Žirafa
Zebra
Kobra
Sova
U vrtu punom
prekrasnih boja, šetale su Žirafa i Zebra koja nije bila baš sasvim svoja.
Kobra je promolila glavicu van i krenula u dućan.
U nekoliko dugih koraka, dvije prijateljice
došle su do zmije.
„Čule smo da nam
se Sova smije.“ –Rekle su Kobri u istom trenu.
Zmija je osjetila da imaju tremu.
Žirafa „Gdje ćeš ti dočekati Novu?“
Kobra
„ Valjat ću se u svom rovu.“
Zebra (uzbuđeno) „ A
nas dvije sjedit ćemo na na krovu.“
Kobra
„'Ajde da pitamo Sovu!“
Žirafa
„Može.“
Kobra (poluglasno) „Samo da ne iskoči iz kože.“
Zebra „Ej ti
buljava?“
Sova
„Izvoli majstore.“
U tom trenutku Žirafa pogleda Zebru, izdube joj se vratne
bore.
Žirafa „Zebra je ova, ženskog je
roda.“
Kobra „Ova
Zebra ženski čak i hoda.“
Zebra „Hodam onak' kak' nameće moda.“
Sova „Nego, ekipa htjeli ste me pitati nešto?“
Zebra „Gdje čekaš Novu, reci ak' ti nije teško?“
Sova „Novu ne čekam,
ona čeka mene.“
Žirafa
(iskolačenih očiju) „Napuhano kriještiš da zebre nisu žene!“
Kobra (smijuljeći
se) „Mudra si Sovuljago, posadila si
sjeme.“
Sova Žirafi „Nisam to rekla
dugonogi stvore.
OVA Zebra je muško.
Ako lažem, nek mi se grane otvore.“
Sova Zebri „Rekla sam da si ti dečko i još na grani
stojim.“
Zebra „Ali ja Novu kao žena
brojim.“
Žirafa Sovi „Sad ćeš nam još
reći da ja ne postojim.“
Sova „Vrijeme je da krenem, huk me
zove.
Postojani i sretni budite za sve izazove
Nove.“
Sova je odletjela
u miru. Letjela je visoko, ostavljajući
družbu kao točkice na leptiru.
