MODERNA PEPELJUGA #5

Đurđica je došla doma iz šetnje, odložila materijale kraj šivaće mašine, zadovoljno bacila još jedan pogled na njih i uzela veliku bilježnicu.
 Svoju slatku tajnu istraživanja, uživala je kad god je imala vremena, ili inspiracije.

Danas je odlučila dokučiti, zašto su se baš u određenom trenutku poklopili  detalji.

Počela je upisivati.

 Davorka i ja bile smo u Botaničkom, u vrijeme kada se Tihana provozala cestom.

Da li je moguće, da je Tihana nekako osjetila, namirišala, da je u blizini Davorka i koliko je taj osjećaj utjecao na njenu ubrzanost, nervozu i bijes, kojeg na žalost, nije bila svjesna, pa se zabila u štand ?!?!

„ Za sada dosta. Idem narezati hlače. Tako ću najbolje i najbrže doći do smjera u kojem trebam gledati na današnju 
sinhronizaciju. „ - Šaptala je Đurđica svojem mačku Fišeru, mazeći ga.

Fišer je dignuo glavu i prestao presti, čim je Đurđica izvadila škare.

„ Znam da si razočaran, ali mama će doći za dva sata. Onda ćete se vas dvoje lijepo maziti i igrati. O.K. Fišeru ? “ 
Mačak je gledao u Đurđicu nekoliko trenutaka, a onda se pomirljivo smjestio u omiljeni naslonjač Đurđičine mame.

Za to vrijeme, Davorka je, stigavši u svoj stan, odmah otišla pod tuš. 
Nakon što je pustila mlazovima vode da je osvježe, uzela je karticu iz fotića i sve fotke prebacila  u kompjutor.
 Kada je okretala  fotke i prebacivala ih u odgovarajuće fajlove, skužila je da je broj fotki iz Botaničkog, isti kao i broj fotki od Tihanine nesreće. 
 Polako pregledavajući fotografije, osjećala je  preplavljivanje  bujice različitih emocija. 
Zbrka u glavi bila je toliko jaka da se dignula i odšetala na terasu. Gledala je krošnje kako vode ljubav s vjetrovima dobrih pola sata, a onda je zazvonio mobitel. 

„ Hvala Bogu da si me nazvala. Puknut ću, ako ti ne kažem o čemu razmišljam od kad sam došla doma ! “ – Prasnula je Davorka u slušalicu.

„ Ćao i tebi draga. Što si sad izbrijala ? “ - Nasmijala se Đurđica. -
 „ I ja sam pod utjecajem svega što se danas dogodilo. “

 „ Ne kužim zašto se uporno i tvrdo držim samo fotografije ?!? Tebi  dajem totalno lude savjete, eksperimentiram s drugima, a u biti sam kukavica. Fuck it ! “

„ Wow ! Uspori malo. O čemu pričamo ? “

 „Zašto već četiri godine imam samo Modni blog ? Kreveljim se na svakoga tko brine što će drugi reći, a ja prva nemam hrabrosti prerasti granicu koju sam sama postavila. “

Đurđici je sada bilo jasno da je Davorku opet lupio val egoizma.

„ Da, licemjerko mala, da.  Opusti se i dopusti si . Nema potrebe da sakrivaš svoju kreativnost. “ - Veselo je rekla Đurđica. - „ Vjeruj mi, to neće oskrvnuti ikonu fotografkinje, kojoj se svi klanjamo. “

„ Samo se ti rugaj ! Upravo mi je sinula jedna, luda ideja. Napravit ću test samoj sebi ! “ – Davorka je užurbano krenula prema svojem kompu. Sada, ovog trena, otvorit ću novi blog i objaviti svoj prvi post. Kada završim tekst, javim ti, da ga možeš pročitati. 
Na Blogu ! Čim završim ! Obećajem da ću biti brza. “

„ Odlično draga moja, ali nemoj se žuriti. Nigdje ne gori, ludice. “

„ Da, fakat ! Pusa, darling. “ - Nacerila se Davorka.

„ Jedva čekam da te pročitam. “ - Nasmijala se Đurđica. - „ Pusa ! “

Davorka je odlučno otvorila novi blog, dala mu ime „Dalekozor“, izabrala prvu pozadinu koja je bila u ponudi, kliknula na „novi post“, upisala naslov  Prijateljstvo  i zastala. 
Nekoliko trenutaka gledala je u bijeli ekran, a onda protegnula ruke. Dva puta je promijenila muziku, pa ju na kraju ugasila i konačno počela pisati.

Danas je frendica imala sudar.... Razmišljam o prijateljstvu... Emocije su mi jake.. Imam brdo pitanja.. Vjetar u močvari... Zamišljam iskreni razgovor na kavi...

                                                               ***

                                                     

Tihana se drugi dan probudila točno u 14:14.
 Protegnula se sa smješkom, razmišljajući kako netko misli na nju i gledajući zdjelu s voćem.

Crvena jabuka se isticala i podsjetila ju na jabuku, koja je ostala na vjetrobranskom staklu njezinog auta.
 Odjednom se prenula, sjetila se Franka.

 „ Fuck, sastanak kod oca. Zašto me nije nazvao !?  Dogovor je bio, fotkanje u četrnaest. “ - Razmišljala je i potrčala do svog iphone-a.

 Nestrpljivo je prolazila kroz kosu, kliknuvši na „ otac “. Uzela je cigaretu sa stolića i sjela na krevet.
  Telefon je odzvonio četiri puta, a onda se konačno javio.

„ Ljubavi ! Kako si danas ? Čuj, sve je odlično, ali upravo ulazi predsjednik iz EU, gospodin Chester Hurtzing u ured ! Nazovem te kasnije srce, O.K. ?!? “ - Ne čekajući da odgovori, otac je prekinuo.

„ Hej !! Halo ?!? “ - Izderala se Tihana, ne vjerujući. - „ Kako može biti tako bezobrazan ! “ – Ljutito je odbacila mobitel na drugu stranu kreveta. 

Stala je uz prozor, ne primjećujući sunce koje se meškoljilo, u tek propupalim ružinim granama. 
Zabacila je kosu, koja joj je u svilenkastim, zlatno prosjanim pramenovima, pomalo raščupano visjela i ponovno dohvatila iphone.

„ Nije me uopće pozvao da dođem. I ne mora. Sigurno se ludo zabavlja u Frankovom društvu. Dva napuhanca. Sigurno su pronašli put, jedan do drugoga. " - Tihana se igrala s iphone-om .

 „ E baš idem vidjeti što se kod tatice događa. “ – Nakesila se široko, bacivši brzi pogled u ogledalo.

Uletjela je u ormar/sobu i zgrabila ružičaste tajice.
 Oblačila ih je i sjetila se da je auto na popravku.  Bacila je pogled na sat.

14:41

Nazvala je taxi službu.

„ Neka potrubi dva puta, čim stigne. Hvala lijepa ! “

Navukla je tirkiznu pelerinu.

Okrenula se i primijetila da na sofi leži žuti karirani sako od tate.

Vani se začula duga truba.

„ Odlično ! “ – Progunđala je .

Taxist je još jednom potrubio.

Tihana je brzo obukla sako i u džepove stavila mobitel i cigarete. 
„ Idealno ! “ – Namignula je samoj sebi u ogledalo i izašla iz stana. „ Konačno ću mu vratiti sako, koji je tražio već dva puta. “ 

Ušla je u taxi. Graknula je adresu i nadureno dodala. - „ Stvarno mi se žuri ! “

Taxist se okrenuo i nasmijao. Dva reda smeđih zubi, bez najave su isplivala.

„ Vi ste iz neke sekte ? “ – Pogledao ju je procjenjivački.

„ Zašto ? “ – Zbunila se Tihana.

„ Pa, te boje, taj colorit. Ja sam student filozofskog. “

Tihana ga je brzo odmjerila. Zapuštena brada, stara šest dana, proćelav, izborane ruke.

 „ Pa, dosta dugo studirate ! “

„ Da, malo se odužilo. “ – Opet se okrenuo  i namignuo joj.

Tihana se distancirala gledajući u iphone.

„ Ovaj migolji u traci kao da ga puževi vode. “ – Bijesno je razmišljala.

„ Dajte molim Vas požurite, stvarno je hitno !!! “ – Rekla je nestrpljivo.

„ Dajem sve od sebe ! “ - Okrene se taxista i naceri se. 
- „ Gospodična. “

Nije bila sigurna da li je jeo nutellu, ili predugo nije posjetio zubara.

Dobila je obavijest da je Davorka objavila novi blog.

Taxista je pričao nešto o bojama, dok je Tihana pročitala. - “ Danas  je prijateljica imala saobraćajku... “

„ Pička ti materina ! “ – Glasno je opsovala.

„ Molim ?!? Nisam Vas imao namjeru nazvati psihotičnom, gospodična. Znate, boje imaju frekvencije ! “ – Taxist se okrenuo prema njoj. 

U tom trenutku upalilo se zeleno svjetlo na semaforu, auto iza njega je krenuo i umalo ih udario.
 Nije prestao trubiti ni kada mu je taxist kroz prozor gestikulirao 
„ Oprosti “.

 „ Stigli smo ! “ - Taxist je zaustavio auto ispred zgrade s narančastom fasadom.

„ Hvala lijepa ! “ – Prasnula je Tihana, držeći se za kvaku na vratima.

„ Sedamdesetsedam kuna Vas molim ! “ – Zatražio je taxist.

Tihana je u tom trenutku shvatila da nije uzela ništa osim cigareta i iphone-a.

Dva reda smeđih zubi, nisu je htjela pustiti van iz taxija.

Tek sada je primijetila da taxisti jedno oko gleda u nos, a drugo pilji u nju.

„ Idete sa mnom do recepcije, dat ću Vam sto kuna. “

Taxista se odobrovoljeno nasmijao i izašli su iz taxija.

„ Iz koje ste sekte ? “ – Taxista ju je razroko odmjerio od glave do pete. Oko mu se zadržalo na njezinim japankama.

„ Ma, ja .. Ne vjerujem.. “ - Zastala je u pola rečenice. - „ Zašto uopće komuniciram s ovim idiotom ! “

Ušli su kroz glavna vrata i Tihana je krenula prema recepciji. Taxist je hvatao korak s njom.

Zaštitar je viknuo za njima. - „ Vas dvoje ! Kamo ? “

Tihana ga je ignorirala i nastavila hodati prema recepciji.

Taxist se zaustavio i počeo razgovarati sa zaštitarom.

Recepcionerka je zapanjeno gledala u Tihanu.

„ Mogu li Vam pomoći ? “ – Namjestila je uvježbani smješak.

„ Dobar dan, Helga ! “ – Tihana se, vidno iznervirana, naslonila na pult.

„ Joj, oprostite gospodična Tihana, nisam Vas odmah prepoznala. Danas je snimanje, koje skoro završava, ali... “

„ Trebam ići gore do oca, ali prvo trebam platiti taxi. Možete mi posuditi sto kuna ? “ – Tihana je nervozno prekinula recepcionerku.

„ Naravno. “ – Helga se trudila vratiti mirnoću.

Tihana se okrenula prema taxisti. - „ Evo, gospođa će Vam dati novce, a ja Vas pozdravljam. “ - Užurbano je krenula prema liftu.

Taxist je, uzimajući novac, pitao recepcionerku. - „ U kojoj je ona sekti ? “

Tihanu je lift nosio na sedmi kat.

Gledala se u ogledalu lifta i shvatila koliko je odvratno obučena. Nije mogla vjerovati da je izašla van s toliko nabacanog neukusa.

Izašla je iz lifta i brzo hodala prema glavnom uredu.
  Dva metra od ureda, poskliznula se.

Kao u usporenom filmu, vidjela je kako joj se približava zbunjeno lice oca i pored njega kameru, prije nego je tresnula u pod.

Noge su joj odletjele u zrak i odbacile japanke. Pelerina joj je prekrila glavu i zasjenila pogled na hodnik, u kojem se počelo sakupljati sve više ljudi.
 Odjednom je hodnik bio pun.
 Tata se nagnuo nad Tihanu. - „ Jesi dobro ?? “

„ Da ! Odlično sam. Pala sam na guzu i super mi je. “ - Ljutito je poravnala pelerinu, još uvijek ležeći. 
Čula je škljocanje i podignula pogled. Ugledala je fotoaparat i nasmiješeno lice fotografa.

Posjeli su Tihanu u stolac.

Franko je pokazivao Tihaninom tati fotografije.

„ Bravo ! Ti si to sve uspio snimiti ?!? “ – Stari nije susprezao smijeh.

„ Slučajno mi je prst ostao na okidaču. “ - Nasmijao se Franko i namignuo.

Odlučna da nitko ne primijeti kako se osjeća užasno poniženo, Tihana se proderala.

 „ Što je tako smiješno ? „

Grozila se od same pomisli, kako će svi po uredima raspričavati njezin gnjusni pad na guzu. 

 „ A, kaj to imaš na sebi, kćeri moja ? “ – Upitao je tata, još uvijek  gledajući fotke i smijući se.

„ Tvoj sako, ako nisi primijetio. “ – Prigušeno je rekla Tihana i uz grimasu skinula sako, pa ga bacila prema ocu.

„ Izvoli ! “

„ Hvala. Srce si ! “ – Tata se nije obazirao na Tihanin bijes. - 
„ Znaš, tvoj frend Franko je fenomenalan. Mislio sam da su svi tvoji frendovi mrtva puhala. “

„ On nije moj frend ! “ – Tihana je bahato zatresla glavom.

Otac je zagrlio Tihanu i poljubio ju u čelo.
 Tihana je nadureno pogledala u njega i odgurnula ga.

„ U svakom slučaju, mi smo sa snimanjem gotovi. “ – Nasmijao se zadovoljno otac i pogledao Franka.

„ Smijem te zamoliti Franko, da odvezeš moju kćer doma ?! “

„ S velikim zadovoljstvom, gospodine ! “ – Namigne Franko.

„ Ne dolazi u obzir !!! - Bijesno ih je prekinula Tihana. - „ Idem taxijem, i btw, recepcionerka je platila taxi s kojim sam došla. “

„ U redu, riješit ću to. “ – Otac je izvadio dvjesto kuna. - „ Evo ti za taxi, kad nećeš da te Franko vozi. “

Pokupila je mrvice svojeg ponosa, iphone i cigarete, obula japanke, koje je tatina asistentica pronašla i spustila se do recepcije. 
Bez pozdrava je izašla van i sjela u taxi.

„ Nemojte ništa komentirati, nemojte glasno misliti, samo me vozite na navedenu adresu. U redu ? “ – Obrecnula se na taxistu.

Sijeda glava je potvrdno kimnula. 

S odvratnim košmarom u glavi, Tihana je konačno ušla u svoj stan.

Istog trena, zazvonio je iphone u njezinoj ruci.

Javila se ljutitim „ DA ! “, bez da je pogledala tko zove.

„ Bok Tihana, Davorka je. Nadam se da te nisam uhvatila u nezgodnom trenutku. Stvarno bi voljela danas popiti kavu 
s tobom. „

Tihana je bila šokirana i iznenađena do te mjere, da je odmah pristala.

„ Odlično ! “ - Veselo je rekla Davorka. - „ Za pola sata sam s Đurđicom u tvojem kvartu. Jel' ti to paše ? “

„ Možemo se vidjeti samo ako dođete kod mene. “

„ Naravno. Super ! Vidimo se ! “

„ Da. “ – Tihana je završila razgovor i bacila pogled na stan.

Sve je bilo u savršenom redu. 
 „ Teta Katica besprijekorno radi svoj posao. “ – Pomislila je, skidajući s gnušanjem ružičaste tajice sa sebe.
 Bacila ih je u korpu za prljavi veš zajedno s pelerinom. 
Japanke je bacila u smeće. 
Otišla je pod tuš. Pod toplim mlazom vode gledala je u bolne dijelove na guzi i primijetila nekoliko masnica.

„ Fuj ! Neću ! “ – Vrisnula je.

Pažljivo se obrisala i obukla plavu majicu i donji dio trenirke. Gledala je u poslagane veste, kad se oglasilo zvono portafona.

 „ U kurac ! Zar već ?!? “ – Nestrpljivo je viknula i dohvatila prvu. Navukla je brzo na sebe ljubičastu vestu na kopčanje i otišla stisnuti gumb za otvaranje glavnih vrata.
Bacila je pogled na oči u velikom ogledalu.

 „ Fuck ! “ – Okretala se užurbano da pronađe komadić vate s kojim će počistiti maskaru ispod očiju.
 Uspjela je pronaći paketić maramica. Brzo je izvadila jednu i energično obrisala ispod jednog oka.
 Začulo se zvono na vratima.
 „ Samo malo ! “ – Rekla je i obrisala maskaru ispod drugog oka.

Otvorila je vrata. 

„ Bok Tihana ! “ – Srdačno je pozdravila Davorka i nježno ju zagrlila. 
Iza nje je, nasmiješena, stajala  Đurđica, u bijeloj haljini s volanima i crnim sitnim gumbima.

„ Bok ! “ - Tihana je skrenula pogled s Đurđice i pogledala Davorku. - „ Obzirom da si dovela i svoju prijateljicu, bilo bi O.K. da se upoznamo. Ali prvo, zamolit ću vas da se izujete. Papuče izaberite same. “ - Tihana je rukom pokazala na policu u ormaru, punu kućnih papuča.

„ Naravno ! “ – Rekla je Davorka i izula crvene marte.
 Uzela je zelene papuče. Poravnala je maslinasto zelene hlače i popravila bijelu majicu sa žutom porukom. - „ Gle, papuče mi pašu uz hlače. Jei ! “

Đurđica je izula svoje crne čizme s bijelim vezicama. - „ Hvala, meni ne trebaju papuče. Imam dovoljno debele čarape. “ – Nasmijala se, pokazujući crne strech čarape s bijelim prugama.

„ Kako hoćeš. “ – Odmahnula je Tihana rukom.

Ušle su u prostranu sobu. Tihana je sjela u fotelju. - „ Sjednite, gdje kojoj paše. Ja ću prvo zapaliti cigaretu. „

Đurđica je gledala u dva ogromna uokvirena kolaža, na zidu ispred sebe. - „ Ovi kolaži su ti prekrasni. “ - Rekla je s neprikrivenim divljenjem.

„ Da. Imam još dva, od istog umjetnika. „ - Bahato je mahnula prema drugoj sobi. - „ Možeš im slobodno prići bliže, neće te pojesti.“ - Zajedljivo je dodala i povukla dim cigarete.

Đurđica se zahvalno digla.
 Odlepršala je ispred velikih rukotvorina, uživljujući se u tematiku kolaža.

Davorka je iz torbe izvadila kutiju, zamotanu u tirkizni papir i stavila je na stol ispred Tihane.

„ Ovo je od Đurđice i mene. S željama brzog oporavka. “

„ Što je to ? “ – Tihana je pogledala u kutiju bez oduševljenja.

„ Malo, ali slatko zadovoljstvo. Otvori, pa ćeš vidjeti. “  

„ Dobro. Nego, jeste za kavu ili čaj, curke ? “ – Tihana je ugasila cigaretu i s naglašenim grimasama se počela dizati iz fotelje.

„ Ja bi popila neki čaj, ako može. “ – Đurđica se s teškom mukom odvojila od kolaža i sjela na mjesto.

Tihana je odmjerila Đurđicu.

„ Jebeš mi sve, prava si seljančica. Sjediš s raskrečenim nogama, kao kaubojka u lošem westernu. Vide ti se gaće djevojko ! “ 

„ Nisi ti krenula skuhati kavu i čaj !?! Meni bi jedna kava stvarno pasala. “ – Ubacila se Davorka, oštro pogledavši Tihanu.

„ Đurđice, možeš ti skuhati dvije kave i čaj za sebe ? “ - Tihana je prodorno gledala u Đurđicu. - „ Kuhinja je odmah lijevo. Sigurna sam da ćeš se snaći bolje od mene. “

Đurđica je snuždeno klimnula glavom i poravnala haljinu. - „ A ti si Tihana, obukla vestu naopačke. “  - I otišla u kuhinju.

 „ Smiri se, smiri se. Mir. Polako. Nije joj lako. Imala je udes. Sada sam gost u njezinom domu. “ – Razmišljala je Đurđica, duboko dišući.

Davorka je prasnula istog trena kada je Đurđica izašla iz sobe. 
„Jesi vidjela moj novi blog ? Ako jesi, očito te nije potaknuo na razmišljanje. Da li tebe išta na ovom svijetu može upristojiti i dati ti volje da pokažeš da možeš bolje ? “

„ O da, vidjela sam da si napisala da je tvoja frendica imala saobraćajku. Ista ta frendica te zvala u pomoć, ali ti si mahnula i otišla kao da se ništa ne događa. Bila ti je važnija Đurđica. Objavila si priču  po kojoj će ljudi skužiti da se radi o meni. “

„ Jesi se ispuhala ? Đurđica, koju tretiraš kao maloumnu glupaču, je zaslužna što sam došla. Inspirirana sam njezinom dobrotom i prostodušnošću. Navela me je da na tebe i dosadašnju distancu od tebe, gledam drukčije. A sve što ću ti u vezi novog bloga reći je, pročitaj cijelu priču, a onda ćemo o tome razgovarati. Sada mi je važnije čuti, da li se i dalje misliš ponašati kao glupa guska, ili ćemo razgovarati civilizirano i prijateljski. “

Tihana je zinula da joj odgovori, kada se začulo zvono portafona. 

„ Ne seri! Tko je sad ? A u pičku materinu. Neću se javiti. “ – Bjesnila je Tihana.

Zvono portafona se još jednom oglasilo. 

„ Hahaha, pogledaj nas. Ja se tebi nisam namjeravala javiti kad si imala udes, a sada gledam tebe kako radiš isto. Karma je čudesna. “

„ To nije isto. Ja ne želim nikoga danas više vidjeti. “

„ To je isto Tihana. Ja tebe nisam htjela vidjeti, ali si mi se sa svojom automobilskom nesrećom nametnula. Pogrešno je što se nisam htjela javiti. Pregrizi predrasudu i provjeri tko zvoni. Prekini lančanu glupost. Usudi se. “

Tihana je bijesno ustala i digla slušalicu od portafona. - „ Tko je ? “ – Dreknula je.

MODERNA PEPELJUGA #4

Na raskršću prepunom ljudi, koji su različito pokazivali svoje zgražanje viđenim, Đurđica i Davorka su se zaustavile na sigurnoj udaljenosti, kada su ugledale metallic toyotu, zabijenu u štand s jabukama.
 Jabuka je bilo svuda, razbacanih na sve strane.

“ Joj, pogledaj ovo ! ” – Đurđica je uperila prst prema stupu, na kojem je bio zabijen stolac.

“ Jebeš mi sve, ovo je strava ! Kako je tek prošla prodavačica jabuka ? ” – Zgrozila se Davorka.

Sa zvučnika iz auta, Lana Del Ray pjevala je “Don’t make me sad, don’t make me cry..’couse you and I .. ”

Davorka i Đurđica pogledale su se i prasnule u smijeh, kada su skužile Tihanu.
 Okružena ljudima,  nadvikivala se s Laninim pjevanjem, pokušavajući nešto objasniti policajcu, uz žestoku gestikulaciju.

“ Vidjele jesmo ! Bris ! Uvjerena sam da će se Tihana snaći i bez nas ! ” – Davorka je napravila grimasu.

U tom trenutku, dojurila je prodavačica jabuka, držeći se za glavu.

“ Jezuš i Marija, kaj se to dogodilo ? Božek dragi, kaj mi bu ve šef rekel ?!?!? A samo sam si po gablec odbežala ! Joj meni ! Joj ! ”

“ Gospođo, smirite se ! Važno je da ste Vi dobro. Zamislite da ste u trenutku udara automobila,
 sjedili na onom stolcu ! ” - Bolničar je uhvatio šokiranu prodavačicu za lakat i pokazao joj gdje je završio stolac.

“ Ovo je izvanredna prilika da fotkaš, Davorka ! Dovoljno smo udaljene, a Tihana i ekipa su prezauzeti  “situacijom”. Tko zna, jednog dana, možda će ti biti zahvalna na fotkama ovog događaja. ” – Đurđica je iznenadila Davorku idejom, i iako je bila spremna gibati dalje, paparazzo u njoj je prevagnuo.

Izvadila je fotić i počela fotkati.

“ Gospođo, upozoravam Vas ! Kao prvo, ugasite taj nesnosan zvuk u vašem automobilu i kao što sam prvi puta rekao, odmah donesite vozačku i prometnu dozvolu. “ - Naredio je policajac, vidno iživciran.

“ Dobro ! Ne derite se na mene ! Nisam ja kriva što se ovo dogodilo. Morala sam nešto učiniti dok je ispred mene, niotkuda, iskočila ta pješakinja. ”

Znatiželjnici su počeli glasno negodovati.

“ …Da, a ne bu' rekla da je izigravala Laudu !... ”

“ …I da cura nije iskočila pred nju, nego je prelazila pješački !.. ”

“ …A ova je dojurila k’o da ju sto vragova goni !.... ”

“ …Sreća je samo što nitko nije poginuo !... ”

“ Idemo ? ” – Davorka je zadovoljno spremala fotić natrag u torbu.

“ Može. Dosta mi je cirkusa za danas. ” – Nasmijala se Đurđica.

“ Ne želim više raspravljati s Vama ! ” – Odbrusila je Tihana policajcu. - “ Vratite mi moje dokumente. ”

“ Ne ide to tako, gospođo ! ” - Razdražljivo ju je pogledao policajac.     

“ To Vi mislite ! Sada će doći moj tata, pa ćemo vidjeti !!! Već je sigurno blizu ! ” – Tihana je pogledala iznad hrpice ljudi, koja se sve više prorjeđivala i ugledala Davorku i Đurđicu.

“ Hej !!! Halo, Davorka ! ” - Proderala se Tihana bez razmišljanja i hvatajući se za glavu, ali okrenula se Đurđica.

“ Jeste dobro ? ” – Prišao joj je bolničar, koji se baš spremao sjesti u vozilo hitne.

“ Nikad bolje, hvala ! ” – Rekla je Tihana ironično i odmahnula glavom, držeći ruku na čelu.

 “ Hej, Davorka ! ” – Ignorirajući bolničara, još jednom je viknula, kada je vidjela da Davorka i Đurđica nisu stale.

Davorka se konačno okrenula, usporila, mahnula Tihani, i nastavila hodati dalje.

“ Sigurno ? Možda se ne sjećate da ste dobili udarac u glavu. Nesreća je možebitno izazvala stres. Dozvolite da Vam barem izmjerim tlak. ”

“ Nitko meni ništa neće mjeriti, hvala lijepa. Slobodni ste ići svojim poslom dalje. ” - Nestrpljivo je rekla Tihana.

“ Kučka ! Kučke bezobrazne. U ovakvoj situaciji me ostavlja. ” – Bijes je potpuno obuzeo Tihanu. Poželjela je potrčati za njima i izgovoriti im sve što zaslužuju, ali ipak se primirila. Što mi je? Ne trebam Davorku, a još manje onu odrpančicu. Ni sada, ni sutra. Nikada ! ”

                                                   ...

“ Što ti je bilo Đurđice ? Zašto si se okrenula ? Mogle smo proći i ona bi mislila da ju ne čujem ! ” – Oneraspoložila se Davorka.

“ Sorry ! Instinktivno sam reagirala. ” – Snuždeno je priznala Đurđica.

“ Ma, O.K.  Svejedno. ”

Hodale su u tišini prema nasipu, ali kada se Sava pojavila pred njima, prelijevajući se u svim mogućim plavim nijansama na suncu, raspoloženje je opet počelo rasti.

“ Znaš Đurđice, ti meni trebaš oprostiti, a ne ja tebi. Volim te zbog tvoje neiskvarenosti, a svako malo ti baš to predbacujem. Mahnula sam Tihani i pokazala dobru volju. Nisam joj dužna objašnjavati gdje idem i zašto, odnosno tetošiti njen ego. Ionako joj nije ništa slomljeno osim ponosa i malo lima, u to smo se uvjerile. Sigurna sam, da će tatica pažljivo zataškati nesreću koliko god je to moguće i platiti svu nanesenu štetu. ”

“ Pogledaj ovog gnjurca dolje i opusti se. Sve je O.K. Kužim te. ” 
- Rekla je Đurđica, vadeći iz džepa kopču za svoju dugu, smeđu kosu.
 Kada je ukrotila kosu u nemarnu pundžu, uhvatila je Davorku pod ruku, veselo ubrzavajući prema mostu.

                                             ...

Tihana je bjesnila što je tako usran dan. 

 Bjesnila je što je baš morala vidjeti one dvije krave u Botaničkom vrtu. Odmah je prepoznala Davorku.

  “ Pa zar to nije.. ma je …to je ona i njezina nova, glupava prijateljica. Pih! Očito se više ne odvajaju jedna od druge…Na fotki bloga izgleda bez veze, a u stvarnosti je još bezveznija..I još se zove Đurđica ! Hahaha ! ” – Tihani je užurbani tijek misli izazvao momentalnu, nesnosnu glavobolju. 
Počela ih je mobitelom fotkati, dok je sve jače pritiskala gas. Slikajući ih, sjetila se kako joj je onaj napuhani Franko, drugi dan nakon fotkanja, poslao fotke i napisao “ Uživaj ! ” 

Odjednom je skužila da ne može savladati zavoj, a onda je primijetila glupu kokoš kako prelazi cestu.

Bacila je mobitel na suvozačev stolac i uhvatila volan s obadvije ruke, pa skrenula oštro desno, da ne pokupi ludu pješakinju, koja se odnikuda pojavila.

“ Platit će tatica i mamica njeno nabijanje ! ” - Mogla  je čuti Davorku i sve njoj slične, kako se krevelje.

“ Ali neću im dati gušta, posebno ne kovrčavoj, koja si je umislila da me može ignorirati. ”

 Gledajući fotke na mobitelu, nasmijala se glasno, ponosna na samu sebe. - “ Što bi rekao onaj debilni policajac, da me vidio kako u vožnji fotkam krave dok ližu sladoled. ”

 Pripremila je laptop i izvadila karticu iz mobitela.

Udobrovoljila se istog trenutka, kada joj je zelena točka signalizirala da je Franko on line.

Tihana je diplomirala pravo. Upisala je taj fax, jer se dogovorila s tatom da je njezina jedina briga, redovito pojavljivanje na predavanjima. Sve ostalo je on redovito sređivao. 
 Pobrinuo se da s osamnaest godina dobije trosobni stan na Trnju, opskrbljujući je s obilnim mjesečnim džeparcem i tetom Katicom, koja je dva puta tjedno donosila frišku hranu, kuhala pekmeze, prala prozore i obavljala Tihani dosadne poslove, poput peglanja, brisanja prašine i pranja podova.
 Sa svojih dvadesetpet godina, nije znala ni jaja ispeći, ali to ju ni najmanje nije opterećivalo. 

Trenutno je bila bijesna što je bole koljena od udarca i opet se sjetila Frankovog napuhavanja.

“ Za vrijeme fotosessiona bio je hladniji i rezerviraniji nego s kujom koju je fotkao prije mene. Tretira me kao glupaču ! Fakat mi ide na živce. ” – Pjenila se u sebi, ušavši u ormar/sobu s izloženim kolekcijama aktualnog godišnjeg doba, da se malo smiri.

 Na policama koje su prekrivale jedan zid, namigivale su cipele zbog kojih se nikada nije osjećala usamljeno.

Soba u kojoj je najčešće boravila i koju je zaključavala uvijek kada je organizirala partijanje, gledala je u vrt ukrašen metvicom, kaduljom, jednom živčanom vrbom i dva velika drveta divljih ruža.

U sobu se, na veliki balkonski prozor, uprlo sunce. 

Tihana je spustila zavjesu boje ciklame i namjestila se u veliku fotelju, odlučna da napiše Franku poruku.

“ Poslije ću smisliti, kako da na najjači način upotrijebim fotke. ” – Razmišljala je Tihana, prolazeći prstima kroz dugu, gustu, njegovanu, plavu kosu. Sunce se spajalo s njenim pramenovima dok se ona meškoljila, pokušavajući se koncentrirati na pisanje maila.

 Napućila je puna, velika usta, kada se zelena točka ugasila.

“ Fuck ! Fuck !!  Zašto !?!? ” – Tihana je široko pogledala u ekran, bljesnula smaragdno zelenim očima i izvila friško izmanikirane obrve.

“ Morao me vidjeti. Zato je zbrisao ! Fucker ! ” – Tihana se razljutila i počela tipkati, dok je dugim nogama nervozno tresla laptop.

Posljednje na što je mislila prije nego se zabila u štand s jabukama bio je Franko.
 Gadila joj se svaka nova pomisao na njegovo preseravanje, one večeri u studiu.

 Smirila se i krenula kuckati poruku.

 Hey! Baš čudno! Kladim se da si maloprije svijetlio… bila sam sigurna da ćeš mi se  javiti

Btw, Imala sam gadnu nesreću.

Poslala je mail i nastavila se vrpoljiti u fotelji.
 Gledala je u svoje duge prste na rukama i zabavljala se promatrajući kreativnost, koju je na njene nokte stavila nova kozmetičarka.
 Konačno se javio.

Bok  djevojko!

Baš mi je žao zbog nesreće, nadam se da si dobro!

Sorry… ali javio sam ti se dan nakon što si bila kod mene.

Želim ti brz oporavak.

P.S. Provjeri poštanski sandučić kada budeš dobro -}

Tihana je nastavila tipkati.

O, sorry, da, poslao si mi fotke, dobila sam ih!

 Gledala je otprilike dvadeseti puta u fotke i zadovoljno se smješkala.

“ Bahat je i bezobrazan, ali majstorski je to odradio.
 Za pišljivih 500 kuna. Fuck, moja manikura  košta više.” - Tihana je pogledala u nokte, razmišljajući istovremeno, kako će danas rezervirati novi termin kod kozmetičarke za sutra i kako će svojim natučenim nogama priuštiti nove cipele. - “ Zaslužila sam ih ! ”

Nakon pet minuta, javio se Franko.

&? Mogu li čuti tvoje mišljenje ?

Odgovorila je nakon 10 minuta.

Super su fotke. Odlično izgledam na svakoj koju si mi poslao.

Franko se odmah javio.

Drago mi je. Možemo dogovoriti fotossesion za ovaj vikend.

Tihana je trenutak likovanja zamijenila s novim naletom ljutnje.

 Fakat si pun sebe. Misliš da ja sada razmišljam o fotossesionu kod tebe, a ni jednom me ne pitaš o udesu.

Mogla sam poginuti, barabo uobražena.  Ali, nisam iznenađena. Odmah sam te skužila, iako sam za tebe glupa plavuša.

 Franko.

Poginuti?? Kaj se desilo??

Tihana.

Imala sam saobraćajnu nesreću.

Franko.

  

Wow! Vidim da ti prstići nisu polomljeni, ali sada razumijem da si dobila jači udarac u glavu. Zato, odmori, hahaha, stvarno mi je žao što si imala nesreću !

Tihana je istog trenutka iskopčala internet.
 Mogla je čuti njegov bezobrazni smijeh u svojoj glavi. Prenula se kada je zvono mobitela postalo glasnije.

“ Molim ! ” – Nestrpljivo je viknula.

“ Kćeri ! Jesi dobro ? “

“ Naravno da sam dobro. I više od dobro ! Odlično sam, tata. "

“ Zvučiš mi razdražljivo. Zovem da čujem, da li te boli ? ”

“ Ma, sve je O.K. Popila sam tabletu i sada me koljena skoro i ne bole. ” – Smirenije je rekla Tihana.

“ Nikako mi ne bi pasalo da mama i tata dođu i tetoše me kao malu bebu. ” – Razmišljala je.

“ Sada mi je lakše. Mama je čak htjela preskočiti današnji tenis i doći k tebi. Nije htjela otići, sve dok nisam dva puta obećao da ću provjeravati kako si. Hoćeš da pozovem Katicu, da ti nešto friško skuha ? ”

“ Ne dolazi u obzir ! Imam sve što mi je potrebno. Nego tata, što  zapravo hoćeš !?!? ”

“ Prava si mamina kćer. Uvijek me skužiš, hahaha. Bilo mi je malo glupo odmah te pitati, ipak si tek prošla kroz šok. Jesi li bila kod onog fotografa kojeg si spominjala, kako se zove !?! ”

“ Franko ! Franko se zove ! I da, bila sam. Zašto te baš sad to zanima ? ” – Ražestila se Tihana.

“ Ne bi te gnjavio, ali već dva puta su me zamolili iz odjela za javnost da im pošaljem fotografije naših ureda. Trebaju ih za Europsku organizaciju. ”

“ Baš me briga, neću ga zvati. Ne da mi se s njim razgovarati. ”

“ Tihana, nemoj mene zajebavati sa svojim igricama. Zanima me, da li je mali dobar fotograf ili nije ! ”

Nije joj se dalo s tatom dalje objašnjavati.

“ Dobar je fotograf. Nazvat ću ga, O.K. !?!? Sretan !? Vas dvojica ćete se sigurno obožavati.  Kada ga trebaš ? ”

“ Sutra do tri popodne ! ”

“ Bože dragi ! Sutra !!? O.K. ” - Duboko je uzdahnula. - “ Idem ga odmah probat' dobiti, pa ti se javim. ”

“ Ej, kćeri ! ”

“ Isuse, što sad ? ”

“ Hvala ti. ”

“ Daj, čujemo se ! ”

Tihana je pogledala u vizitku koju je dobila od Franka, da utipka broj telefona i shvatila da je navedena samo mail adresa.

“ Fuck ! Fuck it ! ” – Gunđala je, konektirajući se na net. - “ Frajer me fakat izluđuje ! ”

Molim te, pošalji mi svoj broj, ili me nazovi na mobitel. Broj je na vizitki koju sam ti ostavila. Trebamo razgovarati o fotosessionu koji mora biti sutra.

“ Ajde, sad mi se nemoj javiti 10 minuta po običaju, jer ja nemam pametnijeg posla, od visjeti pored laptopa i čekati gospodina uobraženka. “ – Razmišljala je rezignirano, lupkajući dugim noktima po širokom, drvenom, radnom stolu.

Kao da joj čita misli i inati se, dobila je istog trenutka broj telefona.

Birajući brojeve jednom rukom, drugom je uzela upaljač i s užitkom povukla dim slim cigarete.

“ Molim ? ” - Javio se dubok, muški glas.

“ Franko, nisam te valjda probudila ! ” – Zlobno je komentirala, moleći u sebi da je.

“ Ne, nisi. Prekinula si me u gledanju filma. Koliko sam shvatio, ti bi htjela da te ovjekovječim sa svim ozljedama koje si zaradila u nesreći… ”

“ Daj prestani. Ne radi se o meni, nego o mojem ocu. Trebaju mu fotografije. Za posao. “

“ Kakav posao ? ”

“ Nekoliko fotografija u uredu. Rukovanje, radni stol, bla, bla. ”

“ Mislio sam da ti je stari automehaničar. ”

“ Pa, krivo si mislio ! ” – Izderala se na njega.

“ Šalim se, hahaha, 'ajde, ne ljuti se. Pofotkam to, bez problema. ”

“ Cijena ? ”

“ Pa, cijena je ista. Pofotkam i gibam. Kada trebam doći ? ”

“ Dođi u četrnaest. Trajat će do, najkasnije, petnaest sati. A adresa je … ”

Franko je prekinuo Tihanu.

“ Molim te, pošalji mi adresu na mail. ”

Tihana je začula ženski smijeh u pozadini.

“ Dobro malena, pošalji mail i to je to. Gibam. ” – Prekinuo je vezu.

Pogledala je u mobitel i odkoračala na balkon.

Povukla je dim cigarete i razljućeno viknula. - “ Koji kreten ! ”