nedjelja, 12. travnja 2015.

SUNČANA DOLINA ... BASNA .... scenarij za animaciju






U sunčanoj dolini Krasnodragi, sakupljeni povodom godišnje konferencije, diktatorica mudroga lica, Katica  lisica, pozdravila je sve sudionike audijencije .


Zapisničarka, kukavica Mica, uredno je sve ukljucavala u drvenu knjigu, drevnoga sjaja, grijući pritom kukavičja jaja.

Da bi bilo jasnije, onima koji će čitati kasnije, kukavica Mica je sve detalje navela čitko.

Na visokoj, bogatoj grani, u sjeni,  na desnoj strani, sjedio je Boris ris i slao lisici Katici kljunasti kis, pritom dišući plitko.



Neizostavna Klarica slavujica je o događaju  pjevala svakome u sunčanoj dolini, gledajući Borisa risa kako za Katicom slini.

Lisica Katica, je naravno, stajala u prvom redu. Potpisala se sa prstima u medu.

 Pas Žućo, odmah do, zalajao je počasno.

 


 Kuna Snježana zavalila se na kraljevskom panju, koji nitko nije smio dirati, ni noću, ni danju.

 U njihovoj sunčanoj dolini Krasnodragi, poštivao se red, a dnevni raspored imao je svoj slijed.

Naime, nije bilo lako doći do sunčane doline, koju je obljubila velika bara, znana po imenu Dara.

U njoj se meškoljio i dane brojio bračni par;
 Velika lijena krokodilica Lemilica i njen muž, krokodil Nemil.

 Tako su oni  smješteni svatko na  svom tronu, baš ispravno i po bontonu, počeli od repa ići prema glavi, pripremajući party za Snješku koja slavi.


 Pitate se, o čemu se radi?!..

 Dakle, družina je naša odlučila iznenaditi puk i poslati Snježanu u svijet gdje planduje ljudski vuk..


 Ispričao je Boris ris poslije jednog svog zaleta, da ljudi u tom kraju plaču, mole i vrište, da imaju kunu više.

Tako je mudrica Katica shvatila, da je njihova Snježana dovoljno bez akcije patila i da je ovo pravo vrijeme da pomogne ljudima riješiti probleme.








LISICA KATICA:

“Slušajte sada!
 Dolina je odlučila,  ovdje gdje mir vlada i zna se red  i sve ima svoj usklađeni slijed, da šaljemo u svijet, našu kraljicu Snježanu, koju je poredak naučio  rađanju i ležanju.

 Naša kuna je, kao što svi znate, po svojoj prirodi vičnija bježanju.

Zato proglašavam da smo se svi smilovali onima sa druge strane naše bare Dare i šaljemo im na leđima krokodila Nemila, našu kraljicu, Snježanu kunu.
Na tu odluku stavljam krunu, a našoj Snježani vlast na drumu.

 Večeras je  veliki party!

Snježana napušta svoj dom.
Novom poretku u čast, sada će kraljica predstavljati vlast.
 Naša kuna ide u svijet, ljudi vape za njom.
Vrijeme je za pokret.
Kada se vrati kući, ispričat će nam kako je bilo, koliko se toga zbog nje, ljudima ostvarilo.”









         Večer...   party




Zabavljači:


           Dabar Hrabrović sa pjesmom “Ostani Tak’’”
          Trio “Brzopotezni” sa igrokazom “Odvijač”
         Solistica  - Rege Krasta pjeva “Plijen je lak”
       Samostalna grupa “Ovce za sinovce” izvodi “Oštar mač”
     Majmun Kajje – Bubnjevi




Šumarkom i cijelim jarkom se pjesma  razlijegala, dok je zečica Zita ušima u pravcu pjevača slijegala.
Repićem mu pokazuje svoje oduševljenje, ali dužnost je zove. Ona se opet na drvo penje, da bi uslužila goste nove.  


“Ta konobarica..” reče PRVA VJEVERICA.

“Da, da…kako samo na tog pjevača trza..” doda DRUGA VJEVERICA.

“A nije ni brza..” ubaci se TREĆA VJEVERICA.


ZEČICA ZITA:
(prekine ih u sprdnji)
“Evo me, da donesem isto?”

VJEVERICA PRVA: “Ne! Ja ću sada čisto.”

DRUGA VJEVERICA: “A meni jedan veći orah ovaj put donesi.”

“ Mekši lješnjak za mene pronađi.” TREĆA VJEVERICA se iskesi.

U sili da ih sve posluži na vrijeme, Zita pojuri u trk. Ugleda nagnutog Žuću, kako masti brk.

PAS ŽUĆO:
“Ej, lakše malo Zita…onaj tam’ u kutu za tebe me pita.”

ZEČICA ZITA:
“Ne mogu više!” -Požali se Zita dok mu šapom brk briše.


             (na razglas se javlja voditeljica slavlja)

LISICA KATICA:
“A sada, još malo pažnje molim!
Kao što ste čuli, kraljica odlazi..”


Djetlić Pero u kutu jezik djetliću Marku plazi.
Na grani Boris golubicu Cicu mazi.
Dabar Hrabrović je sa pjesmom stao.
Bubnjar Kajje je bubnjanjem znak pažnje dao.


I evo nje, kraljice, prema panju kreće.

KUNA SNJEŽANA:
“Još jednom svima želim dobro veče! Lijepo je bilo sa vama se družiti, ali dužnost me zove, sa ljudima moram kružiti.”

Ovacije, fijuk.
 Prolomi se zvuk.
Odjednom tišina.
 Nastane muk.

RIS BORIS zaurla:
“Krokodil Nemil je spreman, a krokodilica Lemilica biser ti nosi!
Cijela dolina sa tobom se ponosi.

Ipak, svakako ću dodati, da je Blaga krava, koja sada spava, donijela  u sunčanu dolinu puna vimena mlijeka, koje ljudima možemo prodati. Zato naša krava mora papati puno trave, iz naše bare Dare zalijevane, domaće, prave i mekano se pokakati.
Lisica je  ovu gozbu škrto pripremila, ali o tome nikoga ne smijemo zamarati. Svi se trebamo pretvarati da smo sretni što je ne smijemo uznemiravati.”

 Boris se stiša, a zečica Zita se javlja.

ZEČICA ZITA:
” Ja, kao konobarica u ovoj priči…”

…ali naglo je prekine Katica.

LISICA KATICA:
”Hahaha.. to na tebe i liči! Gle,  tu je Nezadovoljna vjeverica. Zašto tamo oni prazni stolovi stoje? Ne gledaj me. Kreni! Briši! Stolovi moraju biti čisti. Zato sam te unajmila.”

ZEČICA ZITA:
“Unajmljeni se, gospođo Katice, plaća.” uspjela je prozboriti Zita usred plača.

LISICA KATICA:
“Aaahaha, tebi dakle nije život u sunčanoj dolini dovoljna naknada?!?!Ti nezahvalnice malena!”

TREĆA VJEVERICA:
“Da. Konobarica je tvrdoglava  kao ovi lješnjaci i orasi u čaši.”

LISICA KATICA:
(obraća se mnošvu i sluša je cijela dolina sunčana )

“Vidiš, bravo naši!”
Ja sam priznata  domaćica, Sa mnom ljudi vole ogrnuti vratove dok vode besmislene ratove. Boje se navodno, da od nekakve prehlade  ne obole.
Ja  vodim ovu večer samo zbog škole.
 Razumiješ li me zečice iz sunčane doline? Još uvijek ti se tvoji zadaci teški čine?”

ZEČICA ZITA:
“Oprostite.” -Tiho će Zita.

LISICA KATICA:



“Teško je  našoj krastači Kati, koja se kraj bunara klati, da shvati kako je to kada u bunaru netko pati i čeka svoju priliku da se vrati.” -Zaiskri lisica desnim okom i nađe se pored zečice brzim skokom.

“Priliku kakvu sam ja tebi, Zita, ovo veče dala.”


ZEČICA ZITA:
“Puno Vam hvala.” -Tiho će zečica.

LISICA KATICA:
“Ne moraš mi ništa reći. Koja sam ja budala..”

NEZADOVOLJNA VJEVERICA:
“Ma nisi Katica, to je bilo vraški.”

LISICA KATICA:
 “Pardon!”- Počne lija hodati natraški.

“Oprostit će mi naša kraljica što sam na njeno slavlje zaboravila.. Na tren mi se učinilo da je pomoć naše osoblje više trebalo.. hmm.. da!
Dakle, na ovome slavlju, zahvaljujem najviše gospodinu Nemilu i njegovoj družici Lemilici na poklonu. Nemil je pristao da kraljicu Snježanu na tron čovječanstva odvede, da ljude riješimo od velike bijede.
Žrtvovat ćemo najdražu prijateljicu, koja je savršena u prikradanju noću.”

KUNA SNJEŽANA:
“Takva sam, radim sve što hoću!”

  Kuna je na sebe razglas stavila, u koljenima se malo savila, taman koliko je trebala za skok i bacila se na Nemilova leđa.
Malo su se zanijeli, ali to za nikog nije bio šok.
 


Bara Dara ih nosi, a u sebi pretače, rastače. Cijela situacija  žabe i Daru, pomalo vrijeđa.  


BARSKA KRASTAČA 1:
“Krekrekre, kaj  je!?” -Pogledala je krastača u prijateljice ispod vjeđa..

BARSKA KRASTAČA 2:
 “Kak kaj je, krekre, stol su nam srušili i karte su pale.”

BARSKA KRASTAČA 3:
“Ajde..kre, pusti te budale. Vidiš da lisica kunu ispraća.

BARSKA KRASTAČA 2:
Zajedno su krale i zbog nas šljakera, krekre, lagodno živjele.”

Kuna im maše, sa Nemila ih gleda, u razglas raspreda.

KUNA SNJEŽANA:
  “ Znate da sam svaku svoju kunu poštenim radom zaradila. Samo sa svojom vrstom se parila. Blagostanju i sreći dom  prilagodila, bila dobra mama i čuvarica pečata.”

  Ugasila je razglas nakon pljeskanja, da razmisli o tome što je čeka.

KUNA SNJEŽANA:
( razmišlja)
“Bez srama i štednje, konačno sam na tronu dostojnom kraljice vrijedne. Ljudi me štuju i trebaju više od Blaginog mlijeka. Životinje me se boje. Nepredvidiva sam, meka.”

Ipak je naša Snježana, nakon šarenog razmišljanja, zaključila da je dosta bježanja.

 “Sada ću na  leđima Nemila malo odahnuti, svima im još jednom trubadurski mahnuti, a kada ću iza bare šumarak vidjeti, lako ću se prikriti, jer moj plan je, ostati.
 To što  Katica lisica želi, njena je priča.
 Ja sam nježna i za zagrljaje stvorena. Svijet je prepun svakakvog kiča.
Želim uz svog Kunca osjetiti kako život kuca. Prestajem biti njegova bit, ako nam se u sunčanoj dolini prereže nit.
 Svijet  nas je ionako sit.”


 Zaspala je kraljica na leđima Nemila i zaboravila na vrijeme sići.

 Zato ovaj kraj na tužan kraj liči.

Stanovnici sunčane doline, Snježanu do dan danas, nisu vidjeli.



LISICA KATICA:
 “Ipak, konac samo odijelo krasi.
 Snježana se očito rastopila u ljudskoj masi.” -Počela je lisica mudro i važno predstavljati situaciju nekolicini u sunčanoj dolini.




Zita je šapnula hrabrom zeki, Bariloviću Slanom:
“Daj je prekini!”

BARILOVIĆ SLANI:
“Ekskjuzmi!”

“Me.”  -Pomoćnica Đurđa, smeđa ovca iz Sunčane doline, zablejala je. 

BARILOVIĆ SLANI:
“How yes no Katice, ili, kako da ne!
Opet ćeš nam mudrovati o trenutnom stanju.
Zar ti stvarno ne vidiš u kakvom smo debelom sranju?”
 Mašnu od bisera si kuni na glavu stavila, a naše na panju ponudila.

ZEČICA ZITA:
“Slani, stišaj se malo!”  -Trzne uhom zečica Zita, jedina do koje je zeki Slanom Bariloviću stalo.

LISICA KATICA:
“Bilo pa prošlo. Sačekaj  i vidjet ćeš! Ona je ljudima dragocjeni keš. Tvoj bratić Duško će donijeti vijest, da se Snježana vraća i da ih nosi 6.”

To Slanog pokrene.

SLANI BARILOVIĆ:
“Ali zar ne shvaćaš? To će na vatru još više ulja doliti”


LISICA KATICA:
“Hej, sweety .. nemoj mi sad još i ti pamet soliti.
Svi ste vi stalno nečega gladni ili žedni.. ..a sada na mene i na Blagu kravu bacate krivnju za sav taj nered oko dreka.
 Lijepo je meni govorio pradjed: “Nema za takve lijeka!”
Bio je poseban lisac...zvali su ga  Zeka.”

 4 BIJELE OVCE:
(zableje uglas)
“O ne, opet je počela sa tom igrom! Nee!
 Daj ekipo, kome se to sluša? Mee”

BLAGA KRAVA:
“Čuj ti  njih balave!  Gdje će vam duša?
 Meni bi mama repom po guzici dala! A ti si Bariloviću, kao i Ris Boris, velika budala..”

Lisac Kisac, unuk gospođe Katice lisice,  kravu Blagu prekine.

LISAC KISAC:
“Blaga, ti moraš jedino izabrati, hoćeš li se o sebi sama brinuti, ili ćeš i dalje dopuštati da drugi ispod tebe čiste.
 A ti  baba Katice, zašto stalno radiš greške iste?!?
 Ti se svakome prepredeno nasmiješiš i diktiraš kako dalje i tko će  gdje. Šalješ nas u grad na izložbe, hoćeš da plašimo ljude, a sada si organizirala da nam preko kune sude. Pa dosta je bako..”



 BARILOVIĆ SLANI:
 (iskesi se)

“Okeoke!! Kisac, na tvojoj sam strani, ali daj malo ohani. Aj’mo sada svatko svojoj kući, razmisliti o svemu uz čaj vrući.”
Razišli su se u želji, da mir u
Krasnodragi posade.

Svi su ipak, na kraju, vjerovali da za Snježanin povratak ima nade.

  Zečica Zita odlučila je Bariloviću Slanom,  poljubac prije spavanja ukrasti.
Nagnula se ispred njega toliko da se Slani uplašio da će pasti.


ZEČICA ZITA:
(šapne)
“Volim te Bariloviću.”

BARILOVIĆ SLANI:
“I ja tebe volim.” -Izleti iz Slanog.

ZEČICA ZITA:
(glumeći zbunjenost upita)
“Tko je to rekao?”


SLANI BARILOVIĆ:
“Kaj, ‘ko je rek’o? Ja sam rek’o!“

Zita sa puno strasti poljubi Barilovića.

ZEČICA ZITA:
“Mmm …Slani… Ti si moj hrabri zeko! J





Dolina Krasnodraga

Bara Dara

Lisica Katica

Kuna Snježana

3 Barske Krastače

Zečica Zita

Golubica Cica

Djetlić Marko

Djetlić Pero

Krastača Kata

Pas Žućo

3 Vjeverice

Nezadovoljna Vjeverica

Barilović Slani

Krava Blaga

Smeđa ovca Đurđa

Kunac



                                           Dabar Hrabrović

Trio  “Brzopotezni”


Rege Krasta

Majmun Kajje

Samostalna grupa “ Ovce za sinovce”


4 Bijele Ovce

Lisac Kisac

Ris Boris

Krokodilica Lemilica

Krokodil Nemil

Kukavica Mica


Slavujica Klarica

subota, 4. travnja 2015.

MODERNA PEPELJUGA #6






U međuvremenu, Tihanin otac je, kada je Tihana otišla, pozvao Franka u svoj ured.

„ A sada ćemo popiti po jednu. Ugodno si me iznenadio svojom profesionalnošću i kvalitetnim fotografijama, Franko. Jesi raspoložen za čašicu scotcha ? “
„ Gospodine, kad već inzistirate da popijemo, bio bi sretniji s domaćom šljivom. “ – Nasmijao se Franko.
„ To te ja pitam dečko. Sada mi se još više sviđaš. “ – Široko se osmjehnuo Tihanin otac, vadeći iz ormara flašu punu bijele tekućine.
 „ Čuj, što se tiče moje male. Nije ona loša cura. Razmazili smo ju toliko, da misli da je Boga uhvatila za bradu. “ – Natočio je rakiju, dodao Franku čašu i podignuo svoju.
„ Ovaj puta se nije stigla za ništa uhvatiti. “ - Nasmijao se tata, pokazujući prema fotoaparatu. - „ Pala je, kao zrela jabuka. Brzopleta je i to ju košta. “ - Eksnuo je iz čaše i natočio još jednom, cereći se.
„ Ima sreće što se samo natukla. “ – Nasmijao se Franko vrteći fotke i eksnuo rakiju.
Kada je stari krenuo natočiti i njemu još jednu, Franko je rukom prekrio čašu.
„ Hvala gospodine, ali to je to. Vozim. “
„ Hehehe, dobar si sinko, sviđaš mi se sve više. A, kaj voziš ? Nekako te vidim u bijelom BMW-u. “ – Otac je eksnuo još jednom i spremio flašu u ormar.
„ Ne. Vozim motor. “ – Nasmijao se Franko,  pospremajući opremu.  „ Fotografije će biti spremne sutra. “
„ Jaoj, fotke, da. Može još jedna usluga sinko ?  Možeš ostaviti fotografije kod moje kćeri ?!? “
„ Naravno. Sve O.K. Nema frke. “ - Namignuo je Franko. - „ Samo, bilo bi zgodno da ju nazovete. “
„ Ne brini, nazvat ću ju svakako. “
„ Sad Vas molim njezinu adresu. “ – Dodao je Franko, oblačeći kožnu jaknu. 

„ Da, trebao sam odmah skužiti da si ti dečko za motor. “ 
- Nasmijao se Tihanin otac, odmjeravajući njegovih metardevedesetdva visine i dodajući mu papir s adresom. 
- „ Otpratit ću te do izlaza, da riješim situaciju s recepcionerkom. “  - Namignuo je stari i uhvatio Franka za rame.
„ Hvala, gospodine. “ - Franko je pogledao  u papir  i široko se osmjehnuo.
                                       
                                            ***

Franku je u vožnji  na motoru,  prolazila  kroz glavu maloprijašnja scena Tihaninog pada.
 „,S veseljem ću joj pokazati fotografije, hahaha.... Mene živo zanimaju i želim ih što prije vidjeti. Mala je odlična riba, ali djeluje kao kokoš. Svejedno, simpa mi je to njezino kočoperenje i čupkanje. “ – Cerekao se.
Kosa mu je vijorila ispod kacige, dok je zanesen razmišljao o Tihani.
Crveni polo prolazio je kraj njega, dvije plavokose djevojke  poslale su mu poljupce . Nasmijao se i klimnuo im glavom.
„ Ovo bi bila super fotka ! “ – Razdragano im se smijao.
Potrubile su mu i skrenule.
“ Predivan dan danas. “ - Nacerio se.
                                                     
                                           ***

 „ Helga, želim Vam se zahvaliti za pomoć. “ - Tihanin otac se nasmiješio recepcionerki.
„ Ma nije to ništa, tu sam da pomognem kad god treba, direktore. “ – Nasmijala se i promeškoljila u stolcu.
„ Ljubazni ste Helga, ali “ čist račun, duga ljubav “, jel' tako ? “ 
– Namignuo je i pružio joj stopedeset kuna.
„ Dala sam taxisti sto kuna, kako me zamolila vaša kćer. Ovo je vaše. “ – Helga se dignula sa stolca i stavila na pult pedeset kuna.
„ Helgice, to je Vama za trud. Molim Vas ! Nemojte me odbiti. “ 
– Gurnuo je novčanicu prema njoj.
„ Inzistiram, gospodine ! “ – Pogledala je u novčanicu .
„ Opa ! Službena si ! „ – Zagledao se u nju iznenađeno.
„ Da, i ozbiljna sam. “ - Pogledala ga je svojim lijepim, velikim braon očima.
„ Zamolio sam te da me zoveš imenom, Helga. “
„ Oprostite...Oprosti, ali previše  je to novaca za kavu. “
 – Premjestila se s noge na nogu.
„ Skromna si. To mi se sviđa kod tebe. Ali, želim ti se odužiti. “ 
– Prišao joj je bliže.
Nasmijala mu se.
„ Idemo na kavu !? “ – Nasmiješio se i namignuo.
„ Radim..... “ – Tiho je rekla Helga.
„ Oh, mislio sam poslije... Do kad radiš !? “
„ Do devetnaest ! “
„ Super. Vodim te na kavu ! “ – Odlučno je rekao.
„ Može .. Gdje se nađemo ? “ – Zbunila se Helga.
Tihanin otac se glasno nasmijao.
„ Ovdje ! Zvrcni me, oko pola sedam. Imam još nešto sitno za obaviti gore. “
Ušao je u lift.
 „ Konačno ! “ – Rekao je, vozeći se na sedmi kat.
Nije mogao prestati misliti na Helgu. 

Pred liftom ga je dočekala tajnica sa snopom papira.
„ Direktore, možete molim Vas, pregledati papirologiju za EU. Sve je spremno. “
„ Da, naravno, Slađana. Samo mi ih stavi na stol. Hvala ! “
„ I direktore, još nešto.. “
„ Da ? “ – Okrenuo se i pogledao u tajnicu.
„ Gospodin Chester inzistira na zajedničkoj večeri u devetnaest. “
„ Sranje ! “ – Pomislio je.
Helga je stajala pred njim i plazila mu jezik.
 Podignuo je telefonsku slušalicu i otipkao broj recepcije.
„ Recepcija, izvolite ! “
„ Ja sam. “
„ Znam, vidim broj. “
„ Sorry, ali uletjela mi je poslovna večera. “
„ Gospodin Chester ?! “
„ Da, gospodin Chester. “
„ Trebala sam uzeti lovu. “ – Nasmijala se Helga.
„ Da !...Ja...Ja bi svakako popio kavu, ali još bolje bi bilo, da odemo negdje na večeru. “
„ Živi bili, pa vidjeli ! “
„ Helga, obećajem ! “
„ Ja jedva čekam...Hm... Ali, tek idući tjedan. “
„ Zašto ne sutra ? “
„ Kolegica je na bolovanju. “
„ O.K. Onda idući tjedan ! Vidimo se. “
„ Da. I ugodan provod. “
„ Hvala Helgice ! “
„ Molim, Florijane ! “
Poklopio je slušalicu. - „ Hm... Da li je to bio sarkazam u njezinom glasu ?!? “
Tajnica je prekinula njegovo razmišljanje, pokucala i ušla unutra.
„Slobodno, slobodno uđi, Slađana.“
                                        ***
Helga je spustila slušalicu. Zvuk poklapanja slušalice odbijao se od praznih zidova foajea.
Zagledala se u daljinu i pomislila. -  „ Zašto to radim ? Miješanje posla i zadovoljstva baš mi nije pametno. “

Helga je imala dovoljno ljubavnika.
Izbjegavala je svakog muškarca s kojim je mogla imati nešto više od flerta.
Od kada joj je muž poginuo u automobilskoj nesreći, nije htjela ulaziti u ozbiljne veze s muškarcima.
Ali, Florijan. On je bio nešto sasvim deseto. Kad god ga je vidjela, srce bi joj zaigralo. Osjećala je prema njemu privlačnost, ali isto tako je osjećala njegovu zainteresiranost.
Dugo je odolijevala njegovim prodornim pogledima i gurala u stranu svoje nagomilane emocije prema njemu. Danas se, poslije scene s njegovom kćerkom, odvažila vidjeti drukčiju sliku.
„ Florijanova razmažena kćer radi što hoće. Jedva sam se riješila glupog taxiste. „
Podignula je slušalicu i utipkala Florijanov broj.
„ Bok.  Helga je ! “
„ Znam. Vidim tvoj broj ! “
Nasmijali su se.
„ Može večera za vikend ?! “
„ Subota ?!? “
„ Da ! “
„ Znam jedan super restoran. „
„ Ja častim. “
„ Helga... “
Prekinula ga je.
„ Večera je kod mene ! “
„ Opa ! “
„ Ali, imam jedan uvjet ! “
„ Da ? Kakav ? “
„ Doći ćeš u kariranom sakou, koji ti je Tihana danas donijela. “
„ Hahahaha, O.K. Jesi još uvijek na istoj adresi ? “
„ Naravno. Čvrsto usidrena. “
„ Gdje da zvonim ? “
„ Na zvono ! “
Nasmijali su se.
„ Bacinger. Zvoni na prezime Bacinger. “
„ Helga, ja.... sam sretan ! “
„ Ja se nadam da ćeš doći. Nisam baš neka kuharica, pa da se ne trudim bez veze. “
„ Dolazim svakako. S buteljom vina. “
„ Ja ću spremiti nešto nabrzaka. “
„ Kada da dođem ? “
„ Oko devetnaest. “
„ O.K. ! “
„ O.K. ! “                            

                                                          
                                             ***
Franko je pozvonio još jednom na portafon i baš kada se već okretao, javila se Tihana  drečećim glasom. - „ Tko je ???!! “
„ Poštar, malena ! “ – Nasmijao se.
Tihana je prepoznala Frankov glas. 
Začuđeno je pritisnula gumb za otvaranje glavnih vrata. - „ Odkud sad on ovdje ? I kako zna gdje živim ? “ - Bjesnila je u sebi.
 „ Što sad taj fotograf hoće ? “ -Tihana je pogledala Davorku, vadeći cigaretu. 

Odjeknulo je dugo zvono na vratima.
 Tihana je iznervirano bacila cigaretu na stakleni stol i otišla otvoriti vrata.
„ Bok ! “ - Široko se nasmijao Franko ulazeći u hodnik.
„ Bok tebi. Izuj se i uzmi papuče. “ - Nervozno mu je mahnula prema polici s papučama. - „ Nego, zašto si došao ? “
„ Donio sam ti fotografije. “
„ Kakve fotografije, jesi ti normalan ? “
„ Tata te nije nazvao ? “
„ Ne ! “
„ Hm.. Sorry, ali tvoj tata me zamolio da fotografije sa snimanja ostavim kod tebe. “
„ O, jebeno ! Vas dvojica me impresionirate. Daj, uđi već jednom. “

U tom trenutku, Đurđica je provirila iz kuhinje. Pogled joj se sreo s Frankovim. Franko je gledao u njene lijepe, velike smeđe oči i ukopano ostao stajati. Đurđica je brzo skrenula pogled.
 „ Pardon. “ - Progunđala je i nestala.
„ I da, imam goste. “ - Tihana je pogledala Franka i gurnula ga u sobu. - „ Davorku, koliko znam, poznaješ. Franko i Davorka srdačno su se zagrlili.
„ Otkud ti ovdje, Franko ?! “ –Nasmiješila se Davorka.
 U sobu je ušla Đurđica s kavama i čajem. Sva je treperila. Bijela haljinica je veselo skakutala oko njezine neugode.
Imala je osjećaj da ju svi čudno gledaju. Tacna joj se zatresla u ruci, dok je prilazila stolu.
„ Kod vas ovdje je kao u grobu. Ako nemaš nikakvu muziku, znam lika koji ti može složiti dobru kompilaciju. “ - Nacerio se Franko Tihani.
„ Imam muziku, naravno. “ - Oštro je uzvratila Tihana, uzimajući daljinski s police.
„ I da, ovo je Đurđica, Franko. Franko, Đurđica. “ - Upoznala ih je preko volje i pustila Vaya con dios .
 „ Sada se idem presvući. Brzo sam natrag. “ - Otišla je u susjednu sobu i zatvorila vrata za sobom.
 „ Koje idiotarije se meni stalno događaju. Uvijek sam se smijala glupačama koje vjeruju u vradžbine, ali jebeš mi sve, kao da me netko ukleo. „ - Grozničavo je mrmljala, uzimajući  s vješalice crnu majicu/košulju. - “ Fuck. Još ću i povjerovati u taj bullshit. “

 Franko je sjeo za stol i otvorio  laptop. U tom trenutku je Đurđica stisnula noge i ukočeno sjela pijuckajući čaj.
„ Vide ti se gaće ! “ - Odzvanjalo joj je Tihanino upozorenje.
Davorka je sjela pored Franka. - „ Imaš nešto zanimljivo ? “
„ O, da. Vjerujem da je  zanimljivo. “ - Nasmijao se.

Franko je pogledao u Đurđicu. Refleksija s njegovog laptopa, preko njezinih naočala zalijepila se za njezino lice i on je vidio fantastičnu fotografiju.
 Ona je njegov pogled protumačila potpuno drukčije.
 „ Smiješna sam mu. Osjećam se kao foka u bazenu. Naginjem se. O, ne, prevrnut ću se. Moram se fokusirati. O, Bože dragi, 
gleda me ! Diši ! Ne diši ! “
Na displayu se promijenila slika i stvorila  novu boju na njezinom licu.
 Koža joj je neobično zasvijetlila, a njezina smeđa kosa je u njegovim očima imala zraku tirkiza, detalj plavog, crvenkasti odsjaj. Franko se zadivljeno zabuljio u Đurđicu.
„ Vrištim ! “ - Prolazilo je Đurđici kroz glavu. - „ Propast ću u zemlju od srama. “
Tada joj skliznu naočale s nosa i pogledi im se sretnu. Đurđici se malo zavrtjelo u glavi od njegovog pogleda. Franko je u trenutku uhvatio svu dubinu Đurđičine ljepote.

„ I, kakve su fotke ? “ - Upita Tihana, skočivši na trosjed.
„ Kakva ludnica, hahaha. Draga moja, pa ti si letjela danas, a ništa mi nisi rekla. Zločesta djevojko. “ - Smijala se Davorka gledajući u fotku. - „ Daš mi da ih ja okrećem ? “
„ Naravno, kolegice. Samo ti daj. “ - Nasmijao se Franko, gledajući fotografiju.
Đurđica se počela meškoljiti.
 Znatiželja dizajnerice u njoj,  počela ju je vući da se digne i pogleda fotke.
Polako je pomaknula noge.
„ Opet ti se vide gaće ! “ - Rekla je Tihana.
„ Osjećam se dovoljno mizerno. Užas ! Neću dati i toj čuvarici gusaka da me ismijava. Katastrofa ! „ - Pomislila je prkosno.
Đurđica se ponovno stisnula na mjestu. Franko je pogleda. Nasmiješi joj se. Namigne.
„ Koma ! Sada me još i sažaljeva ! “ - Grozničavo je prela zbunjene misli.
„ Tihana, molim te ! Zašto si obučena u poklon ?! Izgledaš kao da si ubačena u party iznenađenja. “ - Davorka se nije mogla prestati smijati. Okretala je fotke.

U pozadini je Dani Klein pjevala „ Girls, don't cry over  Louie, Louie wouldn't waste a tear on you.. “
  Đurđica se podiže privučena znatiželjom. Volančićem haljine  povlači žličicu i prolijeva čaj po stolu.
 Šalica je tresnula u stakleni stol i razbila se. Tekućina je počela teći po stolu.
Tihana je skočila s trosjeda.
U tom trenutku, Franko sa stola podiže laptop i udara njime  Tihanu u glavu. Ona s krikom padne na trosjed.
 „ Vaaan, svi vaaaan !!!!!!!!!!! “