.

Grabio je po dvije, do petog kata.

Tihana je stajala na vratima, s čašom vina u ruci i s usnama razvučenim u široki osmijeh.

„ Bok frajeru ! “ – Mazno ga je pozdravila, naslanjajući se na štok.

„ Na vrijeme si stigao. Kao što vidiš, još uvijek nisam izgorjela. “ – Šapnula je. Gledala ga je u oči, pozivajući ga s prstom u stan i počela hodati unatrag.

„ Mala, zajebancija ti je do jaja. Lijepo si me 'skarala. “ – Uspuhano je rekao Franko, hodajući prema Tihani.

„ Tiše pričaj i uđi već jednom. “ – Povukla ga je za ruku i zatvorila vrata.

„ Dok sam te čekala, sinulo mi je da sam možda ja izazvala požar kod susjeda. “ Prošaptala mu je na uho.

„ Čekaj malo, prvo mi reci, da li je vatra ugašena ? “ – Franko ju je pogledao i odložio kacigu.

„ Je, maloprije. To ti i govorim. Gledala sam s terase, kako susjedu ispod mene gori ležaljka i osluškivala sam kad će primijetiti da ima požar na terasi. A, onda sam skužila da nije doma. Inače bi čula muziku. Uvijek glasno sluša.. “ – Otpila je gutljaj iz čaše.

„ Tihana... “ – Počeo je Franko.

„ Izbezumila sam se. Nisam se mogla sjetiti koji broj su vatrogasci. Nisam mogla skužit' kako je došlo do požara. Osim, da je glupan ostavio upaljenu svijeću na terasi. Na stolu. I onda sam čula da dolazi doma. Došao je s curom. Čula sam ju kako je vrisnula. Susjed je izletio na terasu i zalio ležaljku s kantom vode. “

„ Znači, sve je O.K. ! Malena, fakat sam se jebeno zabrinuo. “

„ Da, ali taj debil ispod mene je lud. Što ako popizdi ? “ U tom trenutku se oglasilo zvono.

„ Susjeda ?! “ – Tihanu je kucanje na vratima u sekundi otrijeznilo.

Pogledala je u Franka. Njene smaragdno zelene oči, bile su ispunjene sa strahom. Franko joj je dao znak da šuti i udalji se.

Otvorio je vrata. – „ Dobru večer želim. “

„ Vraga mi je dobra, maloprije sam ugasil požar. Gdje je Tihana ? “

„ Tihana se ne osjeća baš najbolje... “

„ Hmm. Čudi me kaj se ne osjeća dobro. “ – Rekao je susjed i počeškao se po bradi.

„ Nakon kaj mi je zapalila ležaljku, trebala bi se osjećat' odlično. “ – Dodao je glasnije i nagnuo glavu.

„ Pardon, polako s optužbom. O čemu pričate ? “

„ Pričam o bacanju opušaka cigareta na moju terasu. Često ih nalazim, tak' da znam da se susedica voli zgađati. A, večeras sam došel doma i našel ležaljku u plamenu. “ – Ljutito je odbrusio susjed.

„ Sorry, žao mi je kaj to čujem, ali krivca moraš potražiti negdje drugdje. Tihana i ja nismo večeras bili na terasi. “ – Odlučno je rekao Franko.

Susjed je zbunjeno prošao s rukom kroz kosu.

„ Huh. Oprosti, nisam te imal namjeru uznemirit'. Jebeš skureni stolac, samo nek' to više ne radi. Imam u garaži još dva takva. Moja mala me nabrijala da dođem pozvonit'. Ma znaš, žene ! “ – Nervozno se nasmijao.

„ Nema frke, čovječe. Kužim. Sve je dobro, kad se dobro svrši. “ – Franko se nasmijao.

Susjed se spustio u svoj stan.

Franko je odahnuo i zatvorio ulazna vrata.

„ Obožavam te, Franko. “ – Tihana je izašla iz sobe i polako krenula prema njemu.

„ Izbavio si me iz nevolje, hrabri moj viteže. “ – Približila mu se, gledajući ga sa strašću.

Prozirni, ljubičasti haljetak koji je imala na sebi, savršeno je ocrtavao svaku njenu oblinu.

Franko se približio Tihani i nagnuo glavu. Usne su im se spojile u gladan poljubac.

Tijela su im se ritmično dodirivala.

Zario je ruke u njenu dugu, plavu kosu, ljubeći joj usne, obraze i vrat.

Već u sljedećem momentu, ruke su mu polako klizile niz njena leđa i zaustavile se na guzi.

Nestrpljivo je pomaknula svoje ruke s njegovih nadlaktica i uhvatila ga za lice, opet usmjeravajući njegove usne prema svojima.

Obavijeni zanosom i strastvenim poljupcima, kretali su se prema Tihaninoj spavaćoj sobi, usput skidajući jedno drugom odjeću.

„ Moram pod tuš, loverboy. “ – Promuklo je šapnula između dva poljupca. Raskopčala mu je košulju i nježno ga gurnula na krevet.

Naizmjenično mu je grickala bradavice i otkopčala hlače.

„ Nemoj nikuda otić', odmah sam natrag. “ – S jezikom je kružila oko njegovog pupka.

Franko je zastenjao od zadovoljstva.

Podignuo joj je glavu i nagnuo se prema njoj s opijenim pogledom. Usne su im se opet spojile u strastveni poljubac.

„ Požuri, malena. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Franko je ležao u Tihaninom krevetu.

Slušao je šumove vode iz kupaone i sjetio se jedne stare pjesme. Pjevušeći

When a moon hits your eye like a big pizza pie That's amore

When the world seems to shine like you've had too much wine

That's amore

Bells will ring ting-a-ling-a-ling, ting-a-ling-a-ling And you'll sing " Vita bella "

Hearts will play tippy-tippy-tay, tippy-tippy-tay Like a gay tarantella

When the stars make you drool just like a pasta fazool That's amore

When you dance down the street with a cloud at your feet You're in love

When you walk in a dream but you know you're not dreaming signore

Scuzza me, but you see, back in old Napoli That's amore

When a moon hits your eye like a big pizza pie That's amore

When the world seems to shine like you've had too much wine That's amore

Bells will ring ting-a-ling-a-ling, ting-a-ling-a-ling And you'll sing " Vita bella "

Hearts will play tippy-tippy-tay, tippy-tippy-tay Like a gay tarantella, lucky fella

When the stars make you drool just like a pasta fazool That's amore

When you dance down the street with a cloud at your feet You're in love

When you walk in a dream but you know you're not dreaming signore Scuzza me, but you see, back in old Napoli

That's amore Amore, that's amore,

zamišljao je kako Tihana sapuna svoje grudi s maznim pokretima, zatim spušta ruke kao u usporenom filmu, pa kruži s njima po dugim nogama, a onda s jednom rukom, nježno nanosi sapunicu na dlakavo međunožje, pa polako prelazi na nadlaktice, dodiruje vrat i diže svoju dugu...

Odjednom je Tihana u njegovim mislima imala tamnu kosu i Đurđičine oči.

„ Bože dragi ! “ – Stresao se i podignuo glavu.

„ Kakav prizor ! Kaj mi je ? Zašto sad mislim na Đurđicu ? “ – Zbunio se i odmahnuo glavom.

Na policama od ormara su se kočoperile fotografije u skupocjenim okvirima. Između dvije drvene maske, Franko je ugledao knjigu.

Nagnuo se i uzeo ju u ruke.

Glasno se nasmijao kada je vidio naslov knjige. Otvorio je prvu stranicu i počeo čitati.

„ Čitajući ove retke, znajte da ja ne govorim ni kao muškarac ni kao žena. Ja uopće ne govorim kao um. Iako koristim um, govorim kao svijest, kao svjesnost. A svjesnost nije ni "on" ni "ona", svjesnost nije ni muškarac ni žena. Ta podjela postoji na razini tijela i uma jer tvoje tijelo je vanjski dio tvoga uma, a tvoj um je unutarnji dio tvoga tijela. Tvoje tijelo i um nisu odvojeni; oni su jedan entitet. Štoviše, pogrešno je reći "tijelo i um"; slovo "i" ne bi se trebalo koristiti. Ti si tijeloum - nema čak ni crtice između ta dva entiteta.

Dakle, u kontekstu tijela i uma pojmovi "muški rod" i "ženski rod" relevantni su i imaju neko značenje. Međutim, postoji nešto izvan njih; nešto transcendentno. Riječ je o tvojoj pravoj biti, tvojem istinskom biću koje se sastoji samo od svjesnosti, od svjedočenja, od budnosti. Riječ je o čistoj svijesti.

Ja ovdje ne govorim kao muškarac jer muškarac ne može govoriti o ženama. Ja govorim kao svjesnost. Mnogo sam puta živio u ženskom tijelu i mnogo sam puta živio u muškom tijelu. Svemu sam svjedočio; u svim domovima sam boravio, svu odjeću sam nosio. Ono što ću ti govoriti zaključak je brojnih života; ono što ću ti govoriti nema baš previše veze samo s ovim životom. Jer, ovaj život samo je kulminacija jednog dugog, dugog hodočašća. Prema tome, nemoj me slušati kao muškarca ili ženu; na taj način nećeš slušati mene. Slušaj me kao svjesnost.

Osnovno načelo života

Uvijek iznova ponavljam: ženu treba voljeti, a ne razumjeti. Riječ je o prvom i osnovnom pravilu ! Život je toliko tajanstven da naše ruke ne mogu doseći njegove visine, naše oči ne mogu sagledati njegove najdublje tajne. Razumjeti bilo koju formu postojanja – muškarca ili ženu, drveće, životinju ili pticu – zadatak je znanstvenika, a ne mistika. A ja… ja nisam znanstvenik. Meni je i sâma znanost tajna. Da je tome doista tako, da je znanost velika tajna, počeli su polako priznavati i sami znanstvenici. Počeli su polako odbacivati svoj stari, tvrdoglavi, praznovjerni svjetonazor koji tvrdi da će jednog dana - u budućnosti

- uspjeti saznati sve što se može znati.

S Albertom Einsteinom čitava je znanstvena povijest krenula potpuno drukčijim putem; što je više ulazio u srž materije, postajao je sve zbunjeniji. Logika mu tada nije mogla pomoći. Racionalnost mu nije mogla pomoći. Jer, ne možeš diktirati postojanju da slijedi tvoju logiku. Logika je proizvod ljudskog uma. U jednom trenutku, Einstein je shvatio da se koleba: treba li ustrajati u racionalnosti iako se čini da je ustrajanje u tome da bude racionalan glupo?

Shvatio je kako bi to bilo ljudski, ali ne i inteligentno. Inzistiraš li na logici i racionalnosti, postojanje se neće prilagoditi tvojem promišljanju. Upravo suprotno, tvoja bi se logika trebala promijeniti u skladu s postojanjem. A što dublje ideš, postojanje postaje sve tajanstvenije. Polako, ali sigurno dolaziš do točke kada moraš napustiti logiku i racionalnost kako bi osluškivao prirodu. Ja to zovem vrhovnim razumijevanjem - ali ne u uobičajenom smislu. Znaš, osjećaš, ali nema načina na koji ćeš to izreći.

Muškarac je tajna, žena je tajna, sve što postoji je tajna - sva naša nastojanja da ih shvatimo propast će.

Sjećam se muškarca, poznatog i uglednog matematičara, koji je u dućanu

igračaka kupovao sinu božićni poklon. Znajući tko je, prodavač mu je ponudio specijalnu slagalicu. Naravno, zbog svoje prirode, matematičar ju je odmah pokušao složiti budući da se radilo o divnoj i izazovnoj slagalici. Pokušavao je i pokušavao, a onda se počeo vidno znojiti. Nelagoda se počela širiti prostorom. Okupljeni kupci, prodavači i sam vlasnik dućana pomno su pratili što čini.

Međutim, nije mu išlo od ruke.

Na koncu je odustao zavikavši na vlasnika dućana: "Ugledni sam matematičar… ako meni ne polazi od ruke riješiti slagalicu, kako mislite da će to uspjeti dječaku?" Na to mu je vlasnik mirno odgovorio: "Gospodine, ne razumijete o čemu se tu zapravo radi. Slagalica je napravljena tako da je nitko nikada neće složiti,bez obzira na njegove umne sposobnosti, učenost i iskustvo."

Tihana je ušla u sobu, omotana s crvenim ručnikom. Zamahnula je s mokrom kosom i zavodljivo ga pogledala.

„ Oh, lijepo si se raskomotio. Dobila sam ju za rođendan. “ Rekla je ironično, pokazujući na knjigu u njegovim rukama.

Kružila je s pogledom po Franku.

Krenula je prema krevetu. – „ Trebaš pomoć ? “

„ Pa, dobro bi mi došlo da staviš neku muziku. “ – Osmjehnuo se i odložio knjigu.

„ Može, Lana Del Rey ? “

„ Može nekaj drugo ? “

Zastala je. – „ Kaj fali Delrejki ? I tebi smeta kaj je bezobrazno bogata !? “

„ Ne. Nisam imao pojma da je bogata. Malo mi je mračna. „ – Nasmijao se.

„ Nema frke. “ – Pomirljivo se nasmiješila, otišla do laptopa i uhvatila miš.

„ Kak' ti se sviđa, ovo !? “ – Okrenula se. Pogledala ga je s požudom u očima.

Polako se dignula i nasmijala, plešući prema njemu.

„ Tihana, prije nego komentiram. Hmm. “ – Odslušao je pažljivije nekoliko tonova.

„ Svadbas, odnosno njihovu pjesmu, moram ti nešto reći... “ – Sjeo je na rub kreveta i prošao s rukom kroz kosu.

S malog, okruglog tronošca uzeo je Tihaninu kutiju sa slim cigaretama.

„ Imaš možda koju, normalnu cigaretu u stanu ? Baš bi zapalio. “

„ Nervozan si. Idem otvoriti bocu vina. “ – Dignula se i krenula prema kuhinji.

Hodala je polako, nogu ispred noge, zanjihala je s guzom i lijeno se okrenula.

„ I pogledati da li je tata ostavio koju cigaru. “ – Otpuhnula mu je poljubac. Ručnik je skliznuo s nje.

S odmjerenim kretnjama odšetala je u kuhinju.

Franko je osjetio svoje nabreknuće i promeškoljio se. Polako se dignuo iz kreveta i navukao hlače.

Zakopčao je košulju i krenuo za Tihanom u kuhinju. Podignuo je crveni ručnik koji je kliznuo s nje.

„ Čuj. Moram ići. Trenutno osjećam sav umor ovog svijeta. “ – Rekao joj je i stavio ručnik na stol.

„ A, ja vidim malo drukčiju sliku. Znala sam da ćeš se usrati, provokatoru bezobrazni ! “ – Ošinula ga je s pogledom punim bijesa i otvorila frižider. Nagnula se do zadnje police, svjesna svojeg savršenog, golog tijela.

Uzela je butelju vina u jednu ruku, a s drugom je držala vrata frižidera. Bradavice su joj se ukrutile.

Zadrhtala je i pustila vrata.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđičina mama i njena prijateljica Rujana, odlično su se zabavljale u cjelodnevnoj šetnji po zagrebačkim dućanima.

Izašle su iz jednog dućana s cipelama i prasnule u neobuzdani smijeh.

„ Jesi li ? Ti si to namjerno napravila ? “ – Rujana je pogledala Ružu, uzimajući zrak.

„ Ne ! Ovo je bilo preludo. Nije mi jasno kak' se to moglo dogoditi. “

„ Znaš, izgledala si kao prava Juga. Prodavač te cijelo vrijeme gutao s pogledom i uporno donosio nove modele cipela. „ – Rujana se smijala.

„ Jadničak. Jesi li mu vidjela izraz lica, kad sam se konačno odlučila i rekla da mi se najviše sviđaju sandale s remenčićima ? “

„ Ne, ali njegov vrisak, pa gospodična, u tim sandalama ste došli, sigurno ću noćas sanjati. “ – Oponašajući prodavačev očaj, Rujanu je opet spopao zarazni smijeh.

„ O da, imat ćemo noćne more. “ – Dodala je Ruža, urlajući od smijeha. – „ A, onda me posuo pepelom svoje ljutnje i sada sam Pepel-Juga, u svojim istim, starim sandalama. “

„ S obzirom da si super komad, koji čak i bahate prodavače pretvara u janjad, nije mi jasno zašto si ne dozvoliš jednog pravog muškarca ? “

„ Joj, daj ne seri. Uostalom, moj izgovor je Đurđica. Koji je tvoj ? “ – Ruža je izazivački pogledala Rujanu.

„ Tvoj izgovor je napunio dvadesetdvije godine, draga. “

„ Dobro, super, samo ti daj. Posoli mi ranu. 'Ajde ! Sad me još samo podsjeti koliko imam godina i dat ću ti broj telefona od moje mame, da se zajedno naslađujete. “ – Ruža je ozbiljno pogledala svoju prijateljicu.

„ Hoćeš da prvog pimpaća na cesti poberem ? Može ! “ – Oči su joj razigrano sjajile.

Pogledala je u dečka koji je hodao prema njima.

Ruke su mu bile u džepovima bermuda, a u ušima je imao slušalice.

„ Nećeš valjda ? Pa klinac nema više od dvadeset. “ – Rujana je povukla Ružu za nadlakticu i zahihotala.

„ Gledaj me ! “ – Ruža je odlučno otresla Rujaninu ruku i njišući s bokovima krenula prema dečku, ostavljajući frendicu s otvorenim ustima iza sebe.

„ Hej ! Sorry ak' gnjavim, ali ostala sam bez cigareta.

Možeš mi posuditi jednu ? “ – Ruža je dečku priuštila osmijeh broj pet i jednu ruku stavila na bok.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Davorka, dok je Franko razgovarao na mobitel, prije nego je odjurio, čula sam da je viknuo, Tihana. “ – Rekla je Đurđica.

Osjećala se povrijeđeno i razočarano.

„ A-A-A ! Malena, ne idi u tu, slijepu ulicu. “ – Prekinula ju je Davorka i mahnula joj s kažiprstom ispred nosa.

„ No - No ! Sada ćemo s najvećim guštom pojesti sladoled i ignorirati sve crne misli. O Tihani i o tome kamo je zapravo Franko tako naprasno otišao, pričat ćemo sutra. Može ? “

„ Hmmm. Imaš pravo. Možda sam pogrešno razumjela. Da. Neću više o njemu razmišljati. Mislit ću o svemu tome sutra. Sutra je novi dan. “ – Đurđica je pomirljivo klimnula, zamišljeno gledajući kroz prozor, u suton.

Imala je osjećaj da joj se mjesec krezubo smije u svojoj punini.

Okrenula se prema Davorki, nagnula se i nasmijala.

„ Sad bi mi baš pasal jedan konjačić. “

„ To je riječ, Scarlet. “ – Davorka se nacerila i navalila na sladoled.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Hmmm. Hladno. “ – Tihana je u jednoj ruci je držala butelju, a s drugom je uhvatila Franka za ukrućeni ud. – „ Mmmm. Vruće. „

Uživala je u igri. – „ Tvrdo. Tvrđe. “

„ Ovo večeras neće ići malena. Moram gibat'. „ – Franko je polako, ali odlučno, maknuo njezinu ruku sa sebe.

„ Kaj mi fali, ti potentni, prepotentni seratoru ? “ – Nemoćno je zamahnula kroz zrak između njih.

„ Rekao sam ti, Tihana. Sve je O.K., samo ne lajkam tvoju silnu bezosjećajnost. Hmmm. Kak' da ti objasnim ? Tihana, ja... “

„ Ohoho, sada sam Tihana ?! – Grubo ga je prekinula.

„ O da, da, razumijem. Ti si jedan od onih koji nisu u stanju zapamtiti ime djevojke, sve dok ne zagusti ! Ha ? “ – Izazovno ga je pogledala.

„ Ne žimku tvoju spiku, bejb ! Gle, priznajem ti da imaš prekrasno tijelo. Guza ti je ... “ – Nagnuo je glavu i namignuo joj.

„ Mrak ! Ali ne mogu prestati misliti na ... “

„ Na moje cice. Ne možeš prestati misliti na moje sise. “ – Prekinula ga je i koraknula prema njemu s ledenim osmijehom.

Oči su joj se caklile od ljutnje i strasti.

Usne su im bile toliko blizu da je osjetila njegov dah.

„ Miriši na more ! “ – Proletjela joj je misao.

„ Znam. Neodoljive su, jel'da ? “ – Prošaptala je i ovlaš s usnama dodirnula njegove.

Franko je nagnuo glavu u stranu, što je Tihana krivo protumačila i privila tijelo uz njegovo.

Uhvatio ju je za ruku i nježno odgurnuo.

“ Govorio sam... “ – Zašutio je i uzdahnuo.

„ Mislim na požar koji si izazvala. Laž u kojoj sam sudjelovao. “

„ Odvratan si, znaš ? „ – Ljutito je prekrižila ruke na grudi.

„ I o kakvoj laži bulazniš ? Nisi bio tu. Ne znaš. “

„ Točno. Ne znam. Ali, znam da si mi rekla, da si ti izazvala požar. “

„ Da, i ? Zašto je to sad odjednom bitno ? “

„ O, Bože ! Tihana, znaš kaj ? U pravu si. Nije bitno. 'Ajde da zaboravimo tu cijelu stvar i odmorimo se, ha ? Sutra je novi radni dan. Pogotovo za tebe, malena. “

Tihana je oprezno proučavala Frankov smješak.

Opušteno se nasmiješila, kada je zaključila da smješak nije ironičan.

„ Od kud ti ideja da ja radim ? “

„ Ne znam. Svako biće na ovoj planeti nešto radi, jel' tak' ? “ – Nasmijao se.

„ Ali sam i ozbiljno umoran. “

„ I ironičan. “ – Razočarano je spustila glavu.

„ O, pa ti i mucaš. „ – Nacerio se. – „ Osim kaj ti dobro ide matematika. “ Upitno ga je pogledala.

„ Pa, zbrojila si dva i dva. Kaj ne ? “

„ Nekako je zahladilo, jel'da ? “ – Stresla se i obgrlila svoje nago tijelo.

„ I ne, ne mucam. Rekla sam i ironičan, moronu ! “

„ Evo, opet. Daj prestani. “ – S prstom joj je pritisnuo nos, kao da pritišće zvonce.

„ Nisam iiironičan. Hoću spavati, djevojko. “

„ Možeš spavati. Sa mnom. “

„ A ne, malena. Idem doma, spavat' u svoj krevet. Kraj tebe sam radije budan. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Neću pričati s tobom o Franku i Tihani ! “ – Rekla je Đurđica s punim ustima.

„ O ! Aha, kužim. Ti si od onih naprednijih, ha ? “ – Davorka se nasmijala i obliznula žlicu.

„ Naprednijih ? O čemu sad pričaš ? “ – Đurđica je pogledala Davorku, halapljivo grabeći novi zalogaj poslastice.

„ O pričanju. Nećeš pričati o Tihani sa mnom, nego ćeš pričati sa sobom. Napredniji ljudi pričaju sami sa sobom. Dokazano. “

Đurđica se nasmijala. – „ Fakat, jesi skužila da ekipa po cesti bez beda priča i raspravlja. Pričaju sami sa sobom. „

„ Takvi bi trebali nositi natpis na majici. Osama, ili Hladan. „ – Davorka se nacerila.

„ I slatkoga gladan ! “ – Đurđica se smijala i s pogledom pomazila svoj sladoled od kestena, prelijan s karamelom.

„ Takvu te volim, koka. Poklopamo slatkać, pa palimo kod mene na projekciju filma, Green Mile. Uz konjačić. 'Si za ? Napravit ćemo jednu lijepu pauzu od tvoje ljubavi prema Franku. “ – Davorka se široko osmjehnula Đurđici i namignula joj.

Tamne kovrče razigrano su zaplesale oko njenog lica. Upitno je i s iščekivanjem gledala u Đurđicu.

Nestrpljivo zatoptala s nogama. – „ Ha ? “

„ Apsolutno sam za. Zelena milja. Jeei ! Film koji sam propustila pogledati. Mama mi je rekla da je odličan. A, kaj se Franka tiče... Uuf ! Ne kužim kaj me spopalo. Fak. “

„ Nemoj mi molim te reći, da nisi nikad do sad bila zaljubljena, da ti je ovo prvi put, blablabla, jer ću popizdit' i optužit' te da si k'o Ana. “

„ Molim ? Kaj ? Koja Ana ? “

„ Hrpa sivila. A, Ana se zaljubila. Knjiga, Đurđica. Knjige, o pedeset nijansi. Glavna junakinja se zaljubila u Gospodina Savršenog. “ – Veselo se nacerila.

„ Dakle ? Franko ti je prva ljubav ? “

„ Tvoje studiranje filozofije je razoružavajuće. Pokorno klečim pred tvojim sveznanjem i priznajem. Da. Prvi put u životu sam zaljubljena. Isto tak', priznajem da nisam čitala tu knjigu. “ – Đurđica je, crvena u licu, trpala u sebe posljednji zalogaj sladoleda.

„ Rock&roll i ljubav, stara ! Ljubav sva vrata otvara. “ – Davorka se smijuljila, grabeći sa žlicom ostatke karamele.

Odjednom je Đurđica iskrivila usta u grimasu, problijedila i s široko otvorenim očima pogledala u svoju prijateljicu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Pa, idi onda. Odlazi ! Znaš gdje su vrata. Ja idem na terasu i potračat ću te mjesecu. “ – Tihana je zanjihala s bokovima i krenula prema balkonskim vratima s čašom u jednoj ruci, a s buteljom u drugoj.

Opasno se nagnula prema stolu i uspješno vratila ravnotežu. Franko je obuo svoje visoke, kožne tenisice.

Naslonio se na zid i pogledao Tihanu.

„ Bilo bi pametno da se obučeš. Ili barem, omotaš s ručnikom. “ – Uzeo je crveni ručnik sa stola i ogrnuo joj ga.

Pogledala ga je kroz poluzatvorene kapke i nasmijala se.

„ Bravo frajeru ! “ – Pripito je hihotala. – „ Odi ! Samo ti odi. “ – Okrenula se, bučno odložila čašu i flašu na stol, pa zalelujala prema ulaznim vratima i širom ih otvorila.

Propuh je dignuo ručnik do bedara i zavijorio joj kroz kosu.

„ Izgledaš prekrasno ! Jebena fotka ! “ – Franko je Tihanu fokusirao s pogledom koji je ona protumačila na svoj način.

„ Au revoir, konjino ! “ – Napravila je s rukom elegantnu kretnju, naklonila se prema njemu i prekrižila noge kao balerina.

Nespretno je stala s lijevom nogom, saplela se i odjednom završila na podu. Franko joj se približio i zatvorio vrata.

„ Nema potrebe da se ovak' pozdravljamo. “ – Nije mogao prikriti smijeh.

Pružio je ruku da ju digne.

„ Pusti me, nakazo ! “ – Zarežala je i počela se dizati, ali prekrižene noge su je, kao lanci, vratile u prvobitni položaj.

„ Kak' hoćeš. “ – Slegnuo je s ramenima i cmoknuo joj usne.

„ Još si tu ? “ – Viknula je Tihana, izvlačeći se iz bezumnog položaja. Konačno se iskobeljala i otišla u kuhinju.

Uključila je zvučnik.

4 non blondes i njihova What's up pjesma, razlijala se po stanu. Spreman za odlazak, Franko se nagnuo u kuhinju.

„ Laku noć, malena. “

Tihana je u tom trenutku držala otvarač, u namjeri da otvori butelju.

„ Gubi se ! “

„ Idem, ali dozvoli da ti ja otvorim. “ – Prišao joj je i pružio ruku prema otvaraču.

„ Ništa ti meni nećeš otvarati. “ – Puna srdžbe, gurnula je vadičep i nekoliko puta ga okrenula.

„ Želim samo da otvoriš vrata i zalupiš ih na odlasku. “ – Izvukla je čep iz butelje i bijesno ga pogledala.

„ Opa ! Ti si vidim, prava profesionalka. “ – Zadivljeno se osmjehnuo njenom spretnom otvaranju flaše.

Izvadila je čep iz otvarača i bacila ga, u namjeri da pogodi Franka.

„ Gibam ! Ti mi obećaj da noćas više nećeš izazvati nijedan požar. “ Namignuo joj je i spretno uhvatio čep.

Nasmijao se i stavio ga u džep od traperica. Poslao joj je poljubac i izašao iz njenog stana.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka je podignula pogled.

„ Draga, jesi dobro ? “ – Zabrinuto se nagnula bliže k prijateljici i stisnula joj ruku.

„ Nisam ! Nešto nije u redu... “ – Đurđica se uhvatila s jednom rukom za trbuh, a drugom je prekrila usta.

„ Davorka, Isuse ! Moram “ – Zašutjela je i naglo izjurila iz slastičarne.

Davorka je na brzinu pobrala svoju i Đurđičinu torbu i istrčala za njom. Pronašla je frendicu kako kleči u travi.

„ Đukica ! “ – Uplašeno joj je prišla.

Đurđica je s jednom rukom držala kosu, a s drugom joj mahala neka se makne.

Kad je Davorka shvatila da Đurđica povraća, počela se tiho smijuljiti.

„ Napuhavaš se k'o žaba. A, tak' nekak' i zvučiš. Nema šanse da se maknem i propustim tvoje bljuvanje. “ – Sve neobuzdanije se smijala.

Đurđica se ispraznila i s olakšanjem uzdahnula. Zaražena s prijateljičinim smijehom, zacerekala se.

„ Uf ! K'o nova sam. “ – Počela se nespretno dizati iz klečećeg položaja.

Primijetila je da joj s brade visi slina, s malenim komadićem kore od kremšnite. Počela je s rukom odguravati djelić bljuvotine, ali nije se mogla riješiti sline.

Osjećala se kao pauk zapetljan u vlastitu mrežu. Sa sve većim gađenjem, micala je slinu.

Davorka je stajala pored nje i vrištala od smijeha.

U opsjednutom nastojanju da se riješi visuljka s brade, Đurđica je izgubila ravnotežu i počela padati na svoju prijateljicu.

Davorka je završila na leđima i unatoč bolovima od udarca, još uvijek se urnebesno smijala.

Valjale su se od smijeha, okupane sa srebrnim mjesečevim sjajem i pokojom zvijezdom, na sivom nebu iznad Zagreba.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je ostala sama. Natočila je vino u čašu.

Rezignirano je odbacila ručnik sa sebe i bijesno tresnula s nogom u vrata. Iskapila je vino i opet natočila. S čašom u ruci otišla je u sobu/ormar.

Plesala je gola ispred velikog ogledala u ritmu pjesme What's up i pila vino.

Odjednom je čula glasnu raspravu i razbijanje stakla kod susjeda, u stanu ispod. Skinula je s vješalice čipkastu, crvenu haljinicu i obukla ju.

Otrčala je do balkonskih vrata i oslušnula.

Susjedova djevojka je istrčala na terasu. – „ Jok, ti si glup ! Ako misliš da ću ti povjerovati da nemaš ništa s tom plavom fuficom, grdno se varaš. “

Djevojka se okrenula i ljutito zatresla s glavom.

Smeđi uvojci razletjeli su se u plesu, blistajući na svjetlu punog mjeseca.

Susjed je ušetao za djevojkom na terasu.

„ Daj, šššššš ! Tiše. “ – Lelujavo je zagrabio korak, bliže k djevojci.

„ Ne diraj me, pervertitu pijani. Kako si joj mogao dopustiti da se izvuče ? Zapalila ti je ležaljku, a ti ju braniš ! “ – Bijesno je prošištala.

„ E Dea, sad mi je stvarno dosta tvojih gluposti. Sad idem u garažu i donesel bu'm ti tri jebene ležaljke. Imam ih još pet na lageru. “ – Susjed je zamahnuo prema djevojci, da prstima naglasi broj pet.

Djevojka je, u svojoj ratobornoj ljubomori, potpuno pogrešno protumačila njegovu kretnju.

„ E pa sada si prevršio svaku mjeru. Nasilniče bezobrazni. Idem doma iz ovih stopa. “

„ Bljak. “ – Promrmljala je Tihana i odmaknula se od balkonskih vrata. Pojačala je zvučnik i počela izvijati tijelo na Rihanninu izvedbu, Take a bow.

Prasak od kojeg se stresla, instinktivno ju je natjerao da ode na terasu i pogleda što se dolje dogodilo.

Ugledala je susjeda kako stoji, skida majicu sa sebe i baca ju u unutrašnjost stana.

„ Guska. “ – Mrmljao je i počeo skidati hlače.

„ I bolje mi je bez tebe. O, da... “ – Skinuo je traperice i ostao gol.

Tihana je zaključila da je prasak izazvala susjedova gošća, sa svojim teatralnim odlaskom.

„ Ovo bi moglo biti zanimljivo. “ – Nasmijala se.

Gledala je kako goli susjed šeće po terasi.

Odjednom je dignuo glavu i klimnuo joj.

„ What's up, bejb ? “ – Nasmiješio se.

„ To nije tvoj problem, majmune cinkaroški. “ – Bezobzirno se obrecnula.

„ Čuj. Imal sam usran dan i stvarno usranu večer, a vidim, ni tebi se nije posrećilo. Tak' da, nemojmo se svađat'. Ha ? “ – Molećivo ju je pogledao.

„ Jebeš ovaj komad platna. “ – Okrenuo je ležaljku naopačke i s napaljenim pogledom gutao Tihanu.

„ Hoću da pokreneš to svoje lijepo, nadurano dupence i dođeš k meni na vopi. “

„ A, kaj ima kod tebe tak' bitno ? “

„ Pa, velim ti. Vopi. Pivo, 'bem mu vrapca. “

„ Ah fuj, vi starci. Pivo i purgerske, šatro škole. Ne pijem pivo. Dođi ti kod mene. Na vip vino. “

„ Stari ? Sad bu'š odma' vid'la kaj je staro ! “ – Susjed se zaletio prema balkonskim vratima, protrčao kroz sobu i otvorio izlazna vrata.

„ Nemoj zaboraviti ključeve ! “ – Čuo je Tihanu kako mu viče.

„ Mala, ti si konza. Na sve misliš. “ – Nacerio se, vratio se do kuhinje i zgrabio sa stola ključeve od svojeg stana.

Pogledao je u svoje ukrućeno spolovilo, slegnuo ramenima i navukao bokserice. Potrčao je po stepenicama do Tihaninog stana i pozvonio.

Otvorila je vrata.

Prije nego se snašla, bila je u zagrljaju omraženog susjeda.

„ Kako ćeš mi objasniti ovakvo ponašanje ? “ – Odmaknula ga je nevoljko od sebe, još uvijek osjećajući njegov nabrekli ud ispod svojeg trbuha.

Bez riječi, susjed se nagnuo i počeo ju strastveno ljubiti.

„ Ovak'. “ – Požudno je šapnuo, između poljubaca.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ I još nešto ti moram priznati. “ – Đurđica se izvrnula na trbuh, poput kornjače.

„ Reci. Samo pazi da se ne zakačiš na... “ – Davorka joj s prstom pokaže na povraćotinu i namreška svoj savršeni, mali nos.

„ Bljuuu. “ – Ispljunula je s gađenjem ostatke sline.

Gledajući u groteskni izraz prijateljičinog lica, Davorka je ponovno prasnula u smijeh.

„ Vidiš, to sam ti i htjela priznati. Ti si zakon. Uz tebe se smijem i kada bi htjela plakati. Joj, Davorka ! Ne prepoznajem samu sebe. Mislim, od kad sam ga prvi put vidjela, nešto se promijenilo u meni. Ne kužim. Uvijek su mi bile smiješne bajke o ljubavi na prvi pogled ! A, gle me sad. “

„ Nja – nja - nja. Zaljubljena si. Sama si mi to maloprije priznala. Uživaj u tom jedinstvenom osjećaju. Uživaj i živi život, mon cheri. A, sad je vrijeme za kokice i film. Konjak ćemo izostaviti, da ne bi opet bilo Uuaa ! Idemooo. “

Davorka je skočila na noge, pomogla svojoj prijateljici da se digne i čvrsto ju zagrlila.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Nakon strastvenog vođenja ljubavi, Tihana i njezin susjed iscrpljeno su ležali na velikom, okruglom krevetu.

„ O čemu sad razmišljaš ? “ – Prekinula je ugodnu tišinu.

„ O maloprijašnjem, urnebesnom seksu. “ – Nacerio se mazeći joj grudi.

„ Hmm. Da. Bilo je ludo. “ – Nasmijala se i zadovoljno prebacila nogu preko njegove.

„ Ali, ne laži. O čemu si razmišljao ? Istinu na sunce. “

„ Ispravnije bi bilo, istinu na mjesec. “ – Nježno ju je uštipnuo za bradavicu.

„ O školi. Sjetil sam se scene iz filma Top Secret. “ – Okrenuo se na lijevi bok i obgrlio ju.

„ Jesi ga gledala ? “

„ Jesam. Davno. Nije me impresionirao. “ Nasmijao se.

„ To je uobičajena fraza koju koriste oni koji nisu raz'm'eli film. “ – Zadirkivao ju je.

„ Žišku darling ? Anyway, sjetil sam se scene, u kojoj mlate mog imenjaka, Val Kilmera i on se onesvijesti. Sanja kak' je u školskom hodniku, stoji s knjigama u ruci. Zvoni za početak sata. Val se probudi iz nesvijesti i sav sretan prokomentira, hvala Bogu, to je bio samo san. “

„ Uopće se ne sjećam te scene. “ – Zijevnula je Tihana i izazovno protegnula tijelo.

„ Volim kad si iskrena, jebačice moja. “ – Val je zaljubljeno gledao u njeno lice. Tihana nije primijetila ljubav u njegovim očima.

Zaneseno je razmišljala o tome što joj je upravo rekao.

„ Iskrena sam !? Koliko sam stvarno iskrena prema sebi ? Hm. “

Valov uporan jezik joj je prekinuo misao. Klizio je s usnama po njenom vratu.

Počeo je dublje disati.

„ Mmmm... Kad smo već zapeli za iskrenost, treba mi mala pauza. “ – Rekla je promuklo i lijeno se nalaktila.

Pružila je ruku iznad njegove glave i dohvatila kutiju sa cigaretama.

„ Tihana, o zašto si Tihana ? “ – Nasmijao se i s vragolastom kretnjom joj oteo cigarete.

„ Hej ! “ – Pobunila se i povukla ga za kosu.

„ Hanica. Imaš upaljač negdje u blizini ? “ – Namignuo joj je i izvadio cigaretu.

„ Molim ? “ – Promatrala ga je s velikim očima, punim zelenog sjaja.

„ Imaš upaljač ? “

„ Kak' si me to nazvao ? “ – Zbunjeno je zatreptala.

„ A, to ! Hanica. Hana. Skraćenica tvojeg imena. Hanić. Kaj ? Ne sviđa ti se ? Ha, Honey Bunny ? “

„ Mm. Moram to probaviti. “ – Stavila je kažiprst na napućene usne i zagledala se kroz prozor, kao da će otkriti magičnu formulu za nestajanje celulita.

„ Sviđa mi se. Da. Ne sviđa mi se.. “

„ 'O'š se ti odlučit' ? “ – Promuklim glasom je prekinuo njeno izlaganje.

„ Je'l ? “ – Štipkao ju je.

„ Prestani. Da. Ne sviđa mi se Honey Bunny. Ali, ostalo je O.K. “ – Umorno je slegnula s ramenima.

U tom trenutku izgledala je kao djevojčica.

„ Ti si moja slatkica, moj medeni kolačić. “ – Čvrsto ju zagrlivši, mrmljao joj je u gustu, plavu kosu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Znaš one trenutke, kad imaš feeling da su ti se sve misli spojile, povezale i pretvorile u bućkuriš ?! Tak' se osjećam.“ – Đurđica je rezignirano gledala ispred sebe.

„ Taj bućkuriš si maločas lijepo ispovraćala ispred slastičarne, tak' da mislim da sad imaš ehooo. “ – Davorka je, zadovoljna što nema gužve, vozila preko zelenog vala.

Pogledala je prijateljicu i uštipnula joj obraz.

Kroz prednje, poluotvorene prozore, ušuljao se vjetrić i razigrano im mrsio kosu.

„ Zaljubljena si i nestrpljiva. “

„ Loša kombinacija, ha ?! „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Dečko je izvadio slušalice iz ušiju.

“ Nemam cigaretu. ” – Nasmiješio se i odmjerio Ružu. “ Nema veze. Strpit ću se… ”

“ Ali, imam nešto duhana i rizle, pa ako hoćeš ? ” – Dečko je zabio ruku u džep od bermuda, izvadio kutiju i pogledao Ružu u oči.

“ Nadam se da si punoljetna. “ – Široko se osmjehnuo.

“ Huh. A kaj, ako nisam ? ” – Ruža je odglumila sramežljivost, igrajući se s naušnicom.

“ Uvjeravam te, da je u redu. ” – Rujana se ubacila u razgovor.

“ Ma, samo se zezam, evo izvoli. ” – Pružio je ruku prema Ruži, s pripremljenom rizlom i filterom, a u drugoj je držao kutijicu s duhanom.

“ Imam još jednu molbu. ” – Pogledala ga je cerekajući se. “ Da mi ti napraviš cigaretu. ”

“ Znao sam. ” – Dečko se veselo nasmijao i spretno ubacio duhan u rizlu. “ Svaka čast. ” – Ruža je uzela ponuđenu cigaretu i klimnula s glavom.

“ Koja brzina, ha ? ” – Pogledala je Rujanu.

“ Hvala ti puno. ” – Namignula je dečku.

“ Sa zadovoljstvom na usluzi, madam. ” – Kratko je klimnuo. Spremio je pušačku opremu u džep.

“ Trebaš i vatre da ti posudim ? ” – Razdragano se nasmijao. “ Hvala, ne. Imam. ” – Smijala se Ruža i mahnula mu.

“ Prava je rijetkost sresti ovak’ ljubaznog momka. ” – Rujana se nasmijala i klimnula mu glavom.

“ Uživaj u danu. ” – Pozdravila ga je i uhvatila Ružu pod ruku. Dečko je uzeo slušalice u ruke i odmahnuo im.

Rujana se nasmijala. – „ Namigušo mala ! ” Hodale su kroz Mažuranac.

Drveće se igralo s prelijevanjem boja, obasjano s mjesečevim sjenama. Borove iglice su širile svoju opojnost.

Na klupi pored koje su prolazile, sjedio je bijeli, čupavi pas i pratio lopticu, pripremajući se za skok.

“ Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu. ” – Ruža se nasmijala, paleći cigaretu.

“ Uf ! Pod utjecajem te svoje vruće krilatice, vraški si me iznenadila. Priznajem, već sam se uspaničarila da si skroz skrenula. ” – Rujana se opušteno smijala, zabacujući konjski rep u stranu.

“ Kao prvo, to nije moja krilatica, nego je to rekel striček Pablo Neruda.

Kao drugo, ti si me izazvala sa svojim neprimjerenim komentarima da krenem u akciju. ” – Ruža je zahihotala, grabeći svoju prijateljicu pod ruku.

Rujana je viknula. – „ Ohoho, sad sam ja odgovorna za tvoj razvratni ulet ?! ” Hineći uvrijeđenost, zastala je u hodu i nagnula glavu prema Ruži.

“ Daj, šuti ! Idemo. Častim te s jednosatnim, muškim striptizom. ” – Namignula je Ruža, zakolutala očima i povukla frendicu za ruku.

“ Zvučiš mi puno mlađe nego inače. ” – Rujana je zatreptala i cmoknula s usnama.

“ Hoćeš reći, da izgledam puno mlađe. ”

“ Koja si ti šanerica. Hoću reći to što sam ti rekla. Zvučiš mi puno mlađe. ”

Rujana se grleno nasmijala. – „ Kao klinka željna zabave, kao djevojka koja žudi za iskustvom. ”

“ O, da. Prvih četrdeset godina djetinjstva je bilo najteže. Sad je pravo vrijeme da budem tinejdžerica. ” – Ruža se nacerila, raširila ruke i pogledala u nebo iznad Zagreba.

Sunce je ostavilo blijede, zagasito crvene tragove na obzoru, da se stapaju sa sjajem punog mjeseca.

“ Jesi za ? ” – Okrenula se i pogledala Rujanu.

“ Apsolutno sam za ! ” – Nacerile su se jedna drugoj i požurile preko prazne ceste.

“ Nemoj mi samo reći da je striptiz u kafiću gdje radiš ?! ” – Rujana je morala ubrzati korak da sustigne Ružu.

“ Da. ” – Ruža se nasmijala, izvadila iz torbe debelu, bijelu gumicu i spretno strpala kosu u pundžu.

“ Kak’ si me pročitala ! ” – Zadovoljno je pogledala u prijateljicu.

“ Možeš vjerovat' !? Šef je odlučio privući više ženske klijentele, tak’ da sam prilično znatiželjna kak’ bu’ to ispalo. ” – Zaplesala je, gurkajući Rujanu.

“ Super ! Party time. Vidim ludi provod, stara moja. “

“ Kaj ti je sad sinulo ? ” – Ruža je zavjerenički stisnula Rujaninu ruku.

“ S obzirom da si pristojna žena, kulturno je da se predstaviš novim kolegama. ” “ Ahaa. Pa onda i svoju frendicu predstavim novim kolegama. Dobra si ! ” Hihotale su, naslanjajući se jedna na drugu.

“ Kaj, dobra ?! Najbolja ! ”

Usporile su hod kod pješačkog prelaza i pogledale lijevo i desno. “ Nema nijedne limene opasnosti na vidiku. ” – Rekla je Rujana.

“ Nema ni stričeka u plavom. Idemo. ” – Ruža je pogledala oko sebe i napravila smiješnu grimasu.

Ostavile su semafor da se crveni i bubnja svoj jednolični zvuk zabrane kretanja, pa nastavile veselo čavrljati, prelazeći cestu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka je gurnula veliku, papirnatu vrećicu Đurđici u ruke i otključala vrata od stana.

„ Crescendo dana može početi. “ – Slavodobitno je najavila i preuzela vrećicu, hodajući prema kuhinji.

„ Idem nam pripremiti film, a ti, pliz, ove kolače stavi u frižider. “ – Vadila je poslastice iz vrećice, koje su usput kupile i nestrpljivo se oblizivala.

„ Uf. Ako ovak' nastavimo, uskoro ću imat' sto kila. “ – Đurđica je odmahivala glavom, uzimajući kolače.

„ Sve ti je to stvar vjerovanja, stara moja. “ – Davorka joj je namignula i krenula u prostranu dnevnu sobu, prema kompjutoru.

Đurđica je ubacila kolače u frižider i pridružila se prijateljici.

„ Mogu otvoriti balkonska vrata ? “

„ Da, molim te. Kaj me to uopće pitaš ?! Pusti mjesečinu da nas rashladi. “ Davorka se nasmijala i otvorilai fajl s filmovima.

„ Znaš da je u danima punog mjeseca, a posebno na dan punog mjeseca, najbolje postiti !? A, mi se baš danas prežderavamo. “ – Đurđica je širom otvorila vrata i zagledala se u veliku, srebrnkastu kuglu.

Prošla je kroz svoju gustu kosu i uzdahnula.

„ 'Ajde mica, ne drami mi sad, dok nas čeka frižider pun klope. “ – Davorka je otvorila folder s filmom, Green Mile.

Odmahnula je glavom i zatvorila ga.

Prelazila je spretno s mišem kroz svoju riznicu filmova.

Zadovoljno se osmjehnula kada je pronašla film koji je smatrala puno primjerenijim za ovu večer.

„ Kaj ? Ti ne vjeruješ u to ? “ – Đurđica je zamišljeno gledala u mjesec.

„ Zagonetna kugla, jel'da ? Jedan od najvećih, prirodnih satelita. “

„ Napravljen od sira. “ – Davorka se nacerila i krenula na terasu.

„ Da. „ – Đurđica se nasmijala. – „ Obožavam crtiće u kojima je sve moguće. “

„ Odlično draga. “ – Davorka je veselo povukla prijateljicu u zagrljaj.

„ Jer, večeras gledamo crtić, a ne Green Mile. “ – Zagonetno se nasmijala i uštipnula joj obraz.

Đurđica se nacerila i podignula obrvu. – „ Može ! “ Odmaknula se jedan korak od Davorke.

„ Sigurno si pripremila film, Kako Je Gru Ukrao Mjesec ! “ – Rekla je, naglašavajući svaku riječ.

“ Jesam pogodila ? “ – Uperila je kažiprst prema prijateljici.

„ Ne. Pogađaj dalje. Imaš pravo tri puta pogađat'. Ako ne pogodiš, ti pečeš kokice. “

„ Može, ali moraš mi dati neku natuknicu. “

„ E, ne može. Bez šalabahtera. Pucaj. Da čujem ! “

„ Hmmm. Umjesto Zelene milje, ti si odlučila pustiti crtić. Hmmm. “ Đurđica je napućila usne i šetala po prostranoj terasi.

„ Znam. Ledeno doba. “

„ E pa, profesore Baltazar, hladno. Ne. “

„ Mmmm. Ondaaa. Možda, Slatki snovi ?! “

„ Toplo, ali ne. “ – Davorka je zahihotala i naslonila se na ogradu, gledajući u Đurđicu s iščekivanjem.

„ Imaš pravo na još jedno pogađanje, djevojčice. “

„ Crvenkapica. Jesam te, ha ? “

„ Marš na pečenje kokica. “

„ Idem, ali sad mi reci. Koji crtić ? “

„ Tangled, iliti Zlatokosa. Jesam te, ha ? “

„ Baš čudno. Htjela sam reći Zlatokosa, ali onda sam... “

„ Nemoj mi se sad praviti pametna, darling. Nisi dobra u pogađanju i točka. “ Davorka se smijala i gurala prijateljicu prema kuhinji.

„ Daj mi reci, kakve veze ima vjerovanje, s pretjerivanjem u jelu ? “ – Đurđica je pogledala Davorku i uzela kokice.

„ I gdje stoje veliki lonci ? “

„ U ormaru, desno dolje. “

Đurđica je otvorila ormar i ugledala hrpu uredno složenih krpa i stolnjaka.

„ Ne taj. Rekla sam, desno. Joj, da. Sorry. Zaboravila sam da ne kužiš lijevo i desno. Ovaj. “ – Pokazala joj je s prstom ormarić s loncima, jedva zadržavajući smijeh.

„ Ne rugaj se, kovrčava. Ne mogu u svemu biti savršena. “ – Đurđica se nacerila i posegnula za loncem.

„ Kaj se tiče vjerovanja. Najgore je kad živimo u starim, lošim uvjerenjima. Na primjer, ti vjeruješ da te hrana deblja.

Kad jedeš, ili poslije jela, osjećaš krivnju. “

„ Ne osjećam krivnju, nego imam granicu i kad je prijeđem, nemam... “

„ Eto, vidiš. To je to. Osjećaš krivnju i još ju braniš i objašnjavaš da nema ništa loše u tome. Krivnja se toliko duboko usadila u tebe da ju ni ne primjećuješ. „ Davorka je gorljivo prekinula Đurđicu.

„ Dobro filozofiraš. Svaka čast. “ – Đurđica je klimnula s glavom i sramežljivo se nasmiješila.

„ Probaj. Ništ' te ne košta. Uživaj dok jedeš, uživaj dok se najedeš. Mudraci bi rekli, zahvali se na darovima i s radošću ih prihvati. Strah da se bu'š zdebljala, krivnja kaj jedeš, a znaš da to deblja, su glupava, izmišljena čudovišta, koja tjeramo sa smijehom. “ – Davorku je spopao zarazni smijeh.

„ I da ne zaboravim, ulje ti je u ormaru, pored sudopera. “ – Kucnula je s kažiprstom po zelenim, drvenim vratima ormarića.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je namreškala nos i pogledala u Valove zelene oči.

„ Osjećaš ? Hmmm. Ovaj miris. „ – Zanjihala je s glavom, ispuštajući polako dim cigarete.

„ O da, osjećam. „ – Zaigrano je krenuo s rukom prema njenom bedru.

„ Nemoj. „ – Mršteći se, uhvatila ga je za ruku. Iznenađeno je pogledao u Tihanu.

„ To je miris naših sokova, Hana. U čemu je problem ? „

„ Ja osjećam miris, miris nelagode. Nije da mi se nije svidjelo to što smo maloprije radili, ali sada je vrijeme za buonanotte. Žišku ? „ – Hladno se nasmijala.

„ Opa, sad znaš šatrovački ? „ – Uvrijeđeno je otpuhnuo i posegnuo prema njoj.

„ To je maksimum moje, šatro spike. „ – Kiselo se osmjehnula.

„ A, sad se gubi. „ – Ugasila je cigaretu i izmaknula se.

„ Umorna sam. Hoću spavati. Sama. „ – Naglasila je svaku riječ.

„ Kaj ti ne bi bilo ljepše da se stisnem pored tebe... „

„ Ne bi ! „ – Grubo ga je prekinula.

„ Kak' 'oćeš. „ – Počeo je nevoljko ustajati iz kreveta.

„ Hmmm. Prvo si mi vužgala ležaljku. Znam da si to bila ti. Nemoj misliti da sam zaboravil na tu pizdariju. „ – Zastao je i zagledao joj se u oči.

„ Onda si zapalila mene. „ – Dignuo se i uzeo bokserice.

„ Ne kužim, kak' sam iz onak' vruće cure mogel dobit' ovak' hladan tuš. " – Vrtio je s glavom, u nevjerici.

„ Joj, daj prestani cmoljiti i odi doma spavat'. „ – Tihana je okrenula s očima i dignula se iz kreveta.

„ Ti si prava muštra, sus'edica. “ – Uperio je kažiprst prema Tihani.

„ Razotkrivena sam ! “ – Cmoknula je izrugujućim tonom i raširila ruke.

„ Laku noć. “

„ Čuj ti, piromanka mala, prestani me tjerat'. Nisam tak' blesav, da ne bi znal kad je fešti kraj. “ – Obukao je bokserice i kiselo se osmjehnuo.

Poljubio je svoj srednji prst i pritisnuo joj ga na nos.

„ Drugi put me jednostavno, pozovi. Ne moraš mi spalit' ležaljku. “

„ Neće biti drugi put. “ – Otpuhnula je i prekrižila ruke na grudima.

„ Nemoj si laskati. “ – Zatreptala je s dugim trepavicama i prkosno ga pogledala.

„ Sve ste vi ženske iste... „

„ Baš si originalan. “ – Prekinula ga je, glasno zijevajući.

„ Stvarno mi se sad ne sluša tvoje sveznanje o ženama. “ – Uhvatila je Vala pod ruku, gurajući ga prema hodniku.

„ Gdje su ti ključevi ? “ – Hladno ga je pitala, vrteći s glavom. Ugledala ih je na stoliću pored vrata.

Pustila je Valovu ruku i uzela ključeve.

„ Zajebal sam se i to jako. “ – Otvorio je vrata, zastao, okrenuo se i pogledao Tihanu u oči.

„ Ti uopće nisi Hana, honney. “ – Rekao je tužnim, pijanim glasom, uzeo ključeve iz njene ruke i otišao.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Florijan je sjedio u svojem uredu i pripremao papirologiju za sljedeći dan. Trgnuo se iz razmišljanja i pogledao na skupocjeni, ručni sat.

„ Dobro je. Imam još tri sata vremena do spojaka s Helgom. Hmm. Baš bi mi pasala jedna čaša vina. “ – Razmišljao je, piljeći u svoj radni stol.

Javio se tajnici da odlazi i izabrao stepenice umjesto lifta.

Veselo je zviždukao, brzo se spuštajući u prizemlje zgrade. Sjeo je u bijeli mercedes M-klasa terenac i uključio cd player.

Automobilom se počela razlijegati Florijanova omiljena pjesma Franka Zappe. Utipkao je Helginu adresu u GPS i uključio se u promet klimajući s glavom.

Vozeći se prema Jarunu, sjetio se kluba u kojem odavno nije bio.

„ Super ! Sad mi je usput otići tamo na čašu vina. “ – Zadovoljno se osmjehnuo, uključio desni žmigavac, provjerio u retrovizor i skrenuo na parkiralište.

Ušao je u prostoriju ispunjenu s glasovima gostiju i pjesmom Doorsa. Ugledao je slobodno mjesto kod bara i sjeo na visoki stolac.

Poravnao je karirani sako koji je obukao na Helgin zahtjev i mahnuo konobaru.

Naručio je čašu omiljenog Dingača.

Uživajući u relaksaciji, promatrao je svoju okolinu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Prevruće mi je u ovoj majici.“ – Davorka je kroz smijeh skinula zelenu vesticu s jednim pokretom.

„ Fakat je vruće. Obožavam ljeto. “ – Đurđica je veselo pljesnula i podignula ruke.

„ Iiiii. Kokice su pečene ! “ – Dok je prebacivala kokice iz lonca u zdjelu, volani na njenoj haljinici su zaplesali oko bedara.

„ Jesi za, da prošvrljamo po mojem ormaru ? Ja bi obukla nešto udobnije od ovih hlačetina. “ – Davorka je nervozno zatoptala s nogama i dala prijateljici znak da ju slijedi.

„ Ide mi na živce ekipa koja se neprekidno žali na sunčano i toplo vrijeme. “

„ A, meni su još gori oni, koji tvrde da uživaju kad je hladno. Mislim, volim dane posute s bijelim pahuljama. “

„ I ja. Posebno kad sam taj dan doma u badiću i gledam kroz prozor kak' se susjedi raspravljaju tko će prvi uzeti lopatu u ruke i očistiti snijeg. Brrrr. “

„ Ne zezaj. U badiću ? Luda si ! “

„ Jesam. Najljepše mi je iz mojih tropa gledati zimske radosti. “ – Davorka je otvorila ormar i iz zadnjeg krila izukla ružičastu haljinu.

„ Woow ! Kak' je lijepa ! Daj ju obuci. 'Ajde ! “ – Đurđica je gurnula Davorku prema velikom ogledalu.

„ Savršena je ! Čudesno lijepa haljina ! “ – Đurđica je zadivljeno stajala iza Davorke u prostranoj sobi, dok se Davorka gledala u veliko ogledalo i namještala tamnu, ružičastu čipku, preko svijetle, ružičaste svile.

Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i namrštila se.

„ Kaj dalje ? Kak ja 'zgledam u njoj ? “

„ Savršeno izgledaš, mica. To bi ti trebala biti vjenčanica. “

„ Hume* ! “ – Davorka je odmahnula glavom, odmaknula se od ogledala i od svoje prijateljice i protegnula ruke.

„ Pretjeruješ ! “

„ Ali, fakat. U ovoj haljini si prekrasna vila iz najljepše bajke. “

„ Đurđica moja, gdje su ti naočale ? “

„ Ne njajke, super si. Stalno si u hlačama, a gle čuda, ormar ti je pun haljina i suknjica. “ – Nježno je gurnula prijateljicu ispred otvorenog ormara.

„ Od sad trošiš haljinice. Jasno ?! “

„ Počinješ me zabrinjavati. “ – Davorka je dodirnula Đurđičino čelo i kao da se opekla, brzo odmaknula i stresla ruku.

„ 'Ajde srećo, stavi naočale i pogledaj mi noge. “

„ Dobro. Evo, stavit ću ih, ako će ti biti lakše prihvatiti da ti ja... “ – Đurđica je uzela svoju torbu i počela tražiti naočale.

„ ... kao tvoja samoimenovana stilistica, strogo naređujem “ – Zastala je i

zbunjeno pogledala Davorku.

„ Nema ih ! “

„ Fakat si slijepa bez njih ! “ – Davorka se nasmijala. Đurđica je sve nervoznije prekapala po torbi.

„ Ne kužim, bile su tu. “

„ Idem pogledati u kuhinju, možda su ti tam' ostale. “

„ Čekaj, stani. Našla sam ih ! “ – Stavila ih je na nos i pogledala u Davorkine noge.

„ Uuuu, daaa. Bljak. Definitivno ih moraš obrijati. “ – Nasmijala se.

„ Obećaj ! “ – Počela je škakljati prijateljicu.

„ Daj, prestani. Obećajem ! Evo, već večeras. Obećajem. “ – Davorka se smijala i gurala Đurđičine ruke od sebe.

„ Jooooj, to me podsjetilo ! Nikak' da ti pokažem moj najnoviji model. Suknja/hlače. Ta-da ! “

„ Uf ! U glavi su mi odmah oni odvratni modeli iz osamdesetih. Fuj. Sorry. “

„ Baš ti si ta, koja me inspirirala. Samo da znaš. “ – Đurđica se nacerila i izvukla iz torbe svoj blok sa skicama.

„ Super. “ – Davorka je isplazila jezik, buljeći u ogledalo.

„ 'Ajde, daj da vidim tvoju D viziju. Izbaci mi iz glave staru sliku. “

Otela je Đurđici blok iz ruke i otrčala u kuhinju. – „ Hume ! Nekad davno se na taj način govorilo kravama da se maknu. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Florijan je gledao kako dvije, prelijepe žene graciozno ušetavaju u kafić.

Prišle su k šanku.

Žena s kosom sakupljenom u nemarnu pundžu je pozdravila konobaricu i cmoknula joj obraz.

Druga žena i konobarica su se srdačno rukovale. Sve više su odvlačile Florijanovu pažnju.

Uhvatio je okruglu čašu za stalak i polako ju prinosio usnama, promatrajući kako žena s pundžom odlazi prema džuboksu, s elegantnim i gipkim kretnjama. Nešto u njoj podsjetilo ga je na djevojku, koja je ostavila tragove na njegovoj duši.

Otpio je pozamašan gutljaj vina i odložio čašu.

Žena je prišla džuboksu, izabrala pjesmu i pritisnula gumb. Okrenula se, dignula palac i namignula svojoj prijateljici. Pjesma od Parnog valjka je prenula nekolicinu gostiju.

Nekoliko glava klimnulo je u odobravanju.

Dečko koji je sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.

Kad je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za pobunom.

Osmijeh mu je podignuo lijevi kut usana.

Klimnuo je s glavom na stih, Moja je pjesma lagana i opustio se.

Florijan je sa smješkom pratio novonastalu situaciju.

Klub se sve više počeo popunjavati sa ženskom populacijom. Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.

Njene kretnje i boja njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.

„ Stavi kapu !“ – Viknuo mu je prijatelj, vojnik Fekić, dok su hodali prema ulazu u jedan riječki kafić.

U dva koraka ga je dostignuo, s laganim potezom ruke skinuo mu je tek stavljenu kapu i spretno otvorio vrata.

Vruć, zadimljeni zrak ih je uvukao u prostor, u kojem je sve vrvjelo od ljudi. Tu večer, dvadesetosmog dvanaestog tisućudevetstodevedestdruge godine, Florijan se nimalo nije osjećao seksi.

U Zagrebu ga je čekala zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim vršnjacima.

Baš tu večer, strahovito se zaljubio.

„ Konobar, natoči nam još po jednu !“ – Fekić se nagnuo preko šanka i namignuo djevojci koja je prala čaše.

Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i s brzim pogledom odmjerila Fekića.

„ Slušaj vojnik. Smiri strasti. Čuvaj snagu da izbjegneš metak. Otpust ! “

Fekić se gromko nasmijao.

Privukao je pažnju djevojke koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.

„ Mala, dođi da te ljubim ! “ –Viknuo je Fekić konobarici.

„ Koja si ti seljačina ! – Prijezirno je frknula i pošpricala ga s vodom.

Nova Bastardzova pjesma, Tvoja ljubav, treštala je iz pet zvučnika, raspoređenih po kutovima prostora.

Dobro raspoložene, četiri djevojke u haljinama, njihale su se u ritmu muzike i igrale se s balonima.

Glasno su se cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s dečkom, nešto mu šaptala na uho i smijala se.

Dečko je klimao s glavom, pridružujući se njenom smijehu.

Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali iznad šanka i dodao joj ga.

Djevojka je otišla do pozornice, uzela mikrofon i popela se na binu, još uvijek se cerekajući.

Poslala je poljupce prema djevojkama s tekilom i balonima, na što su one graciozno krenule prema bini.

Zauzimale su svaka svoju poziciju, a haljinice su lepršavo pratile svaku kretnju. Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.

„ Drage moje prijateljice, život je fani, dok nas naši dečki čuvaju i unutra i vani !“ – Rekla je djevojka u mikrofon.

Prostorom se prolomio gromoglasan pljesak i pet lijepih djevojaka počelo je s izvedbom Madonnine pjesme.

„ Life is a mystery, everyone must stand alone

I hear you call my name, and it feels like home !” – Pjevala je, s prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula dobru vibraciju.

„ Za one koji ne znaju, ja sam Ruža ! “ – Zastala je, pogledala ravno u Florijana i nastavila pjevati.

„ When you call my name it's like a little prayer I'm down on my knees, I wanna take you there

In the midnight hour I can feel your power Just like a prayer you know I'll take you there I hear your voice, it's like an angel sighing

I have no choice, I hear your voice Feels like flying

I close my eyes, Oh God I think I'm falling Out of the sky, I close my eyes

Heaven help me

When you call my name it's like a little prayer I'm down on my knees, I wanna take you there In the midnight hour I can feel your power Just like a prayer you know I'll take you there Like a child you whisper softly to me

You're in control just like a child Now I'm dancing

It's like a dream, no end and no beginning You're here with me, it's like a dream

Let the choir sing

When you call my name it's like a little prayer I'm down on my knees, I wanna take you there In the midnight hour I can feel your power Just like a prayer you know I'll take you there Life is a mystery, everyone must stand alone

I hear you call my name And it feels like home. „

Odložila je mikrofon na stalak i naklonila se.

Praćena s aplauzom, odšetala je prema Florijanu, igrajući se s balonom.

Vibracija mobitela u džepu od kariranog sakoa, razderala je Florijanove slike sjećanja.

Stresao se od siline emocija koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ I ? Sviđa ti se ovakvo pokrivalo za donji dio tijela ? “ – Đurđica je sjela pored Davorke, uz veliki, okrugli stol.

„ Da li mi se sviđa ? Ne ! Ne sviđa mi se. Ovo je fenomenalno. Ovo je pun pogodak ! “ – Davorka je u ruke uzela papir s crtežom i razigrano mahala s njim.

„ Ovo je zastava novog pokreta. Stara moja, to je uniseks. “ – Dignula se i počela plesati oko stola.

„ Misliš da bi to i dečki nosili ? “ – Đurđica je začuđeno pogledala prijateljicu.

„ Pa, kaj ti je ? Ovo je izazov na ugodu i slobodu kretanja. Vjeruj mi. Nitko neće moći odoljeti. “ – Zagledala se opet u crtež, klimnula s glavom i prasnula u smijeh.

„ Kaj sad ? “ – Đurđica je dignula obrve i kroz naočale buljila u Davorku.

„ Pa ti si stvarno zatreskana. Đizz. Ovi, kak' se to zove, držači za remen. “ – S uperenim kažiprstom klizila je po crtežu.

„ Vražilice jedna. Napravila si ih od slova F ! “

„ Ušitci. To su ušitci.“ – Đurđica se promeškoljila i popravila naočale, iako su joj stajale baš kako treba.

„ Jesam. Kaj se smiješ ? F, kao Freedom, Fantazija, Filozofija, Fraktali... “

„ F, kao Franko Fotograf. Ne muljaj mi, ti fufice mala. “ – Davorka je prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati.

Njezin zarazni smijeh pomiješao se s melodijom zvona na vratima.

„ Evo, vidiš. Istina je ! “ – Pogledala je Đurđicu, vraćajući joj crtež.

„ Stavi ga na stol... “ – Đurđica od smijeha nije mogla uzeti papir u ruku.

„ I idi, otvori vrata. “

„ Svaka čast ! Hrabrija si nego sam mislila. Fffenomenalno. Jedva čekam da napraviš ogledni primjerak i da bacimo fffotkanje. “ – Davorka je frktala kroz smijeh i krenula prema vratima.

„ Samo maloooo ! “ – Rekla je i otvorila vrata u trenutku kad je niska djevojka s ljubičastim pramenovima opet pozvonila.

„ Hold your horses, pjegava ! “ – Srdačno je zagrlila pridošlicu.

„ Pa dobro, gdje si ti susjeda ?! Već sam se zabrinula. Ne javljaš mi se već dva dana. “ – Djevojka je izmigoljila iz zagrljaja i nacerila se.

„ Došla sam posuditi šećer. “ – Nadureno je spustila donju usnu.

„ Dođi, darling. Moram te upoznati s razlogom mojeg nejavljanja. “ – Davorka je povukla neobičnu djevojku za ruku, ignorirajući njeno kreveljenje.

„ Klara, Đurđica ! Đurđica, upoznaj moju susjedu, Klaru. “

„ Bok, Klara ! Drago mi je. “ – Đurđica je spustila naočale na stol i pružila pridošlici ruku.

„ Bok, bok ! I meni je drago. “ – Klara se nasmijala i bacila u naslonjač.

„ Dakle curke, u čemu sam vas prekinula ? “

„ Mislile smo gledati Zlatokosu, ali smo se toliko raskokodakale o svemu i svačemu, da film još nije došel na red. “ – Đurđica se nasmijala i ubacila nekoliko kokica u usta.

„ Ovo moraš vidjeti, Klara. “ – Davorka je dignula crtež sa stola i dodala ga susjedi.

„ Đurđica je opako dobra šnajderica. “

Klara je nekoliko trenutaka, bez riječi, gledala u skicu.

„ Ideš ! Predobro ! Uf ! Ovo je baš za mene. “ – Klarine crne oči su zasjale.

Pogledala je u Davorku i zadržala pogled na Đurđici.

„ Sestro, super crtaš. Ako tak' dobro i šivaš, imaš me. “

Đurđica je oduševljeno zinula i na nekoliko trenutaka se zagledala u Klaru. “ Hvala ti, ali.. ” – Zastala je, tražeći prave riječi zahvale.

Davorka je iskoristila taj trenutak i bacila kokicu prema Đurđičinim ustima.

“ Pogodaaaak ! ” – Rekla je uzbuđeno i visoko podignula ruke, smijući se što je bačena kokica uletjela ravno u Đurđičina usta.

Đurđica je zastala usred riječi, zagrcnula se i zaprepašteno progutala kokicu. Počela je kašljati.

Davorka je gledala scenu ispred sebe, smijući se sve više Đurđičinom, šokiranom izrazu lica.

„ Neponovljivo ! “ – Klara je, poražena s napadom smijeha, sjela na pod.

„ ..U stvari.. Nije... Nije smiješno... Mogla se cura, zagušiti... “ – Glas joj je bio isprekidan smijehom.

„ Da, fakat. Skoro sam se posrala od straha kad si ... Pogodila. Mogla sam pasti u nesvijest. “ – Đurđica se nasmijala i opet se zakašljala.

„ A, onda bi ja, pribrana i smirena, nazvala Franka da odmah dođe. “ – Kroz smijeh je rekla Davorka.

„ Ne bi valjda ? “ – Đurđica je vrisnula i kao oparena, odskočila za jedan korak, ozbiljno i izazivački gledajući Davorku.

„ O da, bi. Možeš se kladiti u to. “ – Davorka je posegnula u džep na hlačama i izvadila smartphone.

„ U stvari, najbolje bi bilo da ga odmah obavijestim, da bude u stanju pripravnosti. “ – Spretno je dignula ruku i spriječila Đurđicu u pokušaju da joj otme mobitel.

„ Onda ? Kaj ti veliš na to, susjeda ? “ – Pogledala je Klaru i dignula obrve.

„ Nemam pojma o čemu pričaš. 'Ko je Franko ? “

„ Evo, vidiš. I sigurno te zanima tko je on. Razlog više da ga pozovemo. “ Davorka je počela tipkati po mobitelu.

„ Ne ! U stvari, ako ga hoćeš zvati, zovi ga. Baš me briga. Ali, reci mu da ga ti zoveš. Mene ne spominji. “ – Đurđica se spetljala, uzbuđeno mašući s rukama.

Crvenilo joj se sve jače širilo po licu i vratu.

„ Opaa ! Ti si Đurđica, vrlo zanimljiva osoba. Baš mi je drago kaj nas je Davorka upoznala. “ – Klara je pljesnula s dlanom o dlan i jednim, dugim pogledom odmjerila Đurđicu.

„ Zvoni, ali ne javlja se. “ – Davorka je s rukom upozorila Klaru da se stiša i klimnula Đurđici.

Slušala je ženski glas iz automata. – „ Žao mi je, pozvani se nije u mogućnosti javiti. Ako želite, ostavite poruku. “ – Pogledala je Đurđicu i slegnula s ramenima.

„ Ne javlja se. Javila se automatska sekretarica. “ – Davorka je vidjela tragove razočaranja na Đurđičinom licu, iako ih je ona pokušavala prikriti sa širokim osmijehom.

„ Sad sam sve pokvarila. Ali, nije sve izgubljeno. “ – Otišla je do stolnog kompjutora i logirala se na facebook.

„ Da vidimo. Opaaa. Hmm. “

„ Iiii ? Daj, reci kaj, izluđuješ nas ! “ – Klara se dignula s poda u jednom skoku i povukla Đurđicu za rukav.

S nagnutim glavama, sve tri su buljile nekoliko trenutaka u ekran, fokusirajući se na pregled navedenih imena.

„ Evo ga, našla sam ga. “ – Đurđičin prst je slijedio njezin zaneseni pogled.

„ Da, ali nije online. “ – Klara je ravnodušno odšetala do sredine sobe i uzela s komode kutiju s cigaretama.

„ Kaj si mu to napisala ? “ – Đurđica je zgranuto gledala u Davorkinu poruku.

„ Daj reci, daj da čujem. “ – Klara je znatiželjno dignula glavu i zapalila cigaretu.

„ Aha, evo je. “ – Pojavila se zelena točkica i Davorka je slavodobitno pogledala Đurđicu.

„ Ha ? Sad se ne buniš !? “ – Davorka je tipkala odgovor na Frankovo pitanje i samozadovoljno pogledavala Đurđicu.

„ U pravu si. “ – Đurđica joj je isplazila jezik i zakolutala s očima. – „ Jebi se. „

Davorka je raširila nosnice i glasno udahnula. Nasmijale su se jedna drugoj.

Iz očiju od jedne i druge, isijavalo je zadovoljstvo i sreća.

„ Blim ! “ – Začuo se očekivani, vodenkasti zvuk.

„ Dobila si poruku. “ – Klara je povukla dim i približila se ekranu.

„ Opa! Fotka profila mu je fantastična. “

„ Piše da je doma. “ – Davorka je pogledala svoje frendice.

„ Žao mi je curice, ali Franko je večeras zauzet. “ – Uštipnula je Đurđicu za nos.

„ Ali bi se volio vidjeti s nama, sutra prijepodne ! – Unijela se Đurđici u lice. “ Naravno, ak' smo free. “ – S ramenom je gurnula ukipljenu Đurđicu.

„ Ja ne mogu sutra. Idem kod dečka. “ – Klara je s rukom, u kojoj je držala cigaretu, prošla kroz kosu i šeretski* se nasmijala.

Đurđica je hvatala zrak kroz otvorena usta.

“ Nemoj da te opet moram gađati s kokicom ! – Davorka je prasnula u smijeh, zagrlila Đurđicu i prodrmala joj ramena.

“ Pusti ju da uživa u zaljubljenosti. ” – Klara je nježno uhvatila Đurđičinu ruku i povukla ju u svoj zagrljaj.

Davorki je u tom trenutku odvukla pažnju jedna objavljena slika na zidu facebooka.

Nijemo je gledala u ekran nekoliko trenutaka.

Sa slike se smiješila žena koja sjedi na zelenoj klupi, pored velike trešnje.

“ Sad ti njoj ubaci kokicu. ” – Klara je šapnula Đurđici i krenula po zdjelu, imitirajući hod pink pantera.

Đurđica je preko Davorkinog ramena virnula u ekran.

„ Čekaj, pa to je, pa kaj to nije ona prodavačica jabuka ? “ – Đurđica je zbunjeno trepnula i uperila prst u sliku.

„ Da. Isuse, da. Bravo, Đurđica ! Ja nikak’ da se sjetim otkud' znam ženu. To je riba koja je radila na štandu s jabukama. “

„ 'Ko je to ? Kakve jabuke ? “ – Klara je uzela miš, s njim povećala sliku i zadivljeno gledala u ekran.

„ Jabuke iz Evinog vrta. “ – Davorka je prasnula u smijeh. Okrenula se prema Klari.

„ Sjećaš se Tihane ? “

„ Da. Nju je, na neki čudan način, nemoguće zaboraviti. “ – Klara se nasmijala.

„ Ali kakve ona ima veze s ovom ženskom ? “

„ Tihana se zaletjela u štand s jabukama, na kojem je ova žena radila. Čekaj. “

Davorka je sa spretnim pokretima ušetala u datoteku svojeg uređaja i otvorila fajl.

„ Fotkala sam Đurđicu u Botaničkom, baš kad se ovo dogodilo. “ – Kliknula je i otvorila fotografiju, na kojoj se vidio Tihanin automobil, nabijen u štand.

„ Jebeno. Ludo ! Čekaj malo. A, kaj je bilo s prodavačicom ? “ – Klara je zabezeknuto gledala u fotografiju. – „ ’Zgleda mi čist' fajn. ”

„ Niš'. Otišla si je po sendvič i dočekal ju je ovaj prizor. “ – Đurđica je namreškala nos i tako podignula naočale.

„ Svaka čast. Dobila je dvadesetšest tisuća lajkova na fejsu. Ne kužim baš zakaj, ali super. “

Klara se protegnula i pogledala Đurđicu.

„ Imaš fejs ? “ – Pažljivo ju je promatrala.

„ Imam. A, ti ? “

„ Nemam više. Ugasila sam ga. Trenutno me nema u nijednoj javnoj mreži. “ Namignula je i ubacila u sebe nekoliko kokica.

Veselo žvačući, povukla je Đurđicu za ruku.

“ Imam pravu stvar, baš za tebe. Jesi spremna čuti ? ” “ Da. Molim te. ”

“ A, kaj velite na jedan kratki tequila party, uz dobru zikicu ? ” – Davorka je pljesnula s dlanovima i ne čekajući odgovore krenula u akciju.

“ Zakaj kratki ? – Klara je zaposjela glavno mjesto ispred kompa.

“ Zato, jer se tak’ tequila troši, prikrivena plavušo. ” – Davorka se nacerila.

“ Joj, cure ! „ – Klara se počela smijati. – „ Znate onaj vic o tri plavuše ? ” Napravila je grimasu, pokušavajući izgledati retardirano.

“ Daj nemoj. Ima ih mali milion i svi osim onog s jednom plavušom su bezvezni.“ – Davorka je namignula Klari i izvadila flašu iz ormara.

“ Ovaj zapravo nije smiješan, nego tužan. ” – Klara je zapucketala s prstima prema Davorki.

“ Svejedno ga ispričaj. Obožavam viceve. ” – Đurđica je molećivo nagnula glavu.

“ Može. Ja budem ispričala vic o tri plavuše, a Davorka vic o jednoj plavuši. Ti si Vicosutkinja i moraš odlučiti koji vic je pobjednik večeri. ”

“ ’Ajde ! Dogovoreno. Ja, Vicosutkinja, proglašavam da igra može početi. Klara, ti si prva. ”

“ Zahvaljujem, Vaša Milosti. ” – Klara se teatralno naklonila.

“ Dakle ! Tri plavuše. Ljeto. Njih tri mudrice, šeću i uživaju u sunčanom danu. Zanesene razgovorom, ušle su u polje kukuruza. Bilo je tol’ko vruće da je kuruza pucala i počela se pretvarati u kokice.

Tri plavuše su mislile da su kokice snijeg i smrzle su se. ” – Klara je završila s pričom i pogledala Davorku.

“ Ti se nemaš pravo hihotati ! Ometaš Vicosutkinjinu odluku sa svojom dvosmislenom neozbiljnošću. Uostalom, sad si ti na redu ! ”

“ Ja se uopće ne smijem, nego vježbam za nastup. ” – Davorka je nekoliko puta nijemo otvorila i zatvorila usta, izazivački gledajući Klaru.

“ O.K. Evo, ovak’. ” – Počela je hodati, visoko dižući nogu ispred noge. Đurđica i Klara počele su se smijati predstavi.

“ Djevojke, bez ometanja molim. ” – Davorka je nagnula zatvorenu flašu prema

Đurđici.

Đurđica je naglo trznula s glavom i pritom izgubila ravnotežu. Zanjihala se i udarila u komodu.

“ Ništ’ mi nije. ” – Viknula je, cereći se.

“ Ziher si dobro ? ” – Davorka se počela smijati. Nastavila je provokativno hodati.

“ Hoću vic ! ” – Đurđica je nestrpljivo pljesnula s rukama i pogledala Klaru. “ Hoćemo vic ! ” – Viknule su u jedan glas.

Davorka je pročistila grlo i uozbiljila se.

“ Plavuša je došla na kiosk kupiti cigarete. – „ Molim Vas, jedne cigarete. ” Zamolila je prodavačicu.

“ Koje ? ” – Pita ju prodavačica.

Plavuša prođe kroz kosu i napući usne. – „ Ja sam. ”

Davorka se počela smijati, zaražena sa smijehom svojih frendica.

“ Idem nam natočiti, prije nego mi flaša padne iz ruke. ” – Teturajući od smijeha, krenula je u kuhinju.

“ Koja ? ” – Đurđica ju je pitala kroz smijeh.

“ Ja sam ! ” – Davorka je viknula, pobjednički podignula flašu i namignula Klari. “ Jesam te, ha ? ”

“ O da, jesi. ” – Klara se sve glasnije smijala.

“ Tvoj vic je večeras razbil mjerač na smjehomatu. A ti, vicosutkinjo Đurđica, s obzirom da si zbog olakotnih okolnosti lišena teške odluke, odi pomogni pobjednici. Ja bu’m za to vrijeme narihtala stvar za tebe, koju sam ti obećala. ”

“ Može ! Jedva čekam. ” – Đurđica je s nestrpljivim kretnjama dodirivala svoju kosu.

S širokim osmijehom, odlepršala je za Davorkom.

“ Idemooo ! Zabava za djevojčice ! ” – Davorka je otvorila flašu i rastočila prozirnu tekućinu u tri čaše.

Svaka čaša je imala drugačiji oblik.

“ Ti možeš narezati limun na kriške. ” – Predložila je Đurđici. Klimnula je prema frižideru i pogledala u nacerenu prijateljicu.

“ Ovo je prava prilika za slavljenje, ha ? ”

“ Joj stara, ne znam kaj bi ti rekla. Preuzbuđena sam. Samoj sebi govorim da nemam razlog za to, a opet ?! ” – Đurđica je odmahnula s glavom i otvorila frižider.

“ Mmmm. Paše mi i treba ovaj hladni val zraka. Glava mi se usijala od razmišljanja o Franku. ”

“ Baš - baš za Đurđicu ! ” – Klara je s dubokim glasom, svečano najavila i pustila pjesmu s youtube-a.

Doplesala je do Đurđice i Davorke, pjevajući uz originalan glas pjevačice.

“ KADA SE PROBUDIM, SUNCE ĆE ME UMITI LOŠI DIO SNOVA, SA ZRAKAMA ĆE UPITI

POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED, U NOVI RASPORED „

U tom momentu, u pjevanju joj se pridružila Davorka. Počele su zajedno plesati oko Đurđice.

„ POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED, U BOLJI RASPORED

IDUĆEG DANA, KAD SE PROBUDIM SHVATIT ĆU DA SAMA SEBI SNOVE NUDIM

POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED, U BOLJI RASPORED “

Klara je razigrano dignula ruke i groteskno se naklonila Đurđici. “ Sad sve tri pjevamo, iz petnih žila ! ”

“ ‘Ajde Đurđice ! ” – Dodala je Davorka.

„ POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED, U SRETAN RASPORED

TOPLO SUNCE ĆE MI SJAJITI U OČIMA NUDITI SVOJ TRAG U SVIM MOJIM NOĆIMA

SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U DOBAR RASPORED SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U NOVI RASPORED “

Držeći se za ruke, tri lijepe, mlade žene, uživile su se u ples i pjevanje. Nijedna nije čula zvono na vratima.

* Šeretski smijeh je smijanje u trosmislencu.

Trosmislenac je u Klarinom slučaju, zaljubljeni dio smijeha, jer se sjetila svojeg dečka, dio izrugujućeg smijeha na svoj račun, jer se pogurnula, a zna da nije pozvana i dio smijeha zadovoljstva što je duhovita u pravom trenutku.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Pa dobro, otkud' si se ti stvorila ? “ – Davorka je stajala ispred Tihane, držeći vrata i usta širom otvorena.

„ Bok, Davorka. Imala sam osjećaj da mi se namjerno ne javljaš na poruke, ali svejedno sam došla čekirati, da nisi kojim čudom domeka i evo, hvala kurcu, jesi ! “ – Tihana se nagnula i dvaput poljubila zrak, glumeći da ljubi Davorku u obraze.

„ Ne kužim. Kakve poruke ? Gdje ? “

„ Na fb-u, glupačo ! „

„ Ne znam da li je tvoje visočanstvo upućeno, ali na fejsu se događa da ne dobijemo obavijest da smo dobili poruku. “ – Davorka se nasmijala nakostriješenoj prijateljici, s rukama hvatajući poslane poljupce. – „ Ne žimku gusko, zakaj me nisi jednostavno nazvala ? “

„ A, kaj ? Možda smetam ? “ – Nadureno ju je pogledala sa svojih killerssandala.

„ Ma kakvi. Ne kužim baš tvoj osjećaj, ali nekak' si pogodila doći u pravi trenutak. Plešemo ! “

„ Vidjela sam da si na fejsu, napisala sam ti jebenu poruku... “ – Tihana je naglo zašutjela i pogledala Davorku. – „ Netko je kod tebe ? “

Davorka je uhvatila Tihanu za ruku i namignula.

„ Franko ! “ – Šapnula je.

„ Ne seri ! Idem odma' doma. “ – Tihana je odgurnula Davorkinu ruku, okrenula se na mjestu i uhvatila kvaku.

„ Stani, kaj ti je ? Šalim se. Đurđica i Klara su kod mene. “ – Spretno je povukla Tihanu natrag u hodnik i zatvorila ulazna vrata.

„ Bilo bi pristojno da uđeš, kad si već došla. “

„ Kaj je Đurđica, toliko si zinula da ti vidim gaće ! „ – Rekla je Tihana umjesto pozdrava i uvrijeđeno zastala u sredini prostorije, izazivački gledajući u ukipljenu Đurđičicu i u potpunosti ignorirajući Klarinu prisutnost.

„ Kakvo si to smeće pustila u ovu divnu večer ?! “ – Klara je s pogledom preletjela preko Tihane, pogledala Davorku, zakolutala očima, bacila se na stolac i nastavila pjevati.

„ POSLOŽIT’ ĆU SAV TAJ BED, U BOLJI RASPORED “

„ Stvarno ? Pogledaj bolje, jer danas nemam gaće na sebi ! “ – Đurđica je jače otvorila usta, ne skidajući pogled s Tihaninog lica.

Na površinu misli proguralo joj se sjećanje na Tihanine upadice s posljednjeg druženja.

„ Jebeš mi sve, prava si seljančica. Sjediš s raskrečenim nogama kao kaubojka u lošem westernu. Vide ti se gaće djevojko!

Ukleta sam. To me ona uklela. Od kad se pojavila, stalno imam pizdarije ! Van, van smjesta!“

Odjednom se okrenula, zgrabila svoju torbu i zagrlila Klaru.

Pogledala je Davorku preko Klarinog ramena. – „ Cure, to je od zabave za danas bilo to. Laku noć. “

Davorka je izašla za Đurđicom na hodnik.

Dok se Đurđica nagnula da obuje lijevu cipelicu, Davorka je čučnula i razvukla široki osmijeh.

„ Bilo mi je super danas, znaš ! “

„ I meni. Samo... “ – Ispravila je leđa, isprsila se, duboko udahnula i polako ispustila zrak iz pluća.

Ponovno se nagnula i počela obuvati desnu cipelicu.

„ ... Jebeno sam umorna i sad mi treba jedna zdrava šetnja do doma. “

„ Kužim te, Đurđica. Nema frke ! “

„ Hvala ti, na presuper danu. “ – Đurđica je popravila svoju žutu haljinu.

„ Zovem te sutra, čim se probudim. “

„ Samo nemoj prije devet. “ – Davorka je zagrlila svoju frendicu i glasno se nasmijala.

„ Imam feeling da ću se uskoro počastiti s buljenjem u mjesec, dok me jazz miluje. “ – Dodala je ispod glasa i stavila kažiprst na crvene usne.

„ Pazi se s Tihanom. 'Zgleda mi jako poremećeno. “ – Šapnula je Đurđica i cmoknula Davorku u obraz.

„ I histerično. “ – Davorka je nacereno pogledala iza sebe.

„ Čuj, ti tamo, milodijete, nemoj me tetošiti. Od tebe ne trebam nikakvu brigu. “ Viknula je Tihana iz sobe.

„ Ne brinem se uopće, her Komandant ! “ – Davorka se proderala s oštrim naglaskom i namignula Đurđici, sliježući s ramenima.

„ Tebi nisam ništ' rekla ! “ – Javila se Tihana, s malo tišim glasom.

Đurđica se pojavila na vratima i poslala Klari pusu, izazivajući grimase gađenja na Tihaninom licu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica je zadovoljno hodala kroz toplu noć.

Veselo je udahnula svaki put kada je osjetila dolazak svježeg povjetarca. Svjetla Zagreba su u svojoj raskošnosti razvlačila prolaznike.

„ Dani otvorenih vrata. “ – Sjetila se da njezina mama tako zove proljetni period i nasmijala se.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Val je, kao isprebijana mačka, teturao prema svojim vratima, nakon seksa s Tihanom.

Nikako mu nije išlo u glavu njezino odvratno ponašanje.

„ Kurva me izbacila iz stana k'o pseto. „ – Mrmljao je, teturajući hodnikom. Na stepenicama je naletio na susjedu s drugog kata.

S teškom mukom se ispravio i leđima se naslonio na plavi zid u hodniku.

„ Bok, Kekec ! “ – Susjedin smisao za humor nimalo ga nije palio u ovom trenutku.

„ Bok, teta Vera ! “

Promuklost Valovog glasa izazvala je susjedu. – „ Nekak' si mi sav zgužvan. „ Odmjerila ga je od glave do pete.

Pogled joj je ostao prikovan za donji dio Valovih nogu.

„ Imaš čipkastu čarapicu. Kak' slatko. „ – Bezobrazno se nacerila.

„ To svakak' nije Vaša briga, teta Vera. “ – Kao iz topa, ispalio je svoju frustriranost na susjedu.

„ Kekec, jako si prost. Ja sam u tvojim godinama pozdravljala sus'ede s, Ljubim ruke milostiva i Dobar dan gospodo ! „

„ I prestanite me zvati Kekec. Ime mi je Val. “ – Iznenađen s friškom snagom koja ga je zapljusnula, okrenuo se na peti, koju je na vrhu krasila čipka od Tihanine stopalice.

Produžio je korak do svojeg stana.

„ Samo da znaš, planiram ovih dana popiti kavu s tvojom mamom. „ – Doviknula mu je susjeda mašući s rukama.

„ Balavac jedan neodgojeni. Ja te bu'm nafčila pameti, ak' te ni'ko do sad nije. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica je stajala na verandi od svoje kuće na Črnomercu. Polako je skinula naočale i stavila ih na vrh glave.

Rastrgana između razmišljanja o Franku i prebiranju sjećanja na današnju avanturu, nervozno je protrljala oči.

Noć je bila čudesno tiha, obavijena s nježnim cvrčanjem cvrčaka.

Nekoliko krijesnica je osvjetljavalo bremenito drvo jabuke u dvorištu. Odjednom je začula neobičano komešanje i šuškanje.

Uplašeno se okrenula prema izvoru zvuka, s napola dignutom rukom ispred sebe, u kojoj je čvrsto stezala ključeve.

Ukipljeno je stajala i uz pomoć mjesečevog sjaja pokušavala otkriti o čemu se radi.

Shvatila je da šuškanje dolazi iz obližnjeg grma. Komešanje se pretvorilo u prasak.

Đurđica je uplašeno poskočila. Naočale su joj pale na pod.

U tom trenutku, iz grma je iskočila crna spodoba. Đurđica je vrisnula i čučnula.

Ispružila je lijevu ruku i dignula naočale, gledajući u pravcu neidentificiranog, zastrašujućeg objekta.

Podignula je desnu ruku, držeći ključeve kao oružje. Spodoba je trčala ravno prema njoj.

S otvorenim ustima gledala je u napast nekoliko sekundi, a onda stavila naočale.

Prasnula je u smijeh.

Njezin mačak Fišer, protrčao je pored nje i uletio u kuću.

Slijedila ga je unutra, zatvorila ulazna vrata i dvaput ih zaključala.

„ Za svaki slučaj ! “ – Rekla je kroz smijeh. Nasmiješeno je gledala u Fišera.

„ Fiško, pošteno si me prestravio, a sad već ležiš na maminom stolcu k'o da se ništ' nije dogodilo ! Kaj si uopće radil tam' ? “ – Došla je do mačka, u namjeri da mu zavrne uho i primijetila krv.

Fišer je promuklo mjauknuo.

„ Fak, pa ti si ranjen ! Budi dobar dečko i dozvoli mi da te pogledam. “ Fišer je spustio glavu i počeo presti.

Pažljivo, s puno nježnosti, uzela ga je u ruke.

Mazila ga je i umirujuće mu tepala dok ga je pregledavala.

„ Dobro si, hrabri moj gusarčiću. Koga si ovaj put pobijedio ? Kladim se da ste se ti i susjedov Klempo, tukli za neku novu micu macu, ha ?! Anyway, sve je

O.K. Zaradio si samo ogrebotinu pored oka i zaslužio jednu obilnu porciju mlijeka. Jesi za ? “

Fišer se istog časa izmigoljio iz njezinih ruku i u nekoliko mekih, gipkih koraka, došao do svoje zdjelice.

Veselo je mjauknuo i nagnuo glavicu.

„ Evo me frende, samo da si operem ruke. “ – Otrčala je u kupaonu i pustila vodu.

Fišer je dotapkao do nje i dignuo prednje šape na njene noge.

„ Strpljivosti, Fišerko ! Strpljivost je ono kaj ti fali. A, bo'me i meni. Znaš, da sam imala priliku i ja bi se danas potukla. Razbila bi onu preseratorsku njušku Tihani, bez beda. “

Energično je trljala ruke pod vodom, kao da će tako isprati sjećanje na Tihanin poziv Franku, njegov odlazak k njoj i sav jad, zbunjenost i bespomoćnost koju je osjećala kad se Tihana, kao šlag na torti, pojavila na Davorkinim vratima.

„ Ali, jebi ga, ja danas nisam bila mačka, a ti nisi bio Romeo. “ – Pogladila je svojeg ljubimca s mokrom rukom.

Fišer se nakostriješio i odmaknuo se od nje.

„ Joooj, sorry, nisam te htjela namočiti. Nemoj se ljutiti na mene, malo sam rastresena večeras. “

Nasmijala se, gledajući ga kako pokušava otresti vodu sa sebe.

Sjela je na stolac, uzela smartphon i na YouTube-u pronašla Rihannin spot s pjesmom, Russian Roulette.

U potpunosti obuzeta s emocijama, počela je pjevati pjesmu, nadglasavajući poznatu pjevačicu.

Zanesena riječima pjesme, naglo se dignula sa stolca i počela plesati po kuhinji, pomalo oponašajući Rihannine pokrete.

Uživljena u ritam, nije se obazirala na svojeg mačka, tek nekoliko koraka udaljenog od nje.

Stajao je raskolačenih očiju i gledao u Đurđicu.

Sve dlake na Fišerovom debeljuškastom tijelu, bile su u zraku. Rep mu je bio dignut, kao antena.

Svaki put, kad bi Đurđica napravila novi pokret, Fišer je malčice odskočio u stranu.

Izgledao je kao da ima federe u nogama.

U jednom trenutku, nije dobro predvidio kretanje svoje miljenice i Đurđica mu je stala na nogu.

Fišer je dramatično mjauknuo. Đurđica se zapanjeno okrenula.

„ Ljubavi moja dlakava ! Otkud si se ti stvorio iza mene ? “ Mačak joj nije ništa odgovorio.

Samo je još više razrogačio oči i mjaukao.

Đurđica je čučnula pokraj Fišera i pažljivo ga počela gladiti po nakostriješenim dlakama.

„ Oprosti, molim te. Nisam te htjela uplašiti. Daj sad, da vidim tu malu šapicu. “ Đurđica je pomaknula ruku prema Fišerovoj prednjoj nozi.

Mačak je uplašeno trznuo sa šapom.

„ Ma, daaaj ! Nisam ti uopće jako stala. Daj da vidim. “ – Opet je pokušala uhvatiti Fišera za nogu, ali mačak je ponovno povukao šapu prema sebi.

„ Kak' hoćeš. Lijepo sam ti se ispričala. Ako ti ne paše pjesma, možeš slobodno opet otići u lov na mačke. “

Fišer je u tom trenutku počeo tiho presti. Đurđica se nasmijala i pomazila ga.

„ Sam odluči kaj ćeš sad raditi, moja cicamaco. Ali, ako ostaneš, reći ću ti najtajniju tajnu. “ – Šapnula je i stavila kažiprst preko usana.

Sve Fišerove dlake vratile su se na svoje uobičajeno mjesto, osim jednog čuperka na sredini leđa.

Taj je tvrdoglavo nastavio stršati u zrak.

Fišer je polako došetao do stolca i skočio na njega.

Ugnijezdio se i stavio glavu na prednje šape, znatiželjno prateći svaki Đurđičin mig.

„ Bravo, mali ! Nećeš požaliti zbog donešene odluke. Samo se opusti i slušaj. “ Đurđica je razigrano odskakutala do smartphona i stavila pjesmu na početak.

„ Znači, ja sam zaljubljena ! “ – Šapnula mu je, a onda nastavila pjevati, gledajući Fišera.

„ Odjednom mi izgledaš nezainteresirano. Kaj ti je ? Možda si zgrožen s tim kaj sam ti odala najtajniju tajnu ? I ja sam zgrožena. Ili ?! Hm. Znam !

Nezainteresiran si, jer ne znaš engleski. Nije problem Fiško. Ja ću prevesti pjesmu, samo za tebe. Pazi sad ! “

Đurđica je ugasila zvuk sa smartphona, pročistila grlo i počela pjevati.

„ AAAAA ! Diši sad, uzmi dah. Smiri se, rekao mi je. Ako si u igri, ostani. Uzeo je gan i brojao do tri. Otišao k Tihani. Znojim se, bojim se. Ne razmišljam,

okrećem se. VIDIŠ MOJE SRCE, LUPA. Gledaš ga, dok smo skupa. Uplašena sam, ukočena i tupa, ali ostajem. Znam da moram proć' taj test. Tu sam da ti dajem. Pomoli se za sebe, rekao mi je, nekad pomaže. I to je ta, misao prekrasna, on je tu, nisam izgubljena. VIDIŠ, MOJE SRCE LUPA. Gledaš ga, dok smo skupa. Uplašena sam, ukočena i tupa, ali ostajem. Ostajem. Moj Život prolazi pred mojim očima. Pitam se, zašto sam dozvolila da budem bez tebe noćima.

VIDIŠ, MOJE SRCE LUPA. Gledaš ga, dok smo skupa. Uplašena sam, ukočena i tupa, ali ostajem. Ostajem. „

Fišer je okrenuo glavu, skočio sa stolca i uputio se prema vratima.

„ Gdje ćeš ? Nije fer. Ma, daj ! Durilko ! Fišer ! “ – Krenula je za mačkom i začula škljocanje u bravi.

„ Jooj ! Samo malo, mama ! “ – Viknula je, otrčala do smartphona, odlogirala se s YouTube-a i otključala vrata.

„ Bok, ljubavi ! “ – Ruža je zagrlila Đurđicu i utisnula joj nježan poljubac.

„ Kaj ste se vas dvoje tak' zabarikadirali ? “

„ Ma, samo sam zaboravila izvaditi ključ, oprosti. “ – Đurđica je duboko uzdahnula u maminom zagrljaju.

„ Tak' sam sretna kaj si došla. Sad tek imam feeling da sam došla doma. “

„ Ljepotice mamina ! “ – Ruža se odmaknula, pogledala svoju kćer i pomilovala joj obraz.

„ Tak' je strašno bilo ? “

„ Da. Fišer je ranjen, a ja sam zgažena. “ – Đurđica se umorno osmjehnula.

„ Sad ćemo se nas dvije odmarati uz finu večeru i sve ćeš mi ispričati. “ – Ruža je obgrlila svoje dijete i krenula s njom u kuhinju.

Fišer im se petljao oko nogu, glasno predući.

„ Nisam zaboravila na tebe, ne brigaj. Donijela sam tvoje omiljene grickalice. “ Ruža je izvadila iz vrećice hrpicu pilećih kostiju i poslužila ih Fišeru.

Mačak je počeo zadovoljno jesti.

„ A, ja sam ti obećala mlijeko. “ – Đurđica je nalijala mlijeko u njegovu zdjelicu i pomazila ga po leđima.

„ Kak' imaš lijepe sisice ! “ – Ruža je pomazila svoju kćer po grudima i uštipnula joj obraz.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Florijan je izašao iz svojeg bijelog mercedesa, udahnuo mirise noći i duboko izdahnuo.

Nekoliko trenutaka je gledao zgradu u kojoj živi Helga.

Sporim koracima je došao do portafona i pomalo oklijevajući, pritisnuo gumb pokraj prezimena Bacinger.

Ulazna vrata zgrade su se odmah otvorila. Florijan se poslužio sa stepenicama.

Polako se penjao na treći kat.

Misli su, kao tutnjajući vlak, kružile u njegovoj glavi.

„ Što, ako je žena koju sam ugledao u kafiću, djevojka s kojom sam proveo nezaboravnu noć ? Ne. Premlado izgleda. Možda sam vidio njezinu kćer ?! „

Vrata od Helginog stana su bila otvorena. Lagano je pokucao.

„ Slobodno uđi. „ – Helga ga je dočekala s širokim osmijehom.

„ Bok, Helga. „ – Florijan se nasmiješio.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Odmjerio ju je dugim pogledom.

„ Cijelo stubište je obavijeno zamamnim mirisima iz tvoje kuhinje. „

„ Bok, Florijan. Dobrodošao. „ – Nasmijala se i zagrlila ga.

„ Odlično ti stoji ovaj, karirani sako. „ – Odmaknula se i s kažiprstom ga pozvala da ju slijedi.

„ Nisi ni ti loša. A, i šircl ti super stoji. „ – Namignuo joj je i prišao bliže.

„ Odlično izgledaš. „ – Šapnuo joj je na uho i utisnuo poljubac u obraz.

„ I divno mirišiš. „

Nasmijala se. – „ Hvala. Nego, imam jedan zadatak za tebe. „

„ Zar već ? „

„ Zapravo, mali poslić. „

Ušli su u kuhinju, u kojoj je vladao simpatičan nered i dobra muzika.

„ Pripremila sam nam moje omiljeno, crno vino. Nadam se da će ti se svidjeti. Tvoj zadatak je, da otvoriš butelju. „

Pogledala ga je s iščekivanjem.

„ Sad mi je malo lakše. „ – Florijan je odglumio olakšanje, obrisao čelo i otresao s ruke izmišljeni znoj. – „ Ja sam zaboravio donijeti iz auta obećanu butelju.

Gdje je flaša ? „

„ Izvoli. „ – Helga se nasmijala i dodala mu butelju.

„ Dingač ! „ – Kroz Florijanovo čelo izbile su kapljice pravog znoja.

„ Nešto nije u redu ? „ – Pogledala ga je zbunjeno.

„ Ma, ne. Sve je O.K. „ – Pogledao ju je i nasmijao se.

„ Odlično vino. Moje omiljeno. Zakaj ? „

„ Oprosti, ali čudan si mi. Ne znam. „ – Odmjerila ga je pogledom. Otvorio je butelju i točio vino u pripremljene čaše.

Helga ga je promatrala i sve više osjećala njegovu napetost.

„ Sjednimo. „ – Ponudila mu je udoban stolac i sjela pored njega.

„ Imamo dosta vremena. Tek maloprije sam stavila pilence u pećnicu. „ Podignuli su čaše i pogledali se u oči.

„ Moram ti nešto priznati. „ – Florijan je otpio gutljaj tekućine, ne skidajući pogled s Helginih očiju.

„ Slušam. „ – Rekla je i prinijela čašu ustima.

„ Vozeći se k tebi, otišao sam u jedan klub, na čašu dingača. „ – Pogledao je u svoju čašu i osmjehnuo se.

„ Dragi Florijan, pa to je super. „ – Helga je osjetila olakšanje. Odložila je čašu i nježno mu stisnula ruku.

„ Da. Super je. „ – Polako je izvukao ruku iz njezine.

„ Volio bi zapaliti cigaru. Imaš balkon ? „

„ Imam. Ali, možeš slobodno pušiti i u kuhinji. Nimalo mi neće smetati. „ Dignula se, uzela pepeljaru iz oramara i stavila ju na stol.

„ Jesi sigurna ? „

„ Apsolutno. „ – Namignula je. – „ I ja ću. „

„ Helga.. „ – Zastao je. – „ Neka nevidljiva sila me tjera, da ti detaljnije ispričam moje impresije iz kluba. „

„ Zato i jesmo tu, zar ne ? Da se družimo. Razgovaramo. „ – Rekla je veselo, unatoč naglom osjetu težine u predjelu trbuha.

„ Ne znam od kuda bi počeo. Zapravo se ništa nije dogodilo, a u meni je uzburkano more. U jednom trenutku, sve je sa mnom bilo u savršenom redu, a onda su u klub ušetale dvije žene. Jedna od njih me podsjetila na događaj od prije dvadesetdvije godine. Sad mi to sjećanje ne da mira. Vjerujem da sam ti zato čudan. Ne mogu prestati razmišljati o mogućnosti da je žena koju sam danas vidio, djevojka od prije dvadesetdvije godine. „

Zamišljeno je gledao kroz prozor i pušio svoju cigaru.

„ Možda nije. Moguće je da sam vidio njenu kćer. „

Pogledao je u Helgu i osmjehnuo se. – „ Ali, znaš kaj ? Nek' prošlost ostane tamo gdje joj je mjesto. „

„ U pravu si. „ – Helga je podignula kosu u neurednu pundžu, nesvjesno želeći sakriti kovitlac misli koji ju je obuzeo.

Nekoliko plavih uvojaka guralo se u kovrčama, prema njezinom blijedom licu. U srcu je osjetila poznati grč.

Shvatila je da se uhvatila u vlastitu zamku.

„ Odlučila sam izbjegavati muškarce s kojima bi mogla imati više od flerta. „ Razmišljala je. – „ Ali, mislila sam da je Florijan nešto sasvim deseto. Ili sam fulala ? „

„ Nas dvoje ćemo se sada dobro zabaviti. „ – Florijan se nasmijao i dignuo sa stolca, raspršujući Helgine misli.

Pogledala je Florijana i pustila kosu.

„ Imaš pravo ! „ – Uzdahnula je i nabacila osmijeh.

„ Već drugi put si mi to rekla. Ti nemaš o tome mišljenje ? „ – Florijan je odložio napola ispijenu čašu vina na stol i približio joj se.

„ Očito je da se moje mišljenje i tvoje mišljenje o tome poklapaju. „ – Helga je skinula šircl i odložila ga na radni pult.

„ Ti si prava mačka ! „ – Florijan je sjeo na barski stolac i dvaput se zavrtio u njemu.

„ Nego, jel' i ti osjećaš taj čudan miris ?! „ – Duboko je udahnuo i iskreveljeno ispustio zrak iz pluća.

„ Kao da nekaj gori.. Ne. Izgorilo je i to je miris dima. „

„ Isuse ! Picek ! „ – Helga je vrisnula, pritrčala k pećnici, nagnula se i otvorila vrata.

Vruć zrak, pomiješan s dimom obavio joj je cijelu glavu.

„ Makni se ! „ – Viknuo je Florijan i u jednom skoku došao do nje.

Obgrlio ju je i odgurnuo. Njegova noga zaplela se u njezinu i našli su se na drvenom podu.

Nasmijao se, nježno ju ju obgrlio i polako prelazio s prstima duž njene kičme. Osjećala je trnce po cijelom tijelu.

Vrućina koja se zahuktavala u njenoj utrobi, zarumenila joj je obraze. Florijan je, ponesen trenutkom, spustio usne na njene.

Poljubac je bio nježan i kratko je trajao. Helga se tiho nasmijala i pocrvenjela.

„ Sad izgledaš kao šiparica. Slatka i neodoljiva. “ – Promrmljao je i prije nego se snašla, opet su se ljubili.

Ovaj put, poljubac je bio strastven i dug.

„ Ostani ! “ – Šapnula je. – „ Ostani večeras. “

Kao odgovor na njenu molbu, Florijan je počeo otkopčavati gumbiće na njenoj haljini.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica se naglo probudila.

Ustala je kao da je hipnotizirana i izašla u dvorište.

Bosih nogu, obučena samo u široku, bijelu majicu, dotapkala je do drvene klupe. Sjela je na nju i promatrala zvijezde.

U tom trenutku jedna je počela padati, a onda je odjednom nestala iz Đurđičinog vidokruga.

„ A, baš sam poželjela želju. “ – Razočarano je odmahnula s rukom i nagnula glavu, buljeći u raskošni sjaj na nebu.

„ Bit ću sretna ako me Franko sutra poljubi i bez tvoje pomoći. “

Pogledala je na ručni sat.

Kazaljke su se spojile na broju dvanaest.

„ Danas ! “ – Šapnula je i nacerila se. Začula je šuškanje iza sebe.

„ Znam da si to ti, Fišeru. Ne pali ti više fora prikradanja. “

„ Ma nemoj ! “ – Čudan, promukao glas, na Đurđicu je djelovao kao mali, strujni udar.

Đurđica se polako okrenula.

„ Mamm. A ? “ – Šokirano je gledala u dugokosu spodobu u bijelom, kućnom ogrtaču.

„ Ja sam kćeri, kaj si se usrala. “ – Rekla je Ruža sa svojim uobičajenim glasom, nasmijala se i došla do Đurđice.

„ Probudila sam se iz jednog čudnog sna. A, onda sam skužila da te nema u krevetu. “

„ Da čujem ! Kaj si sanjala ? “

„ Tebe. Živjela si s jednom mojom znanicom u Rijeci. Šivala si i kreirala odjeću za pjevačice i glumice. Bila si slavna i bogata. Jedan dan, otišla si s tom, mojom znanicom u kafić, gdje smo ona i ja nekad radile. Razgovarale ste o sudbonosnom susretu mene i muškarca s kojim sam zatrudnjela i ti si počela histerično plakati. “

Ruža je zašutjela i zagledala se u nebeski tepih, prošiven s bezbroj malih i velikih, sjajnih zvijezda.

„ I sad bi se mogla rasplakati. Al' neću, jer znaš kaj ? Ti si to sigurno sanjala zato, jer si mi konačno priznala da nemaš pojma 'ko je moj tata i sad ti se svašta vrti po glavi. Volim te, mama ! “

„ Drago mi je to čuti, kćeri. Stvarno me veseli kaj to shvaćaš. “

„ Ah, mama. Samo ti i ja znamo kol'ko ti je trebalo. “

Ruža se nasmijala. – „ Volim te, mala. U najboljem trenutku si nanjušila životnu bit. Sad samo disciplinirano vježbaj, jer ti se otvaraju mnoga vrata. Zajebano je kod nas žena, kaj nam je teško izabrat'.. “

„ Ma, daj ! Pa to je bar lako, mama. Sve kaj trebam je, slušati sebe. Svoje osjećaje. Jel' tak' ? “

„ Pametnica mamina. Znači, zajebi sve drugo. Sve kaj trebaš je, dobro se osjećati. Bez razloga ili s razlogom, svejedno. “

Zagrlile su se.

„ Znam da sam ti milion puta išla na živce s laprdanjem o tome, kak' te ja ne odgajam, nego ti pomažem da vidiš svijet na pravi način. Malo ti je pasalo kaj smo drukčije od obitelji tvojih prijateljica, malo ti je smetalo. “

„ Znači, ti si sigurna da se sviđam Franku ? “

„ To je manje bitno. Važno je u kaj si ti sigurna. Imam ideju. Igrat ćemo igricu, Dvije zgode. Ja ispričam priču, a tvoj zadatak je da pratiš kak se osjećaš dok ju slušaš. Može ? “

„ 'Ajde ! “

„ Tihana je zaljubljena u Franka i pronalazi sve moguće načine da bude u njegovoj blizini. Franko ubrzo shvati da je Tihana neodoljiva i šarmantna. Stvorena za njega. Brilijantna ljubav u svojoj konačnici, dostiže vrhunac. Tihana i Franko se vjenčaju i žive zauvijek sretni. Kraj. Sad da čujemo. Ispljuni van kaj si osjetila. “

„ Osjećam bol u trbuhu i bubnjanje u glavi. Osjećam se prevareno “

„ Dobro. Dosta. Prodiši. Pripremi se na drugu zgodu. Slušaj novu priču. Đurđica je zaljubljena u Franka. Na čudesne načine i naizgled slučajno, Franko je sve češće u Đurđičinoj blizini. Uskoro joj priznaje da ju voli. I ona njemu prizna da ga voli. Kreću u prekrasan, zajednički život. Kaj sad osjećaš ? “

„ Kaj ? Daj, mama ! Pričaj kaj je bilo dalje ! “

„ Ne. Ti ćeš ! Ali, sad izgovori kak' se osjećaš. “ – Ruža se osmjehnula.

„ Imam leptiriće u trbuhu. Čujem srce kak' mi kuca po cijelom tijelu. “ Pocrvenjela je.

„ Nek ti to bude malo ogledalce, kćeri. “

„ Molim te, mama ! Daj mi to malo bolje objasni. “

„ Emocije su ti to bolje objasnile od mene. Ti biraš kojim putem ćeš ići. Putem emocija koje ti izazivaju bubnjanje i bol, ili putem emocija koje izazivaju ugodne leptiriće da polete. Samo zapamti, tvoja svjesnost ti šalje te signale. “

„ Zapravo mi daje do znanja da ne ide sa mnom, ukoliko izaberem bubnjanje i bol. “

„ Tak' nekak'. Provjeri. Isprobaj ! A, sad mi te je dosta ! Dajem ti dvadesetdvije sekunde prednosti, a onda idem za tobom. “

Đurđica je cijuknula i potrčala prema kući, u trenutku dok je Ruža izgovarala, idem.

Dobro je znala pravila igre koju je njezina mama upravo najavila.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica se probudila iz košmarnog sna i iskočila iz kreveta.

„ Isuse ! Kaj sam to sanjala ?! Počinjem se gubiti. Moram pod hitno na wc. Danas ću vidjeti Franka ! Kol'ko je faking sati ? Kaj ako kasnim ? Ne ! „ – Misli i zbrke su iskakale iz ladica u Đurđičinoj glavi.

Odlučno ih je gužvala jednu po jednu i bacala, trčeći do zahoda.

Olakšanje koje je osjetila dok je piškila, izvuklo joj je osmijeh od uha do uha. Škripanje maminih natikača po hodniku, nakostriješilo je svaku Đurđičinu dlaku.

„ Mama, unutra sam ! „ – Promuklo je zakreštala, otkrivajući još uvijek duboku povezanost sa snom.

„ Dobro jutro, ljubavi mamina. Znam da si unutra. “ – Šapnula je Ruža i nagnula glavu prema poluotvorenim vratima wc-a.

Ugledala je iskreveljenu facu svoje kćeri i počela se glasno smijati.

„ Ovaj pogled moram zapamtiti. “

„ Mama pliz, makni see. „ – Zacvilila je Đurđica.

„ Evo, evo, odlazim mici. Ne moraš me tjerat'. “ – Ruža se naglo okrenula u smjeru kuhinje, što je izazvalo stravično škripanje gumenih natikača.

„ Idem nam pripremit' kavu i doručak. Hoćeš sendvič, ili štrudlice ? “

„ Ne znam. „ – Đurđica je nervozno viknula i zaključila da joj se odjednom više ne kaka.

„ Kaj, ak' će mi se Franko smijati ? Kaj, ako misli da sam glupa koza ? “ Đurđici su kroz misli šetali upitnici.

Trenutak kasnije, čula je nježan ton maminog glasa iz kuhinje.

„ Smiri se. Samo diši. “ – Ružin glas bio je tiši. – „ Samo polako. „ Đurđica je uspjela obaviti veliku nuždu i odjednom osjetila olakšanje.

„Kak' se dobro osjećam. Hvala Isusu .“ – Zahvalno je oprala guzu. Pogledala se u ogledalo i šapnula svojem odrazu.

„ Danas se fotkamo. “

Pridružila se mami za stolom i pogledala kroz prozor. Nasmiješila se sunčanom jutru.

„Odlično vrijeme, jel'da ?! Jutro obećaje stabilan i sunčan dan. „ Ruža je nasmiješeno pomazila dlan svoje kćeri.

„ Jako sam uzbuđena. „ – Đurđica se nasmijala i cmoknula mamin obraz.

„ Prvo ćeš se vidjeti s Davorkom ? „

„ Da. Dogovorile smo se u jedanaest, kod crkve Svetog Blaža, pa ćemo zajedno prošetati do Runjaninove, gdje smo dogovorile susret s Frankom. „

Ruža je pogledala na sat.

„ Ja još imam nešto malo vremena do popodnevne smjene, ali ti se mala moja moraš odma' počet' spremat', jer ćeš inače zakasniti. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana se probudila i polako, s pospanim, maznim i gracioznim pokretima, rastegnula cijelo tijelo.

Osmijeh joj je zatitrao na licu od ugode koju je osjećala.

Uvijek je poslije dobrog seksa blistala i bila je toga savršeno svjesna.

Uzela je knjigu s malog, romboidnog stolića i otvorila na zabilježenoj strani.

Prizivanje vukodlaka

Ona sjedi i čeka sunčane dane. Njen smijeh kida grane. Čeka da konačno sine, dok oni gutaju sline.

Pucaju po šavovima stolci, na kojima sjede ratoborci.

„ Vrijeme je za mir, gospodo draga ! “ – Rekla je tiho, prišla odostraga i samodopadno odšetala dalje.

„ Tko je ona ? “

„ Tko je šalje ? “

Izmišljali su detalje i šaputali u malim grupicama.

„ Takvi kao ona, sakrivaju se obično u malim rupicama. “

„ Ona je mali miš. “

„ Nemoj joj govoriti ništ'. “

„ Idemo ! 'Ko je za gemišt ? “

Nastavili su piti u ime oca, sina i svakakvih prispodoba, koje se kreću u to doba.

Zatvorila je knjigu i zadovoljno zgrabila kolačić iz drvene posude.

„ Imam dovoljno vremena za dugo tuširanje, prije dogovorenog termina kod frizera. “ – Pomislila je, grickajući kolačić.

Odšetala je do sobe/ormara, pritom smišljajući kombinaciju odjeće koju će staviti na sebe.

„ Mmmm. Dan je stvoren da pokažem.. „ – Prislonila je kažiprst na usne.

„ Ha ! Nove tajice. Definitivno da. “

Uzela je u ruke vruće hlačice i bacila ih na ručno rađenu fotelju.

„ Pod mlazom svježe vode sigurno će mi sinuti što ću obući na tajice.

“ Otpuhnula je pramen svoje plave kose i krenula u kupaonu, skidajući putem svilenu spavaćicu.

Odlučila je najprije otići u kuhinju popiti vodu i ugledala vadičep na sudoperu.

Momentalno joj se došuljalo sjećanje na Frankovu brutalno bezobrazanu odluku da ode od nje.

„ Gubi se ! “

„ Idem, ali dozvoli da ti ja otvorim... “ – Prišao joj je i pružio ruku prema otvaraču.

„ Ništa ti meni nećeš otvarati. “ – Puna srdžbe, gurnula je vadičep i nekoliko puta ga okrenula.

„ Želim samo da otvoriš vrata i zalupiš ih na odlasku. “ – Izvukla je čep iz butelje i ljuto ga pogledala.

„ Opa ! Ti si vidim, prava profesionalka. “ – Zadivljeno se osmjehnuo njenom spretnom otvaranju flaše.

Izvadila je čep iz otvarača i bacila ga u namjeri da pogodi Franka.

„ Gibam, a ti mi samo obećaj da noćas više nećeš izazvati nijedan požar. “ Namignuo joj je i spretno uhvatio čep.

Nasmijao se i stavio ga u džep od traperica. Poslao joj je poljubac i izašao iz njenog stana.

Odjednom je bila puna bijesa.

Razljućeno je bacila vadičep u najdonju ladicu ormara i odmarširala u sobu. Uključila je računalo i otvorila file s muzikom.

Uključila je sve zvučnike u stanu i otišla na tuširanje, praćena sa zvukovima Beethovenove devete.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica i Davorka uživale su u prijepodnevnoj šetnji po zagrebačkim ulicama. Đurđica se s otvorenim ustima zagledala u nebo.

Davorka se počela smijati. – „ Kaj ima, Đurđica ? „ Podignula je pogled i zanijemila.

Nekoliko oblaka, koji su plovili prema centru grada, iskreiralo je sapuničasto, ogromno srce.

„ Srce od brata ! Kaj to nije prekrasno Davorka ? “ – Đurđica je namignula u smjeru oblaka.

Pogledala je svoju prijateljicu i veselo se nasmijala. – „ Kakva ti je to faca ? “

„ Hm. Zbunjena ?! Ne. Osupnuta, možda. Srce od brata, Đurđica ? Fakat ?! “

„ Oblak ! Kaj ga ti ne doživljavaš k'o buraza ? Ja, da. „ – Đurđica je povukla Davorku za ruku.

„ A sad, pliz, idemo dalje. Crkve me plaše. Brrrrr. „

„ Ti si fakat luda. Ali, kužim te. Odbrojavaš minute do susreta s Frankom, pa ti je sve oprošteno. „ – Potrčale su, povremeno pogledavajući u veliko srce na nebu i hlikčući od smijeha.

„ Joj, jedva čekam. „ – Đurđica je čvrsto stisnula Davorkinu ruku.

„ Bit će to nezaboravno fotkanje. „ – Davorka je s palcem pomazila prijateljičin dlan i još čvršće stisnula Đurđičinu ruku.

Ispred njih, starac sa sijedom bradom i s kapom na glavi, vukao je poderana platnena kolica, prepuna praznih, plastičnih boca.

Đurđica je u svojoj razigranosti, nehotice šutnula nogom u kolica i tri boce s vrha su poletjele u zrak.

Odjednom je zapuhao jak, proljetni vjetar i boce su se razletjele na sve strane. Starac je pustio kolica i potrčao za prvom flašom.

Đurđica je uspjela uhvatiti jednu bocu.

„ Oprostite, gospodine ! “ – Pogledala je u starca, koji je u tom trenutku uspio uhvatiti nestašnu flašicu.

„ Opraštam vam, milostivica. I ja sam u vašim godinama bežal od crkve. “ Nasmijao se i mahnuo glavom. – „ I iz crkve. “ – Namignuo je i popravio kapu.

„ Ha ! Imam te ! “ – Davorka je slavodobitno uhvatila leteću bocu za vrat.

„ Gospo'n, mogu Vas nekaj pitat' ? “ – Prišla je bliže k starcu.

„ Izvol'te madam ! „ – Čovjek joj se nacerio i klimnuo s glavom.

„ Imate zanimljivo lice i odličnu vibru. Voljela bi vas fotkat'. Imate vremena i volje za takvo druženje ? “ – Predala mu je bocu i nasmiješila se.

„ Hvala na komplimentu. Imam svo vrijeme i volju ovoga svijeta, gospodična. Al', nemam obleku za fotkanje. “ – Starac je gurao boce u torbu i počeo se smijati.

„ Al', zato imam hrpu plastičnih flaša. “

„ Ne brinite. Tu sam ja, da se odužim za ove rasipane flaše. “ – Đurđica je uhvaćenu bocu pridružila ostalima.

„ Moje ime je Đurđica. Rado bi sašila hlače i košulju za Vas, a ako dopustite, mogu vam pokrpati i torbu. Izgledat će k'o nova, iz dućana. „

„ Kaj da vam velim djevojke ? Fala l'epa. Može ! „ Starac se prekrižio i svo troje je prasnulo u smijeh.

„ Jel' vam paše sutra provesti popodne na Zrinjevcu, s nas dvije ? “ – Đurđica je uhvatila Davorku za ruku. – „ Njeno ime je Davorka. „

„ Kak' ne ! Savršeno. Negd'e oko tri ?! „ – Starac se lagano naklonio. – „ Ja sam Fri. “

„ Odlično. I ja sam free. “ – Davorka se nasmiješila starcu i tobože ljutito pogledala Đurđicu.

„ Pardon gospodičnica, kaj niste Vi Davorka ? “ – Starac se zbunio, pogledavajući malo jednu, malo drugu djevojku.

„ Jesam. Zakaj pitate ? “

„ Sad niš' ne raz'm'em. „ – Skinuo je kapu, iz koje je izletjela gusta, sijeda kosa.

„ Moje ime je Fri. Odnavek. „ – Raširio je ruke i zagledao se u Davorku.

„ Znači, malo ste se sprdali kad ste rekli da ste i vi Fri. “

„ Ma, ne ! Free ! Engleska ubačenica, koja znači slobodan, odnosno slobodna. Mislila sam da .. “ – Zastala je i odmahnula rukom. – „ Ma, nema veze. Wow ! Imate savršeno ime. Neobično. „

„ Savršeno. I dan je savršen. K'o naslikan. „ – Đurđica je podignula ruke i veselo zahihotala.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Ruža je hodala prema kafiću u kojem radi i promatrala kako proljeće prepušta svoje mjesto ljetu.

Uživala je u mirisu drveća i cvjetnih zasada, pored kojih je prolazila.

„ Imam divnu, nježnu i kreativnu kćer. Imam savršenu prijateljicu, s kojom mogu podijeliti sve svoje misli. „ – Razmišljala je, sa srcem punim zahvalnosti.

Kroz guste krošnje trešnjinog drveta, klimnula je prema Suncu.

„ Hvala sveprisutnoj ljepoti koja me okružuje, hvala na svježini današnjeg, sunčanog dana. „ – Pomislila je i osmjehnula se, uživajući u crvenom, cvjetnom grmu ispred sebe.

Odjednom, kao grom iz vedrog neba, kroz misli joj je zasvjetlilo što je rekla svojoj prijateljici Rujani. – „ Ne trebam muškarca u svojem životu. „

Odmahnula je glavom i ubrzala korak prema svojem radnom mjestu. Na parkiralištu ispred kafića bio je parkiran samo jedan automobil.

„ Super. Nema gužve. Imat ću više vremena za sanjarenje. „ – Promrmljala je, zadovoljno se nasmijala i ušla kroz stražnja vrata u klub.

Došla je u garderobu i otključala svoj ormarić.

„ Bok, Ruža ! „ – Njezina kolegica naslonila se na vrata s širokim osmijehom.

„ Imaš dejt za koji ja ne znam, ili kaj ? „ – Nacereno joj se približila.

„ Bok, Dragica. Ne. Zakaj ? „ – Ruža je zbunjeno gledala u kolegicu i stavljala šircl na sebe.

„ Ne ! Makni odma' taj šircl. „

„ Kaj ti je ? Zakaj ? „

„ Kao prvo, zato jer imam iznenađenje za tebe, a kao drugo, ionak' si došla prerano. Očito da nije zbog spojaka, pa se zato vraćamo na prvo. Imam iznenađenje za tebe ! „

„ Ti si za popizdit'. Hoćeš mi, molim te, reć' o čemu se radi ? Kakav spojak ? Kaj te je spopalo ? „

„ O.K., O.K., smiri se. „

„ Ti se smiri. „

„ Pa, sebi sam i rekla. „

Ruža se počela smijati. – „ Dragica, kaj se događa ? Nema posla, pa ti je dosadno ? „

„ Ne ! „ – Dragica je viknula i odmah s rukama prekrila usta. – „ 'Si vid'la na parkiralištu b'eloga mercedesa ? „ – Šapnula je, nagnuta prema Ruži. – „ Znam da jesi. Nisi ga mogla fulati, jer je .. „

„ Jedini na parkingu. „ – Ruža je završila kolegičinu misao.

„ Ne ! „ – Dragica je viknula i oprezno pogledala na sve strane. – „ Prekrasan. „

Bezglasno je s usnama oblikovala i naglašavala svako slovo. – „ Pazi sad ovo. Jučer je provel cijelu večer u kafiću. „

„ Ti si poludjela. „ – Ruža je zabacila glavu i glasno se nasmijala. – „ Moram još samo otkrit' jel' ti se to dogodilo zbog auta, ili zbog njegovog vlasnika. „

„ Super. Tebi je do zajebancije ? O.K. „ – Dragica je razljućeno šapnula i s kažiprstom dala Ruži znak da priđe bliže.

„ A, sad se pripremi, jer stiže iznenađenje. „ – Napravila je s rukama tunelčić, prislonila usne na njega i nagnula se prema Ružinom uhu.

„ Vlasnik bijelog mercedesa nije tu zbog mene, a bo'me ni zbog Dingača kojeg cucla. Raspituje se za, pazi sad, djevojku koja je jučer navečer bila ovdje s prijateljicom. „

Ruža se odmaknula od Dragice. – „ Dobro. I ? Kao prvo, nisam ja jedina koja je došla s frendicom. Drugo, lik ti je jasno dao do znanja da pita za djevojku. Znači, očigledno se raspituje za neku osamnaestogodišnjakinju, ili dvadesetogodišnjakinju. Jasno je kao dan, da ne misli na mene. „ – Ruža je odmahnula s rukom.

„ Vidiš, ipak sam bila u pravu. Dosadno ti je i iz buhe radiš slona. „ – Zagrlila je svoju kolegicu. – „ A, sad skuhaj dvije kave i pusti se te bedastoće. „

„ O.K. kolegice, lijepo si me potcijenila. Ti fakat misliš da bi se ja tol'ko izbezumila da nisam ziher da se lik raspituje o tebi ? „ – Dragica je gledala Ružu u oči i uperila kažiprst prema njoj. – „ Ti ćeš se meni, draga Ruža, uskoro ispričati. Nisi u pravu. Čov'ek te je opisal, čak i obleku koju si nosila i zna tvoje ime, a ja si uzimam za pravo da sam odlična detektivka. „ – Važno je klimnula.

„ Usput budi rečeno, ti si jedina Ruža koju pozna'm. I ne, nisam mu rekla da tu radiš, samo da često dolaziš. „ – Namignula joj je. – „ A, sad idem skuhat' dv'e kave. „

„ Volim te, blentice. „ – Ruža se nasmijala i poljubila Dragicu u obraz. – „ Idem s tobom. „

„ 'Ajde. Idemo. Al', ne diraj šircl ! „ – Dragica je s ozbiljnim izrazom lica i s kažiprstom zaprijetila kolegici, a onda se počela smijati, nadglašavajući pjesmu koja se čula iz kafića.

Čim su došle do aparata za kavu, Dragica je Ruži stala na nogu. Ruža ju je namršteno pogledala.

Njezina kolegica ju je s naglim trzajima glave upućivala da gleda prema jukeboxu.

„ To je on. „ – Šapnula je i počela pripremati kavu.

Ruža je s odmjernim pogledom promatrala gosta, okrenutog prema jukeboxu.

„ Kakav je to muškarac, koji u ovo doba dana ima potrebu slušati baš tu, staru pjesmu ?! „ – Ruži je kroz glavu prohujalo pitanje.

„ Ima dobru guzu. „ – Tiho je rekla Dragici.

Muškarac je lupkao s prstima po jukeboxu, u ritmu pjesme koju je izabrao. Zadovoljno se osmjehnuo i na trenutak prigušio nervozu.

U mislima je prebirao način na koji bi se želio obratiti djevojci koju traži.

„ Konobarica je rekla da često dolazi. Možda će se danas pojaviti. Ako dođe, predstavit ću se i predložiti joj da popije piće sa mnom. Ne. Katastrofalno jadan ulet. Ako se pojavi, zamolit ću ju da sjedne sa mnom i onda ću se predstaviti. Ne, i to je krivo. Reći ću joj da radim anketu najljepših žena na svijetu. Ne, ne, to je bljak. „

Okrenuo se od jukeboxa i ugledao Ružu. Gledali su jedno u drugo bez riječi.

„ Life is a mystery.. „ – Maddona je pjevala svoju pjesmu.

Zagledan u njezine oči, imao je osjećaj da ga je vremeplov prebacio dvadesetdvije godine unatrag.

„ To je ona ! Isuse, to je ona ! „ – Sjećanje na noć provedenu s njom je, kao duga, ispunjena s pregršt nijansi boja, strujala kroz njega.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Ooo, predobro je ovak' se osjećati. “ – Davorka se nasmijala, gledajući u krošnju drveta, na početku Runjaninove ulice.

Okrenula se prema Franku i Đurđici s raširenim rukama.

„ Obožavam toplinu ! “ – Počela se vrtjeti oko sebe.

Plava suknja s ušivenim slovima, lepršala je oko njezinih lijepih, osunčanih koljena.

Franko je držao fotić i klikao.

„Tak' mi ostanite!“ – Rekao je u trenutku kada je Davorka uhvatila Đurđičinu ruku.

Đurđica se počela smijati, dok joj je kosa plesala u vlastitom ritmu. Nekoliko njenih pramenova je prekrilo Davorkino lice.

Davorka ih je uhvatila i napravila od njih brkove.

Franko je s fotićem hvatao svoja dva modela iz različitih kuteva, dišući u pravilnim razmacima.

„ Djevojke, odlične ste ! “ – Franko je odložio fotić i obrisao znojno čelo.

„ Inače ne volim fotkati više modela istovremeno, ali vas dvije ste fakat super kombinacija. “

„ Ekipa, ja sam za promjenu lokacije. Možda da se odšećemo po Dubravkinom putu do Cmroka ? “ – Đurđica je zaškiljila prema suncu i poravnala zelenu haljinu s izvezenim, plavim labirintima.

„ Ideja ti je dobra, koka. “ – Namignuo je Franko. – „ Btw, ova ti haljina na najbolji način ističe obline. “

Klimnuo je Đurđici s odobravanjem i počeo pospremati opremu.

„ Nisam znala da u tebi sjedi ovakav pjesnik. Sad si mi još više cool. “ Davorka se nasmijala, stavila crne, sunčane naočale i lupnula Franka po guzici.

Uživali su u hladu Marulićeve, lagano hodajući.

Davorka je pustila Franka i Đurđicu nekoliko koraka ispred sebe i izvadila svoj fotić iz ruksaka.

S vragolastim sjajem u očima pospremila je sunčane naočale u futrolu. Namjestila je fotić i nekoliko puta kliknula.

Nakon par koraka, Franko je zastao i pogledao Đurđicu. Okrenuli su se i iznenađeno nasmijali u kameru.

„To, mala. Daj mi svoj najljepši osmijeh! “ – Davorka je razigrano ciknula i kliknula nekoliko puta.

„ Konačno da i mene ne'ko fotka ! “ – Nasmijao se Franko i zagrlio Đurđicu.

Đurđica se sve više osjećala kao da je prenesena na drugu planetu. Mogla je okusiti Frankov dah u svojoj kosi.

Svi njeni mišići su se napinjali i opuštali u čudesnom skladu.

Mirišao je toliko zamamno da je na trenutke imala osjećaj da će se onesvijestiti. Njegova ruka, obavijena oko njenog struka, izazivala je milione ugodnih iglica uzduž kičme. Zatvorila je oči, prateći melodiju srca.

Odjednom je osjetila njegove njegove tople, meke usne na svojima i vrijeme je stalo.

„ ...sladoleeed.. ! “ – Ponesena poljupcem s Frankom, čula je Davorkin glas kao daleki eho.

„ Oprosti, nekaj si rekla ? “ – U trenutku kada su njegove usne kliznule s njezinih, Đurđici se činilo kao da je puknuo balon.

Odmaknula se od Franka za jedan korak i pogledala u njegovo opušteno, nasmiješeno lice.

Namignuo joj je.

„ Rekla sam, da sam napravila set odličnih fotki, na kojima se ljubite. „

Davorka se široko osmjehnula. – „ A, sad je vrijeme da se rashladimo sa sladoledom. “

„ Kaj čekamo ? Juriš na sladoled ! “ – Franko je uhvatio Đurđicu za lijevu ruku, a Davorku za desnu.

“ Zeleno je, idemo. “ – Svo troje su ubrzali korak prema pješačkom prijelazu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ I ? Hoćeš me i dalje ovako gledati, ili ćemo sjesti za stol ? „ – Ruža je polako, kao u usporenom filmu, odvojila pogled od njega i prebacila ga na Dragicu, koja je, zatečena prizorom, nepomično stajala s šalicama u rukama.

„ It's like a dream, no end and no beginning

You're here with me, it's like a dream.. „ – Madonna je upotpunjavala dobovanje tišine s nježnim stihovima.

„ Sad sam se sjetila. „ – Dragica je odložila šalice s kavom na šank. – „ Ostavila sam doma otvoren prozor, a najavili su jak vjetar. „ – Brzim koracima je krenula prema garderobi.

„ Moja smjena je ionak' gotova. „ – Promrmljala je i namignula Ruži.

„ Book ! „ – Viknula je i otišla.

Ruža je uzela kave u ruku. – „ No, hoćemo li ? „ – Osmjehnula se nepomičnom muškarcu i odložila kave na stol.

„To si ti. Prekrasna Ruža ! „ – Konačno se odvažio progovoriti i približio joj se s širokim osmjehom.

„ Da. To sam ja. „ – Nasmijala se.

Sjeli su za stol, ne skidajući pogled jedno s drugoga.

„ I'm down on my knees, I wanna take you there.. „ – Pjesma je s nepogrešivim koracima plesala po njihovim emocijama.

„ Ne znam što bi rekao. „ – Šapnuo je.

„ Za početak, možeš mi reći svoje ime. „ – Ruža je namignula i mahnula prema jukeboxu.

„ Baš sam se pitala, tko je taj frajer koji voli slušati ovu staru, Madonninu pjesmu. „

„ Florijan. Moje ime je Florijan. „ – Ispružio je ruke preko stola i obuhvatio njezine. – „ Divno si otpjevala tu pjesmu one večeri u Rijeci i u potpunosti me očarala. Milion puta sam si predbacivao što ti nisam rekao ni kako se zovem. „

Glasno se nasmijala. – „ Sad, kad smo konačno obavili potrebne formalnosti, hoćemo i dalje sjediti, ili ćemo uzeti sobu ? „ – Nacerila se i mahnula s glavom.

„ Ruža. Prekrasna Ruža. „ – Florijan je lebdio u balonu emocija.

„ Ovo za sobu se šalim. Nisam baš luda za idejom da opet napravimo dijete. „

Izazivački ga je pogledala i izvukla ruke iz njegovih. – „ Florijan. „ – Polako je izgovorila. – „ Imaš super ime. „

„ Išao bi s tobom na kraj svijeta. „ – Nasmiješeno je pogledao u Ružine oči.

Odjednom se trgnuo, kao da se probudio iz drijemeža. – „ Čekaj. Ček', ček' ! Što si ono rekla ? Dijete ?! Opet ? Hoćeš reći da.. „

„ Upravo to ti govorim. Ti i ja smo napravili dijete. „ – Ruža je preduhitrila njegovu misao i potapšala ga po ruci.

„ Bože dragi. Ne mogu vjerovati. Ovo je nevjerojatno. Ovo je ludo. Preludo. Znači, mi smo onu noć.. „ – Florijan je naglo zašutio.

S otvorenim ustima se zagledao u nevidljivu točku na stolu.

„ Da. Mi smo onu noć, onu jednu, jedinu noć koju smo proveli zajedno, prije dvadesetdvije godine, napravili dijete. „

„ Kad sam te vidio u subotu, zavrtjelo mi se u glavi. Da se smirim, uvjeravao sam se da je nemoguće da si to ti. „ – Naglo je dignuo pogled i usmjerio ga prema Ruži.

„ Izgledaš kao i prije dvadesetdvije godine. „ – Uzeo je njezinu ruku u svoju.

„ U stvari, još si ljepša. Kak' je to moguće ? „

Ruža se počela smijati. – „ Zbog tebe. Kak' bi me inače prepoznao ?! „ Smijala se sve glasnije.

Florijan je zaneseno gledao nasmijanu ženu o kojoj je razmišljao tolike godine, djevojku za koju je mislio da ih je život zauvijek razdvojio.

„ Napravili smo dijete ! „ – Na trenutak je zatvorio oči.

„ Curicu, koja je izrasla u djevojku, Florijan. „ – Stisnula mu je ruku.

„ Znaš, tek nedugo sam joj ispričala gdje i kada sam te srela. Moram ti priznati da mi je bilo malčice neugodno, što joj nisam znala reći ime njezinog tate. „

Nasmiješila se i izvadila kutiju s cigaretama.

Florijan je otvorio vrećicu sa šećerom, ne skidajući pogled s Ruže.

„ Koje ime si dala našoj kćerkici ? „

Nasipao je šećer u pepeljaru, uzeo žličicu s tanjurića i počeo miješati kavu.

„ Đurđica. „ – Ruža je stavila kutiju na stol i zapalila cigaretu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Đurđica. „ – Florijan je odložio žličicu i srknuo malo kave.

Namršteno je protresao s glavom, uzeo još jednu vrećicu sa šećerom, otvorio ju i nasipao šećer u pepeljaru, pa opet uzeo žličicu i polako miješao kavu, gledajući u Ružine oči.

„ Da. Đurđica. „ – Osmjehnula se, polako uvlačeći dim.

„ Mogu se poslužiti ? „ – Pitao je, uzimajući kutiju s cigaretama u ruku.

„ Naravno, Florijan. „ – Nacerila se. – „ Kaj je na stolu, ponuđeno je. „ Uzeo je cigaretu iz kutije.

„ Znači, naša Đurđica ima dvadesetdvije godine. „ Vrtio je cigaretu i promeškoljio se.

Udahnuo je i nekoliko trenutaka zadržao dah, a onda zapalio cigaretu. Nakašljao se i otpio gutljaj kave.

Stresao se i uzeo novu cigaretu iz kutije.

Ruža se počela smijati. – „ Već si jednu zapalio. „ Uzela mu je cigaretu iz koje se dimilo.

„ Doduše, zapalio si filter, tak' da ću ju momentalno ugasiti, a ti zapali novu. „ Ugledala je pepeljaru punu šećera i prasnula u zarazni smijeh.

„ A, ja se čudim zašto mi je kava gorka. „ Smijali su se nekoliko trenutaka.

„ Moram ti nešto reći. „

Florijan se okrenuo i uzeo pepeljaru s drugog stola.

„ Onu večer ti nisam rekao ništa, a sada ti želim sve reći. Treba mi dobar kompas da se vratim unatrag i da budem tu u isto vrijeme. Zaljubio sam se u tebe, ono, instant, bejb. Lud od uniforme, od situacije, dok sam te ugledal, sve je nestalo. Postojala si samo ti. I taj trenutak. Vječnost u naših pet minuta. Seks koji sam iskusio s tobom, nisam doživio ni prije, niti poslije. „

Nagnuo joj se bliže i pomazio joj dlan.

„ Nisam ti rekao svoje ime i nisam ti rekao.. „

„ Oprosti mi, molim te. „ – Visoka žena u širokoj, crvenoj tuniki do koljena i gumiranim, plavim trapericama, šepala je prema njima i gestikulirala s rukama. Dva bižuterijska prstena s ogromnim crnim staklima, opasno su se njihala.

„ Možeš mi skuhati kavicu ? Naravno, dok poslužiš gospodina. „ Nagnula je glavu prema Ruži, fiksirajući ju s bljeskom bijesa u očima. Razvukla je usta u široki osmijeh i okrenula se prema Florijanu.

„ Moje poštovanje, gospodine. „

„ Isuse Bože, kak' ste me prestrašili ! „ – Ruža se dignula sa stolca i brzim koracima otišla iza šanka.

„ Ispričavam se. „ – Pridošlica se nasmiješila Florijanu.

S lijevom rukom je prošla preko niskog, naboranog čela, a s desnom se naslonila na rub stola.

„ Molim Vas, sjednite. „ – Dignuo se i izvukao stolac. Zahvalno mu je klimnula i sjela. – „ Hvala Vam. „

Ruža je stavila šircl i okrenula se prema aparatu za kavu.

Gledala je u ogledalo oblijepljeno s razglednicama i rezignirano odvrnula mjerač na aparatu za kavu.

Automatskim pokretima pripremala je tanjurić, žličicu i šećer, ne skidajući pogled s ogledala u kojem je vidjela da Sanja i Florijan sjede zajedno.

Od razglednica polijepljenih po ogledalu, mogla je vidjeti samo Sanjinu rijetku kosu, začinjenu s minivalom i pofarbanu s četiri nijanse žute boje i komadić Florijanovog osmijeha u profilu.

Pritisnula je gumb na aparatu.

Gusta, crna tekućina počela se u tankom mlazu spuštati niz stijenku pripremljene šalice.

„ Bože, kak' mi je lijep. „ Na trenutak je zatvorila oči.

„ Jel' moguće da sam sve ove godine živjela bez njega ?! „ Pogledala je u ogledalo i vidjela ga kako se smije.

Od zvukova s kojima je bila okružena, nije mogla čuti njihov razgovor.

„ Pardon, gospodine, nisam Vam se predstavila. – Žena je ispružila veliki, crveno našminkani osmijeh i ruku, na kojoj su se isticale žile i jarko crveni lak na dugačkim noktima. – „ Ja sam Sanja. „

„ Drago mi je, Florijan. „ – Osmjehnuo se i prihvatio ponuđenu ruku.

„ Vi poznajete našu Ružu ? „ – Prodrmala je s glavom. Rijetke kovrče su kratko zaplesale.

„ Divna je. „ – Zaneseno se nasmijao i pogledao prema šanku.

„ Najbolja konobarica u gradu. „ – Naslonila se na stolac i otpuhnula zrak iz pluća. – „ Presretna sam što radi za mene. Za nas. Ne znam što bi bez nje. Gosti ju naprosto obožavaju. „ – Glasno se nasmijala.

„ A ! Vi ste šefica ! „

„ Kad smo već kod toga, idem samo provjeriti gdje je moja kava, odnosno, što je našu, dragu Ružu toliko zadržalo. „

Ruža je stavila kavu na tanjurić, okrenula se i lecnula. Ispred nje je stajala Sanja.

„ Baš sam Vam krenula donijeti kavu. „

„ Kavu mi ostavi na šanku. „ – Agresivno je zarežala i podignula kažiprst.

„ Sad me dobro slušaj, Ruža ! Ovakvo ponašanje više neću tolerirati. Već si dobila dva pismena ukora, zbog odlaska na wc za vrijeme trajanja radnog vremena. Očito ti nije bilo dosta. Upozoravam te, ovog puta usmeno, da ćeš sljedeći put, kad te vidim da sjediš s gostima, dobiti momentalni otkaz. „

„ Sad mi je dosta. „ – Ruža je s gađenjem pogledala u Sanjino slojevito napudrano lice, u crvene fleke koje su joj izbijale u predjelu vrata i s drhtavim prstima počela odlučno skidati šircl sa sebe.

„ Molim ? Kako se samo usuđuješ ? Kako to razgovaraš sa mnom ?! Izvoli se pribrati. Ja sam ti svoje rekla. „

Prostrijelila je Ružu s jednim od svojih bijesnih pogleda, okrenula joj leđa i počela šepati prema stolu za kojim je sjedio Florijan.

„ Molim te, skuhaj još dvije kave i nemoj zaboraviti natočiti toplo mlijeko u moju kavu, draga. „ – Doviknula je preko ramena.

„ Došla sam Vam se ispričati. Naime, upravo su ušle moje stalne gošće, pa ću s njima popiti kavu na šanku. „ – Sanja se s uglađenom pristojnošću obratila Florijanu.

„ Naravno, dobrodošli ste nam se pridružiti. „ – Široko se osmjenula.

Ruža je nekoliko sekundi stajala iznad tople šalice s kavom, a onda se nagnula i polako pljunula u tekućinu.

Okrenula se na peti, odjurila u garderobu, uzela svoje stvari iz ormarića i vratila se u kafić.

„ Gdje je moja kavica ? „ – Sanja se okrenula na visokom barskom stolcu i pogledala u Ružu.

Ruža je pogledala u kavu, dignula tanjurić sa šalicom, napravila korak prema Sanji, a onda se okrenula i prolijala kavu u sudoper.

„ Nema kavice. „ – Bacila je šircl na šank, a na njega svežanj ključeva.

„ Dajem otkaz. „ – Rekla je, prolazeći kraj Sanje.

„ Ne može to tako ! Jesi li poludjela ? „

Na Sanjinom vratu su se ispupčile sve žile. – „ Što to izvodiš ? „ – Vrištala je. Ruža je otvorila vrata.

„ Momentalni ! „ – Viknula je i otišla.

„ Odmah se vraćaj ! „

Sanja se nagnula, a barski stolac se opasno zanjihao. Uhvatila se s rukama za šank.

„ Kako ću sad sama ! Ne možeš me ostaviti samu ! Ja ovo ne mogu sama ! „ Bespomoćno je vikala.

Florijan se zbunjeno dignuo i stavio novčanicu od dvjesto kuna na stol.

„ Do viđenja. „ – Promrmljao je i izašao iz kafića.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Davorka i Đurđica su sjedile na klupi u parku, nakon druženja s Frankom.

„ Ti si stvarno prekrasna. „ – Đurđica je s obožavanjem pogledala svoju prijateljicu.

„ Moja mama mi je davno rekla da sam prekrasna i ja se toga držim k'o pijan plota. „ – Davorka se nasmijala i pogledala prema Suncu.

Nataknula je Celin naočale na nos i ispružila svoje lijepe, osunčane noge.

„ Niš' me tak' ne gledaj, stara. Sigurna sam da je tvoja mama tebi rekla isto. Ali, ti nikak' da se uživiš u ulogu svojeg života. “

Nasmijala se toliko snažno da su dvije grlice s obližnjeg drveta odletjele, uz glasno negodovanje.

„ Znam kaj mi hoćeš reći tuko, ali nije to meni sam' tak'. Upravo sam se probudila iz stoljetnog sna, a ti bi htjela da ja, kao Trnoružica, ili kak' se već zove ona ljepotica koja je spavala stoljetni san, odmah skočim u drugu dimenziju, jer me princ poljubio i voila. „ – Đurđica je poravnala naočale i dotaknula svoje užarene obraze. – „ Sve je apsolutno savršeno and The end. „

Na trenutak je zatvorila oči i okrenula glavu prema suncu.

Obliznula je usne, još uvijek nabubrene od Frankovog poljupca i promeškoljila se na tvrdoj, drvenoj klupi.

„ Istina je, da su me čitanja bajki uvijek sablažnjavala kad sam imala sedam godina. Najviše me razljutil kraj. Kuril me je nastavak. Uvijek sam htjela znati kak' 'zgleda Pepeljuga petnaestak godina posl'e jahanja konja. „ – Đurđica se počela smijati, zamišljajući scenu iz stare slikovnice.

„ Pepeljuga i njezin voljeni princ odlaze na bijelom konju, prema njegovom dvorcu. I kaj je bilo dalje ? „ – Naslonila se na drveni naslon klupe.

S odsutnim pogledom i usporenom kretnjom, zabacila je glavu.

„ Jel'da ? Preluda priča ! Intrigantan nastavak je onaj, u kojem se Pepeljuga poprilično zdebljala. Puna je celulita kao njihov dvorac djece, koju je izrodila svo'm divnom frajeru. “ – Davorka se naslonila na naslon od klupe i počela hvatati zrak kroz nalete smijeha.

„ Prestani ! Taj scenarij je odvratan. Fuj ! “ – Đurđica je optužujuće uperila kažiprst prema Davorki i pogledala u vrh svojeg nosa.

Davorka je prasnula u smijeh i skočila s klupe. – „ Daj prestani ! „ – Mahala je s rukama, oponašajući kvočkin hod.

„ Kak-a-da, kak-a-da. Kaj 'oćeš od mene ? Nisam ga ja izmislila ! To je nastavak koji nikad' nije objavljen. A, sad znam i zakaj ! “

Na drugoj klupi, sjedilo je društvo u šarenim, ljetnim kombinacijama. Ozbiljno su o nečemu diskutirali.

„ Fala kurcu da nije. “ – Izvalila je Đurđica i momentalno prekrila usta, kao da joj je uletjela ogromna muha.

„ I nije. Zbog takvih kao ti, nije. Ti u nastavku ne vidiš ljepotu koju ja vidim. “

„ Da fakat, ne znam koju ljepotu bi prije izabrala. Njen celulit, hrpu djece oko nje, ili metlu kraj koje svaki dan skače. “ – Posprdno je otpuhnula Đurđica.

„ Opa, mala ! Biternes. „ – Davorka se osmjehnula.

„ Danas si puna iznenađenja. Poljubac s Frankom te potpuno razdrmal. Anyway, meni je seksi svaka žena koja je svjesna sebe, koja voli svoj celulit, svoju djecu i svoju metlu. Meni niš' nije grousi.. – Napravila je u zraku znakove navodnika.

„ .. u tom nastavku Pepeljuge. “ – Počela je mahati s rukama.

„ Može mala digresija ?! “ – Đurđica je uhvatila Davorku za ruku.

„ Naravno. “ – Davorka je preko ramena pogledala prema društvu u njihovoj blizini, stisnula ruku svojoj prijateljici i sjela pored nje na klupu.

„ Jesi primijetila kak se ljudi sprdaju, kad netko u zraku napravi znakove navodnika ? Meni je to baš super ! “

„ Tihana mi je najjača u tome. Ona to uvijek radi. Kad joj velim da joj je spika puna navodnika, prasne na mene i uvjerava me da sam zabrijala, jer je to njoj odvratna fora. “

Đurđica je pustila Davorkinu ruku.

„ Ne kužim te, stara. „ – Promeškoljila je noge i stavila ruke ispod guze.

„ Uf ! Baš mi je neudobna ova klupa. „

„ Bez okolišanja, darling. Kaj ti nije jasno ? „

„ Kak' možeš bit' frendica s njom? Zakaj ? “ – Đurđica se naglo dignula s klupe. “ Čista znatiželja. “ – Čučnula je pored svoje prijateljice, potapšala joj otvoreni dlan i nasmijala se.

„ Ne laprdaj. Znatiželja, malo sutra. Ljubomorna si i nećeš to priznati. “ Davorka joj je stisnula ruku i prasnula u smijeh.

Sunce je blještalo kroz borove grane i škakljalo im nasmijane obraze.

Društvo s druge klupe je na trenutak utihnulo i zagledalo se u dvije zanesene djevojke na klupi. Najviši muškarac među njima se nasmijao. Ostatak društva, kao na tajni znak, pridružio mu se u smijehu.

„ Nastavi mi pričati o ljepoti u kojoj je uživala Pepeljuga. “ Đurđica je uštipnula svoju družicu za lakat i naslonila se na klupu.

Pogledala je društvo koje je upravo prolazilo pored njih i zatvorila oči.

Dok je slušala Davorkinu maštovitu verziju, zamišljala ih je obučene u njezine kreacije. – „ Društvance je došlo u posjet kraljici Pepeljugi i njenom kralju. „

Đurđica je problijedila, naglo otvorila oči i izravnala leđa.

„ Kaj ti je ? “ – Davorka je zastala usred priče.

„ Jesi dobro ? “

„ Moram ti nekaj priznat'. Slušam te kak' pričaš i zamišljam kak' to sve 'zgleda. Odjednom se Pepeljuga okrenula i ja sam ugledala sebe ! „

Đurđica je zastala i duboko uzdahnula.

Pogledala je u prijateljicu i ozbiljno joj zaprijetila s kažiprstom.

„ Nije to sve. Okrenul se i njen princ, i ja, i ja, ja sam vid'la Franka. „ Zgroženo je pokušavala udahnuti što više zraka.

Počela je kašljati. Oblilo ju je crvenilo.

Davorka ju je nježno zagrlila.

„ Sve je super, ali samo za mrvičak smiri strasti, beač. „ – Davorka se nasmiješila i pomazila joj kosu.

„ Draga moja, moraš se pod hitno iskulirat' do sutrašnjeg dejta s Frankom. „

„ Znam. Strahovito sam uzbuđena. Neizdrživo. „

Đurđica je sjela na klupu i čvrsto zagrlila svoju frendicu. – „ Jooj, poludjet' ću do sutra. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Ruža se zaustavila kod prvog haustora i ušla. Naslonila se na zid i zatvorila oči.

U glavi joj se vrtjelo od siline emocija koje su joj u naletima tresle tijelo.

U mislima su joj u jednom momentu zabubnjale Sanjine omalovažavajuće grubosti, a već u sljedećem su se promijenile boje i misli su se zaplele u slike i zvukove iznenadnog ukazanja njezine, davno izgubljene ljubavi.

Osjećala se slobodno i izgubljeno u istom trenutku. Počela je plakati.

Pustila je da joj guste suze u potpunosti zamagle vid.

Odjednom je čula zazivanje svojeg imena, užurbane korake i ubrzano disanje.

„ Florijan me traži. „ – Osjetila je neugodu i počela prekopavati po torbi, u potrazi za maramicama.

„ Ruža ! „ – Florijan je protrčao pored haustora.

„ Ruža ! „ – Naglo se zaustavio i počeo se okretati na sve strane.

„ Ruža ! „ – Vikao je iz petnih žila.

„ Neću dopustiti da ju opet izgubim. „ – Ljutito si je promrmljao u bradu.

Obeshrabreno je gledao u nepoznata lica rijetkih prolaznika, a onda je ugledao haustor i srce mu je brže zakucalo.

Sa strepnjom, ali odlučnim korakom, došao je do haustora i ušao.

„ Tu si ! Hvala Bogu ! Već sam se uplašio da sam te opet izgubio. Molim te, pričekaj me ovdje, idem po auto i vraćam se za tri minute. „ – Prišao joj je blizu i nježno ju pomazio po kosi.

„ Hoćeš li ? „ – Zabrinuto ju je pogledao. Klimnula je s glavom i osmjehnula se.

Obgrlio ju je i čvrsto stisnuo. – „ Nikad više neću otići od tebe. Od sad i zauvijek sam tvoj. Naravno, ako me želiš. „

Umjesto odgovora, naslonila je glavu na njegove grudi. Slušala je kako mu srce ubrzano kuca.

Odjednom ju je prožeo ugodan, jak osjećaj sigurnosti.

„ Idem samo po auto, a onda ću te posjesti u njega i odvesti te na jedno lijepo, mirno i ugodno mjesto. „

Podignula je glavu i pogledala ga u oči.

Sekundu kasnije, usne su im se srele u dugačkom, sa strašću obojanom poljupcu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

U frizerskom salonu Hastler, Tihana je sa svojim frizerom razmatrala ideju o putovanju.

„ Moram se maknuti iz Zagreba. Želim otići negdje daleko, negdje gdje nikoga ne poznajem. Kužiš, Leo ? „

„ Pariz. Najbolja opcija za tebe, draga moja. „

„ Bila sam pet puta u Parizu. „ – Otpuhnula je. – „ Ali, gdje nisam nikad bila ? „

Zatvorila je oči i počela s kažiprstom prolaziti preko zaslona smarta, razvlačeći google kartu.

Zaustavila je prst i otvorila oči. – „ U Indiji. „ Nasmijala se.

„ Zašto ne ? Ubacit ću malo duhovnosti u svoj život. Leač, odmah ću nazvati taticu i razveseliti ga s novom idejom. Kaj si blenuo dragi ? Idemo ! Završavaj s uljepšavanjem. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Mobitel u Florijanovom džepu je sa svojom upornom zvonjavom prekinuo dugoočekivani poljubac.

Pogledao je u zaslon.

„ Oprosti. „ – Šapnuo je Ruži i ugasio zvono.

„ Znam da je užasno loš tajming i oprosti mi molim te, ali moram ti nešto reći, prije nego se javim na ovaj poziv. „

Zagledao se u njezine oči.

„ Imam kćer, koja je imala tri godine kad smo se ti i ja sreli. „ Pogledao je u vrhove svojih cipela.

„ Tihanina mama je umrla ubrzo nakon mojeg povratka s fronta. „ Ruža mu je s puno nježnosti dotaknula ruku.

„ Žao mi je. Ali, čekaj malo, što si rekao ? Tvoja kćer se zove Tihana ?! Đurđica poznaje jednu Tihanu. „ – Zbunjenost u Ružinim očima je dosezala vrhunac.

„ Da li je moguće da je svijet tako mali ?! „

„ Da. Moguće je. „ – Nasmijao se.

„ Točno to sam i ja pomislio, čim si mi rekla da je našoj kćerkici ime Đurđica, jer sam iz jedne Tihanine priče zapamtio to zvučno ime. „

S puno nježnosti joj je dotaknuo ruku.

„ Upoznala ih je Davorka. „ – Izgovorili su u istom trenutku, razrogačili oči jedan prema drugome i prasnuli u raskalašeni smijeh.

„ Tihana je vrlo temperamentna djevojka, pa bi bilo najbolje da ju čim prije nazovem. Vjeruj mi. „

Utisnuo joj je poljubac u usne.

„ Naravno, ako se slažeš. „ – Polako je spustio glavu i poljubio joj je vrat.

„ Čekaj sekundu. „ – Nevoljko ga je odmaknula od sebe.

„ Što ćeš joj reći ? „

„ Istinu. „ – Ozbiljno ju je pogledao. Oči su im se srele u dugom pogledu. Klimnula je i nasmiješila se.

„ Prekrasna si. „ – Florijan je pritisnuo tipku na mobitelu i namignuo Ruži.

„ Bok stari ! Pa dobro gdje si ? Kaj se ne javljaš dok te zovem ?! „ Cerio se, slušajući Tihanin izljev nestrpljenja.

„ Tihana, zlato moje, imam fantastične vijesti. „ – Florijan je uzeo Ružinu ruku u svoju.

Isprepleli su prste.

„ I ja, tatice. „ – Nasmijala se.

„ Ipak, 'ajde, ti prvi. – Velikodušno je ponudila.

„ Da čujem, što je razlog tvojeg nejavljanja. Iako znam o čemu se radi. Helga ti je friško spržila mozak. Sto posto sam sigurna. „

Florijan se nasmijao kćerkinoj nasrtljivosti.

„ Ma, ne. „ – Na trenutak je zatvorio oči.

„ Dogodilo mi se nešto totalno fenomenalno. Gdje si sad ? „

„ Upravo izlazim iz Hustlera. Zakaj ? „

„ Zanima me kakvi su ti planovi. „

„ Pa, zato sam te i zvala. Putujem, tatice ! Bam ! Što kažeš ? „

„ S obzirom da si u centru, mogla bi nakratko odložiti put i pričekati me na nekoj terasi. „

Dignuo je obrve prema Ruži. – „ Može ? „ – Šapnuo je i pokrio mikrofon na mobitelu.

Ruža se osmjehnula i namignula.

„ Đizz, stari, uopće me ne hvataš. Halo ! Pričam ti o pravom planiranju, o pravom putovanju. Imam ideju da.. „

„ Čekaj. Čekaj. „ – Florijan je prekinuo Tihanu i pogledao u Ružu.

„ Zašto mi ne bi sve što želiš ispričala uz kavu ? Osim toga, pored mene stoji žena s kojom te neopisivo želim upoznati. „

Upitno je dignuo obrve, a Ruža je slegnula s ramenima.

„ Izgaram od želje da ju upoznaš. „

„ Ne ! „ – Tihana je ljutito odbrusila.

„ Zašto ? „ – Florijan se malo lecnuo.

„ Zato kaj nemam vremena za kavu, a još manje za upoznavanje neke nove mame. „

„ Tihana, ovo je potpuno nova priča. Želim svoju najveću sreću podijeliti s tobom. Zašto me ne želiš čuti ? „

Namignuo je nasmijanoj Ruži.

„ Zapravo nastavak, ili još bolje rečeno, novi početak jedne nedovršene bajke. „ Veselo se nasmijao.

„ Ma daj, tata ! Nemoj mi sad samo reći, da si Vesni oprostio trenera ?! „ Zgroženo je viknula.

„ Nisko, stari moj. „ – Nervozno se nacerila.

„ Ali, s njom me ne trebaš upoznavati, nju smo zvali mama. Sjećaš se tatice ? Ili te ćopio alzić ?! „ – Prasnula je.

„ Tihana, molim te prestani. Postaješ degutantna. „ – Šapnuo je.

Ruža je stisnula Florijanovu ruku i poslužila se s pantomimičarskim trikovima da mu objasni neka ide po auto, a da će ga ona tu pričekati.

„ O. K., shvatio sam. „ – Rekao je i podignuo palac prema Ruži, polako odlazeći iz haustora.

Ruža je gledala u Florijanova leđa i guzu. Koljena su joj naglo zaklecala.

Polako je čučnula i nasmijala se.

Gurnula je ruku u torbu i izvadila mobitel.

Odložila ga je na nogu, ponovno zaronila s rukom u torbu i iščupala kutiju s cigaretama.

Nekoliko trenutaka je vrtjela cigaretu među prstima i gledala u daljinu.

Iz mora košmarnih misli iskočio je Florijanov neodoljiv osmijeh, kao otok pun egzotičnih plodova.

Odjednom je mobitel zasvijetlio i počeo svirati. Naglo se trgnula i izgubila ravnotežu.

Počela je padati na koljena, a mobitel kliziti s noge. Zgrabila ga je u posljednjem trenutku i pala na koljena.

Ugledala je zdrobljenu cigaretu u ruci s kojom je čvrsto držala mobitel i počela se smijati.

Pritisnula je tipku i bacila ostatke od cigarete u torbu.

„ Ljubavi mamina, tak' sam sretna što me zoveš. Baš sam mislila na tebe. „ Polako se dignula iz neudobnog položaja i očistila prašinu s koljena.

„ Mamica moja, ovo je najljepši dan u mojem životu. „

„ I u mojem. „

Ruža se naslonila na zid.

„ Znači, fotkanje je odlično prošlo ! Daj, pričaj kćeri, slušam te. „

„ Da, sve je bilo super ! Detalje ću ti ispričati kad se vidimo, ali ima nešto što ti moram odmah reći. Dogodilo se nešto potpuno neočekivano, nešto prekrasno i totalno savršeno. Mama, Franko me poljubio ! „

„ Đurđica moja, slatkišu mamin, pa to je stvarno divno. Wow ! Baš sam sretna zbog tebe. „

„ Od sreće ne znam gdje sam. „ – Đurđica se počela smijati.

„ Zapravo, znam. Sjedim s Davorkom na klupi. „ – Sve glasnije se smijala.

„ Kak' je kod tebe na poslu ? Imaš gužvu ? „

„ Ma kakvi. Gužva je prošla. Sada je konačno mir. Takav je mir, da sam izašla van. „

„ Super, mamica. Ja ću uskoro krenut' doma. I da, da ti se odma' pohvalim, sutra imam dogovoren spojak s Frankom. „

„ Opa ! Ti, djevojko moja, stvarno nisi gubila vrijeme. „ – Ruža je veselo ciknula. – „ Bravo ! Mali mi se već sad jako sviđa. „

Uzela je cigaretu iz kutije i prinijela je usnama.

„ Đurđica, imam i ja novosti. Dogodio mi se jedan specijalni, potpuno neočekivani susret. „ – Sretno se nasmijala.

„ Ipak, smatram da je najbolje da ti sve ispričam čim se vidimo. „

„ Može. Jedva čekam, majčice. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Shvaćam, Tihana. Ti nemaš vremena, a ja postajem nasrtljiv. Zapravo sam nestrpljiv, jer prštim od radosti i sreće. Imam važne novosti, koje se tebe itekako tiču, pa zato smatram da je kava, odnosno susret, puno mudrija opcija od razgovora preko telefona. „

„ Uopće mi ne dopuštaš da dođem do riječi i da ti ispričam moj plan. „ Nadureno je vrisnula. – „ Bila sam sigurna da ćeš se oduševiti. „

„ Oprosti, Tihana. Pažljivo te slušam. „ – Hodao je prema parkiralištu. Sunce je upiralo svoje zrake kroz zelenu krošnju obližnjeg drveta.

Vrapci su živahno skakutali i gutali ulovljene mrvice kruha, zabrinuto pogledavajući u Florijana.

„ Nije bitno. „ – Tiho je rekla.

„ 'Ajde malena, reci mi. „ – Strpljivo ju je nagovarao.

„ Planiram otputovati. „

„ Odlična ideja. Slušam te. „ – Brzim koracima približavao se svojem automobilu.

„ Putujem u Indiju. Ta-da ! „ – Pogledala se u izlogu od pekare i popravila savršeno nanesen ruž za usne.

Iza nje, na parkiralištu, stajao je redar s telefonom u ruci.

S buljavim pogledom iza naočala, odmjeravao je Tihanine noge zamotane u tajice.

Florijan je zazviždao. – „ Kćeri moja, super ideja. „ Nasmijao se.

„ Dakle tatice, moje pitanje je, hoćeš mi molim te, uplatiti na račun šezdeset tisuća kuna ?! „ – Cmoknula je u mikrofon.

„ Naravno da ću ti pomoći u planiranju. „

Otključao je mercedes, otvorio vrata i zavalio se u sjedište. Na trenutak je zatvorio oči.

„ Super si. Hvala ti, tatice. „ – Nacerila se. – „ Volim te. Oprosti što sam onak' planula, ali svaki put kad je u pitanju tvoja nova cura, naježim se. Rekao si da imaš novosti koje se i mene tiču. Pretvorila sam se u uho. „

Nasmijala se i poravnala Police naočale u svježe isfeniranim uvojcima.

„ Samo te molim da se sjetiš našeg dogovora. „

Florijan se umorno osmjehnuo i otvorio kutiju za sunčane naočale.

„ Da, naravno. Ne trebaš ju zvati mama, iako je novost itekako povezana s majčinstvom. „

Glasno je ispustio zrak iz pluća.

Stavio je naočale i prošao kroz gustu kosu.

„ Možda je ipak najbolje da pričekamo trenutak kada ćeš imati vremena da se vidimo. „

„ Tata, nemoj me maltretirat'. Ispljuni više ! „

Tihana je pritisnula gumb na ključevima i plava, metallic toyota, ispustila je zgasiti zvuk.

„ O.K. ! Jučer navečer, na putu prema Helgi, svratio sam u jedan klub na čašu vina i ugledao ženu koja me podsjetila na djevojku s kojom sam proveo noć, prije dvadesetdvije godine. „

„ Molim ? Baljezgaš bez veze. Prije dvadesetdvijegodine, moja mama je još bila živa ! „

„ Točno. Mama i ti ste bile u Zagrebu, a ja sam bio u vojsci. „

Pogledao je u retrovizor i zagledao se u bogatu krošnju s udomljenom grupom vrabaca.

„ Fuj ! „ – Tihana je zgrabila kvaku od auta i primijetila redara kako udubljeno gleda u spravu u ruci i nešto upisuje.

„ Uglavnom, to je ta žena. Danas mi je ispričala da smo one noći napravili djevojčicu. „

Florijan je okrenuo ključ u bravi i auto je tiho zabrundao.

„ Bljak ! „ – Rekla je Tihana i nagnula se da provjeri vjetrobransko staklo. Redar je zahvalno gledao u ponuđeni prizor.

„ Možda ti je sad jasnije zašto smatram da je neprikladno ovaj razgovor voditi preko žice. „

Florijan je lagano klizio s rukom po volanu, vozeći se prema haustoru.

„ Da. Što se mene tiče, neprikladan je u svakom slučaju. Nimalo mi nije privlačna mogućnost da imam nekakvu sestru. „

Otpuhnula je s gađenjem i izvukla uplatnicu, pričvršćenu s brisačem.

„ Mlađu polusestru. „ – Osjetila je minijaturno olakšanje i bijesno protresla s glavom.

Pogledala je prema redaru i krenula prema njemu.

„ Žao mi je što sam te razočarao, ali to nije sve. Ti poznaješ svoju polusestru. „ Florijan se približio haustoru. Zabrinuto je nagnuo glavu.

„ Molim ? Kako to misliš, poznajem ? „ Tihana je čvršće stisnula smarphone.

„ O kome se jebeno radi ? „ – Snažno je udarila s rukom u kantu za smeće.

Kanta se lagano zanjihala i poklopac je s bučnim treskom završio na pločniku. Bez obaziranja je nastavila nabadati u svojim killersicama u smjeru redara.

„ Poznaješ Đurđicu, jel' tako ?! „ – Florijan je zaustavio auto i osmjehnuo se kada je ugledao Ružu.

Otvorio joj je vrata i mahnuo.

„ Faking, da ! Gluperdura. I ? „ – Tihana se zaustavila ispred redara.

„ Kakve ona ima veze s ičim ? „ – Viknula je i mahnula s rukom u kojoj je zavijorila uplatnica.

„ Pardon gospodična, ali itekako ima veze. Parkirali ste na mjestu koje je.. „ Redar je zašutio u pola rečenice, zaustavljen s Tihaninim kažiprstom na svojim ustima.

Na trenutak ga je fiksirala pogledom punim neprožvakanog bijesa i zgužvala uplatnicu.

Odjednom se okrenula na killers peti, punoj minijaturnih, svjetlucavih remenčića. – „ Halo stari, jesi li sišao s uma ? Zašto mi sad spominješ tu debilnu kreaturu ? „

Vratila se do svoje toyote i sjela na vozačko mjesto. Bacila je zgužvanu uplatnicu na susjedno sjedalo.

„ Ljubavi moja, Đurđica je tvoja polusestra. „

Florijan se okrenuo prema Ruži i poslao joj bezglasni poljubac.

S uživanjem je gledao kako se namješta na suvozačevom sjedištu.

Tihana je čvrsto stisnula volan s obadvije ruke. Svih deset prstiju joj je momentalno problijedjelo.

„ Ne seri ! „

Briznula je u histeričan plač i bacila smartphone na stražnje sjedište.

„ Tihana zlato, halo ! Malena !? Prekinula je vezu. „ – Florijan je odložio mobitel i zagrlio Ružu.

„ Spremna ? „

„ Idemo. „ – Pogledala ga je i priljubila se uz njega.

Uzeo ju je za ruku, prinio ju svojim usnama i utisnuo joj poljubac u dlan.

„ Čula sam se s Đurđicom. „

Ruža je uzela kopču iz torbe i podignula kosu. Sunčeve zrake su zaplesale po njezinim obrazima.

Florijan je na trenutak odvojio pogled s ceste i zagledao se u nju.

Zatočen sjajnim prizorom, morao se prisiliti da vrati fokus na upravljanje vozilom.

„ Molim te, samo mi nemoj reći da je podivljala kao Tihana. „ Zaustavili su se na raskršću, ispred semafora.

„ Oprosti. „ – Osmjehnuo se i zagrlio Ružu.

„ Razgovor s njom me uspio izut' iz cipela. „

Pogledao je u semafor koji se crvenio i ugledao vranu kako slijeće na njegov vrh.

„ Pogledaj tko nas je došao pozdraviti! „ – Nasmijao se i počeo mahati.

„ Ne kužim. „ – Ruža je s pogledom kružila po pločniku.

„ Ljubavi moja, pogledaj gore. Na vrh semafora. „ Pomazio joj je vrat.

„ Zadivljujuća ptica. „ – Osmjehnula se i naslonila glavu na Florijanovo rame. U tišini su promatrali vranu nekoliko sekundi.

„ Ima nešto u kljunu. „

Ruža je pokušala odgonetnuti o čemu se radi.

„ Mogao bi biti orah. „

Prošla je s rukom po njegovoj nozi i nasmijala se.

„ Možda je lješnjak. „ – Nacerio se.

U tom trenutku se upalilo žuto svjetlo na semaforu.

„ Često ih gledam na svojem dvorištu, u krošnji divlje jabuke. „ – Podignula je glavu i okrenula ju prema Florijanu.

„ Vodiš me na neko, tebi omiljeno mjesto ? „

Pogledala je prema semaforu, u momentu kada je vrana poletjela.

„ Moram ti priznati da nemam pojma kam' nas vozim. „

„ Onda je najbolje da idemo k meni doma. Kaj veliš ? „

„ Savršeno. „ – Florijan joj je poklonio široki osmijeh.

„ Rekla sam Đurđici da imam novosti. „ Polako je prošla kroz kosu.

„ I onda je ona popizdila, pretpostavljam. „ – Obrecnuo se.

„ Oprosti ljepotice, slušam te. „ Pomazio ju je s brzim pogledom.

„ Ali, molim te, najprije mi reci gdje nas vozim ? „ Nervozno se promeškoljio.

„ Ravno na Črnomerec, dragi. „ – Nasmijala se.

„ Rekla sam joj da mi se dogodio specijalni, neočekivani susret. „

„ Isuse ! I ? „

„ To je to. Dogovorile smo se da ću joj sve ispričati kad se vidimo. „ Stisnula mu je ruku s kojom je čvrsto stezao volan.

„ Ali, ako ti je za danas dosta razgovora s djecom, ne moramo ići k meni. „

„ Ma, kaj to pričaš ? Neopisivo sam nervozan što ću upoznati Đurđicu i bit ću najsretniji ako se to čim prije dogodi. Isto tako, jedva čekam vidjeti gdje ti i moja novootkrivena kćer živite. „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je, nakon neprospavane noći, došla s taksijem na zagrebački aerodrom.

Bijesno je koračala po širokom hodniku i vukla za sobom sjajan, crveni kofer u obliku srca.

Srce u grudima joj je luđački nabijalo.

U ruci je držala kartu s koje je nijemo pogledava u veliki crni otisak 08:08.

Put u daleku, istočnu zemlju i ideja da u sebi probudi potrebu da produbi svoju duhovnost, odjednom su joj izgledali kao ogroman ocean u koji se namjerava baciti s visoke stijene.

Tati je poslala poruku da ima let popodne.

Trebao joj je mir više od ičeg drugog i nije ju bilo briga što će bilo tko misliti o njenom naglom odlasku iz Zagreba.

„ Ljubomorne kučke će se sigurno naslađivati. „ – Grozničavo je razmišljala.

„ Mogu čuti kako im plastični nokti udaraju po tipkovnici. „

Čvrsto je stisnula ručku kofera i odlučno krenula prema šalteru.

S gađenjem je odmahnula s glavom i otjerala sliku glupave Đurđice i onog mamlaza Franka.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Đurđica je ujutro ispratila mamu i svojeg davno izgubljenog i konačno pronađenog tatu, na cjelodnevni izlet.

Ostala je sama sa svojim uskomešanim mislima i neobuzdanom radošću.

„ Imam dovoljno vremena. Najprije ću sve lijepo pospremiti i oprati suđe. Poslije toga ću se istuširati i spremiti za Frankov dolazak. „ – Odlučno je isplanirala i zadovoljno klimnula s glavom.

Pronašla je na YouTube-u jednu od svojih omiljenih pjesama.

„ Još uvijek ne vjerujem da se sve ovo stvarno događa. “ – Promrljala je, zaplesala i udarila se s laktom u niski ormarić.

Njezin pametni telefon je ispuštao nježne zvukove.

„ Mmmm. Bit ću O.K. “ – Počela je pjevušiti i njihati s bokovima u ritmu pjesme, mašući s krpom za prašinu po policama.

„ Baš me zanima kak' će Franko reagirat' kad mu kažem da mi je Tihana polusestra. „ – Misao joj je poput vjetra prohujala kroz glavu.

Fišer se odjednom stvorio ispred nje i veselo skočio u zrak.

Uhvatio je krpu u čvrsti zagriz i dvaput mahnuo s nakostriješenim repom.

„ Pusti to, budalo ! “ – Trznula je s rukom, nakesila se i zarežala poput psa.

„ Nemoj me izazivat', tužit ću te mojem tati. Kužiš Fiško ? „ – Povukla je krpu prema sebi.

„ Ja imam tatu. Ovo je mojih pet minuta. Ja sam presretna ! „ Fišer je sa strašću prihvatio igru.

Trznuo je s glavicom i još čvršće ugriznuo krpu.

„ Imam svo bogatstvo ovog svijeta. „ Nacerila se i jače povukla krpu.

„ Zaljubljena sam u najzgodnijeg frajera u gradu, koji će mi uskoro pozvoniti na vrata. Imam divnu mamu, krasnog, novootkrivenog tatu, divlju, ali ne i neukrotivu sestricu i naravno, tebe, voljeni moj Fišeriću, tigriću. „

Smijala se sve glasnije i vukla krpu prema sebi.

Fišeru su se sve dlake na tijelu nakostriješile. Naglo je pustio krpu iz zagriza.

Spretno je skočio i uhvatio krpu s obadvije šape, naoružane s oštrim kandžama.

Oštar zvuk zvona na vratima i paranje krpe, dogodili su se u istom trenutku.

Đurđica je zbunjeno pogledala u mačka.

Gledao je u nju kao da ima svu potrebnu kontrolu u šapama. Ostaci krpe visjeli mu iz kandži.

Momentalno je osjetila kako joj se grašci znoja počinju sakupljati ispod nosa.

Iživcirano ih je obrisala s komadićem krpe koji joj je ostao u ruci i oprezno krenula prema ulaznim vratima.

„ Miran ! “ – Viknula je na svojeg repatog, čupavog ljubimca. Kroz glavu su joj u svakoj milisekundi prolazile zabrinute misli. Odjednom joj je glavni problem bio Frankov prerani dolazak.

„ Već je tu. Kak' je već tu ? Zašto je toliko uranio ? A, kaj ak' sam zabrijala da čujem zvono ?! „

Duboko je udahnula i stala na pola hodnika.

Nakratko je zaustavila disanje.

„ Da, to je. Umislila sam si. „ – Pomislila je s puno nade.

Zvono na vratima se opet oglasilo i pojačalo Đurđičinu nervozu.

„ Sigurno strašno 'zgledam. Sve je u neredu ! Nisam ništ' stigla pospremit'. Nisam se stigla sredit'. Isuse. Bože. Nisam se ni istuširala. Zašto je već tu ? Kriste. “

„ Miran nije, sigurno ! “ – Začula je ženski glas ispred zatvorenih vrata.

Prepoznala je glas od susjede i prošao ju je val olakšanja, koji se nakon nekoliko sekundi pretvorio u val razočaranja.

S jednom rukom uhvatila je ključeve s ormarića, a drugom krenula skinuti gumicu s kose.

Shvatila je da još uvijek drži poderani komadić krpe za prašinu.

Brzim pokretom gurnula je ostatak krpe u ladicu ormarića i otključala vrata. Fišer je momentalno iskoristio priliku i izletio van.

„ Stani ! “ – Viknula je Đurđica za Fišerom.

Neočekivana gošća je zastala u pola koraka. – „ Stala sam. “ – Počela se smijuljiti.

Đurđici se počeo okretati želudac.

„ Bok, Zora. Nisam tebi rekla. Razgovarala sam s Fišerom. “ – Rekla je s namještenim osmjehom.

Zora je pogledala Đurđicu.

„ Mislim da je to bilo vikanje, a ne razgovaranje. “ – Podignula je kažiprst i spustila ga preko usana.

S tim piskutavim glasom i raširenim kapcima, Zora je Đurđici izgledala kao metamorfirana sirena.

„ Zbog te, dosadne kokodakalice, pobjegao mi je mačak. Kaj sad hoće ? “ Prolazilo joj je kroz glavu.

Uključila je vanjske senzore tek na kraju Zorine rečenice.

„ samo skratiti. Molim te ! “

„ Oprosti, nisam te čula. Možeš mi ponoviti kaj si rekla ? “

„ Susjedica, jesi ti meni dobro ? Mislim, rano je, a ti mi već sad 'zgledaš prilično umorno. Da nisi pokupila kakav virus ?! “ – Zora se odmaknula za jedan korak i prekrila usta s rukom.

„ Franko uskoro dolazi. Ako na bilo koji način odam ovoj lignji da nekog očekujem, neću je se moći riješiti. Katastrofa. “

Đurđici je bubanj u glavi počeo sve jače nabijati.

„ Kak' da ovo bezbolno shendlam ? “ – Zavrtjelo joj se u glavi i novi grašci znoja počeli su joj izbijati iznad gornje usne.

„ Ma, niš'. Nije uopće hitno. Obući ću ipak zelenu haljinu. Ionak' mi bolje stoji od ove. “ – Zora je nonšalantno mahnula s vrećicom u ruci.

„ Zaboravi. Sve pet. Nego, sad kad smo to sredile, kaj veliš da ostavim haljinu kod tebe, pa onda dok ti bude bolje, pogledaš kaj se još može s njom napraviti osim skratiti ju. Ha ? “

„ Može. Sutra ću ju pogledat'. “

„ Odlično, susjedica. Odmaraj se danas. Bilo bi gadno da te nekakav čudnovati virus poremeti. “

S gađenjem je odmahnula glavom.

Odjednom se trznula i pobjedonosno nasmijala.

„ Znam kaj ti je ! “ – Prekrila je usta s obadvije ruke i smijuljila se kao osnovnoškolka pod velikim odmorom.

Đurđica je osjetila kako joj se ispod pazuha rađaju otočići znoja, s tendencijom rasta.

Uzela je ponuđenu vrećicu i s posljednjim atomom snage koji je imala za psihodeličnu susjedu, nasmiješila se.

„ Kaj mi je, Zora ? “ – Upitala je, svjesna da ova upravo to očekuje od nje.

„ Trudna si ! “ – Namignula joj je i prasnula u smijeh.

„ Ja brinem o nekakvom virusu, a ti nosiš prinovu. Imaš sve simptome. Znojiš se, vidim da ti se i vrti, nervozna si. “

„ Da. U pravu si, teta Zora. Imam čudne simptome. „ – Sažaljivo je pogledala Zoru.

„ Ali, moram te razočarati. Još uvijek sam djevica. “ – Pomislila je. – „ Ako se pod hitno makneš, možda danas promijenim status. “

Iz daljine se čulo Fišerovo mjaukanje i zavijanje.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Nasmiješena djelatnica zagrebačkog aerodroma, poželjela je Tihani dobro jutro.

„ Kofer stavite ovdje, molim ! “ – Žena u kasnim tridesetim godinama života, s povišenim tonom je prikrila zijevanje i pokazala rukom na pokretnu traku.

„ Ne dolazi u obzir ! “ – Tihana je razvukla usne, pune crvenog ruža.

Uperila je hladan pogled u oči službenice i tvrdoglavo privukla kofer uz tijelo.

„ Unutra su mi knjige koje ću čitati za vrijeme leta. “ – Naglašeno je zatreptala s dugačkim, crnim trepavicama.

„ Onda nema problema, gospodična. Izvadite knjige. “ – Nasmiješila se radnica.

„ Slažem se s Vama da nema problema. Gdje idem ja, ide i moj kofer. “

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ A, sad te molim da me ispričaš, moram potražiti Fišera. „

Đurđica se osmjehnula susjedi i obrisala nove graške znoja ispod nosa.

„ Sam' polako susjedica, ja se na tvojem mjestu ne bi s tim tvojim stanjem igrala.

„ – Zora je nakrivila glavu i s ozbiljnim izrazom na licu polako odmjerila Đurđicu.

„ Čuvaj se. „ – Mahnula je s obadvije ruke i odgegala iz dvorišta. Đurđica je odložila vrećicu u hodnik i pričekala nekoliko minuta.

Na verandi je obula mamine natikače s povišenom petom i potrčala niz ulicu.

„ Mic, miic. Fišeer ! „ – Dozivala je svojeg ljubimca.

U trku je pokušavala detektirati mjesto s kojeg je čula mjauk.

U momentu kada je jasno razabrala Fišerovo dozivanje, zaustavila se pokraj ceste, ispred laganog zavoja i pogledala u gustu, visoku krošnju drveta, obrubljenog sa živicom.

„ Mačiću moj ! „ – Nježno ga je dozivala. – „ Gdje si ? Nisi se valjda visoko popeo, ha ? „

Odjednom ga je ugledala. Stajao je na grani.

S visoko uzdignutim repom gledao je u Đurđicu.

„ Fišer ! Tu si, nestaško moj ! „ – Raznježeno je šapnula i pokušala prići bliže, ali nije mogla pomaknuti lijevu nogu.

Zbunjeno je spustila pogled i shvatila da stoji na poklopcu od kanalizacije. Peta od lijeve natikače je ušla u metalni prorez i zaglavila se.

Đurđica je izvadila nogu iz natikače i pokušala izvaditi petu.

„ Pogledaj što se sad dogodilo, Fiško. „ – Nakon petog pokušaja je odustala. Oprezno se približila grani i dignula ruke.

„ Skoči ! 'Ajde ! Ne mogu te dohvatiti, previsoko si. „ – Skakutala je na jednoj natikači, sa spojenim rukama.

„ Idemo, tigriću. Skoči, uhvatit ću te, ne brini ! „

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je pogledala oko sebe.

Zadovoljna sa slobodnim prostorom, zavalila se u udobni naslonjač.

Uzela je u ruke najnoviji primjerak modnog mjesečnika, zahvaljujući svojoj dobroj karmi.

Raskošna plavuša u tamnomodroj uniformi joj je prišla i ponudila ju s rashlađenim šampanjcem.

Nije htjela razmišljati o bezobraznoj, hladnoj, šalter kučki, koju je uspjela smiriti tek kad je izvadila DDD parfem i poklonila joj najljepši mogući miris, ali uniformirana ljupkost stjuardese strahovito ju je podsjećala na šaltersku službenicu.

Nije htjela razmišljati o ženama. Ni o muškarcima.

Nije htjela o ničemu razmišljati.

Spustila je časopis na stolić pokraj naslonjača i zagledala se u jato ptica.

Sa zvučnika se začuo muški glas. – „ Ja sam Adam Košutić, vaš pilot i želim nam svima dobro jutro i ugodan let. “

Stjuardese su prilazile putnicima i s umiljatom dražesnošću ih upozoravale da vežu pojaseve.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Nemoj mi to radit'. Pliz, skoči ! „ – Đurđica je brzopleto zakoračila prema grani s bosom nogom i saplela se u živicu.

U tom trenutku je motor ušao u zavoj.

Motociklista je usporio i zaustavio motor, nekoliko koraka ispred Đurđice. Ona je u tom momentu izgubila ravnotežu i počela padati na leđa.

Motociklist je brzinom metka ugasio i odložio motor.

Već u sljedećem koraku je spretno obgrlio Đurđicu i spriječio njezin pad.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

Tihana je sjedila, čvrsto stisnuta u stolcu i propisno vezana, dok se ogromni avion spuštao na pistu. Bubnjalo joj je u ušima od grmljavine avionske mašine i jedva je čekala protegnuti noge i otići na wc.

Kada je konačno izašla iz aviona i s autobusom došla do glavne zgrade aerodroma, duboko je udahnula nepoznatu snagu vreline i vlage u zraku. Istog trenutka skinula je sa sebe dugačku, bijelu vestu i ostala u majici na bretele i kratkim, traper hlačama.

Probijala se kroz gustu masu ljudi u potrazi za wc-om i osjećala kako joj se grašci znoja pretvaraju u potočiće. Zgranuto je shvatila da joj je duga, plava kosa slijepljena u rezance.

Pred vratima wc-a je bila prilično velika je gužva.

Tihani se jako piškilo, pa je hodala u malim krugovima.

„ Exsqueeze me ! “ – Široki osmijeh i ledeni sjaj u očima visokog neznanca, na trenutak su zbunili Tihanu.

Osupnuta, odmjerila ga je od cipela do vrha kose. – „ S obzirom na tvoj gel u kosi, rekla bi si advokat. “

„ Sorei ! Do you speak English ? “

„ No. That was on Croatian, you moron ! “ – Nacerila se Tihana.

„ Ziher si Britanac i ime ti je Teddy. Iz poznate si, bogate obitelji. Diploma iz prava ti se pari u aktovci od zmijske kože. Sad te baš jako pritisnulo u crijevima i pod hitno se moraš isprazniti, pa me hoćeš žicat' da te pustim. Do you ? “

Pogledao ju je kao da je obilježena s hrpom crnih, sitnih, potkožnih prišteva i mahnuo s glavom.

„ Do I what ? “ – Namjestio je vrat kao Ara, papagaj iz filma o gusarima s potopljenom flotom.

„ Do you speak Croatian language, sir ? “

„ I do not. Anyway. I'm just interesting to go to the bathroom. O.K. ? „

„ No. This is not O.K. You don't understand. “

„ Hm How to put it ? Maybe like this. Hey Miss, I do not care for yours

disappointment in life. I've got to go. „ – Pokazao je s nestrpljivom kretnjom prema zatvorenim vratima wc-a.

„ Morat ćeš se strpit', jer sam ispred tebe, maloumni slonu. “

„ What ? What was you saying ? – Slegnuo je s ramenima. – „ O.K. “

„ No, it is not O.K. I was sure that you are lower.“

„ I am the lawyer ! “

„ Exactly. You are. The liar. „ – Tihana se počela smijati vlastitoj domišljatosti.

„ Yes, here it is, diploma in my suitcase proving. The lawyer. „

„ Oh yeah, man. „ – Tihana se sve jače smijala.

Vrata od wc-a su se konačno otvorila i ispred nje je stajao Val.

Tihana je vrisnula i u tom momentu osjetila toplinu mokraće kako joj klizi niz nogu.

MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA*MODERNA PEPELJUGA

„ Jesi dobro ? „ – Zagonetni spasitelj ju je pogledao ispod kacige i osmjehnuo se.

„ Hvala. Jesam, hvala, dobro sam. „

Poravnala je naočale i zagledala se u unutrašnjost kacige.

„ Franko ?! „ – Šokirano je promrmljala i naglo pocrvenjela.

„ Mala, moram ti priznati da si mi pripremila vraški doček ! „ Skinuo je kacigu i nasmijao se.

„ Oprosti, ali moj mačak se popeo na granu, a ja sam zapela. „ Zašutjela je i pogledala u zarobljenu natikaču.

Franko je pratio njezin pogled.

Odložio je kacigu, čučnuo pokraj poklopca i s nekoliko odmjerenih trzaja izvukao petu.

„ Tvoja cipelica ?! „ – Spustio je jedno koljeno i dignuo natikaču.

„ Predivan si, hvala ti. „ – Veselo je pljesnula s rukama. – „ Nije moja. Mamina je. „

Podignula je nogu i nasmijala se.

„ Ti si predivna. „ – Smijao se.

Pomazio joj je stopalo i nataknuo cipelicu. Polako je čučnula pokraj njega.

Nježno ju je privukao k sebi i poljubio u tople, podatne usne.

KRAj

za sada bez dobrog naslova

četvrtak, 21. ožujka 2024.

TI SI

petak, 21. srpnja 2023.

VJEČNOST JEDNOG TRENUTKA

utorak, 21. ožujka 2023.

KROVNI PROZORI

petak, 26. kolovoza 2022.

MODERNA PEPELJUGA