subota, 14. ožujka 2015.

MODERNA PEPELJUGA #3








Proljeće je donijelo toplije dane, sunce je zasjalo, grane su se osule pupoljcima.


Davorka i Đurđica bezbrižno su šetale Botaničkim vrtom i uživale u sladoledu.

“ Ova klupa samo je nas dvije čekala! ” – Davorka se nasmijala, spustila svoju veliku torbu na klupu i prva se zavalila.
“ Znaš, danas ujutro sinula mi je ideja kako da prepravim one dosadne hlače. ” – Rekla je Đurđica, sjedajući pored Davorke.
“ Misliš na one zelene, vrećaste ? ”
“ Točno te ! Napravit ću od njih kratke hlače, a nogavice ću iskoristiti kao široke mandžete i dodat ću džepove od trapera na guzi. ”
“ Hmm.. nisam baš ziher da ih mogu zamisliti takve… ”
“ Znam. Zato sam uzela skicu, koju sam jutros napravila. " 
- Nasmijala se Đurđica, vadeći papir iz svojeg ruksaka.
“ Jebeno si to zamislila draga ! ” – Rekla je Davorka, zagledana u crtež. - “ Uff... Priznajem da sam bila malo skeptična što se tiče džepova od trapera, ali ako će izgledati kao na slici, imam novi fotossesion, a ti imaš glavnu atrakciju za svoj modni blog,  Ljeto 2015.”
“ Vjeruj mi, izgledat će bolje nego na skici ! Hahaha, luda si Davorka. ” – Đurđica je zadovoljno vratila skicu u ruksak. - “ I, hvala ti što vjeruješ u mene. ”

“ Čekaj, vrati papir, hoću to fotkati ! Bit će dobar uvod !  Što kažeš, da fotkam fazu po fazu mijenjanja dosadnih zelenih hlača u vruće hlačice i tako malo razbarušimo tvoje dosadašnje obrasce 
na blogu ?!? ”
“ You are the boss ! Good one. ” – Đurđica je napravila grimasu i obje su se nasmijale.
 Davorka je namjestala papir sa skicom i počela fotkati. 
Đurđice, daj sada molim te, stani ispred klupe… Odlično ! Ostani tak’, ali nemoj gledati direktno u kameru.. Nice !  Uhvatile smo najbolji kut. ”

U tom trenutku, plava metallic Toyota projurila je ulicom pored Botaničkog vrta.
Davorka je prestala fotkati. - “ Upravo je prošla Tihana u svom sportskom autiću. Bože dragi, baš je nagazila ! Čekaj, možda sam, dok sam te fotkala, uhvatila i nju. ” – Prelistavala je po posljednjim fotkama i pronašla djelić plavog metala u pozadini.
“ Daj da vidim ! ” – Đurđica se zagledala u sliku na ekranu fotića.
“ Vidiš, iza ograde se nazire plavi komad ?!?! ”
“ Da, sada vidim. Imaš ju, hahahaha ! Zanimljivo, da se baš sada tuda provozala. ”
“ Pa, i je i nije…Hm !... Kad sam ju zadni put vidjela, nije mi izgledala sretno… ”
 “ A toj kavi s njom, ima već tri, četiri tjedna, ako se dobro 
sjećam ! ” – Dodala je Đurđica.
“ Ma, baš me briga za Tihanu. Što kažeš na to, da odšećemo iz Botaničkog prema nasipu i maksimalno iskoristimo dan ? ” - Upita Davorka, pospremajući opremu.
“Ja sam totalno za! Carpe diem ! A, mogle bi svratiti i do jedne moje frendice. Usput nam je, a mogu odmah i pokupiti neke materijale koje je naručila. ”
“ Cool ! Idemo ! ”

Hodajući prema glavnim vratima, začuđeno su se pogledale kada je vozilo hitne pomoći, uz sirene, projurilo ulicom. Izašle su na cestu i ugledale metež, niže dolje na križanju.
 Davorka je slegnula ramenima. - “ Ako se nešto i dogodilo, mi im ne možemo pomoći. ”
“ Imaš pravo. Idemo ! ”
Krenule su prema drugoj strani ulice. 
Policijski auto je išao u istom smjeru kuda i kola hitne pomoći, a onda je odjednom Đurđici sinulo. - “ Što ako se radi o Tihani ?!?! ”
“ Ma daj, toj predatorici se ništa ne može dogoditi ! ”
“ Ozbiljno Davorka ! Sama si rekla da si ju vidjela kako juri cestom. A ova ulica  nije predviđena za brzu vožnju. Možda bi trebale provjeriti, odnosno pogledati o čemu se radi. “
“ O.K. Ako će te to smiriti, idemo vidjeti, ali nećemo se gurati preblizu. ”
“ I meni Tihana ide na živce iako ju ne poznajem, tako da razumijem da ti je tlaka. Ali, bile ste frendice, a sada je možebitno u nevolji, tako da nije pravo vrijeme da budeš bezosjećajna. ”
“ U pravu si. U pravu si! Ne želim biti hladna kučka. To je ionako Tihanina uloga, hehehe. U svoju obranu mogu samo reći, da Tihana i ja nismo frendice, nego poznanice. ”
“ Daj ne kompliciraj Davorka. Idemo  vidjeti da li je u ovoj zbrci tvoja poznanica. ” – Nasmijala se Đurđica.
“ Čekaj, uspori malo hod Đurđice ! Što ako se radi o Tihani ? Što si mislila ?!?
 Što  trebamo učiniti po tvom mišljenju ? ”
“ Ne znam. ‘Ajde da, za početak, samo vidimo o čemu i kome se radi. ”
“ U redu. Ja svakako predlažem da samo čekiramo situaciju, pa odemo svojim putem. ”

četvrtak, 5. ožujka 2015.

MODERNA PEPELJUGA #2







Tihana P. je gledala  u svoje nove sandale, dok joj je Leo nanosio frišku farbu u frizerskom salonu “Hustler” i prisjećala se s gnušanjem, posljednje kave s Davorkom.

 Kučka je bila toliko bezobrazna, da je iz Tihane naprosto izletjelo zgražanje.
“ Lako je tebi govoriti ! Kako da ti priznam, da mrzim svakog’ !? ”

“ Da, to te život trenira. ” - Nasmijala se Davorka. - “ Priuštila si sebi sve što možeš kupiti novcem, a imaš ga u mjesečnim količinama dovoljno za sedmeročlanu obitelj.
Sama mi priznaješ da mrziš svakoga, a žališ mi se što si sama !!!?? Ne brine te što se oko tebe događa ! Ti samo u svom svijetu živiš. Ja  sam vjerojatno, jedina budala u gradu koja ti ima volje govoriti istinu. I ne, neću te  fotkati samo zato jer mi možeš priuštiti gala večer u tvom, usranom dvorcu. Meni je bolja fora fotkati Đurđicu, s kojom se super zabavljam. Ne možeš me kupiti, na tu svoju kartu novca. Izigravaš gradsku primadonu, a ja ti za to, vjeruj mi, ne trebam. ”

“ Hej Tihana, pitao sam te nešto !?! ” – Peško Leo je uvrijeđeno  prenuo Tihanu iz sjećanja.
“ Bože, Leo, daj me ne prepadaj tako ! ” – Bahato ga je gurnula Tihana, a onda se samilosno nasmijala, brijući da je to smiješak pomirenja. - “ Što si me ono pitao ? ”
“ Ma, ionako nije važno. No dobro, pitao sam te, jesi li vidjela jučer u “ Izgubljenima ” kako je Sawyer izvrijeđao Kate !!?? Hahaha ! ”
“Sorry Leač, jučer sam bila na pilatesu.” - Tihana se zanjihala u naslonjaču.
“ Baš si bezobrazna, a lijepo smo se dogovorili da nećeš propustiti ni jednu epizodu ! ” - Nadureno je šapnuo Leo i podignuo glavu prema kolegici koja je prelistavala časopis na pultu, pa zakolutao očima.


Kada je Tihana izašla iz frizeraja, ispraćena Leovim naprćenim usnama u poljubac zraku, Leo je pljesnuo ručicama i razvezao se sa svojom frendicom s posla o Tihana/rubrikonu koji su rješavali nakon svakog Tihaninog odlaska.


Tihana je, zadovoljna kupnjom u omiljenim modnim kućama i friško ispeglanom kosom, ubacila vrećice i ušla u svoju metalic plavu toyotu, vozeći se prema adresi koju je dobila od fotografa.


 U mislima je opet pretumbavala kavu s Davorkom. 
“ Mogu ti samo reći ime fotografa, od kojeg ćeš dobiti odlične fotke za svoj blog, tweeter, fb i za što već hoćeš. ”

“ Ne trebam ni tebe, ni nekog drugog fotografa. Upravo sam kupila mobitel “ Gala ”... "

Davorka je prekinula Tihanu. - “ Kak hoćeš. Baš me briga mala, bacaj selfi-e i dalje. To je ioako tvoj đir, tvoja furka. Uživaj ! Tak’ da, sorry, ali moram ić'. Čeka me danas jedna rođendanska fešta. ”
I otišla je s kave, ostavljajući snuždenu i bijesnu Tihanu.


Tihana je tri dana provela u magli iz koje je izvukla  puno bijelog praha i jebenih provoda.
 Nije joj padalo na pamet, da nazove  fotografa kojeg je Davorka spomenula.
 Nije htjela nazvati nikoga.

Ali, jutros se predomislila. Možda iz inata Davorki, možda da pokaže onoj seljančici Đurđici, možda da vidi koliko će taj lik love od nje izmusti, a možda, jer joj je jednostavno dosadilo na samu sebe klikati.

 Iako je još uvijek bila ljuta na Davorku, osjećala se odlično kada je uz jutarnji cappuccino poslala  e-mail fotografu ;


Dobro jutro.

Trebala bi fotografije za svoj  blog, pa me zanima da li si zainteresiran za suradnju ?!?”

Možeš pogledati moju stranicu, link je u attachment-u.

Pozdrav,
Tihana




Nakon sat vremena dobila je odgovor;



Dobar dan Tihana :)

Danas u 5 popodne sam free, tako da možeš doći na probno fotkanje, pa ćemo vidjeti…
Adresa je u attachment-u ;)


Srdačan pozdrav

P.S. Ako ti ne paše navedeno vrijeme, molim te javi.




Prije nego je pozvonila, pogledala se još jednom u ogledalu, zadovoljno se smješkajući svojem odrazu.
Fotograf je otvorio vrata Tihani da uđe, a ona se zaustavila ispred njega i pozdravila ga širokim, namještenim osmjehom.

“ O, pa ti si sigurno Tihana ! ” – Odmaknuo se dva koraka od djevojke. - “ Dobrodošla ! ”
“ A ti, mora da si Franko. ” – Izvukla je ruku iz tanke kožne rukavice i pružila mu je. Premjestio je fotoaparat iz desne u lijevu ruku i prihvatio Tihaninu ponuđenu ruku.

“ Ovdje možeš ostaviti kaput, za sada. ” - Pokazao je Franko prema velikom ugradbenom ormaru. - “ Sjedni gdje ti paše, uskoro ću se posvetiti samo tebi. " - Namignuo je i ostavio Tihanu da izbezumljeno gleda u njegova leđa.

“ Kako se samo usuđuje, tretirati me tako nezainteresirano ? Zar on nije svjestan tko sam ja ???!! " - Bijesno je razmišljala Tihana, sjedajući u široki naslonjač.


Ispred sebe, gledala je u prekrasan studio s velikim otvorenim kišobranima, malim i velikim reflektorima i ogledalima sa starinskim mesinganim okvirima.
Na drvenim policama koje su uzimale cijeli jedan zid, kočoperili su se fotoaparati i kamere.
 Oprema je, čak i Tihanu, na trenutak ostavila bez riječi.

“ Nije mi ponudio ni kavu….  I tko je ta drolja koju fotka ?!? Što ona  radi ovdje, u mojem terminu ?!?! 
Zašto je bitnija od mene ??!!.. ” - Razmišljala je Tihana, pokušavajući neprimjetno istegnuti vrat, da bolje vidi što se događa na sceni.

Djevojka je sjedila na stolcu, zavaljena, s nogama na naslonjaču. Glava joj je opušteno visjela preko ruba sjedalice, dok joj je kosa, kao gusti tepih, prekrivala drveni pod.  Obučena u bijele tajice i crni korzet, igrala se s bisernom ogrlicom i smješkala izravno u fotoaparat, a onda joj se Franko polako približio i nakon seta fotki nešto joj šapnuo na uho, nakon čega se ona nasmijala i promijenila položaj.

Tihana si je s teškom mukom priznala, da drolja izgleda fantastično. 

Ali kada joj je Franko dodao crno-bijeli šešir sa širokim obodom, Tihana je pukla k’o kokica.

“ Hoćeš mi, molim te  reći, što ja ovdje čekam !!?? ” – Ljubomorno je gledala u djevojku i naglo ustala iz naslonjača.

“ Sorry malena, uzmi u obzir da je 6 popodne, tako da sada imam posla. Ali, ako se još malo strpiš i opustiš, uskoro sam samo tvoj ! ”
 - Franko je namignuo modelu, a Tihani bacio prijekoran pogled.
“ A sada, budi dobra cura i uzmi kavu iz aparata. Aparat je u kuhinji, a to su ti druga vrata lijevo. ”
“ Imaš i mlijeka ? ” – Nadureno je pitala Tihana.
“ Sorry, nemam. “ - Nasmijao se Franko, dodirujući svoje bradavice. - “ Pogledaj u frižideru. Trebalo bi biti nešto kravljeg tamo ! ”

Kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je s fotografiranjem  modela.


Tihani nije bilo do kave, ali se svejedno uputila u kuhinju da malo raščisti misli.
Prva joj je bila, da pobjegne što dalje iz ove nesnosne situacije.

 " Frajer se ponaša kao da ja ne postojim. Sav se unio u tu blesaču, koja se krevelji po onom stolcu. 
Pa što ako kasnim, to je damski! Trebao je biti spreman samo za mene.
I kada je uspio dogovoriti drugi fotossesion ??!! U međuvremenu ?! Kojem međuvremenu ?? " - Tihani je bio poremećen metrički sistem u glavi.

Koliko je ona o Franku 'zgooglala, rijetko tko si je mogao priuštiti baš tog fotografa.

Imao je reputaciju zavodnika, čijem šarmu  nije mogla odoljeti ni jedna iole bitna zvjerka. Sam bira svoje aktove.

 Tihana je, od svega što je o njemu čitala, shvatila da frajer ne fotka puno, a obzirom da je pristao da dođe, očekivala je primjereniju dobrodošlicu, obojanu  crvenim tepihom na ulazu i s cvijećem u rukama, a ne ovo.

 “ Ignorira me već pola sata. ” - Tihana je, uz slim cigaretu, šljoknula svoju espressicu i gunđajući si u bradu odlučno krenula natrag u studio.

Svijetlio je samo jedan mali reflektor u kutu, iz nevidljivih zvučnika pjevao je Michael Jackson, a  fotograf  je šaputao s modelom.

Tihana je ponovno sjela u naslonjač i namjerno, s bukom, premještala jednu nogu preko druge.
Misteriozni model i Franko uopće nisu bili uznemireni Tihaninim prenemaganjem.


 Djevojka se polako dignula sa stolca i nježno poljubila fotografa u usta, pritom mu dirajući kosu, ležerno sakupljenu širokom gumicom. 
Franko je odložio fotoaparat na stolac i uhvatio djevojku za guzu.
 Tek sada je Tihana primijetila da je kučka bosa. 


“ Koja patuljčica, pozlit će mi ! ” – Tihana je nadmeno, u sebi raspredala, pogledavši s ponosom u svoje killersice.

Djevojka je obukla majicu, koja je do tada zaboravljeno ležala na dvosjedu, poslala poljubac Franku i krenula  iz studia.

“ Čekaj baby, otvorit ću ti vrata. ” - Elegantno se ponudio Franko.
“ Oo, hvala ti. ” - Slatko se nasmijala djevojka.

“ Bok ! ” - Nehajno je mahnula prema Tihani i izašla.

“ Sada ću se stvarno ‘zbljuvat' ! ” - Ljubomorno je pomislila Tihana. - " Bok! " - Procijedila je.

“ Čujemo se, ljubavi ! ” - Tihana je čula Frankov pozdrav.

“ Strašno !! ” - Razmišljala je. - “ Sigurno tako govori  svakoj ženi koju fotka.
 Meni je rekao “ malena ”, a uopće me ne poznaje. “

Ipak, odjednom joj je laknulo. - “ Sada ćemo konačno biti sami i on će me tretirati onako kako to i zaslužujem ! ”

Franko je ušao u prostoriju i protrljao ruke. - “ Evo me malena, sada sam samo tvoj, kao što sam i obećao. Čime te još mogu poslužiti ? Ali prije svega, reci mi, koliko imaš vremena ? ”

Franko je Tihanu uhvatio nespremnu. Obično je ona ta koja isplanira koliko vremena će s nekim provesti, ali večeras je bila potpuno slobodna.

“ Trebam biti na Jelačićevom placu u 9. ” - Slagala je, ne trepnuvši.
“ Odlično ! ” – Franko je opet zbunio Tihanu. - “ Piješ crno vino ? ”
“ Pa, da.. Ovaj, ovisi ! Koja je berba u pitanju ? ” – Tihana je podignula glavu. - “ Zar nećemo početi s fotossesionom ?! Obzirom da si se bunio jer sam kasnila, shvatila sam da ti se žuri ! ”
“ E pa, krivo si shvatila. ” – Franko je Tihani poklonio široki osmijeh, koji je otkrio lijepe, bijele i zdrave zube. - “ Prvo ću sada, s guštom, popiti čašu vina, ali bojim se da ta vrsta neće zadovoljiti tvoj ukus… ” - Značajno je pogledao u Tihanu. - “ … U vinima nisam posebno probirljiv. ” 

petak, 13. veljače 2015.

U ZAMCI " DOBROG ODGOJA"










U zamci  „dobrog odgoja“


Da li ste se ikada zapitali: „ Da li sam ja roditelj kakvog treba moje dijete? „

„ Kako ja i da li ja odgajam dijete koje me izabralo za roditelja? “

                                   „ I zašto ga odgajam JA, a ne moje biće, moje postojanje. „

U nastojanju da ispravno odgojimo dijete, obično podliježemo dobro ubrazdanim obrascima društvenog zakona.  Pa, tako je lakše i sigurnije.

Ako nešto krene naopačke, možemo bez osjećaja krivice kriviti društvo, karakter djeteta koje se ne zna ponašati i prilagođavati kao svi mi. Uvijek smo spremni  ponuditi si cijelu paletu svega što smo radili i radimo da to nezahvalno derište profunkcionira.

Ako se, kao bljesak, i na trenutak pojavi spoznaja o individui-djetetu, živom cvijetu, originalu, a ne plastičnoj imitaciji, momentalno je onesvijestimo da ne uzme maha i ne počne nas zbunjivati i remetiti nam naše ugodno spavanje unutar sigurnosti čopora (društva).

Cijelim svojim bićem dajemo poruku djetetu, bez obzira da li smo toga svjesni ili ne. Svaki udah i izdah to biće promatra i usvaja, upija kao spužva u svoje obrasce.

Naše žmirenje ne mijenja Istinu. Naša svijest mijenja svijet.

Strah ili Ljubav osnovna je postavka. Strah je suprotan od Ljubavi, a roditeljski odgoj nametnut od društvenih normi  i bez istinskog razumijevanja, napunjen je strahom, u naravno, različitim oblicima.

Budi dadilja.