„ Woow ! Kak' lijepa haljina ! “ - Đurđica je zadivljeno stajala iza Davorke u
prostranoj sobi, dok se ova gledala u veliko ogledalo i namještala tamnu, ružičastu
čipku, preko svijetle, ružičaste svile.
Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i
namrštila se.
„ Kaj dalje ? Kak ja 'zgledam u njoj ? “
„ Savršeno izgledaš mica. To bi ti trebala biti vjenčanica. “
„ Hume* ! “ - Davorka je odmahnula glavom, odmaknula se od ogledala i
prijateljice i protegnula ruke. - „ Pretjeruješ ! “
„ Ali fakat. U ovoj haljini si prekrasna vila iz najljepše bajke. “
„ Đurđica moja, gdje su ti naočale ? “
„ Ne njajke, super si. Stalno si u hlačama, a gle čuda, ormar ti je pun
haljina i suknjica. “ - Nježno je gurnula prijateljicu ispred otvorenog ormara. - „ Od
sad trošiš haljinice. Jasno ?! “
„ Počinješ me zabrinjavati. “ - Davorka je dodirnula Đurđičino čelo i kao da
se opekla, brzo odmaknula i stresla ruku. - „ Ajde srećo, stavi naočale i pogledaj
mi noge. “
„ Dobro. Evo, stavit ću ih ako će ti biti lakše prihvatiti da ti ja.. “ - Đurđica je uzela svoju torbu i počela tražiti naočale. - „ .. kao tvoja samoimenovana stilistica, strogo naređujem.. “ - Zastala je
i zbunjeno pogledala Davorku. - „ Nema ih ! “
„ Fakat si slijepa bez njih ! “ - Nasmijala se Davorka.
Đurđica je sve nervoznije prekapala
po torbi.
„ Ne kužim, bile su tu. “
„ Idem pogledat' u kuhinju, možda su ti tam' ostale. “
„ Čekaj, stani. Našla sam ih ! “ - Stavila ih je na nos i pogledala Davorkine
noge.
„ Uuuu, daaa. Bljak. Definitivno ih
moraš obrijati. “ -
Nasmijala se. - „ Obećaj ! “ - Počela je škakljati prijateljicu.
„ Daj prestani. Obećajem ! Evo, već večeras. Obećajem. “ - Davorka se smijala i
gurala Đurđičine ruke od sebe.
„ Jooooj, to me podsjetilo ! Nikak' da ti pokažem moj najnoviji model.
Suknja/hlače. Ta-da ! “
„ Uf ! U glavi su mi odmah oni odvratni modeli iz osamdesetih. Fuj. Sorry. “
„ Baš ti si ta koja me inspirirala. Samo da znaš. “ - Đurđica se nacerila i
izvukla iz torbe svoj blok sa skicama.
„ Super. “ - Davorka je isplazila jezik, buljeći u ogledalo. - „ 'Ajde, daj da
vidim tvoju „ D “ viziju. Izbaci mi iz glave staru sliku. “ - Otela je Đurđici blok
iz ruke i otrčala u kuhinju.
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
.........
*
Florijan je gledao kako dvije prelijepe žene, gracioznim pokretima, ušetavaju
u kafić.
Prišle su šanku.
Žena s pundžom, pozdravila je konobaricu i cmoknula joj
obraz.
Žena s konjskim repom i konobarica, srdačno su se rukovale.
Sve više su odvlačile Florijanovu pažnju.
Uhvatio je okruglu čašu za stalak
i polako ju prinio usnama, promatrajući kako žena s pundžom, elegantnim, gipkim
kretnjama odlazi prema džuboksu.
Nešto u njoj, podsjetilo ga je na djevojku koja je ostavila tragove na
njegovoj duši.
Otpio je pozamašan gutljaj vina i odložio čašu.
Žena je prišla džuboksu, izabrala pjesmu i pritisnula gumb.
Okrenula se,
dignula palac i namignula svojoj prijateljici.
Pjesma Parnog valjka, prenula je
nekolicinu gostiju. Nekoliko glava klimnulo je u odobravanju.
Dečko koji je
sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.
Kada je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za
pobunom.
Osmijeh mu je podignuo lijevi
kut usana.
Klimnuo je glavom na stih „ Moja je pjesma lagana “ i opustio se.
Florijan je sa smješkom pratio novonastalu situaciju.
Klub se sve više počeo popunjavati
ženskom populacijom.
Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.
Njene kretnje i boja
njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.
„ Stavi kapu ! “ – Viknuo mu je
prijatelj, vojnik Fekić, dok su hodali prema ulazu u kafić.
U dva koraka ga je dostignuo, laganim potezom
ruke skinuo mu je tek stavljenu kapu i spretno otvorio vrata.
Vruć, zadimljeni zrak ih je uvukao u prostor, u
kojem je sve vrvjelo od ljudi.
Tu večer, 28.12.1992. godine, u
riječkom kafiću, Florijan se nimalo nije osjećao seksi.
U Zagrebu ga je čekala
zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim
vršnjacima.
Baš tu večer, strahovito se
zaljubio.
„ Konobar, natoči nam još po
jednu ! “ – Fekić se nagnuo preko šanka i namignuo djevojci koja je prala čaše.
Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i brzim pogledom odmjerila
Fekića.
„ Slušaj vojnik. Smiri strasti.
Čuvaj snagu da izbjegneš metak. Otpust ! “
Fekić se gromko nasmijao.
Privukao je pažnju djevojke, koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.
„ Mala, dođi da te ljubim ! “
– Viknuo je Fekić konobarici.
„ Koja si ti seljačina !
– Prijezirno je frknula i pošpricala ga
s vodom.
Nova Bastardzova pjesma Tvoja
ljubav, treštala je iz pet zvučnika, raspoređenih po kutovima prostora.
Dobro raspoložene četiri djevojke
u haljinama, njihale su se u ritmu muzike i igrale se s balonima.
Glasno su se
cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s
dečkom i nešto mu šaptala na uho, smijući se.
Dečko je klimao s glavom,
pridružujući se njenom smijehu.
Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali
iznad šanka i dodao joj ga.
Djevojka
je otišla do pozornice, uzela mikrofon i popela se na binu, još uvijek se
cerekajući.
Poslala je poljupce prema djevojkama
s tekilom i balonima, na što su one graciozno krenule prema bini.
Zauzimale su svaka svoju poziciju, a haljinice
su lepršavo pratile svaku kretnju.
Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća
klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.
„ Drage moje prijateljice, život je fani, dok
nas naši dečki čuvaju i unutra i vani ! “ – Rekla je djevojka u mikrofon.
Prostorom se prolomio gromoglasan
pljesak i pet lijepih djevojaka počelo je s izvedbom Madonnine pjesme.
„ Life is a mystery,
Everyone
must stand alone
I hear you call my name
And it feels like home ! ” - Pjevala je prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula
dobru vibraciju.
„ Za one koji ne znaju, ja sam Ruža ! “ - Zastala je,
pogledala ravno u Florijana i nastavila pjevati.
" When
you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
I hear your voice, it's like an angel sighing
I have no choice, I hear your voice
Feels like flying
I close my eyes, Oh God I think I'm falling
Out of the sky, I close my eyes
Heaven help me
When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
Like a child you whisper softly to me
You're in control just like a child
Now I'm dancing
It's like a dream, no end and no beginning
You're here with me, it's like a dream
Let the choir sing
When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there
Life is a mystery, everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like... "
Odložila
je mikrofon na stalak i naklonila se.
Praćena aplauzom, odšetala je prema
Florijanu, igrajući se s balonom.
Vibracija mobitela, u džepu kariranog
sakoa, razderala je Florijanove slike sjećanja.
Stresao se od siline emocija
koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
........
*
„ I ? Sviđa ti se ovakvo pokrivalo za
donji dio
tijela ? “ - Đurđica je sjela pored Davorke uz veliki okrugli stol.
„ Da li mi se sviđa ? Ne ! Ne sviđa mi se. Ovo je fenomenalno. Ovo je pun
pogodak ! “ - Davorka je uzela u ruke papir sa crtežom i razigrano mahala s njim.
„ Ovo je zastava novog pokreta. Stara moja, to je unisex. “ - Dignula se i
počela plesati oko stola.
„ Misliš da bi to i dečki nosili ? “ - Đurđica je začuđeno pogledala
prijateljicu.
„ Pa kaj ti je ? Ovo je izazov na ugodu i slobodu kretanja. Vjeruj mi. Nitko neće moći odoljeti. “ - Zagledala se opet
u crtež, klimnula glavom i prasnula u smijeh.
„ Kaj sad ? “ - Đurđica je dignula obrve i kroz naočale buljila u Davorku.
„ Pa, ti si stvarno zatreskana. Đizz. Ovi, kak' se to zove, držači za remen. “ - Uperenim kažiprstom klizila je po crtežu. - „ Vražilice jedna. Napravila si ih
od slova F ! “
„ Ušitci. To su ušitci. “ - Promeškoljila se Đurđica i popravila naočale,
iako su joj stajale baš kako treba.
- „ Jesam. Kaj se smiješ ? F kao Freedom,
Fantazija, Filozofija, Fraktali. “
„ F kao Franko Fotograf. Ne muljaj mi,
ti Fufice mala. “ - Davorka je
prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati.
Njezin
zarazni smijeh, pomiješao se s melodijom zvona na vratima.
„ Evo vidiš. Istina je ! “ - Pogledala je Đurđicu, vraćajući joj crtež.
„ Stavi ga na stol. “ - Đurđica od smijeha nije mogla uzeti papir u ruku. -
„ I idi otvori vrata. “
„ Svaka čast ! Hrabrija si nego sam
mislila. Fffenomenalno ! Jedva čekam da napraviš ogledni primjerak i da bacimo
Ffffotkanje. “ - Frktala je Davorka kroz smijeh i krenula prema vratima.
„ Samo maloooo ! “ - Rekla je i otvorila vrata u trenutku kad je niska djevojka
s ljubičastim pramenovima opet pozvonila.
„ Hold your horses pjegava ! “ - Srdačno je zagrlila pridošlicu.
„ Pa dobro, gdje si ti susjeda ?! Već sam se zabrinula. Ne javljaš mi se već
dva dana. “ - Djevojka je izmigoljila iz zagrljaja i nacerila se.
„ Došla sam posuditi
šećer. “ - Nadureno je spustila donju usnu.
„ Dođi darling. Moram te upoznati s
razlogom mojeg nejavljanja. “ - Davorka je povukla neobičnu djevojku za ruku,
ignorirajući njeno kreveljenje.
„ Klara, Đurđica ! Đurđica, upoznaj
moju susjedu, Klaru. “
„ Bok Klara ! Drago mi je. “ - Đurđica je spustila naočale na stol i pružila djevojci
ruku.
„ Bok, bok ! I meni je drago. “ - Nasmijala se Klara i bacila se u naslonjač. -
„ Dakle curke, u čemu sam vas prekinula ? “
„ Mislile smo gledati Zlatokosu, ali smo se toliko raskokodakale o svemu i
svačemu, da film još nije došel na red. “ - Nasmijala se Đurđica i ubacila
nekoliko kokica u usta.
„ Ovo moraš vidjeti Klara. “ - Davorka je dignula crtež sa stola i dodala ga
susjedi. - „ Đurđica je opako dobra šnajderica. “
Klara je nekoliko trenutaka, bez riječi, gledala u skicu.
„ Ideš ! Predobro ! Uf ! Ovo je baš za mene. “ - Klarine crne oči su zasjale.
Pogledala je Davorku, pa Đurđicu.
„ Sestro, super crtaš. Ako tak' dobro i šivaš, imaš me. “
*
............
MODERNAPEPELJUGA#18
MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18
........
*
* Hume ! Nekad se tak' govorilo kravama da se maknu.
