subota, 31. prosinca 2016.
srijeda, 12. listopada 2016.
VOĆNI KOKTEL I MOĆNI DUEL
Limun je šokirano slušao razgovor između dvije prijateljice, dok je u
vlastitom soku mijesio koštice.
Naranča govori Šljivi dok pogledom puca po velikoj njivi.
„Zapitaj se tko si gromko i jasno
dok bol iz tebe ne progovori glasno.“
Šljiva odmjeri Narančinu koru i namigne joj kroz svaku svoju poru.
„Pusti da ti teku sokovi kojih si
puna.
Namjesti osmijeh i past će koja kuna.“
Dirnuta, Naranča Šljivi okrene svoju ljepšu stranu i otkrije joj svoju
tajnu manu.
„Ljubav mi je puna eksplozivnih
naprava.
Treba mi emotivna inteligencija da se završi svaka
rasprava.“
Limun više nije mogao izdržati. Odlučio je čvrsto da se neće suzdržati.
„Dakle, Gospodična Naranča i
gospođo Šljiva! Ukiselila me cijelog
vaša spika živa.
Ja vam fakat obećajem da ću si
oguliti kožu do mesa, ako koja od vas zna put do nebesa.
Vi ste najpametnije na cijeloj
njivi, vama se čak i Ječam potajno divi.“
„Nemaš problem Limun.“ –Rastočila se Šljiva i
namignula vješto.
„Samo
ideš naprijed i skreneš blago desno, al se ne zaustavljaš dok pronađeš ono
nešto...“
„Joj daj šuti Šljivo. Sve si mu
objasnila krivo.“ –Naranča je naborala koru i prsnula.
„Osim toga, izgledaš kao da si iz
mrtvih uskrsnula.
Limune,
brate! Elieni poput Šljive sve krivo shvate. Obavezno skreni lijevo i to odmah
sada. Doći ćeš u ulicu koja se zove Nada. To je prava adresa, ako stvarno hoćeš
u nebesa.“
nedjelja, 9. listopada 2016.
LJUBAV NA PRVI POGLED
Sada ću ti ispričati jednu potpuno novu priču.
U ovoj bajci sve je u pokretu, svi ljudi se miču.
Glavne junakinje su dvije dobre djevojke i jedna zlica.
U ovoj zgodi žive poznata i nasmiješena lica.
Glavni heroj je kraljević novog kova.
On se ne boji izazova, ne odriče se svojih snova.
Poštuje dobro, posluje vješto, al’ još uvijek mu fali ono nešto.
Dogodilo se ubrzo da je kraljević sreo jednu od glavnih junakinja na cesti.
Kada ga je ugledala, djevojci su zadrhtala koljena i morala je sjesti.
Kraljević se prignuo prema njoj i dotaknuo joj ruku.
Obadvoje je osjetilo strujni udar u nepoznatom zvuku.
Pogledali su se i bez riječi se počeli smijati.
Srca su im brže zakucala i ljubav je istog časa krenula klijati.
Zlica je baš u tom trenutku prelazila cestu i ugledala kraljevića.
Ljubomora je sijevnula iz njenih očiju i zakomplicirala se cijela priča.
Zlica je otišla posjetiti preostalu dobru junakinju i zatražila od nje da
dovede kraljevića u njene dvore.
“Nisam čula djevojčuru i kraljevića što govore.” -Rekla je ljutito
odmahujući glavom.
“Zašto si ih uopće prisluškivala i s kojim pravom?” -Dobra djevojka gledala
je zlicu s prijezirnim izrazom na licu.
“Čim sam ga ugledala znala sam da ga hoću. Želim ga kraj sebe i danju i
noću.” -Prosiktala je zlica i zaprijetila. “Ti ćeš mi ga dovesti, u protivnom
budeš moje velike moći osjetila!”
“Ne bojim se ni tebe ni tvojih izopačenih moći. Ti si kao štakor koji spava
po danu a lovi po noći.” -Dobrica je umorno sklopila ruke. “Molim te idi i
poštedi nas muke.”
“A ne! Nećeš me se tako lako riješiti. Ako mi ga nećeš dovesti, naudit ću
ti toliko da te svi ljudi svijeta neće moći utješiti.” -Zlica je razljućeno
izletjela iz kuće dobre djevojke, poskliznula se i pala. Od siline udarca,
razbila joj se glava.
Kasnije, dok je ležala u bolnici ukočena i sama, počela je osjećati
nepoznatu neugodu, nešto poput srama.
Saznala je od bolničkog osoblja da je kraljević uzeo za ženu onu djevojku s
kojom ga je vidjela.
Još uvijek nije mogla shvatiti zašto mu se baš ona svidjela.
Čula je i to da im je druga dobra djevojka bila kuma na vjenčanju i da
sretno žive na velikom imanju.
srijeda, 24. kolovoza 2016.
KOKOŠ I JAJE
KOKOŠ I JAJE
OSVJETLJAVAM ZAKUTKE SVIJESTI
KONTEMPLIRAM O LJEPOTI ŽIVOTA
SMIJEM SE NA STARE VIJESTI
NEZNANJE JE JEDINA GRJEHOTA
subota, 16. srpnja 2016.
MODERNA PEPELJUGA # 19
Đurđica je oduševljeno zinula i zagledala se na nekoliko trenutaka u Klaru.
“ Hvala ti, ali.. ” - Zastala je,
tražeći prave riječi zahvale.
Davorka je iskoristila taj trenutak
i bacila kokicu prema Đurđičinim ustima.
“ Pogodaaaak ! ” - Uzbuđeno je rekla i visoko podignula ruke, smijući se što je
bačena kokica uletjela ravno u Đurđičina usta.
Đurđica je zastala usred riječi,
zagrcnula se i zaprepašteno progutala kokicu.
Počela je kašljati.
Davorka je gledala scenu ispred
sebe, smijući se sve više Đurđičinom šokiranom izrazu lica.
„ Neponovljivo ! “ - Klara je, poražena napadom smijeha, sjela na pod.
„ U stvari, nije. Nije smiješno. Mogla se cura zagušiti. “ - Glas joj
je bio isprekidan smijehom.
„ Da, fakat. Skoro sam se posrala kad
si me pogodila. Mogla sam pasti u nesvijest. “
- Đurđica se nasmijala i opet se zakašljala.
- Đurđica se nasmijala i opet se zakašljala.
„ A onda bi ja, pribrana i smirena, nazvala Franka da odmah dođe. “ - Kroz
smijeh je rekla Davorka.
„ Ne bi valjda ? “ - Vrisnula je Đurđica i kao oparena odskočila za jedan
korak, ozbiljno i izazivački gledajući Davorku.
„ O da, bi. Možeš se kladiti u to. “ - Đurđica je posegnula u džep na hlačama
i izvadila smartphone. - „ U stvari, najbolje bi bilo da ga odmah obavijestim, da
bude u stanju pripravnosti. “ - Spretno je dignula ruku i spriječila Đurđicu u
pokušaju da joj otme mobitel.
„ Onda ? Kaj ti veliš na to susjeda ? “ - Pogledala je Klaru i dignula obrve.
„ Nemam pojma o čemu pričaš. 'Ko je
Franko ? “
Franko ? “
„ Evo vidiš. I sigurno te zanima tko
je on. Razlog više da ga pozovemo. “ - Davorka je počela tipkati po mobitelu.
„ Ne ! U stvari, ako ga hoćeš zvati, zovi ga. Baš me briga. Ali reci da
ga TI zoveš. Mene ne spominji. “ - Đurđica se spetljala, uzbuđeno mašući rukama.
Crvenilo joj se sve jače širilo po
licu i vratu.
„ Opaa. Ti si Đurđice, vrlo
zanimljiva osoba. Baš mi je drago kaj nas je Davorka upoznala. “ - Klara je
pljesnula dlanom o dlan i dugim pogledom odmjerila Đurđicu.
„ Zvoni, ali ne javlja se. “ - Davorka je rukom upozorila Klaru da se stiša i
klimnula Đurđici.
„ Žao mi je, pozvani se nije u
mogućnosti javiti. Ako želite, ostavite poruku. “ - Pogledala je Đurđicu kad
je čula ženski glas i slegnula ramenima.
„ Ne javlja se. Javila se automatska
sekretarica. “ - Davorka je vidjela tragove razočaranja na Đurđičinom licu, iako
ih je ona pokušavala prikriti širokim
osmijehom.
„ Sad sam sve pokvarila. Ali, nije sve izgubljeno. “ - Otišla je do stolnog kompjutora i logirala se na facebook.
„ Sad sam sve pokvarila. Ali, nije sve izgubljeno. “ - Otišla je do stolnog kompjutora i logirala se na facebook.
„ Da vidimo. Opaaa ! Hmm. “
„ Iiii ? Daj reci, kaj, izluđuješ nas ! “ - Klara se dignula s poda u jednom
skoku i povukla Đurđicu za rukav.
Nagnutih glava, sve tri su buljile nekoliko trenutaka u ekran, fokusirajući se
na pregled navedenih imena.
„ Evo ga, našla sam ga. “ - Đurđičin prst je slijedio njezin zaneseni
pogled.
„ Da, ali nije online. “ - Klara je ravnodušno odšetala do sredine sobe i
uzela s komode kutiju s cigaretama.
„ Kaj si mu to napisala ? “ - Đurđica je
zgranuto gledala u Davorkinu poruku.
„ Daj reci, daj da čujem. “ - Klara je opet znatiželjno dignula glavu i
zapalila cigaretu.
„ Aha, evo je. “ - Pojavila se zelena točkica i Davorka je slavodobitno
pogledala Đurđicu.
„ Ha ?!! Sad se ne buniš !? “ - Davorka je tipkala odgovor na Frankovo pitanje i samozadovoljno pogledavala Đurđicu.
„ Ha ?!! Sad se ne buniš !? “ - Davorka je tipkala odgovor na Frankovo pitanje i samozadovoljno pogledavala Đurđicu.
„ U pravu si. Jebi se. “ - Đurđica je isplazila jezik i zakolutala očima.
Davorka je raširila nosnice i glasno udahnula.
Nasmijale su se jedna drugoj.
Iz očiju jedne i druge, isijavalo je zadovoljstvo i sreća.
Iz očiju jedne i druge, isijavalo je zadovoljstvo i sreća.
„ Blim ! “ - Začuo se očekivani, vodenkasti zvuk.
„ Dobila si poruku. “ - Klara je
povukla dim i približila se ekranu.
„ Opa ! Fotka profila mu je fantastična. “
„ Piše da je doma. “ - Davorka je pogledala svoje frendice.
„ Žao mi je curice, ali Franko je večeras zauzet. “ - Uštipnula je Đurđicu
za nos. - „ Ali bi se volio vidjeti s nama sutra prijepodne ! "
- Unijela se Đurđici u lice.
- Unijela se Đurđici u lice.
“ Naravno, ako smo free. “ - Ramenom je gurnula ukipljenu Đurđicu.
„ Ja ne mogu sutra. Idem kod dečka. “ - Klara je rukom u kojoj je držala
cigaretu, prošla kroz kosu i šeretski* se nasmijala.
Đurđica je hvatala zrak kroz otvorena usta.
“ Nemoj da te opet moram gađati kokicom ! " - Davorka je prasnula u smijeh,
zagrlila Đurđicu i prodrmala joj ramena.
“ Pusti ju da uživa u zaljubljenosti. ” - Klara je nježno uhvatila Đurđičinu ruku i povukla ju u
svoj zagrljaj.
Davorki je u tom trenutku odvukla pažnju jedna slika na zidu facebooka.
Nijemo je gledala u ekran nekoliko
trenutaka.
Sa slike se smiješila žena koja
sjedi na zelenoj klupi, pored velike trešnje.
“ Sad ti njoj ubaci kokicu. ” - Šapnula je Klara Đurđici i krenula po zdjelu,
imitirajući hod pink pantera.
Đurđica je preko Davorkinog ramena virnula u ekran.
„ Pa to je.... Pa kaj to nije, ona prodavačica jabuka ? “ - Đurđica je
zbunjeno trepnula i uperila prst u klip.
„ Da. Isuse da. Bravo Đurđice ! Ja nikak’ da se sjetim otkud znam ženu. To je
riba koja je radila na štandu s jabukama dok je .. “
„ 'Ko je to ? Kakve jabuke ? “ - Klara je s mišom povećala sliku i zadivljeno
gledala u ekran.
„ Jabuke iz Evinog vrta. “ - Davorka je prasnula u smijeh.
Okrenula se prema Klari. - „ Sjećaš se
Tihane ? “
Tihane ? “
„ Da. Nju je, na neki čudan način, nemoguće zaboraviti. “ - Smijala se Klara. -
„ Ali, kakve ona ima veze s ovom ženskom ? “
„ Tihana se zaletjela u štand s jabukama, na kojem je ova žena radila.
Čekaj. “ - Spretnim pokretima, Davorka je graciozno ušetala u datoteku svojeg
uređaja i otvorila fajl.
„ Fotkala sam Đurđicu u Botaničkom, baš kad se ovo dogodilo. “ - Kliknula je i
otvorila fotografiju na kojoj se vidio
Tihanin automobil nabijen u štand.
„ Jebeno. Ludo ! Čekaj malo. A, kaj je bilo s prodavačicom ? “ - Klara je
zabezeknuto gledala u fotografiju. - “ ’Zgleda mi čist fajn. ”
„ Niš'. Otišla si je po sendvič i dočekal ju je ovaj prizor. “ - Đurđica je
namreškala nos i tako podignula naočale.
„ Svaka čast. Dobila je 26 068 022
lajkova na fejsu. Ne kužim baš zakaj, ali super. “
- Klara se protegnula i pogledala
Đurđicu.
„ Imaš fejs ? “ - Pažljivo ju je promatrala.
„Imam. A ti ? “
„ Nemam više. Ugasila sam ga. Trenutno me nema u nijednoj javnoj mreži. “ - Namignula je i ubacila u sebe nekoliko kokica.
Veselo žvačući, povukla je Đurđicu za ruku.
Veselo žvačući, povukla je Đurđicu za ruku.
“ Imam pravu stvar, baš za tebe. Jesi
spremna čuti ? ”
“ Da. Molim te. ”
“ A kaj velite na jedan kratki
tequila party uz dobru zikicu ? ” - Davorka je pljesnula dlanovima i ne čekajući
odgovore krenula u akciju.
" Zakaj kratki ? " - Klara je zaposjela glavno mjesto ispred kompa.
“ Zato jer se tak’ tequila troši, prikrivena plavušo. ” - Nacerila se Davorka.
“ Joj cure ! - Klara se počela smijati. - ” Znate onaj vic o tri plavuše ? ”
- Napravila je grimasu, pokušavajući izgledati retardirano.
“ Daj nemoj. Ima ih mali milion i svi osim onog s jednom plavušom su bezvezni. “
- Rekla je Davorka, namignula Klari i izvadila flašu iz ormara.
- Rekla je Davorka, namignula Klari i izvadila flašu iz ormara.
“ Ovaj zapravo nije smiješan, nego tužan. ”
- Klara je zapucketala prstima prema Davorki.
- Klara je zapucketala prstima prema Davorki.
“ Svejedno ga ispričaj. Obožavam viceve. ”
- Đurđica je molećivo nagnula glavu.
- Đurđica je molećivo nagnula glavu.
“ Može. Ja budem ispričala vic o tri plavuše, a Davorka vic o jednoj
plavuši. Ti si Vicosutkinja i moraš odlučiti koji vic je pobjednik večeri. ”
“ ’Ajde ! Dogovoreno. Ja, Vicosutkinja,
proglašavam da igra može početi. Klara, ti si prva. ”
“ Zahvaljujem, Vaša Milosti. ” - Teatralno se naklonila.
“ Dakle ! Tri plavuše. Ljeto. Njih tri mudrice, šeću i uživaju u sunčanom
danu. Zanesene razgovorom, ušle su u polje kukuruza. Bilo je tol’ko vruće da je
kuruza pucala i pretvarala se u kokice. Tri plavuše su mislile da su kokice
snijeg i smrzle su se. ” - Klara je završila s pričom i pogledala Davorku.
“ Ti se nemaš pravo hihotati ! Ometaš Vicosutkinjinu odluku svojom
dvosmislenom neozbiljnošću. Uostalom, sad si ti na redu ! ”
“ Ja se uopće ne smijem, nego vježbam za nastup. ” - Davorka je nekoliko puta
nijemo otvorila i zatvorila usta, izazivački gledajući Klaru.
“ O.K. Evo ovak’. ” - Počela je hodati, visoko dižući nogu ispred noge.
Đurđica i Klara počele su se smijati predstavi.
Đurđica i Klara počele su se smijati predstavi.
“ Djevojke, bez ometanja molim. ”
- Nagnula je zatvorenu flašu prema Đurđici.
Đurđica je naglo trznula glavom i pritom izgubila ravnotežu.
Zanjihala se i udarila u komodu.
“ Ništ’ mi nije. ” - Viknula je, cereći se.
Đurđica je naglo trznula glavom i pritom izgubila ravnotežu.
Zanjihala se i udarila u komodu.
“ Ništ’ mi nije. ” - Viknula je, cereći se.
“ Ziher si dobro ? ” - Smijala se Davorka i nastavila provokativno hodati.
“ Hoću vic ! ” - Nestrpljivo je pljesnula Đurđica i pogledala Klaru.
“ Hoćemo vic ! ” - Viknule su u jedan glas.
Davorka je pročistila grlo i uozbiljila se.
“ Plavuša je došla na kiosk kupiti cigarete.
“ Molim Vas jedne cigarete. ” - Zamolila je prodavačicu.
“ Molim Vas jedne cigarete. ” - Zamolila je prodavačicu.
“ Koje ? ” - Pita ju prodavačica.
Plavuša prođe kroz kosu i napući usne. - “ Ja sam. ” - Davorka se počela smijati,
zaražena smijehom svojih frendica.
“ Idem nam natočiti, prije nego mi flaša padne iz ruke. ” - Krenula je u kuhinju,
teturajući od smijeha.
“ 'Ko je ? ” - Pitala je Đurđica kroz smijeh.
“ Ja sam ! ” - Viknula je Davorka, pobjednički podignula flašu i namignula
Klari. - “ Jesam te, ha ? ”
“ O da, jesi. ” - Nasmijala se Klara.
“ Tvoj vic je večeras razbil mjerač na smjehomatu. A ti, vicosutkinjo
Đurđica, obzirom da si zbog olakotnih okolnosti lišena teške odluke, odi
pomogni pobjednici. Ja bu’m za to vrijeme narihtala stvar za tebe koju sam ti
obećala. ”
“ Može ! Jedva čekam. ” - Đurđica je nestrpljivim kretnjama dodirivala svoju
kosu. S širokim osmijehom, odlepršala je za Davorkom.
“ Idemooo ! Zabava za djevojčice ! ” - Davorka je otvorila flašu i rastočila
prozirnu tekućinu u tri čaše.
Svaka čaša je imala drugačiji oblik.
“ Ti možeš
narezati limun na kriške. ” - Predložila je Đurđici.
Klimnula je prema frižideru i pogledala nacerenu prijateljicu.
Klimnula je prema frižideru i pogledala nacerenu prijateljicu.
“ Ovo je prava prilika za slavljenje,
ha ? ”
“ Joj stara, ne znam kaj bi ti rekla. Preuzbuđena sam. Samoj sebi govorim da
nemam razlog za to, a opet.. ” - Đurđica je odmahnula glavom i otvorila
frižider.
“ Mmmm. Paše mi i treba ovaj hladni val zraka. Glava mi se usijala od razmišljanja o Franku. ”
“ Mmmm. Paše mi i treba ovaj hladni val zraka. Glava mi se usijala od razmišljanja o Franku. ”
“ Baš - baš, za Đurđicu ! ” - Dubokim glasom svečano je najavila Klara i pustila pjesmu s YouTube-a.
Doplesala je do Đurđice i Davorke, pjevajući uz
originalan glas pjevačice.
“
KADA
SE PROBUDIM SUNCE ĆE ME UMITI
LOŠI DIO SNOVA ZRAKAMA ĆE UPITI
POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED U NOVI RASPORED.. ”
U tom momentu, u pjevanju joj se pridružila Davorka.
Počele su zajedno plesati oko Đurđice.
U tom momentu, u pjevanju joj se pridružila Davorka.
Počele su zajedno plesati oko Đurđice.
POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED U BOLJI RASPORED
IDUĆEGA DANA KADA SE PROBUDIM
SHVATIT ĆU DA SAMA SEBI SNOVE NUDIM
POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED U BOLJI
RASPORED
Klara je razigrano dignula ruke i groteskno se naklonila Đurđici.
“ Sad sve tri pjevamo iz petnih žila ! ”
“ Sad sve tri pjevamo iz petnih žila ! ”
“ ‘Ajde Đurđice ! ” - Dodala je Davorka.
POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED U SRETAN RASPORED
TOPLO SUNCE ĆE MI SJAJITI U OČIMA
NUDITI SVOJ TRAG U SVIM MOJIM NOĆIMA
SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U DOBAR RASPORED
SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U NOVI RASPORED ”
Držeći se za ruke, tri lijepe, mlade žene uživile su se u ples i pjevanje.
Držeći se za ruke, tri lijepe, mlade žene uživile su se u ples i pjevanje.
Nijedna nije čula zvono na
vratima.
*Šeretski smijeh, je smijanje u trosmislencu.
Trosmislenac, u Klarinom slučaju, je zaljubljeni dio smijeha jer se sjetila
svog dečka, dio izrugujućeg smijeha na svoj račun, jer se pogurnula a zna da
nije pozvana i dio smijeha zadovoljstva, što je duhovita u pravom trenutku.
nedjelja, 26. lipnja 2016.
FORMAT
FORMAT
SADA JE VRIJEME DA OBUJEM ČIZME
POGLEDAM ŽIVOT IZ DRUGAČIJE PRIZME
PRAVI JE TRENUTAK DA PRIPREMIM KRILA
NE OKREĆEM GLAVU U SMJERU GDJE SAM BILA
SREĆA SE ŠIRI, MIRIŠI IZ SVAKOG KUTKA
ŠAPUĆE O LJEPOTI SADAŠNJEG TRENUTKA
subota, 28. svibnja 2016.
TATA
OTAC.
OHRABRENA DUBOKIM UVJERENJEM O POSTOJANJU BLAGA U MOJEM OCU
POTPOMOGNUTA KARTOM MAJČINE LJUBAVI
NATOVARENA ALATOM ISTINSKIH EMOCIJA
BEZBRIŽNO I SIGURNO KRENULA SAM U KOPANJE
SILNI NAPORI DA ME TATA RAZUMIJE I ČUJE
NESTAJALI SU U ZAGLUŠUJUĆOJ BUCI NEOBUZDANE POTREBE
DA SVE RADIM " KAKO TREBA "
NERAZMIŠLJANJE O OCU - BIĆU
TATI - ČOVJEKU
RODITELJU - UČENIKU
IZAZVALO JE DOLAZAK NEPROHODNOG PUTA
ISPUNJENOG NEPREKIDNOM KONFUZIJOM I OČEKIVANJEM
O NJEMU BI TREBALO PISATI PJESME
UTOPITI GA SA SUNCEM I SVEPROŽIMAJUĆOM TOPLINOM
PRESUŠITI IZVORE O TREBANJU ČVRSTE RUKE RODITELJA-OCA
DOZVOLITI DA SE OTVORE PROLAZI NJEŽNOSTI ZAŠTOPANI KROZ VJEČNOST
četvrtak, 14. travnja 2016.
SMJEHOBRAN
Gospođa srednjih
godina kroz prozor je gledala kako se oblaci nakupljaju.
Zaleđenog izraza lica promatrala
je kako ljudi smeće skupljaju.
Obula je visoke crne čizme i gledala u priliku
dana iz vlastite prizme.
Uzela je u ruku svoj veliki kišobran i
zakoračila ozbiljno u dan.
Velikim naočalama
prekrila je oči, misleći kako je nitko skužit neće moći.
Na lice je
stavila smjehobran napravljen po njenoj mjeri.
Gospođa nije
htjela da se ikome od sugrađana zamjeri.
Izašla je na
cestu velikog grada u kojem je bujala neodređena nada.
Ljudi sa svojim
smjehobranima sudarali su se jedni s drugima.
Gospođa je čvrsto koračala kroz mnoštvo,
namještajući smjehobran u hodu na najjače.
Nije se obazirala na prosjaka koji
plače.
Hodala je brzo kroz jauke gladnih mačaka i
opasni smijeh u blizini.
Skrenula je u slijepu ulicu da se malo približi
tišini.
Umorna od buke naslonila se na zid stare
zgrade.
„Zašto se ljudi
ponašaju kao da im se svi gade?!“ –Razmišljala je gospođa poluglasno. „Uf....Nije
mi jasno....“
Odjednom, kroz
oblake dolete ispred nje dvije spodobe.
Na sebi su imali tirkizne trikoe.
Gospođa je
stegnula kišobran u ruci i iskolačenim očima promucala neobičnim pridošlicama „To je moje.“
Dva nesvakidašnja
bića nasmijano su je gledala.
Zaplesali su
radostan ljubavni ples. U srcu gospođe srednjih godina upalili su kres.
Gospođi su počela
klecati koljena.
Počela je
osjećati da je voljena.
Nije joj bio jasan taj filing s kojim je ova
bića kače, pa je namjestila smjehobran na najjače.
Dva prelijepa
bića nijemo su se pogledala.
Mekim koracima
prišli su gospođi i dodirnuli joj ruke.
Šutke je gledala kako joj iz srca izlaze muke.
Mogla je prepoznati svaki problem do u
detalje.
Smjehobran joj je je polako klizio u osmjehove
ralje.
Mučni problemi
izgledali su joj kao šarene laže.
Pogledala je u svoje nove prijatelje i došlo
joj je da kaže
„Tko ste vi i kak
ste došli do mene?“, ali sve što je uspjela progovoriti oslobođena treme bilo
je „Hoću s vama plesati.“
Trenutak kasnije
nebo se počelo bljeskati.
Iz slijepog dijela ulice doletjele su dvije
grlice.
Lepršanjem bogatih krila spustile su pjesmu
točno tamo gdje je čudna skupina bila.
Plesali su slušajući
riječi.
Gospođa je
plesala u svojim visokim čizmama i osjećala kako je svaki stih liječi.
Ako velike
kapi prijete napraviti lokve,
Sunce se
sakrilo iza oblaka i navuklo sokne,
Izađi na
cestu i pozdravi dan.
Nemoj uzeti
veliki kišobran.
Digni glavu
i pusti da te kapljice ljube
Ponudi im
usne, nek se ljudi čude.
Zaboravi obuti
čizme. Tapkaj po lokvama bosa.
Nek se
napije kiše tvoja lijepa kosa.
Pusti tijelo
da zapleše s vjetrom
Uživaj cijelim
bićem, svakim svojim milimetrom.
utorak, 29. ožujka 2016.
NA LJUBAV
Da li želim biti u miru ili u pravu?!
Čime punim svoju lijepu glavu?!
Da li ću reagirati egom ili dušom?!
Hoću vodopad ili sam sretna sa sušom?!
Zašto volimo biti ružni i debeli
puni straha koji nas ne veseli?!
Zato jer smo se s glupošću poistovjetili
zaboravljajući sebe umjesto da smo se sjetili!
Igramo ulogu koju smo sami sebi nametnuli
I potpuno smo s uma smetnuli;
Znanje je pravo djelovanje
Rad na drugom je ego-sranje
Manje je više a više je manje
Rad na sebi je ispravno stanje
Sadašnji trenutak je pravi početak
Putujmo po sebi kao ljubavni zametak.
ponedjeljak, 21. ožujka 2016.
MOJOJ MAJCI
MISLIM NA TEBE
SVAKI DAN
MOJA BEATRICE
SRETAN TI ROĐENDAN
ČUJEM TVOJ SMIJEH
U SVOJOJ NUTRINI
VIDIM TE
U PREKRASNOJ
BIJELOJ HALJINI
OKO TEBE I U TEBI JE
PROLJEĆE
SLATKI PLODOVI
I ŠARENO CVIJEĆE
SADA OSJEĆAM DA NISI NIGDJE SAMA
JEDINA MOJA LIJEPA MAMA
OBOŽAVAM TVOJE POSTOJANJE OVOG TRENA
I UŽIVAM U IGRI RASPLESANIH SJENA
Marija Bernardica Matijašić Mikulec
21. 03. 1934. –
23. 03. 1994.
ponedjeljak, 15. veljače 2016.
RING RING RAJ
Gledaj me sa svježinom u očima
Diši sa ljepotom koju nosiš u
srcu
Natoči čašu, ispuni je snovima
Poljubi u krilo veliku pticu.
Putem beskrajnog kretanja vremena
Zagrli sreću koja čuči u tvojoj
toplini
Kreiraj ljubav bez muke i bremena
Poljubi čovjeka u svojoj blizini.
petak, 5. veljače 2016.
MODERNA PEPELJUGA #18
„ Woow ! Kak' lijepa haljina ! “ - Đurđica je zadivljeno stajala iza Davorke u
prostranoj sobi, dok se ova gledala u veliko ogledalo i namještala tamnu, ružičastu
čipku, preko svijetle, ružičaste svile.
Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i namrštila se.
Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i namrštila se.
„ Kaj dalje ? Kak ja 'zgledam u njoj ? “
„ Savršeno izgledaš mica. To bi ti trebala biti vjenčanica. “
„ Hume* ! “ - Davorka je odmahnula glavom, odmaknula se od ogledala i
prijateljice i protegnula ruke. - „ Pretjeruješ ! “
„ Ali fakat. U ovoj haljini si prekrasna vila iz najljepše bajke. “
„ Đurđica moja, gdje su ti naočale ? “
„ Ne njajke, super si. Stalno si u hlačama, a gle čuda, ormar ti je pun
haljina i suknjica. “ - Nježno je gurnula prijateljicu ispred otvorenog ormara. - „ Od
sad trošiš haljinice. Jasno ?! “
„ Počinješ me zabrinjavati. “ - Davorka je dodirnula Đurđičino čelo i kao da
se opekla, brzo odmaknula i stresla ruku. - „ Ajde srećo, stavi naočale i pogledaj
mi noge. “
„ Dobro. Evo, stavit ću ih ako će ti biti lakše prihvatiti da ti ja.. “ - Đurđica je uzela svoju torbu i počela tražiti naočale. - „ .. kao tvoja samoimenovana stilistica, strogo naređujem.. “ - Zastala je
i zbunjeno pogledala Davorku. - „ Nema ih ! “
„ Fakat si slijepa bez njih ! “ - Nasmijala se Davorka.
Đurđica je sve nervoznije prekapala
po torbi.
„ Ne kužim, bile su tu. “
„ Idem pogledat' u kuhinju, možda su ti tam' ostale. “
„ Čekaj, stani. Našla sam ih ! “ - Stavila ih je na nos i pogledala Davorkine
noge.
„ Uuuu, daaa. Bljak. Definitivno ih
moraš obrijati. “ -
Nasmijala se. - „ Obećaj ! “ - Počela je škakljati prijateljicu.
Nasmijala se. - „ Obećaj ! “ - Počela je škakljati prijateljicu.
„ Daj prestani. Obećajem ! Evo, već večeras. Obećajem. “ - Davorka se smijala i
gurala Đurđičine ruke od sebe.
„ Jooooj, to me podsjetilo ! Nikak' da ti pokažem moj najnoviji model.
Suknja/hlače. Ta-da ! “
„ Uf ! U glavi su mi odmah oni odvratni modeli iz osamdesetih. Fuj. Sorry. “
„ Baš ti si ta koja me inspirirala. Samo da znaš. “ - Đurđica se nacerila i
izvukla iz torbe svoj blok sa skicama.
„ Super. “ - Davorka je isplazila jezik, buljeći u ogledalo. - „ 'Ajde, daj da
vidim tvoju „ D “ viziju. Izbaci mi iz glave staru sliku. “ - Otela je Đurđici blok
iz ruke i otrčala u kuhinju.
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
.........
*
Florijan je gledao kako dvije prelijepe žene, gracioznim pokretima, ušetavaju
u kafić.
Prišle su šanku.
Žena s pundžom, pozdravila je konobaricu i cmoknula joj obraz.
Žena s konjskim repom i konobarica, srdačno su se rukovale.
Žena s pundžom, pozdravila je konobaricu i cmoknula joj obraz.
Žena s konjskim repom i konobarica, srdačno su se rukovale.
Sve više su odvlačile Florijanovu pažnju.
Uhvatio je okruglu čašu za stalak i polako ju prinio usnama, promatrajući kako žena s pundžom, elegantnim, gipkim kretnjama odlazi prema džuboksu.
Uhvatio je okruglu čašu za stalak i polako ju prinio usnama, promatrajući kako žena s pundžom, elegantnim, gipkim kretnjama odlazi prema džuboksu.
Nešto u njoj, podsjetilo ga je na djevojku koja je ostavila tragove na
njegovoj duši.
Otpio je pozamašan gutljaj vina i odložio čašu.
Žena je prišla džuboksu, izabrala pjesmu i pritisnula gumb.
Okrenula se, dignula palac i namignula svojoj prijateljici.
Okrenula se, dignula palac i namignula svojoj prijateljici.
Pjesma Parnog valjka, prenula je
nekolicinu gostiju. Nekoliko glava klimnulo je u odobravanju.
Dečko koji je sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.
Kada je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za pobunom.
Osmijeh mu je podignuo lijevi kut usana.
Klimnuo je glavom na stih „ Moja je pjesma lagana “ i opustio se.
Dečko koji je sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.
Kada je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za pobunom.
Osmijeh mu je podignuo lijevi kut usana.
Klimnuo je glavom na stih „ Moja je pjesma lagana “ i opustio se.
Florijan je sa smješkom pratio novonastalu situaciju.
Klub se sve više počeo popunjavati
ženskom populacijom.
Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.
Njene kretnje i boja njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.
Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.
Njene kretnje i boja njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.
„ Stavi kapu ! “ – Viknuo mu je
prijatelj, vojnik Fekić, dok su hodali prema ulazu u kafić.
U dva koraka ga je dostignuo, laganim potezom
ruke skinuo mu je tek stavljenu kapu i spretno otvorio vrata.
Vruć, zadimljeni zrak ih je uvukao u prostor, u
kojem je sve vrvjelo od ljudi.
Tu večer, 28.12.1992. godine, u
riječkom kafiću, Florijan se nimalo nije osjećao seksi.
U Zagrebu ga je čekala zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim vršnjacima.
U Zagrebu ga je čekala zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim vršnjacima.
Baš tu večer, strahovito se
zaljubio.
„ Konobar, natoči nam još po
jednu ! “ – Fekić se nagnuo preko šanka i namignuo djevojci koja je prala čaše.
Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i brzim pogledom odmjerila Fekića.
Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i brzim pogledom odmjerila Fekića.
„ Slušaj vojnik. Smiri strasti.
Čuvaj snagu da izbjegneš metak. Otpust ! “
Fekić se gromko nasmijao.
Privukao je pažnju djevojke, koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.
Privukao je pažnju djevojke, koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.
„ Mala, dođi da te ljubim ! “
– Viknuo je Fekić konobarici.
„ Koja si ti seljačina !
– Prijezirno je frknula i pošpricala ga
s vodom.
Nova Bastardzova pjesma Tvoja
ljubav, treštala je iz pet zvučnika, raspoređenih po kutovima prostora.
Dobro raspoložene četiri djevojke
u haljinama, njihale su se u ritmu muzike i igrale se s balonima.
Glasno su se cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s dečkom i nešto mu šaptala na uho, smijući se.
Glasno su se cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s dečkom i nešto mu šaptala na uho, smijući se.
Dečko je klimao s glavom,
pridružujući se njenom smijehu.
Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali iznad šanka i dodao joj ga.
Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali iznad šanka i dodao joj ga.
Djevojka
je otišla do pozornice, uzela mikrofon i popela se na binu, još uvijek se
cerekajući.
Poslala je poljupce prema djevojkama
s tekilom i balonima, na što su one graciozno krenule prema bini.
Zauzimale su svaka svoju poziciju, a haljinice
su lepršavo pratile svaku kretnju.
Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.
Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.
„ Drage moje prijateljice, život je fani, dok
nas naši dečki čuvaju i unutra i vani ! “ – Rekla je djevojka u mikrofon.
Prostorom se prolomio gromoglasan
pljesak i pet lijepih djevojaka počelo je s izvedbom Madonnine pjesme.
„ Life is a mystery,
Everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like home ! ” - Pjevala je prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula dobru vibraciju.
Everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like home ! ” - Pjevala je prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula dobru vibraciju.
„ Za one koji ne znaju, ja sam Ruža ! “ - Zastala je,
pogledala ravno u Florijana i nastavila pjevati.
" When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
I hear your voice, it's like an angel sighing
I have no choice, I hear your voice
Feels like flying
I close my eyes, Oh God I think I'm falling
Out of the sky, I close my eyes
Heaven help me
" When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
I hear your voice, it's like an angel sighing
I have no choice, I hear your voice
Feels like flying
I close my eyes, Oh God I think I'm falling
Out of the sky, I close my eyes
Heaven help me
When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
Like a child you whisper softly to me
You're in control just like a child
Now I'm dancing
It's like a dream, no end and no beginning
You're here with me, it's like a dream
Let the choir sing
When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
Life is a mystery, everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like... "
Odložila je mikrofon na stalak i naklonila se.
Praćena aplauzom, odšetala je prema Florijanu, igrajući se s balonom.
I hear you call my name
And it feels like... "
Odložila je mikrofon na stalak i naklonila se.
Praćena aplauzom, odšetala je prema Florijanu, igrajući se s balonom.
Vibracija mobitela, u džepu kariranog
sakoa, razderala je Florijanove slike sjećanja.
Stresao se od siline emocija koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.
Stresao se od siline emocija koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
........
*
„ I ? Sviđa ti se ovakvo pokrivalo za
donji dio
tijela ? “ - Đurđica je sjela pored Davorke uz veliki okrugli stol.
tijela ? “ - Đurđica je sjela pored Davorke uz veliki okrugli stol.
„ Da li mi se sviđa ? Ne ! Ne sviđa mi se. Ovo je fenomenalno. Ovo je pun
pogodak ! “ - Davorka je uzela u ruke papir sa crtežom i razigrano mahala s njim.
„ Ovo je zastava novog pokreta. Stara moja, to je unisex. “ - Dignula se i
počela plesati oko stola.
„ Misliš da bi to i dečki nosili ? “ - Đurđica je začuđeno pogledala
prijateljicu.
„ Pa kaj ti je ? Ovo je izazov na ugodu i slobodu kretanja. Vjeruj mi. Nitko neće moći odoljeti. “ - Zagledala se opet
u crtež, klimnula glavom i prasnula u smijeh.
„ Kaj sad ? “ - Đurđica je dignula obrve i kroz naočale buljila u Davorku.
„ Pa, ti si stvarno zatreskana. Đizz. Ovi, kak' se to zove, držači za remen. “ - Uperenim kažiprstom klizila je po crtežu. - „ Vražilice jedna. Napravila si ih
od slova F ! “
„ Ušitci. To su ušitci. “ - Promeškoljila se Đurđica i popravila naočale,
iako su joj stajale baš kako treba.
- „ Jesam. Kaj se smiješ ? F kao Freedom, Fantazija, Filozofija, Fraktali. “
- „ Jesam. Kaj se smiješ ? F kao Freedom, Fantazija, Filozofija, Fraktali. “
„ F kao Franko Fotograf. Ne muljaj mi,
ti Fufice mala. “ - Davorka je prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati.
Njezin zarazni smijeh, pomiješao se s melodijom zvona na vratima.
ti Fufice mala. “ - Davorka je prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati.
Njezin zarazni smijeh, pomiješao se s melodijom zvona na vratima.
„ Evo vidiš. Istina je ! “ - Pogledala je Đurđicu, vraćajući joj crtež.
„ Stavi ga na stol. “ - Đurđica od smijeha nije mogla uzeti papir u ruku. -
„ I idi otvori vrata. “
„ Svaka čast ! Hrabrija si nego sam
mislila. Fffenomenalno ! Jedva čekam da napraviš ogledni primjerak i da bacimo
Ffffotkanje. “ - Frktala je Davorka kroz smijeh i krenula prema vratima.
„ Samo maloooo ! “ - Rekla je i otvorila vrata u trenutku kad je niska djevojka
s ljubičastim pramenovima opet pozvonila.
„ Hold your horses pjegava ! “ - Srdačno je zagrlila pridošlicu.
„ Pa dobro, gdje si ti susjeda ?! Već sam se zabrinula. Ne javljaš mi se već
dva dana. “ - Djevojka je izmigoljila iz zagrljaja i nacerila se.
„ Došla sam posuditi šećer. “ - Nadureno je spustila donju usnu.
„ Došla sam posuditi šećer. “ - Nadureno je spustila donju usnu.
„ Dođi darling. Moram te upoznati s
razlogom mojeg nejavljanja. “ - Davorka je povukla neobičnu djevojku za ruku,
ignorirajući njeno kreveljenje.
„ Klara, Đurđica ! Đurđica, upoznaj
moju susjedu, Klaru. “
„ Bok Klara ! Drago mi je. “ - Đurđica je spustila naočale na stol i pružila djevojci
ruku.
„ Bok, bok ! I meni je drago. “ - Nasmijala se Klara i bacila se u naslonjač. -
„ Dakle curke, u čemu sam vas prekinula ? “
„ Mislile smo gledati Zlatokosu, ali smo se toliko raskokodakale o svemu i
svačemu, da film još nije došel na red. “ - Nasmijala se Đurđica i ubacila
nekoliko kokica u usta.
„ Ovo moraš vidjeti Klara. “ - Davorka je dignula crtež sa stola i dodala ga
susjedi. - „ Đurđica je opako dobra šnajderica. “
Klara je nekoliko trenutaka, bez riječi, gledala u skicu.
„ Ideš ! Predobro ! Uf ! Ovo je baš za mene. “ - Klarine crne oči su zasjale.
Pogledala je Davorku, pa Đurđicu.
Pogledala je Davorku, pa Đurđicu.
„ Sestro, super crtaš. Ako tak' dobro i šivaš, imaš me. “
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
........
*
* Hume ! Nekad se tak' govorilo kravama da se maknu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)