Moja mama je ljubavnica
nebeskog svoda.
Ona danas bezbrižno po oblacima hoda.
Osmijeh joj ne
silazi s lica dok gleda jato raznih ptica.
Mama je na Zemlji ostavila dubok umjetnički
trag.
Dizajnerski poziv najviše joj je drag.
Dok me vodila u
Malu školu, pazila je da mi ne ispriča
istinu golu.
Uvijek je priče oblačila u jastučiće.
Nije htjela da me kasnije, u drugoj školi, nečiji
postupak prejako zaboli.
Zahvaljujući mojoj
mami, posvetila sam mladost drami i glumila u srednjoj školi.
Danas pišem pjesmu koju samo mama voli.
Marija Bernardica Matijašić Mikulec : " Smij se dok te rebro ne zaboli ! "
