ROZA MICI 2.

 

 

 

Slava je pijesak

 

Roza Mici šeće zagrebačkim ulicama.

Paše joj što je sama, ali joj fali mama i njezina galama.

Obučena je u zeleni, vuneni kaput koji seže do vrha crvenih čizama.

Hladnoća, kroz koju se hrabro probijaju sunčeve zrake, usprava joj korake.

Dok prati lagano pomicanje svoje sjene, Rozi Mici naviru bliske uspomene.

- “ Tvoj čaroban glas me preplavio. Odmah sam tvoju pjesmu na ljestvicu stavio. “ - Dobroćudno se nasmijao urednik radijske emisije.

Nakon cjelojutarnje diskusije s cimericom, hoće li, ili neće, njezina pjesma izazvati lom, ispratila je mamu na aerodrom i došla na dogovoreni sastanak. Uskovitlane emocije uzimale su svoj danak. Počelo joj se vrtjeti u glavi od urednikovih izjava.

“ Sljedećih nekoliko tjedana tvoja pjesma će biti dio dnevnih najava. “ - Nastavio je obrazlagati.

Njoj se nastavilo vrtjeti. Urednik nije imao namjeru zašujeti.

“ Gospodine, molim Vas prestanite. “ - Prekinula ga je povišenim tonom.

“ Vidim, naoružana si bontonom. Nema potrebe da me oslovljavaš s gospodine. U našoj redakciji nikoga ne opterećuju titule ili godine. Možeš me zvati Mišel, ili Mišo, kako god. “

U tom trenutku se srušila na pod.

Roza Mici se nasmije tom nedavnom događaju.

Okrene se oko sebe i odluči uživati u zimskom ugođaju. Čvrsto omota crveni šal oko vrata i mahne u pravcu velikog ptičjeg jata. Osmjehne se plesu ogoljelih grana i zahvali na ljepotama dana. Pogledom pomiluje guste oblake i malo ubrza korake.

Ispred sebe ugleda telefonsku govornicu. - “ Mogla bi nazvati svoju mamicu. Baš me zanima kako se ovih dana snalazi u Parizu. “ - Promatra uspavano drveće i kuće u nizu. - “ Sve je kao na slici. “ - Pomisli i priđe govornici. Uđe, skine zelene rukavice i utipka broj.

“ Kako si, cvjetiću moj ? - Viknula je Jasna Mici.

“ Odlično, baš se lijepo grijem u govornici. Kako si ti, mama ? “

“ Malo mi je čudno biti ovdje sama. Fali mi što te nema da te svaki dan mazim, ali inače se odlično snalazim. Francuski sve bolje razumijem, a pričam kako znam i umijem. Stan je u odličnom dijelu grada. Sretna sam kao nikada do sada. Kako si mi ti, voljena kćeri ? Kako ti je u Zagrebu bez mene ? “

“ Baš maloprije su me obuzele uspomene, na onaj dan kad si otputovala. “

“ Dan kad si ludovala. Sjećam se kako ste ti i tvoja cimerica žustro raspravljale.“

Obadvije su se nasmijale.

“ Još uvijek mi je neugodno kad se sjetim kako sam pred urednikom pala u nesvijest. “

“ To je zato jer taj dan nisi ništa htjela jest’. “

“ Hvala ti još jednom, što si poslala moju pjesmu uredniku Mišelu. “

“ Uvijek promijeniš temu kad pričam o jelu. Ali, nek’ ti bude. Jako sam sretna što ti se tako dobri nastupi nude. Ponosna sam na tebe, ali molim te, pazi na sebe. “

“ Znam da me uvijek gledaš kao malu djevojčicu. Našla si mi lijep stan i dobru cimericu. Puno ti hvala. I molim te, ne brini, nisam više mala. Znam da ti falim. I ti meni fališ, ali se ne žalim. “

Roza Mici se nasmije. - “ Cimerica Smilja kaže da se odlično zabavila onu večer s nas 

dvije. “

“ Kada ti je u planu povratak u Pariz ? “ - Jasna Mici se naceri i popravi svoj novi friz.

“ U proljeće. Već sad mogu vidjeti avion kako slijeće, a ti mi mašeš iza velikog stakla. Kad si se već te teme dotakla, kad se vratim ostaješ sa mnom, ili bi htjela imati svoj stan ? “

“ Zasad jedino znam da je Pariz moj ostvareni san. “

Jasna Mici se veselo nasmije. - “ Ovdje čak i zimi Sunce toplo grije. “

“ Pretjeruješ, mama. Živjela sam u Parizu godinama. U zimi je stvarno hladno. “

“ Ove zime je sve skladno. Danas malo pada kiša, ali ima puno sunčanih dana. Jutros sam šetala alejom punom šarenih kišobrana. Večeras opet idem van, tvoja stanodavka Gigi me vodi u svoj omiljeni restoran. “

“ Baš sam ljubomorna na provod koji te čeka s njom. Ja večeras idem pjevat’ u studentski dom. “

“ Pa to su divne vijesti. Svi ćemo se lijepo provesti. “

“ U pravu si, mamice. Volim te. Idem sad doma popiti jedan vrući čaj. “

“ Volim te kćeri i šajem ti veliki zagrljaj. “

Roza Mici poklopi slušalicu i izađe na ulicu.

Hoda prema iznajmljenom stanu i razmišlja o jučerašnjem danu.

“ Nešto mi u Mišelovoj priči ne štima. “ - Zamišljeno klima. 

- “ Ponaša se kao pravi menadžer, uvijek mi pokazuje najbolji smjer, dogovara gaže, ali ipak mi se u toj priči nešto ne slaže. “ - Duboko uzdahne i podigne ovratnik na zelenom kaputu. 

- “ Možda me živcira njegov prejak angažman na mojem putu ?! Definitivno mi smetaju njegove upadice. “ - Roza Mici skine rukavice. Osjetila je vrućinu u rukama.

Osmjehne se svojim slatkim mukama. - “ Sve što trebam osjećati je zahvalnost. Uvijek sam sanjala ovakvu budućnost. Svi poslovi koje sam radila vodili su me do sadašnjeg stanja. Bila sam od makovog zrna manja. Sad, kad sam na putu prema slavi, ja prevrćem gluparije po ludoj glavi. “

Stane na semaforu i okrene se prema mirisnom boru.

“ Ti me razumiješ, zar ne ? Podnosiš i hladnoće i vrućine.

Vidiš i čuješ sve, a ne miješaš se. Otpuštanje je pravo rješenje. “ - Roza Mici zadovoljno mahne boru. U tom trenutku upali se zeleno svjetlo na semaforu. Ona se okrene i nasmiješeno krene.

Sunčeve zrake obasjaju njezin kaput i svjetlo na semaforu u jedinstvenom, skladnom koloru.

 

“ Ćao šećeru ! Skužila sam te na semaforu. “ - Cimerica Smilja je raspoloženo dočekala Rozu Mici u njihovoj ulici. - “ Blistaš kao dijamant među ogledalcima ! Tebi kao da ne smeta što je zima. ‘Ajde, pričaj mi što ima ? “ - Smilja zagrli Rozu Mici.

“ Pričat ću ti, ali ne na ulici. “ - Roza Mici se nasmije i poljubi Smilju u obraz. - “ Ako sam ja dijamant, ti si moj odraz.

Ušle su u stan. - “ Imam savršeni plan. Ja ću pristaviti vodu za čaj, a ti mi pričaj. “ - Smilja se nasmije.

“ Kako si znala da mi se čaj pije ? Stvarno smo povezane ! Baš sam sretna što mi nisi samo cimerica, nego i odlična prijateljica. Danas je sve odlično. “

“ Više nego obično ? “ - Smilja namigne.

“ Znaš koliko me šetnja digne. Ušla sam u raspravu sa svojim umom, a nakon toga sam odradila sastanak s razumom. Najviše o tome što sam svaku obavezu koju nisam htjela, prebacila na Mišela. Shvatila sam da čupam korov, pa ga opet sadim. Trebalo mi je nekoliko sati da shvatim što radim. To je bilo to, uglavnom. “

“ Znači, bojiš se postati slavnom. “ - Smilja je klimnula glavom. - “ Uhvatio te zvjezdani sindrom. “

Prasnule su u smijeh.

“ Biti slavan je zapravo peh. “ - Roza Mici se zavali u fotelju.

“ Imam jednu, posebno veliku želju. “ - Smilja spusti na stol dvije šalice iz kojih se pušilo.

Začule su teške korake u hodniku, a zatim kako se nešto srušilo.

“ Ne brini Smilja, sigurna sam da Mišel dolazi ! Sigurno je zapeo na tepih stazi i srušio stalak za cvijeće. “

“ Zanimljivo je kako se nespretno kreće, a u poslovima uvijek ima sreće. “

“ Nije to samo sreća, on ima poslovni senzibilitet. Vidiš kako je mene u par mjeseci dignuo u zvjezdani svijet. “

Roza Mici se digne s fotelje i krene prema vratima, pa ih otključa. - “ Dragi Mišel, čula te je cijela kuća. “ - Nasmijala se na upitni Mišelov pogled i njegovo znojno čelo.

“ Mislim da je sve osim zdjele za cvijeće cijelo. “ - Mišel se odmah počeo ispričavati. 

- “ Noćas sam kasno išao spavati. Nekako sam mamuran. Čudan mi je cijeli dan. Stvarno mi je žao što sam razbio zdjelu. Obećajem da ću donijeti novu i cijelu. “

“ Sve je u redu, ne brini. Sada lijepo kaput i cipele skini. Opusti se. Skini i rukavice. Jesi za čaj, ili da nam skuham kavice ? “ - Roza Mici uzme papuče i stavi ih ispred Mišela.

“ Uvijek si razigrana i vesela. Zbog toga zaslužuješ svu moguću slavu. Mogao bi popiti jednu jaču kavu. “ - Mišel se nasmije.

“ Baš mi se kava pije. “ - Pomiriši šalicu na stolu i sjedne pored Smilje. - “ Kakvo je to bilje ? “

“ To je kamilica. Paše mi više nego kavica. Hoćeš možda probati ? “

“ Ne bi, hvala ti. Vjerujem da je zdrava, ali meni sad treba jedna jaka kava. “

Roza Mici izađe iz kuhinje. - “ Spremna je, baš kakvu ti voliš. Pošećerit ću ti je, ako dozvoliš. “

“ Naravno, ali molim te, bez mlijeka. “

“ Večeras nas divna zabava čeka. “ - Smilja se veselo nasmije.

“ Da, baš se veselim što ću provesti večer s vas dvije. Što planirate obući ? Ja ću se svakako presvući. “

Smilja pogleda Rozu Mici. - “ Baš sam o tome počela pričati svojoj cimerici. Imam goruću želju da večeras obadvije obučemo haljine, pa neka studoši sline. “

“ Odlično ! Stalno gledam djevojke u hlačama i to postaje jednolično. Bit ćete pravo osvježenje za moje oči. “

Smilja rasplesano poskoči. - “ Što ti Roza Mici kažeš na to ? “ - Smilja zagrli prijateljicu i pogleda je vragolasto.

“ Kažem da sam stavljena pred gotovu stvar, ali kad je tako, idemo prvo zaviriti u moj ormar. “ - Roza Mici povuče Smilju za rukav.

“ Bravo djevojke, odličan stav. “ - Mišel zadovoljno zaplješće.

“ Slobodno nam dođi češće. Kod nas je uvijek ovako zabavno. “ - Smilja koketno pogleda Mišela i dodirne ga lagano.

“ ‘Ajde smutljivice, idemo izabrati haljinice. “ - Roza Mici zapleše prema ormaru.

“ Da najprije obučem ovu novu, ili staru ? “ - Pokaže Smilji dvije haljine.

“ Ovu ne ! “ - Mrko pogleda Smilju kad je izvadila dugačku, bijelu. - “ Ne pjevam na selu. Zamisli me u ovoj haljini ispred hrpe studenata. “

Smilja se nasmije i nasloni na vrata. - “ Obuci novu.

U staroj me podsjećaš na mudru sovu. “

“ Baš lijepo ! U noj sam provela cijelo ljeto. Bila sam sigurna da mi super stoji siva boja. “

“ Volim te, jer si uvijek svoja. Kombiniraš odjeću najluđe od svih cura koje znam. “

“ Hoćeš reći da ponekad pretjeram. “ - Roza Mici se naceri.

“ U najvećoj mogućoj mjeri. “

Počele su se neobuzdano smijati.

 

“ Nadam se da će dvoranu dobro ugrijati. “ - Roza Mici dotrči do Mišela u lepršavoj, ružičastoj haljinici. Prednji dio haljine je do koljena, a stražnji se vuče po podu.

“ Zasjenjuješ i zvijezde na nebeskom svodu ! “ - Mišel  zadivljeno prati linije Roza Micine haljine.

“ Evo me ! “ - Smilja došeta, kao prava koketa, u pripijenoj crnoj haljini s bijelim točkama.

“ Pa, ja sam večeras pratioc najljepšim mačkama ! Smilja, fantastičan izbor. “

“ Ne izgledam kao božićni bor ? Možda da skinem naušnice ? “

“ Ni slučajno, baš ti prekrasno uokviruju lice. “ - Mišel srkne gutljaj kave.

“ Da obujem zelene, ili plave ? “ - Roza Mici im pokazuje svoje cipele.

“ Ja ću bijele. “ - Smilja zamahne svojom gustom, plavom kosom kroz zrak. - “ Mišo, ti si visok i jak. Molim te, spusti mi ovu kutiju s ormara. “

Mišel skoči s trosjeda i pogleda Smilju s puno žara. Iznenada izgubi ravnotežu i ispruži ruku, koja završi na Smiljinom struku.

Obadvoje pocrvene i odmaknu se.

“ Evo kutije ! “ - Mišel je spretno spustio kutiju sa Smiljinim cipelama, crven do tjemena. - “ Idem se sad doma presvući i vidimo se za sat vremena. “

 

Čim su ostale same, Smilja se nasloni na prijateljičino rame. - “ Roza Mici, ja sam zaljubljena. U trenutku kad me dotaknuo, bila sam totalno izgubljena. “

“ Moram priznati da si me iznenadila. Bila si koketna, ali s puno stila. “

“ Ne znam što me spopalo. Odjednom mi se sve na njemu dopalo. I miris koji nosi i sijede vlasi u kosi i boja njegovog baritona i to što je nespretan poput slona. “

“ Želim ti da vaša ljubav procvjeta. Želim vam svu sreću svijeta. Uživaj u svakom trenutku zaljubljenosti. Cijelim bićem, do kosti. “

“ Hvala ti, prijateljice ! “ - Smilja utisne poljubac Rozi Mici u lice.

 

Točno za sat vremena, Mišel se vratio u crnom odijelu.

“ Donio sam vam novu zdjelu. “

“ Jako si pažljiv, puno ti hvala. “ - Smilja je od sreće sjala.

“ Možemo odmah krenuti, da dođemo što prije. “ - Roza Mici se nasmije.

“ Idemo odmah, da. “ - Istovremeno su rekli Mišel i Smilja.

 

“ Da li ja sanjam, ili je ovo zbilja ? “ - Roza Mici kroz odškrinuta vrata svlačionice gleda u prepunu dvoranu. Slike s njezinih nastupa nižu se na velikom ekranu.

“ Izlaziš za šest minuta. Sve je spremno, ne trebaš oko ničeg biti zabrinuta. “ - Mišel nasmijano pogleda Rozu Mici u oči.

Ona razigrano skoči. - “ Nisam nimalo zabrinuta, nego iznenađena i dirnuta. Dvorana je puna ljudi, kao da se besplatni sladoled nudi. “ - Roza Mici zagrli Mišela.

“ Omogućio si mi ono što sam oduvijek htjela. Hvala ti ! A sad, idem pjevati. “ - Roza Mici cmokne Mišela u obraz, provjeri u ogledalu svoj odraz i krene na pozornicu.

 

Osmjeh joj se razlije po licu. - “ Bok svima ! Oduševljena sam što vas toliko ima. Večeras slavimo život kroz pjevanje i ples. Večeras je urnebes ! “

Dvoranom se prolomi gromoglasan pljesak.

“ Slava je pijesak. “ - Roza Mici zapjeva prve stihove. 

“ Šetač kroz snove, magičan znak, pjesmom me zove

Visoko me nosi na krilima slobode

Letim kroz visine i duboke vode

Sanjam o šetaču i magičnom znaku

Letim prema Suncu, diram svaku zraku

Slava je pijesak, šetač kroz snove

Magičan znak

Pjesmom me zove

Gledam u dubokoj i plitkoj vodi

Furaju me zabave i ludi provodi

Magičan znak

Pjesmom me zove ! “ - Roza Mici duboko se nakloni oduševljenoj publici.

“ Ja sam Roza Mici i zato ćemo sada svi zajedno otpjevati pjesmu, Vjeruj mamici “.

Kroz prigušena svjetla na pozornici i aplauz koji se počeo stišavati, Roza Mici počne pjevati. - “ Tvoja ljubav je, beskrajna i čista, tvoja Duša zna, kao Sunce blista. “

A publika s njom. - “ Ponekad braniš se, osmjehom i šutnjom, bacaš sve, s gađenjem i ljutnjom

Ali Kad se smiješ, rađaju se svjetovi

Kad mi srce griješ, otvaraju se cvjetovi.. “

U tom trenutku, visoki mladić skoči na pozornicu i pokloni Rozi Mici crvenu ružicu. Pogledali su se i nasmijali jedno drugome.

“ Ali Kad se smiješ, rađaju se svjetovi

Kad mi srce griješ, otvaraju se cvjetovi. “

  

Kraj

ROZA MICI 1.

 

 

 

             ROZA MICI U PARIZU      

 

Roza Mici rođena je u gradu Koprivnici.

Završila je osnovnu školu uz puno muke.

Nije joj bilo teško doći do odluke da škola nije za nju, pa nije upisala srednju.

Pokupila je svaku svoju prnjicu, pozdravila Koprivnicu i krenula dalje.

Upoznala je različite ljude u detalje.

Prolazila je kroz gradove, ulazila u male i velike rudnike i raspitivala se da li negdje traže radnike.

Neki poslodavac bi ju zaposlio, a neki ne.

Radila je sve.

“ S osnovnom školom ne možeš birati poslove. Ovo su moderne sedamdesete. “ - Često joj je ponavljala mama preko telefona. - “ Najviše bi me razveselilo čuti tvoja svadbena zvona. “ - Duboko je uzdahnula svaki put u takvim razgovorima.

Roza Mici bi se tada poslužila s istim izgovorima. - “ Ne treba mi brak sada. Još sam premlada. Nisam srela muškarca svog života. “

Znala je da je za mamu njezino ponašanje sramota.

Jedanaest godina, Roza Mici je jurila kroz život kao brzi vlak.

Napokon joj se izgubio trag.

Njena mama Jasna Mici, više nije mogla gledati u oči ljudima u Koprivnici. Prodala je svoje imanje i krenula na veliko putovanje. Donijela je čvrstu odluku da će pronaći svoju kćerku. Adresa koju joj je Roza Mici izdiktirala u posljednjem telefonskom razgovoru, bila je u Parizu. Jasna Mici je kupila turističku vizu i sjela u avion. Stavila je u usta bombon, duboko uzdahnula, uzela u ruke riječnik i kihnula. Počela je učiti francuski.

“ Lakše mi je bilo savladati ruski. “ - Grašci znoja orosli su njeno čelo.

Stjuardese su putnicima posluživale avionsko jelo.

“ Nisam gladna, meni se pije. “ - Pomisli Jasna Mici i glasno se nasmije.

“ Gospodična stjuardesa, ja bi naručila jedno piće ! “

 “ Tiše malo gospođo, u avionu se ne viče. “ - Stjuardesa s očima grabežljive ptice, unese se Jasni Mici u lice.

“ Zar ne vidite da sada poslužujemo hranu ? “

“ Kao prvo, stanite malo u stranu. Imate loš dah. Kao drugo, zar Vas nije strah ? Mogla bi se Vašem nadređenom žaliti na Vaše nepristojno ponašanje ! “ - Roza Mici je izgubila strpljenje.

Stjuardesa se istog trena povuče. - “ Donijet ću Vam čašu šampanjca na račun kuće. “

Kada je avion sletio na pariški aerodrom, Jasna Mici je bila pod stresom. Uspjela se porječkati sa stjuardesom, ali od francuskog nije uspjela ništa zapamtiti.

Gledala je u papirić s adresom koju je odlučila posjetiti.

Kroz gradsku vrevu stiskala je svoj žuti kofer i raspitivala se za smjer. - “ Oprostite ! S’il vous plait, možda znate gdje je ? “ - Pitala je prolaznike i pokazivala im papirić.

“ Pardon gospođo, ja sam Žan Birić. “ - Predstavio joj se jedan mladić. - “ Govorim ‘rvatski, ali malo. “

“ Napokon netko kome je stalo. “ - Jasna Mici se umorno osmjehne. - “ Čim nekome priđem, odmah pobjegne. Zanima me u kojem smjeru da tražim ovu adresu ? “

Ponudila mu je papirić i osjetila kako joj se ruke tresu.

“ Aaa, pozna’m ova adresa. Da, na dvojka ‘e živjela jedan ‘rvatska djevojka. “ - Žan Birić se čudno nasmije.

Izgledao je kao da nešto krije.

“ To je sigurno moja kćer. Molim te, pokaži mi smjer. “

“ Djevojka je prije nekog vremena otišla. Sjećam se, dva muškarca su joj na Place Dauphine prišla. “ - Odjednom je odlično govorio hrvatski. - “ Nešto su raspravljali, a onda su svo troje otišli. “

Jasna Mici je bila opsjednuta odlukom da pronađe Rozu Mici, pa joj nije bio čudan način na koji joj je mladić prišao na ulici.

“ Kuda je otišla ? “ - Jasna Mici je zaplakala.

“ Možda njezina stanodavka zna. “ - Tješio ju je Žan Birić. Mahnuo je rukom u kojoj je držao papirić.

Jasna Mici se osjećala kao da je ispred nje duboka jama.

“ Idem ja s Vama. “ - Ponudio se momak. - “ Nosit ću Vaš kofer, dovoljno sam jak. “ - Nasmijao se i pokazao mišiće na rukama.

“ Hvala ti što mi pomažeš u mojim mukama. “ - Jasna Mici je predala svoj žuti kofer Žanu Biriću. - “ U njemu je sve što imam, mladiću. Molim te, čvrsto ga drži.

Žan Birić je bio pokvaren do srži. Njegova omiljena meta bile su baš ovakve žene.

On brzim korakom krene, a Jasna Mici za njim.

Mladić je u hodu zapalio cigaretu i duboko povukao dim. - “ Uspijevate me stići ? “ - Ljubazno je pitao, dok je smišljao kako od nje otići.

“ Da, paše mi brzina. Tvoji roditelji su sretni, jer imaju  divnog sina. Ja ću biti sretna, čim pronađem kćer. “

Žan Birić je čvršće stisnuo kofer. - “ Razumijem da Vas ta želja tjera. “

“ Sretna sam što moja kćer ima tebe za prijatelja. Nosim joj pozdrave od mnogih prijatelja koji žive u Koprivnici. “

Klimnula je Jasna Mici. - “ Dobro se znate ? “

“ Da, ali sad sam se sjetio da moram odnijeti lijekove do svojeg tate. Odmah sam natrag.“

“ Kako si pažljiv i drag. “ - Raznježila se Jasna Mici.

Žan Birić je potrčao i nestao u gužvi na ulici.

“ Moram ga nagraditi. “ - Jasna Mici je počela razmišljati.

“ Dat ću mu sto franaka. Čim saznam gdje je moja draga kćerka. “ - Sjetila se Roze Mici dok je bila dijete.

Kroz nju je prošla radost pomiješana s puno sjete.

Podsjetila se kako njezina kćer oduvijek pjevanje i note voli, a prezire ocjenjivanje u školi.

Prisjetila se igranja s njom po šumi, igranja gumi-gumi i zajedničkih vožnji biciklom kroz grad.

“ Gdje je do sad ? “ - Pogledala je na sat i shvatila da mladića nema više od pola sata. - “ Možda ga je zadržao bolesni tata. - Duboko je uzdahnula. - “ Barem sam malo predahnula. “

Promatrala je žene koje su prolazile pored nje.

“ Volim cvjetne haljine. Žene su ovdje baš lijepo dotjerane. Krasne su im cipele na petu ! Pariz je stvarno najljepši grad na svijetu. “ - Gledala je cvjetnu terasu načičkanu s nasmijanim ljudima i osjetila kako joj srce udara u grudima.

Uz terasu je ugledala mamu i kćer kako uzimaju vodu s česme.

Odjednom se sjetila kćerkine omiljene pjesme. - “ Sakrij me, sakrij me od dima.. “ - Zbunjeno je prestala pjevati.

“ Ne mogu se sjetiti ! - Razmišljala je. - “ Kako ide dalje ?! Roza Mici je pjevala tu pjesmu svaku večer u kadi, a ja sam joj često došla prigovarati da se to tako ne radi. Rekla sam joj da od njenog preglasnog pjevanja ne mogu čuti aktualna zbivanja. Gledala sam Dnevnik na televiziji, a ona je pjevala kao da je na Euroviziji. Trebala sam nju slušati, a ne pratiti Dnevnik. Ne razumijem, gdje je tako dugo taj lik ? “ - Jasna Mici je u momentu bila u panici.

Pogledala je na sat i počela se histerično smijati.

“ A ja sam mu planirala sto franaka dati. Dobro je smislio kako da me obrlati. Sve je moguće u nepoznatom gradu daleko od kuće. “

Počela je neutješno plakati. - “ Kako sam mogla znati ? Prodala sam sve, nema više kuće. A sav novac od prodaje je u žutom koferu, koji je nestao u nepoznatom smjeru. Što ću sad ? “ - Osvjestila je sav svoj jad. - “ I adresu je uzeo taj prefrigani gad. “ - Bespomoćno se osvrnula.

“ Ja sam ogromna nula. Naivna ženturača. “ - Vikala je usred plača.

Teturala je bezglavo, nesvjesna kuda ide. - “ E, da me sad moji Koprivničanci vide. Ako je tako, tak’ mi i treba. “

Kao znak s neba u tom trenutku, Jasna Mici primijeti djevojčicu koja je u rukama držala svoju lutku.

Jasna Mici obriše suze i zagleda se u bijele oblake. Nasmješila se i usporila korake. Ispred sebe je ugledala žardinjere pune šarenog cvijeća. Od cvjetnih mirisa osjetila je kako ju preplavljuje sreća.

“ Sakrij me, sakrij me od dima.. “ - Jasni Mici se učini da čuje poznatu pjesmu, pa potrči prema melodičnom zvuku. Nije se obazirala na grupe ljudi i veliku buku.

Konačno se progurala kroz posljednju grupicu koja je okruživala pjevačicu.

“ I pričaj mi, pričaj mi što ima. “ - Glas Jasne Mici se stopio s glasom pjevačice. - “ Poljubi me, glasno pred svima, mazi me u bijelim oblacima. Šapni mi, da sam tvoja mala, reci mi sve što nisam znala.. “

Pjevačica je s pjesmom naglo stala.

Jasna Mici je pala na koljena. - “ Kćeri moja voljena ! “

Suze radosnice su počele teći.

Nekoliko ganutljivih sekundi nijedna nije mogla ništa reći.

“ Mamice, ti si znaš stihove iz moje pjesmice. “

Čvrsto su zagrlile jedna drugu i zavrtjele se u velikom krugu.

Dirljivi susret i dugoočekivani zagrljaj, izgledao je grupama slušatelja kao sretan kraj.

Pljeskali su i nasmijano spuštali eure u okrenuti šešir ispred Roze Mici.

“ Kako si ti, kako je u Koprivnici ? “ - Roza Mici se polako izvlačila iz zagrljaja.

“ Nosim ti pozdrave iz rodnog kraja, ali najprije ti se moram ispričati. Trebala sam u tebe više vjerovati.

Trebala sam vjerovati u tvoje pjevanje i u tvoje note. Trebala sam manje brinuti oko sramote. Oprosti mi, molim te. “

“ Mamice, volim te ! Opraštam ti sve. Oprosti i ti meni za nejavljanje. “

Nježno su se zagrlile.

“ Prodala sam kuću u Koprivnici. “ - Šapnula je Jasna Mici. - “ A novac od prodaje je nestao s nepoznatim

mladićem. “

“ Idemo odmah na jedno lijepo mjesto, častim te pićem. Blizu nas je Place de la Concorde, Trg Sloge. Uživat ćemo uz dvije lijepe, stare fontane i zanimljive izloge. Tamo ćeš mi sve detaljno ispričati. Nemoj se ničega bojati, dobro se uvijek dobrima vrati. Važno je da si ti sad uz mene, zar ne ? “ - Roza Mici je poljubila mamu i nasmijala se.

Podignula je šešir i duboko se naklonila publici.

“ Ja sam Roza Mici !  Magnifique ste svi, hvala vam, Merci ! “

 

 

                             Kraj