MODERNA PEPELJUGA #12

Tihana je cijelo jutro tumarala po stanu. Tata se rano probudio i otišao na posao, a ona više nije mogla zaspati. Prešetavala se od sobe do kuhinje, od ormara do terase. Mijenjala je muziku svakih pet minuta. Nikako nije mogla sabrati vrludave misli.

Sjela je na trosjed i zagledala se u kolaž, na koji se Đurđica jučer zapalila.

Odlomci jučerašnjih scena i maloprijašnji razgovor s Davorkom, vrtjeli su se u ubrzanom ritmu po njezinoj glavi.

„ .. Rekla mi je da se možemo vidjeti sutra. Sutra ! Do sutra ću izludjeti ... Meni je savjetovala da idem spa't, dok ona sada negdje tulumari s Đurđicom... Uvijek je s tom balavom beskičmenjakinjom.. Baš ih briga kako sam ja... ... kako se osjećam nakon saobraćajke ... i pada na dupe pred hrpom ljudi... ispred Frankovog fotića... “

Odjednom ju, kao grom, ošine sjećanje na autora kolaža.

„ ...dok ti se ne da razmišljati, nemoj razmišljati ni u ludilu... “

„ Taj frajer je bio u pravu !  Totalno ! Neću razmišljati ! Dosta. “

- Odlučila je i otišla u kupaonu.

 Uzela je tabletu plivadona i popila ju s velikom čašom vode.

Zapalila je cigaretu i duboko povukla dim.
 Počela je kašljati.

„ Nikako ne mogu razumjeti, zašto je Davorka takva bitch prema meni... “ - Nervozno je koračala prema kuhinji.

Otvorila je ormarić i izvadila teglicu s medom.

„ Zapravo, neprestano mislim na Franka. “  - Izmučeno si je priznala.

„ Fljop ! “  - Čula je smartphone iz sobe.

Otapkala je u novim bijelim japankama prema izvoru zvuka, dok je lizala med s prsta.

„ Odvratno ! “ - Ljutito je vrisnula, gledajući u Davorkinu objavu.

 S fotografije se smijala Đurđica iz polja žutog cvijeća.

 

„ Ne vjerujem ! “ - Uzviknula je Đurđica, gledajući u veliku metalnu žlicu, na ulazu u Koprivnicu. - „ Kak je velika.. “

Cesta je bila prazna.
 Davorka je jako polagano vozila, da priušti Đurđici što duži pogled na bazen u kojem stoji žlica.
 Oglasio joj se mobitel.

Pogledala je u ekran i glasno se nasmijala.
 Na trenutak je zastala, pa se opet nasmijala i dlanom lupnula  Đurđicu po natkoljenici.

„ Imam ju ! “

„ Ovo je super ! “ - Đurđica je bila u ekstatičnom delirijumu.
 Još uvijek se divila žlici.

„ Jesi li me čula gđice Đurđice ?!? “

„ Da.. Ne. Sorry, kaj si rekla ? “

„ Tihana je komentirala fotografiju koju sam maloprije objavila. “

“ Da ? Koju ? “

„ Onu na kojoj si ti. “ - Davorka je, smijući se, zaustavila auto ispred semafora i pročitala glasno Tihanin komentar.

„ Meni ovaj Tihanin komentar uoće nije smiješan. Kaj je tebi ? “
 - Namrgodila se Đurđica.

„ Hej, nema frke darling. Maloprije sam ti rekla da ju imam. “ 
 - Davorka ju je pogledala i namignula.

„ Ne razumijem. Kak ju možeš imati ? “

„ Ne kužiš ... Nemam Tihanu, imam pjesmicu/brojalicu za Tihanu.

ZA VEGETU JEDNA SUHA ŽLICA

TIHANA JE NAŠA MALA ZLICA

...Hm.. Možda je ipak bolje da pjevam neznalica, umjesto zlica.
 Ha ? “

„ Aha, više mi se sviđa neznalica. “ - Odobrovoljeno je rekla Đurđica i počela se smijati.
 Davorka joj se pridružila.

„ Slušaj dalje... “ - Rekla je Davorka između dvije navale smijeha.

- „ ...Ovo je bomba...

ŽLICA JE SUHA, SPREMNA ZA VEGETU

TIHANA VOLI FRANKA NAJVIŠE NA SVIJETU “

Đurđica se naglo prestala smijati. 
 Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo.

Franko je istuširan i svjež izašao iz kupaonice. 
Pogledao je na veliki, okrugli sat na zidu sobe.

„ Imam tri sata slobodnog vremena prije odlaska na modnu 
reviju. “ - Zadovoljno je protrljao ruke.

Spustio je rolete.
 Pritisnuo je tipku na stolu.
 Mnoštvo malih bijelih i zelenih lampica obasjalo je prostoriju. Okrenuo je ekran na stolu prema dolje. 
Pustio je ambijentalnu muziku.
 Klimnuo je glavom i uzeo olovku u ruku. 
Počeo je pisati u veliku bilježnicu.

U trenucima ugodnog transa, jedna ideja je slijedila drugu.

Nakon sat vremena, zastao je i polako spustio olovku.

Dignuo se iz naslonjača i protegnuo mišićave ruke.
 U tom trenutku, crna majica koju je imao na sebi dignula se i otkrila čvrst, dlakav trbuh.

„ Zaslužio sam mali odmor. “ - Pomislio je i nasmijao se.

Još jednom se protegnuo. 
 Sjetio se Tihane.

Prošao je zamišljeno kroz svoju dugu kosu. 
Izvadio je gumicu iz džepa i vješto obuhvatio kosu u pundžu.

„ Mala je prava terminatorica. Ubojica dječjeg lica... “ - Mahnuo je glavom i krenuo prema kuhinji.

„ Hvala Vam gospodine ! “ - Đurđica i Davorka su u istom trenutku zahvalile ljubaznom muškarcu, koji se ponudio da ih zajedno fotografira.

„ Fotoaparat je namješten. Samo klikajte. “ - Davorka mu je pokazala gumbić i zagrlila Đurđicu.

„ Djevojke, hvala vama ! Vaše oduševljenje ovim kvartom me razgalilo. “ - Nasmijao se muškarac i počeo klikati.

„ Recite mi molim Vas još jedanput, kako se zove ulica u kojoj smo sad ? “ - Pitala ga je Đurđica.

„ To je ulica Tome Blažeka. Našeg pjesnika i pisca. “ - Ponosno je rekao. 
Vratio je Davorki fotoaparat.

„ Hvala još jedanput za fotkanje ! “ - Rekla mu je Davorka. 
 „ Inače, vozikajući  se kroz koprivničke ulice, frendica i ja složile smo se da je ova ulica nepobitno najljepša. “ - Nasmijala se.

„ Slažem se cure, ali ne samo najljepša.. Tu je mir. Čuješ  samo ptičice. “ - Dodao je gospodin i dignuo glavu prema krošnji jednog drveta.

„ Da, to je istina. “ - Nasmijala se Đurđica, uživajući u cvrkutu ptica. - „ Vi živite u blizini ? “ - Pitala ga je, dok je pogledavala u cvijeće raznih boja i vrsta i friško pokošenu travu u obližnjim dvorištima.

„ Da. Imam to zadovoljstvo posljednjih četrdesetak godina. Lijepo nam je. U centru smo, sve je nadohvat ruke. Škole, dućani,
 bolnica. “ - Nasmijao se i mahnuo rukom.

„ Fakat super ! “ - Rekla je Đurđica i klimnula muškarcu.

„ Odlično zvuči. “ - Davorka je  koraknula prema njemu. - „ Nego, imate možda još malo vremena za nas ? “

„ Ah. Draga djevojko, toliko ste simpatične da možemo i kavu popiti. “ - Nasmijao se.

 „ Voljela bi da bacimo zajednički selfie ! “ - Davorka se nasmijala i stavila ruku na muškarčevo rame.

„ E, sad si me zbunila. Zajednički sef ? ... Da ga bacimo ? “

Davorka i Đurđica su prasnule u smijeh.

„ Svašta ćete naučiti od moje frendice, dragi gospon ! “ - Đurđica je mahnula prema Davorki.

„ Oprostite, nespretno sam se izrazila. Zajednička fotografija.. Nas troje ... “ - Davorka se počeškala po vrhu glave.

„ Aha, hahaha ! Znači ne bacamo senf, nego se slikamo. Odmah mi je lakše. “ - Muškarac je prošao rukom preko čela i šaljivom kretnjom odglumio otiranje znoja.

„ Kaj velite, da stanemo na sredinu ulice dok se fotkamo ? “ - Pitala ga je Davorka, cereći se.

„ Zakaj ne ? Auti nam ne budu smetali, ako te to brine. U ovoj ulici promet je minimalan. Mi stanari i naši gosti. “ - Namignuo je.

„ Savršeno. “ - Rekla je Davorka, uhvatila Đurđicu za ruku i napravila s njom nekoliko koraka.

 „ To je to. “ - Pogledala je pozadinu i zadovoljno klimnula.

 „ Vi gospon pored Đukice, a ja do Vas ! “ - Namjestila je fotoaparat i počela klikati u njihova nasmiješena lica.

„ Prekrasno ! “ - Muškarac je klimao gledajući fotografije. - „ Ja sam počašćen. “

„ Mogu Vam ih poslati mailom. „ - Ponudila mu je Davorka.

“ Kak molim ? “ - Zbunio se čovjek.

„ Imate mail adresu ? “ - Ubacila se Đurđica.

„ Imam adresu, naravno. Tu gdje sada stojimo. Već sam vam rekao da živim u ovoj ulici... “

„ To sam razumjela. Mislila sam na internetsku adresu. Mail. “   
- Objasnila mu je Davorka.

„ Aaaa..mail.. Da, ima moj sin mail. Hmmm... Ne znam na pamet, doma imam zapisano... “

„ Nema frke.. Bu'te mi napisali svoje ime i prezime, pa Vam slikice pošaljem poštom. „ - Davorka je izvadila iz ruksaka blokić i olovku.

„ Osvježile ste mi dan. “ - Rekao je muškarac, pišući adresu.

„ Ako su svi Koprivničanci tako gostoljubivi, imate
 obožavateljicu. “ - Namignula mu je Davorka.

„ Dvije obožavateljice... Koje bi s Vama rado popile kavu, ali prijateljica mi je napomenula da će mi pokazati koprivničko
 jezero. “ - Nasmiješila se Đurđica i pružila muškarcu ruku.

„ O da, svakako moraš vidjeti našu Šodericu. Kavicu ćemo popiti kad drugi put dođete. “ - Veselo je rekao i rukovao se s Đurđicom.

 „ Dogovoreno. “ - Rekla je Davorka i rukovala se s ljubaznim čovjekom.

„ Kakav predivan dan. Darling, hvala ti na ovom izletu još jednom i opet. “ - Đurđica je cmoknula Davorku u desni obraz.

Vozile su se prema Šoderici.

„ Đurđice, moram te nešto pitati. “

„ Pitaj me Dadice. “

„ Što te toliko oneraspoložilo kad sam ti pročitala Tihanin 
komentar ? “

„ Molim ? Dodaj mi svoj mobitel na trenutak. “ - Đurđica se namrštila i pružila ruku.

Davorka joj je dala mobitel.

Đurđica je pronašla objavljenu fotografiju i počela glasno čitati.

Unatoč  štetočini na uljanoj repici, redovitim suzbijanjem riješit ćemo problem.

P.S.  Stoka mora jesti

Bez riječi je vratila Davorki mobitel.

„ Nemoj misliti da meni nije odvratan Tihanin komentar. “ - Rekla je Davorka i stavila mobitel u džep.

„ Ne osjećam se nimalo ugodno sa spoznajom da će hrpa ljudi vrištati od smijeha na njenu dosjetku. Jednostavno je rasturila čaroliju... “ - Tužno je rekla Đurđica i na trenutak zatvorila oči.

„ Fakat sorry, kaj sam za žuto cvijeće mislila da je lan.... Nikako mi ne paše što se tako lijepo cvijeće zove, uljana repica. Tihanina jedina prednost koju je odmah iskoristila za sprdanje... " - Davorka je uperila prst na lijevu stranu. - " Pogledaj prema tamo ! “

„ Isuse Bože ! Ogromno je. “ - Đurđica je otvorenih usta gledala u jezero. - „ Pa, nismo se vozile ni pet minuta.... Kako je lijepo ! “

„ Trebalo nam je točno... “ - Davorka je pogledala na sat u autu.  
 „ Deset minuta ! Idemo do motela. Tamo ću sparkati auto, pa ćemo prošetati. “ - Odlučila je pustiti Đurđicu da uživa u razgledavanju turističkog mjesta.

 „ Imam intenzivan osjećaj da ju ne muči Tihanin komentar. Možda malo.. Nešto je drugo problem.. ali, zašto mi ne želi reći o čemu se radi ?!?... “ - Razmišljala je, vozeći prema centru naselja.

„ Mogu ja to ! “ - Tihana je, hrabreći samu sebe, odlučno uzela posteljinu s kreveta na kojem je spavao njezin otac i odnijela ju u malu prostoriju pokraj kupaonice.
 U prostoriji je bio visoki ormar, veš-mašina i stol za peglanje. Ugurala je u veš-mašinu dvije velike plahte, jastučnicu i ručnik.

Čekirala je priručnik i uspjela uključiti mašinu.

Čekajući da se veš opere, čupkala je obrve u kupaonici.
 Primijetila je da joj se lak na dva nokta malo oštetio.

„ Pa, nisam valjda gluplja od Nataše ! “ - Namrštila se. 
Sjetila se preciznosti jedne od svojih stručnjakinja za nokte i uzela crveni lak iz ormarića.

Pažljivo je lakirala nokte.

 Kada je nanijela drugi sloj laka, zadovoljno je gledala u djelo svojih ruku.

„ Hu,hu,huuu... “ - Puhala je u nokte.

Nestrpljivo je mahala rukama, da se lak brže osuši.

Veš-mašina je završila s pranjem.

Uzela je košaru i ugurala u nju svježe oprani veš.

Otišla je na balkon, sretna što se sunce konačno pojavilo.

Shvatila je da ne zna gdje stoje kvačice.

„ Mućni glavom.. Gdje bi Katica mogla držati kvačice za veš ? “ 
 - Glasno se upitala.

„ U frižideru ! “ - Začula je podrugljivi Frankov smijeh u svojoj glavi.

„ Marš ! “ - Otjerala ga je iz svojih misli i otišla u prostoriju s veš mašinom. U visokom ormaru na zadnjoj polici je ugledala kvačice.

Pobjedonosno se vratila na balkon.

Uzela je veliku plahtu.

„ Fuck ! Kako ću je sama objesiti ? Što ako mi padne ? “ 
- Pogledala je u vrt.

Dolje je, uz veseli žamor, nekoliko žena plijevilo oko grmova kadulje i ružmarina, a nekoliko žena je sadilo sezonsko cvijeće.

„ Uf ! “ - Tihana je hrabro uzela plahtu i namjestila ju na štrik.

Shvatila je da su joj kvačice predaleko.

Bijesno je sakupila plahtu i otišla uzeti kvačice.

Kada je konačno sav veš bio obješen, zadovoljno se vratila u sobu.

Osjećala se fantastično.

Uzela je cigaretu iz kutije i s guštom zapalila.

Gledala je kroz prozor kako vjetar pleše s plahtama.

Pogledala je u nokte.

„ Fuuuj ! “ - Sablažnjeno je gledala u uništeni lak.

MODERNA PEPELJUGA #11

Franko je nakon poziva, počeo pripremati u veliku torbu sav potreban „alat“ za fotossesion. 
Nazvala ga je poznanica, moleći ga da dođe na modnu reviju.

Zadovoljno je pogledao u torbu, zakopčao ju i krenuo u kupaonu na tuširanje.

Davorka se koncentrirala na upravljanje vozilom po vijugavim cestama.

Razigranost koju je osjećala vozeći prema cilju, nije ometala njezine šoferske reflekse.

Đurđica je uzela blokić i olovku iz male torbe i počela nešto pisati. Svakih nekoliko trenutaka, pogledala je kroz vjetrobransko staklo auta.

„ Sunčeko nam je danas odlučilo obasjati put. “ - Đurđica je veselo približila glavu otvorenom prozoru.

„ Kak' sve lijepo miriši ! “ - Kosa joj je vijorila, a oči su joj se ispunile suzama.

„ Prekrasno, da... kaj si to pisala ? “

„ Ma, svaštarila sam... i sjetila sam se da moram zašiti gumbe na krevetnini, pa da ne ode u zastaru... “ 
- Đurđica se nagnula i pogledala Davorku. - „ A gdje nas ti to voziš ? Već smo dosta daleko od Zagreba... “

„ Strpljenja, jarebice. Još malo... “ - Nasmiješeno ju je pogledala kroz sunčane naočale.

 „ Jupiiiiiiii ! “ - Smijući se, Đurđica je gurnula ruke kroz prozor.

     

„ To je to... “ - Davorka je lupnula lijevom rukom po volanu i počela usporavati. 
Zaustavila je auto pokraj ogromne livade, sretno se cereći.

„ Woow ! Kakvo je ovo žuto cvijeće ? “ - Đurđica je uperila prst u nepregled žutila. - „ Kak ga puno ima ! Podsjeća me na more, samo žute boje. “ - Začuđeno je gledala u livadu.

Davorka je izašla iz auta i u tri skoka ga obišla. 
Otvorila je desna vrata. - „ Izlazi van, o divna djevojko. Kaj čekaš ? “

Đurđica se prenula i veselo ciknula. - „ Hvala ti Dadice. “

Davorka je skinula sunčane naočale i nekoliko trenutaka zbunjeno gledala u Đurđicu.

„ Ovak' me zove samo moja mama. “ - Uzdahnula je i nasmiješila se.

Zagrlila je svoju prijateljicu, a onda se odmaknula, nagnula u auto i uzela ruksak.

„ Sorry, nisam uopće razmišljala. Smeta ti ? “

Davorka je izvadila fotić iz ruksaka i vraćala ruksak natrag u auto.

„ Kaj ? “ - Pitala je, namještajući fotić.

„ Pa, da te zovem Dada. Ti mene često zoveš Đukica. “

„ Opa, nisam znala da ti smeta što ti se ponekad obraćam s Đukice. Ti mene možeš zvati kako god 
hoćeš. " - Davorka je dignula glavu i sa smijehom u očima pogledala u namrštenu Đurđicu.

„ Super... “ - Đurđica ju je vragolasto pogledala. - „ Hvala ti što si me dopelala na ovo prekrasno mjesto, draga moja kravo ! “ - Nacerila se Đurđica i potrčala livadom. 
„ Odlično iznenađenje !!! “ - Razdragano je skakutala.

„ Mislim da se zove lan. “ - Viknula je Davorka za njom.

„ Kak ? “ - Đurđica se zaustavila i nagnula nad cvijeće.

„ Lan... Nisam ziher... “ - Slegnula je ramenima i počela klikati.

„ Predobro iznenađenje .... Sunce gore, sunce dolje... Plavo nebo, ti i ja... i priroda... “ - Đurđica je počela plesati. 
Podignula je rukama kosu i pogledala u daljinu.

„ Tak' ostani !...Odlično.... “ - Zamolila ju je Davorka i nekoliko puta kliknula. - „ Nego, Đukice, ovdje sam stala zbog fotkanja... A do ciljanog iznenađenja nas čeka još cca petnaest minuta vožnje... “ - Rekla je i namjestila objektiv fotića prema sebi.
 Široko se nasmijala i kliknula.

„ Ajooj, Darice, Darkerice, ne mogu više. Znatiželjna sam previše. “ - Cvilnula je Đurđica.

„ O.K., reći ću ti, ali prije nego ti otkrijem gdje te vodim, reci mi, da li tvoja mama kuha juhu od povrća ? “

„ Da. “ - Zbunila se Đurđica.

„ Odlično. Znaš možda, koje začine stavlja ? “

„ Luda si...Stavlja sol, biber i... chilli con carne. “ 
- Smijala se i upitno pogledala u frendicu.

„ Uf ! Onda ništ'.. “

„ Daj ne njajke. Kak sad ništ' ? Zašto si me to pitala ? Inače, i ja kuham juhu. “ - Đurđica je zaigrano gurnula Davorku, a ova je instinktivno dignula ruke i izgubila ravnotežu. 
Sjela je u cvijeće.

Đurđica joj je uzela fotić iz ruke i počela klikati.

Smijale su se.

Davorka je ležala na leđima i tresla se od smijeha. Đurđica je jedva držala fotić.

„ Dobro... “ - Rekla je Davorka, dolazeći do daha. - „ Kaj ti stavljaš u juhu ? “
„ Pa, ovisi. Najčešće stavim vodu ! “

Opet su prasnule u smijeh.

„ Đurica, nagradno pitanje je, koje začine stavljaš ?! “

„ Sol..vegetu... suhi peršin...papar..I.. to je to. “

„ Ehehehe, tu sam te čekala. Vodim te u posjet gradu, u kojem je tvornica neodoljivog začina. “ - Slavodobitno ju je pogledala.

„ Ne vjerujem da ćemo za petnaestak minuta biti u Tuzli... ili, još bolje, na Pagu. “ - Rekla je Đurđica, gledajući s nerazumijevanjem u Davorku.

„ E, e, ajde, još samo korak dalje... na dobrom si tragu ! “

„ Hmmm...Sorry. Koristim samo ....Ajoj.. “ - Počela se smijati. - „ Baš sam seljančica, pa ti misliš na Vegetu, a ja sam zapela za sol. Jebote, kako mi nije sinulo ? Koprivnica ! “ - Pobjedonosno je pogledala u svoju prijateljicu.

„ Vidiš, možeš biti pametna dok hoćeš. “ - Nasmijala se Davorka, sjela i dignula se. - „ Iznenađenje ! “

„ Nikad nisam bila u Koprivnici. Wow ! “

„ Idemo ? “

„ Idemo ! “

Zagrljene su krenule prema autu.

Davorka je zakopčavala pojas s lijevom rukom, a  u desnoj je držala iphone.

„ Imam četiri propuštena poziva. Pogodi tko me 
zvao ? “ 
 Iphone je u tom trenutku signalizirao novi poziv.

„ Možemo se vidjeti danas ? “ - Bez uvoda, glas joj je graknuo u uho.
„ Molim te ! “ - Bijesno je dodala osoba.

„ Dobar dan i tebi, draga. Jesi se lijepo naspavala 
noćas ? “

„ Jebem ti dan ! “ - Djevojka je poluglasno opsovala i dograbila kutiju s cigaretama. - „ Podne je, a ja sam još uvijek puna drame. Ljuta si na mene ? “

„ Ne mogu se, da i hoću, ljutiti na tebe. Ne bi mi Đurđica dozvolila. Trenutno smo u fazi lijepe Zagorkine izjave,
 mudrost i ljubav nisu sestre, ali ih volja može učiniti prijateljicama. “ - Davorka se glasno i srdačno nasmijala.

 Đurđici je nijemo, usnama, oblikovala ime Tihana.

MODERNA PEPELJUGA #10

„ Danas sam vidio kako te Franko gleda. Nemoj biti glupa, kćeri moja ! “

„ Glupa ? Kako mi možeš reći da sam glupa ? I zašto sam glupa ? "

„ Zato jer ne vidiš koliko se sviđaš Franku. Uf malena, ti si stvarno samo svoja. “

„ Nisam. “ - Tihana je dignula obrve.
 Donja usna joj se objesila. Bradica se dva puta zatresla, kao da će zaplakati.

„ Nisam glupa. Danas sam se opet uvjerila da se njemu sviđaju sve druge, samo ne ja. Uostalom, baš me briga za Franka. Odvratan mi je. “

Otac se dignuo sa stolca i uhvatio Tihanu za ruku.

„ Idemo pogledati kaj ima na nebu poslije dvanaest. “

Povukao je nježno, ali odlučno Tihanu i otvorio vrata od terase.

Ispred njih, vrt je spavao čvrstim snom.
 Zvijezde i mjesečeva sjena, pomalo sablasno su ga osvjetljavali.

Tata je pogledao svoje dijete.
 Sjetio se svoje mame i njezinih ljubomornih ispada.

„ Sada me neodoljivo podsjećaš na tvoju baku. “

Tihana ga je začuđeno pogledala.

 „ Ma ja sam ista ti, glupsone. “ - Naslonila se na očevo rame i zatvorila oči.

„ Jesi me čuo kaj sam ti rekla ? “

„ Jesam. Zaljubljena si preko ušiju, ali glumiš da si totalno cool. “

„ Baš si bezobrazan. I potpuno u krivu. “ - Uštipnula ga je za uho. Nasmijala se.

„ Privikavaš se na lijenost. To je depresija. “ - Otac je duboko uzdahnuo i pogladio ju po kosi.

„ Vani je zima. Brrr... “ - Tihana se uozbiljila. 
Stresla se.

„ Idemo unutra, 'ajde. “

Đurđica se, otprilike u to vrijeme,  vrpoljila po razvučenom trosjedu.

 Ulična lampa bacala je kroz prozorske zavjese svjetlo u tragovima.

 „ Da. Taj neidentificirani muškarac je sigurno Franko. Moram prestati razmišljati o njemu i Tihani. Bljak ! “

Zagledala u okrugli, bijeli, papirnati luster na stropu.
 Odjednom je dobio ljubičasti sjaj. 
U njegovoj unutrašnjosti prelijevale su se narančasta i žuta. Ugledala je veliki smješak na rubovima lustera i glasno se nasmijala.
 Zatvorila je oči.
 Vidjela je zgodnog muškarca kako  sa smješkom prihvaća ruku njezine mame. 
Opustila se i zaronila dublje.
 Sjedili su na plaži i gledali u zvijezde. Mama je naslonila glavu na muškarčevo rame i nasmijala se.
 Krenuo je svojim usnama prema njenim i strastveno ju je počeo ljubiti.

Đurđicu je probudilo škakljanje sunčevih zraka.
 Raspjevane ptičice skakutale su i oblijetale drvo divlje jabuke u dvorištu.
 Sneno je sjela i protegnula ruke iznad glave. 
Namirišala je svježe skuhanu kavu.
 Protegnula se i otišla ravno u kupaonu.

 Gledajući svoj odraz u ogledalu, počela se smješkati.

„ Hohoho... “ - Podignula je bradu i nagnula se.
 Polako je podignula majicu i gledala u svoje cice.

„ Balončići lete, a vi ste moje lijepe tete ! “ - Zapjevušila im je. Pogledala je u svoje oči boje čokolade.

„ A sada, pod tuš. “ - Uperila je prst u ogledalo i nasmijala se. Prošla je rukama kroz dugu kosu.

„ Kaj fali mojoj kosi ?!?! “ - Odmahnula je glavom, skinula se i prepustila se toploj vodi.

Osvježena i zadovoljna, zamotala je ručnik oko sebe i stavila pastu na četkicu za zube.

Namrštila se i otrčala u sobu.
 „ Isuse ! Jooj ! “ - Viknula je, kada je vidjela da je deset sati.

„ Potpuno sam zaboravila ! “ - Zgrabila je telefon i nazvala Davorku.

„ Ne vjerujem da sam to mogla tako smetnuti s uma. Hvala ti još jednom, Davorka. “

Završila je razgovor i odjurila oprati zube.

Đurđičina mama je sjedila u dvorištu i uživala u mirisima i zvukovima proljeća. 
Ruži je jutarnji mir bio neprocjenjiv dio dana. 

Zadovoljno je prebirala po dijelovima jučerašnjeg druženja s kćerkom.
 Bila je sretna što je do jučer uspjela zadržati iznenađenje za Đurđicu.

„ Mama, kako si to sama uspjela ? “ - Đurđica je razrogačeno gledala u garažni prostor.

„ I kako si izdržala s takvom tajnom ? “ - Pogledala je u mamu. Lice joj je sjajilo od sreće.

„ Nije mi bilo nimalo lako. Ali, gdje je volja, tu je i način. “
 - Mama je veselo doskakutala do Đurđice.
 Čvrsto su se zagrlile.

„ Joooj, mama, ti si najbolja mama na svijetu ! “ - Glasno su se cmoknule.

Davorka je s radošću otrčala uzeti veliki fotić iz ruksaka.

„ Još jedan kiss, djevojke. “ - Nasmijala se i počela klikati.

„ Hvala ti, hvala ti, mamice ! “ - Đurđica je mamu obasula poljupcima.

„ To će uskoro biti najljepši krojački atelje na Černomercu. “
 - Smijala se Đurđica i udarila dlanom o dlan.  

Ruža je otpila veliki gutljaj kave i glasno se nasmijala kada se sjetila kako su njih tri poslije puštanja balona, smazale cijelo pakiranje sladoleda.

 Privučena neobičnom strkom, krenula je u kuću.

„ Dobro jutro ljepotice ! Čemu panika ? “ - Nasmijala se užurbanoj Đurđici i naslonila na vrata od kupaone, držeći šalicu s kavom u ruci.

„ Ma, vabovavila ham da danaz ibam.. Vaj mi... “

„ Daj ispljuni prvo pastu i onda mi reci što hoćeš. “ - Mama je odmahnula glavom, upitno je gledajući.

Đurđica je ispljunula pastu i progrgljala vodom usnu šupljinu, pa ponovno ispljunula. - „ ...Termin kod tete zubarice. U pola jedanaest. Sva sreća, Davorka će me odvesti. Inače ne bi bilo šanse da stignem na vrijeme ! “ - Gestikulirala je nervozno rukama.

„ Nemoj sada samo paničariti, molim te. Znači, Davorka dolazi po tebe i stići ćeš na vrijeme. “ - Odahnula je mama i otpila malo tople tekućine.

„ Sorry. “ - Đurđica je pokajničkim izrazom lica pogledala svoju mamu i cmoknula ju u obraz. - „ Treba mi deset kuna sitnog. 
Imaš ? “

Franko je napola budan obukao traperice na golo tijelo i krenuo prema wc-u.

Isprekidano svjetlo na monitoru, signaliziralo je kretanje u njegovom dvorištu.

Protrljao je oči.
 Na kameri je prepoznao ženski hod.

„ Hmmm... “ - Odmahivao je glavom, otkopčavajući gumbe na trapericama.

„ Đurđica ! “ - Prošla mu je misao. - „ Sada će mi pozvoniti, onakva slatka, zbunjena i lijepa. “

Cerekao se svojoj bedastoći, puštajući dugački mlaz.

„ Ne bi ona imala hrabrost za takvu ludost. “ - Protresao je glavom i pustio vodu.

Prišao je umivaoniku i otvorio slavinu.

„ Din-Din “ - Dva puta za redom oglasilo se zvono portafona.

Na brzinu je završio s pranjem ruku i krenuo prema monitoru.

„ Tihana ! To bi mogla biti Tihana. “ - Pogledao je u ekran i prenerazio se kada je vidio brkove.

„ Molim ? “ - Javio se.

„ Dobro jutro. Moje ime je Ratko. Dobio sam informaciju da ste Vi fotograf... “

„ Čuj ! “ - Franko je nestrpljivo prekinuo spodobu. - „ Budi ti Rat, ili kaj već hoćeš, ali ja još nisam ni kavu popio. Tak' da ćeš se morat' strpit' ! Želim ti lijep dan. “

„ Samo tren. Molim Vas, gospon Franko. Stvarno trebam 
fotkanje. “

„ Ma raz'm'em ja tebe, ali ti, očito, nisi čuo mene. “

„ Možete mi samo obećati da ćete me fotkati ?! Pliiiiz ! 
Pretty pliz !??! “

Franku se lagano naborao nos.
 Dva puta je duboko uzdahnuo.

„ Gle, rista, imaš ti moju mail adresu ? “

„ Ja...Ovaj...Ne. Dobio sam samo ovu adresu. “

„ Isuse ! Slušaj de.. “ - Franko je zastao u pola riječi, jer su ga usta od kreature, puna silikona, zaustavila da se stvoru obrati s dečko.

„ Slušaj...  'Ajde mi lijepo pošalji mailom što zapravo hoćeš. Toliko od mene. I, dobro jutro. “

Lik je napućio usne i dignuo kažiprst.

„ Može ! Hvala Franko. Mailam ti, svakako. Možeš mi samo reći svoju mail adresu ? “

„ O Bože. Zašto sam produžio agoniju ? Trebao sam... Fuck ! Mater mu jebem. To je jutro ! “ - Ljute misli tutnjale su mu kroz glavu.

„ Siguran sam da ćeš se snaći ! “ - Franko je pritisnuo gumb i iskopčao konekciju.

Otišao je u kuhinju, tapkajući bosim nogama do frižidera.

Odrezao je tanku šnitu polubijelog kruha i namazao ju maslacom. Prebacio je gaudu na vrh i odsutno zagriznuo.

Otišao je u mislima u ljeto 2009.
 Na terasu kafića na plaži, u kojem je konobario.

Uživao je fućkajući veselu melodiju tekuće pjesme.
 Polirao je čaše i gledao plažu preko stolova.
 Sunce je pržilo i natjeralo većinu ljudi u duboki hlad.
 Bez obzira na velike suncobrane, bilo je prevruće u to doba dana. Sretan što neće biti gužve još tri-četiri sata, Franko je počistio šank i zapalio cigaretu. 
Natočio je mineralnu vodu i otpio veliki gutljaj, a onda iscijedio jedan limun u tekućinu.
 Obišao je šank i sjeo na pleteni barski stolac. 
Izvadio je mali fotić iz džepa bermuda i odložio cigaretu u pepeljaru.
 Široko se nakesio i napravio nekoliko selfića.

„ Kako bi bilo prekrasno da imam profi fotoaparat s jebenim objektivom. “ - Razmišljao je, zagledavajući u svoj mali „ idiot “ fotić. Počeo se smijati svojim izrazima lica na fotografijama.

„ Kak smiješno izgledam. Moram prestati raditi takve grimase ! “ 
- Odjednom je primijetio da je uhvatio na fotki dvije djevojke.

Okrenuo se i ugledao ih kako sjede za jednim od stolova.
 Žestoko su raspravljale i gestikulirale.

„ Wow, jedna je ljepša od druge. „ - Frankovo procjenjivačko oko klizilo je niz dva skladna tijela, obučena u badiće. 
Obadvije su imale šešire sa širokim obodom.

Starija djevojka pogledala ga je, u trenutku dok je mlađa ustajala s pletenog naslonjača. 
 Odmjerila ga je i zadržala pogled na fotiću.

Uhvatila je djevojku za ruku i nagnula ju prema sebi, objašnjavajući joj nešto.
 Mlađa djevojka ponovno je sjela.
 Skinula je šešir i počela njime mahati ispred lica.
 Duga, tamno smeđa kosa, slobodno se razlijala  po ramenima.

Franko je pospremio fotić natrag u džep i uputio se prema njihovom stolu.

„ Dobar dan želim. Čime Vas mogu poslužiti ? “

„ Hermoso dia ! “ - Nasmiješila se starija djevojka, gledajući ga ispod oboda velikim tamnim očima.

Franko se počeškao po glavi i uzvratio osmijeh.

„ Adios ! “ - Izvalio je bez razmišljanja.

Djevojke su ga zbunjeno pogledale, a onda prasnule u smijeh.

„ Sorry, but I do not speak espanol. Do you speak Ingles, 
por favor ? “

„ A! Poko ! - Graknule su uglas.

„ We need camarero. “ - Rekla je mlađa i nagnula se, a starija ju je odmah nadopunila.

„ Do you know, where is the waiter ? “

„ Yes I know. Of course. I am ! “ - Nasmijao se Franko i namignuo. „ At your service ladies ! “

„ No ! No ! “ - Opet su prasnule u smijeh.

„ El artista no era un camarero ! “ - Rekla je mlađa i vješto sakupila kosu pri vrhu glave.
 Ponovno  je stavila šešir.

„ O da, jesam, trust me ! “ - Bijela majica isticala je njegov preplanuli ten i vragolaste zelene oči. - „ Look ! “

Uperio je prst na desnu nadlakticu i pokazao im mali otisnuti krug u kojem je pisalo „ Dokić “.

„ See ? “ - Rukom je pokazao na veliki drveni natpis u slamnatom krovu iznad šanka.

„ Dokić ! “ - S mukom je pročitala mlađa djevojka.

„ Bueno. Por favor, for me, pina colada. “ - Rekla je starija djevojka i razvukla puna usta u osmijeh.

„ Para mi, cola with lots of ice. “ - Klimnula je mlađa i zatreptala.

„ Be right back ! So, bienvenida, girls ! “ - Franko se široko osmjehnuo.

Žeđ ga je vratila u sadašnjost. 
Otišao je u ostavu i uzeo sok od aronije.
 Natočio je tekućinu u veliku čašu i otpio priličan gutljaj.
 Lagano se stresao od trpkog okusa.

Odobrovoljen lijepim sjećanjem, krenuo si je skuhati kavu. Zazvonio  je telefon.

Tihana je cijelo jutro tumarala po stanu. Tata se rano probudio i otišao na posao, a ona više nije mogla zaspati. Prešetavala se od sobe do kuhinje, od ormara do terase. Mijenjala je muziku svakih pet minuta. Nikako nije mogla sabrati vrludave misli.

„ Darling, ostatak dana sam samo tvoja, ako hoćeš ! „ - Nasmijala se veselo Đurđica, ulazeći u Davorkin auto.

„ Nemoj se tako jako kesiti, oslijepit ću. “ - Davorka je prekrila oči rukama i škiljila kroz prste u Đurđicu.

„ Imam jednu ludu ideju. „ - Razigrano je pljesnula dva puta  rukama i odmjerila Đurđicu.
 Zadovoljno je klimnula i uključila se u promet. - „ Obučena si taman za to mjesto. Drž' se, polijećemo ! “ - Tajanstveno je izjavila Davorka i uključila cd player.

„ Kuda me to vodiš ? “ - Znatiželjno je pitala Đurđica, stavljajući sunčane naočale.

„ Surprise ! “ - Kesila se Davorka.
 Njihala se u ritmu pjesme Girls just wanna have fun.

„ Uf ! Iznenađenjima nigdje kraja. “ - Đurđica je pojačala pjesmu.