Gospođa srednjih
godina kroz prozor je gledala kako se oblaci nakupljaju.
Zaleđenog izraza lica promatrala
je kako ljudi smeće skupljaju.
Obula je visoke crne čizme i gledala u priliku
dana iz vlastite prizme.
Uzela je u ruku svoj veliki kišobran i
zakoračila ozbiljno u dan.
Velikim naočalama
prekrila je oči, misleći kako je nitko skužit neće moći.
Na lice je
stavila smjehobran napravljen po njenoj mjeri.
Gospođa nije
htjela da se ikome od sugrađana zamjeri.
Izašla je na
cestu velikog grada u kojem je bujala neodređena nada.
Ljudi sa svojim
smjehobranima sudarali su se jedni s drugima.
Gospođa je čvrsto koračala kroz mnoštvo,
namještajući smjehobran u hodu na najjače.
Nije se obazirala na prosjaka koji
plače.
Hodala je brzo kroz jauke gladnih mačaka i
opasni smijeh u blizini.
Skrenula je u slijepu ulicu da se malo približi
tišini.
Umorna od buke naslonila se na zid stare
zgrade.
„Zašto se ljudi
ponašaju kao da im se svi gade?!“ –Razmišljala je gospođa poluglasno. „Uf....Nije
mi jasno....“
Odjednom, kroz
oblake dolete ispred nje dvije spodobe.
Na sebi su imali tirkizne trikoe.
Gospođa je
stegnula kišobran u ruci i iskolačenim očima promucala neobičnim pridošlicama „To je moje.“
Dva nesvakidašnja
bića nasmijano su je gledala.
Zaplesali su
radostan ljubavni ples. U srcu gospođe srednjih godina upalili su kres.
Gospođi su počela
klecati koljena.
Počela je
osjećati da je voljena.
Nije joj bio jasan taj filing s kojim je ova
bića kače, pa je namjestila smjehobran na najjače.
Dva prelijepa
bića nijemo su se pogledala.
Mekim koracima
prišli su gospođi i dodirnuli joj ruke.
Šutke je gledala kako joj iz srca izlaze muke.
Mogla je prepoznati svaki problem do u
detalje.
Smjehobran joj je je polako klizio u osmjehove
ralje.
Mučni problemi
izgledali su joj kao šarene laže.
Pogledala je u svoje nove prijatelje i došlo
joj je da kaže
„Tko ste vi i kak
ste došli do mene?“, ali sve što je uspjela progovoriti oslobođena treme bilo
je „Hoću s vama plesati.“
Trenutak kasnije
nebo se počelo bljeskati.
Iz slijepog dijela ulice doletjele su dvije
grlice.
Lepršanjem bogatih krila spustile su pjesmu
točno tamo gdje je čudna skupina bila.
Plesali su slušajući
riječi.
Gospođa je
plesala u svojim visokim čizmama i osjećala kako je svaki stih liječi.
Ako velike
kapi prijete napraviti lokve,
Sunce se
sakrilo iza oblaka i navuklo sokne,
Izađi na
cestu i pozdravi dan.
Nemoj uzeti
veliki kišobran.
Digni glavu
i pusti da te kapljice ljube
Ponudi im
usne, nek se ljudi čude.
Zaboravi obuti
čizme. Tapkaj po lokvama bosa.
Nek se
napije kiše tvoja lijepa kosa.
Pusti tijelo
da zapleše s vjetrom
Uživaj cijelim
bićem, svakim svojim milimetrom.
