Slava je pijesak
Roza Mici šeće zagrebačkim ulicama.
Paše joj što je sama, ali joj fali mama i njezina galama.
Obučena je u zeleni, vuneni kaput koji seže do vrha crvenih čizama.
Hladnoća, kroz koju se hrabro probijaju sunčeve zrake, usprava joj korake.
Dok prati lagano pomicanje svoje sjene, Rozi Mici naviru bliske uspomene.
- “ Tvoj čaroban glas me preplavio. Odmah sam tvoju pjesmu na ljestvicu stavio. “ - Dobroćudno se nasmijao urednik radijske emisije.
Nakon cjelojutarnje diskusije s cimericom, hoće li, ili neće, njezina pjesma izazvati lom, ispratila je mamu na aerodrom i došla na dogovoreni sastanak. Uskovitlane emocije uzimale su svoj danak. Počelo joj se vrtjeti u glavi od urednikovih izjava.
“ Sljedećih nekoliko tjedana tvoja pjesma će biti dio dnevnih najava. “ - Nastavio je obrazlagati.
Njoj se nastavilo vrtjeti. Urednik nije imao namjeru zašujeti.
“ Gospodine, molim Vas prestanite. “ - Prekinula ga je povišenim tonom.
“ Vidim, naoružana si bontonom. Nema potrebe da me oslovljavaš s gospodine. U našoj redakciji nikoga ne opterećuju titule ili godine. Možeš me zvati Mišel, ili Mišo, kako god. “
U tom trenutku se srušila na pod.
Roza Mici se nasmije tom nedavnom događaju.
Okrene se oko sebe i odluči uživati u zimskom ugođaju. Čvrsto omota crveni šal oko vrata i mahne u pravcu velikog ptičjeg jata. Osmjehne se plesu ogoljelih grana i zahvali na ljepotama dana. Pogledom pomiluje guste oblake i malo ubrza korake.
Ispred sebe ugleda telefonsku govornicu. - “ Mogla bi nazvati svoju mamicu. Baš me zanima kako se ovih dana snalazi u Parizu. “ - Promatra uspavano drveće i kuće u nizu. - “ Sve je kao na slici. “ - Pomisli i priđe govornici. Uđe, skine zelene rukavice i utipka broj.
“ Kako si, cvjetiću moj ? - Viknula je Jasna Mici.
“ Odlično, baš se lijepo grijem u govornici. Kako si ti, mama ? “
“ Malo mi je čudno biti ovdje sama. Fali mi što te nema da te svaki dan mazim, ali inače se odlično snalazim. Francuski sve bolje razumijem, a pričam kako znam i umijem. Stan je u odličnom dijelu grada. Sretna sam kao nikada do sada. Kako si mi ti, voljena kćeri ? Kako ti je u Zagrebu bez mene ? “
“ Baš maloprije su me obuzele uspomene, na onaj dan kad si otputovala. “
“ Dan kad si ludovala. Sjećam se kako ste ti i tvoja cimerica žustro raspravljale.“
Obadvije su se nasmijale.
“ Još uvijek mi je neugodno kad se sjetim kako sam pred urednikom pala u nesvijest. “
“ To je zato jer taj dan nisi ništa htjela jest’. “
“ Hvala ti još jednom, što si poslala moju pjesmu uredniku Mišelu. “
“ Uvijek promijeniš temu kad pričam o jelu. Ali, nek’ ti bude. Jako sam sretna što ti se tako dobri nastupi nude. Ponosna sam na tebe, ali molim te, pazi na sebe. “
“ Znam da me uvijek gledaš kao malu djevojčicu. Našla si mi lijep stan i dobru cimericu. Puno ti hvala. I molim te, ne brini, nisam više mala. Znam da ti falim. I ti meni fališ, ali se ne žalim. “
Roza Mici se nasmije. - “ Cimerica Smilja kaže da se odlično zabavila onu večer s nas
dvije. “
“ Kada ti je u planu povratak u Pariz ? “ - Jasna Mici se naceri i popravi svoj novi friz.
“ U proljeće. Već sad mogu vidjeti avion kako slijeće, a ti mi mašeš iza velikog stakla. Kad si se već te teme dotakla, kad se vratim ostaješ sa mnom, ili bi htjela imati svoj stan ? “
“ Zasad jedino znam da je Pariz moj ostvareni san. “
Jasna Mici se veselo nasmije. - “ Ovdje čak i zimi Sunce toplo grije. “
“ Pretjeruješ, mama. Živjela sam u Parizu godinama. U zimi je stvarno hladno. “
“ Ove zime je sve skladno. Danas malo pada kiša, ali ima puno sunčanih dana. Jutros sam šetala alejom punom šarenih kišobrana. Večeras opet idem van, tvoja stanodavka Gigi me vodi u svoj omiljeni restoran. “
“ Baš sam ljubomorna na provod koji te čeka s njom. Ja večeras idem pjevat’ u studentski dom. “
“ Pa to su divne vijesti. Svi ćemo se lijepo provesti. “
“ U pravu si, mamice. Volim te. Idem sad doma popiti jedan vrući čaj. “
“ Volim te kćeri i šajem ti veliki zagrljaj. “
Roza Mici poklopi slušalicu i izađe na ulicu.
Hoda prema iznajmljenom stanu i razmišlja o jučerašnjem danu.
“ Nešto mi u Mišelovoj priči ne štima. “ - Zamišljeno klima.
- “ Ponaša se kao pravi menadžer, uvijek mi pokazuje najbolji smjer, dogovara gaže, ali ipak mi se u toj priči nešto ne slaže. “ - Duboko uzdahne i podigne ovratnik na zelenom kaputu.
- “ Možda me živcira njegov prejak angažman na mojem putu ?! Definitivno mi smetaju njegove upadice. “ - Roza Mici skine rukavice. Osjetila je vrućinu u rukama.
Osmjehne se svojim slatkim mukama. - “ Sve što trebam osjećati je zahvalnost. Uvijek sam sanjala ovakvu budućnost. Svi poslovi koje sam radila vodili su me do sadašnjeg stanja. Bila sam od makovog zrna manja. Sad, kad sam na putu prema slavi, ja prevrćem gluparije po ludoj glavi. “
Stane na semaforu i okrene se prema mirisnom boru.
“ Ti me razumiješ, zar ne ? Podnosiš i hladnoće i vrućine.
Vidiš i čuješ sve, a ne miješaš se. Otpuštanje je pravo rješenje. “ - Roza Mici zadovoljno mahne boru. U tom trenutku upali se zeleno svjetlo na semaforu. Ona se okrene i nasmiješeno krene.
Sunčeve zrake obasjaju njezin kaput i svjetlo na semaforu u jedinstvenom, skladnom koloru.
“ Ćao šećeru ! Skužila sam te na semaforu. “ - Cimerica Smilja je raspoloženo dočekala Rozu Mici u njihovoj ulici. - “ Blistaš kao dijamant među ogledalcima ! Tebi kao da ne smeta što je zima. ‘Ajde, pričaj mi što ima ? “ - Smilja zagrli Rozu Mici.
“ Pričat ću ti, ali ne na ulici. “ - Roza Mici se nasmije i poljubi Smilju u obraz. - “ Ako sam ja dijamant, ti si moj odraz.
Ušle su u stan. - “ Imam savršeni plan. Ja ću pristaviti vodu za čaj, a ti mi pričaj. “ - Smilja se nasmije.
“ Kako si znala da mi se čaj pije ? Stvarno smo povezane ! Baš sam sretna što mi nisi samo cimerica, nego i odlična prijateljica. Danas je sve odlično. “
“ Više nego obično ? “ - Smilja namigne.
“ Znaš koliko me šetnja digne. Ušla sam u raspravu sa svojim umom, a nakon toga sam odradila sastanak s razumom. Najviše o tome što sam svaku obavezu koju nisam htjela, prebacila na Mišela. Shvatila sam da čupam korov, pa ga opet sadim. Trebalo mi je nekoliko sati da shvatim što radim. To je bilo to, uglavnom. “
“ Znači, bojiš se postati slavnom. “ - Smilja je klimnula glavom. - “ Uhvatio te zvjezdani sindrom. “
Prasnule su u smijeh.
“ Biti slavan je zapravo peh. “ - Roza Mici se zavali u fotelju.
“ Imam jednu, posebno veliku želju. “ - Smilja spusti na stol dvije šalice iz kojih se pušilo.
Začule su teške korake u hodniku, a zatim kako se nešto srušilo.
“ Ne brini Smilja, sigurna sam da Mišel dolazi ! Sigurno je zapeo na tepih stazi i srušio stalak za cvijeće. “
“ Zanimljivo je kako se nespretno kreće, a u poslovima uvijek ima sreće. “
“ Nije to samo sreća, on ima poslovni senzibilitet. Vidiš kako je mene u par mjeseci dignuo u zvjezdani svijet. “
Roza Mici se digne s fotelje i krene prema vratima, pa ih otključa. - “ Dragi Mišel, čula te je cijela kuća. “ - Nasmijala se na upitni Mišelov pogled i njegovo znojno čelo.
“ Mislim da je sve osim zdjele za cvijeće cijelo. “ - Mišel se odmah počeo ispričavati.
- “ Noćas sam kasno išao spavati. Nekako sam mamuran. Čudan mi je cijeli dan. Stvarno mi je žao što sam razbio zdjelu. Obećajem da ću donijeti novu i cijelu. “
“ Sve je u redu, ne brini. Sada lijepo kaput i cipele skini. Opusti se. Skini i rukavice. Jesi za čaj, ili da nam skuham kavice ? “ - Roza Mici uzme papuče i stavi ih ispred Mišela.
“ Uvijek si razigrana i vesela. Zbog toga zaslužuješ svu moguću slavu. Mogao bi popiti jednu jaču kavu. “ - Mišel se nasmije.
“ Baš mi se kava pije. “ - Pomiriši šalicu na stolu i sjedne pored Smilje. - “ Kakvo je to bilje ? “
“ To je kamilica. Paše mi više nego kavica. Hoćeš možda probati ? “
“ Ne bi, hvala ti. Vjerujem da je zdrava, ali meni sad treba jedna jaka kava. “
Roza Mici izađe iz kuhinje. - “ Spremna je, baš kakvu ti voliš. Pošećerit ću ti je, ako dozvoliš. “
“ Naravno, ali molim te, bez mlijeka. “
“ Večeras nas divna zabava čeka. “ - Smilja se veselo nasmije.
“ Da, baš se veselim što ću provesti večer s vas dvije. Što planirate obući ? Ja ću se svakako presvući. “
Smilja pogleda Rozu Mici. - “ Baš sam o tome počela pričati svojoj cimerici. Imam goruću želju da večeras obadvije obučemo haljine, pa neka studoši sline. “
“ Odlično ! Stalno gledam djevojke u hlačama i to postaje jednolično. Bit ćete pravo osvježenje za moje oči. “
Smilja rasplesano poskoči. - “ Što ti Roza Mici kažeš na to ? “ - Smilja zagrli prijateljicu i pogleda je vragolasto.
“ Kažem da sam stavljena pred gotovu stvar, ali kad je tako, idemo prvo zaviriti u moj ormar. “ - Roza Mici povuče Smilju za rukav.
“ Bravo djevojke, odličan stav. “ - Mišel zadovoljno zaplješće.
“ Slobodno nam dođi češće. Kod nas je uvijek ovako zabavno. “ - Smilja koketno pogleda Mišela i dodirne ga lagano.
“ ‘Ajde smutljivice, idemo izabrati haljinice. “ - Roza Mici zapleše prema ormaru.
“ Da najprije obučem ovu novu, ili staru ? “ - Pokaže Smilji dvije haljine.
“ Ovu ne ! “ - Mrko pogleda Smilju kad je izvadila dugačku, bijelu. - “ Ne pjevam na selu. Zamisli me u ovoj haljini ispred hrpe studenata. “
Smilja se nasmije i nasloni na vrata. - “ Obuci novu.
U staroj me podsjećaš na mudru sovu. “
“ Baš lijepo ! U noj sam provela cijelo ljeto. Bila sam sigurna da mi super stoji siva boja. “
“ Volim te, jer si uvijek svoja. Kombiniraš odjeću najluđe od svih cura koje znam. “
“ Hoćeš reći da ponekad pretjeram. “ - Roza Mici se naceri.
“ U najvećoj mogućoj mjeri. “
Počele su se neobuzdano smijati.
“ Nadam se da će dvoranu dobro ugrijati. “ - Roza Mici dotrči do Mišela u lepršavoj, ružičastoj haljinici. Prednji dio haljine je do koljena, a stražnji se vuče po podu.
“ Zasjenjuješ i zvijezde na nebeskom svodu ! “ - Mišel zadivljeno prati linije Roza Micine haljine.
“ Evo me ! “ - Smilja došeta, kao prava koketa, u pripijenoj crnoj haljini s bijelim točkama.
“ Pa, ja sam večeras pratioc najljepšim mačkama ! Smilja, fantastičan izbor. “
“ Ne izgledam kao božićni bor ? Možda da skinem naušnice ? “
“ Ni slučajno, baš ti prekrasno uokviruju lice. “ - Mišel srkne gutljaj kave.
“ Da obujem zelene, ili plave ? “ - Roza Mici im pokazuje svoje cipele.
“ Ja ću bijele. “ - Smilja zamahne svojom gustom, plavom kosom kroz zrak. - “ Mišo, ti si visok i jak. Molim te, spusti mi ovu kutiju s ormara. “
Mišel skoči s trosjeda i pogleda Smilju s puno žara. Iznenada izgubi ravnotežu i ispruži ruku, koja završi na Smiljinom struku.
Obadvoje pocrvene i odmaknu se.
“ Evo kutije ! “ - Mišel je spretno spustio kutiju sa Smiljinim cipelama, crven do tjemena. - “ Idem se sad doma presvući i vidimo se za sat vremena. “
Čim su ostale same, Smilja se nasloni na prijateljičino rame. - “ Roza Mici, ja sam zaljubljena. U trenutku kad me dotaknuo, bila sam totalno izgubljena. “
“ Moram priznati da si me iznenadila. Bila si koketna, ali s puno stila. “
“ Ne znam što me spopalo. Odjednom mi se sve na njemu dopalo. I miris koji nosi i sijede vlasi u kosi i boja njegovog baritona i to što je nespretan poput slona. “
“ Želim ti da vaša ljubav procvjeta. Želim vam svu sreću svijeta. Uživaj u svakom trenutku zaljubljenosti. Cijelim bićem, do kosti. “
“ Hvala ti, prijateljice ! “ - Smilja utisne poljubac Rozi Mici u lice.
Točno za sat vremena, Mišel se vratio u crnom odijelu.
“ Donio sam vam novu zdjelu. “
“ Jako si pažljiv, puno ti hvala. “ - Smilja je od sreće sjala.
“ Možemo odmah krenuti, da dođemo što prije. “ - Roza Mici se nasmije.
“ Idemo odmah, da. “ - Istovremeno su rekli Mišel i Smilja.
“ Da li ja sanjam, ili je ovo zbilja ? “ - Roza Mici kroz odškrinuta vrata svlačionice gleda u prepunu dvoranu. Slike s njezinih nastupa nižu se na velikom ekranu.
“ Izlaziš za šest minuta. Sve je spremno, ne trebaš oko ničeg biti zabrinuta. “ - Mišel nasmijano pogleda Rozu Mici u oči.
Ona razigrano skoči. - “ Nisam nimalo zabrinuta, nego iznenađena i dirnuta. Dvorana je puna ljudi, kao da se besplatni sladoled nudi. “ - Roza Mici zagrli Mišela.
“ Omogućio si mi ono što sam oduvijek htjela. Hvala ti ! A sad, idem pjevati. “ - Roza Mici cmokne Mišela u obraz, provjeri u ogledalu svoj odraz i krene na pozornicu.
Osmjeh joj se razlije po licu. - “ Bok svima ! Oduševljena sam što vas toliko ima. Večeras slavimo život kroz pjevanje i ples. Večeras je urnebes ! “
Dvoranom se prolomi gromoglasan pljesak.
“ Slava je pijesak. “ - Roza Mici zapjeva prve stihove.
“ Šetač kroz snove, magičan znak, pjesmom me zove
Visoko me nosi na krilima slobode
Letim kroz visine i duboke vode
Sanjam o šetaču i magičnom znaku
Letim prema Suncu, diram svaku zraku
Slava je pijesak, šetač kroz snove
Magičan znak
Pjesmom me zove
Gledam u dubokoj i plitkoj vodi
Furaju me zabave i ludi provodi
Magičan znak
Pjesmom me zove ! “ - Roza Mici duboko se nakloni oduševljenoj publici.
“ Ja sam Roza Mici i zato ćemo sada svi zajedno otpjevati pjesmu, Vjeruj mamici “.
Kroz prigušena svjetla na pozornici i aplauz koji se počeo stišavati, Roza Mici počne pjevati. - “ Tvoja ljubav je, beskrajna i čista, tvoja Duša zna, kao Sunce blista. “
A publika s njom. - “ Ponekad braniš se, osmjehom i šutnjom, bacaš sve, s gađenjem i ljutnjom
Ali Kad se smiješ, rađaju se svjetovi
Kad mi srce griješ, otvaraju se cvjetovi.. “
U tom trenutku, visoki mladić skoči na pozornicu i pokloni Rozi Mici crvenu ružicu. Pogledali su se i nasmijali jedno drugome.
“ Ali Kad se smiješ, rađaju se svjetovi
Kad mi srce griješ, otvaraju se cvjetovi. “
Kraj
Nema komentara:
Objavi komentar