Nekoć davno, kao i u ova moderna vremena, u kraljevstvu je živjela djevojka po imenu Snena.
Maštala je stalno i opet iz početka, kako doći do sreće i gdje da ju čeka.
Njena majka je radila za bogatog trgovca iz dalekog grada Slanutka.
Nije se obazirala na Snenina maštanja sve do jednog trenutka.
Snena je šivala i mrmljavo pjevušila. Odjednom se nečeg sjetila i vidljivo se narogušila.
Majka joj je prišla i pogledala ju kao da je s pameti sišla.
“Kćeri mila, koji ti je problem ušao u glavu? Pomiješala si konce i na žutu suknju stavljaš plavu. Osim toga, usred pjesme si razljućeno stala.
“Oprosti mama, maštala sam o tome kako mi je bilo dok sam bila mala.” -Snena je pogledala u žutu suknju koju je šivala. Nije ni sama znala u kojem je dijelu iz djetinjstva prebivala.
Nije joj bilo jasno zašto je stavila plavi konac umjesto crvenog konca. Pogledala je mamu i dignula se sa stolca.
Majka se zagledala u oči svoje Snene i bilo joj je sve jasno. Za sreću njene voljene kćeri još uvijek nije bilo kasno.
“O čemu ti zapravo maštaš, djevojčice moja? Čija sreća ti je važnija? Tuđa ili tvoja?”
“Mamice, uvijek si mi govorila da je sreću najvažnije prvo imati, da bi je mogla dijeliti. Rekla si mi da sam ja prva koja se treba veseliti.” -Snena je prišla majci i obgrlila njene ruke.
“Uhvatit ću svoju sreću s lakoćom i bez muke. Shvatila sam mamice, u ovom momentu, da se sreća krije u dobrom elementu. Kada putujem u prošlost, odem iz sadašnjosti i jako sam daleko od budućnosti. Sada imam kao na dlanu otvorene sve tri mogućnosti.
“Hvala Bogu, konačno si sišla s ludog uma. Za kraljevstvo u kojem živiš, ne treba ti kruna.”
“Ipak, imam jedno pitanje, mama. Mogu li biti sretna i kada sam sama?”
“Imaš moju dozvolu, o jedina kćeri. Dok si sretna, ne mogu ti ništa ljudi, ni zvijeri. Budi uvijek zadovoljna gdje god bila i doći će ti sreća kao snažna sila.”
“Ne razumiješ me, mamice. Želim muškarca pored sebe i to hoću strahovito jako.”
“S takvim ti razmišljanjem neće biti lako. Ako stvarno želiš jesti bombone, potražiš ih u dućanu gdje ih ima na tone. Sigurna sam da ih nećeš tražiti u cvjećarnici, ili u vrtu po travi. Zato kćeri moja, paniku zaboravi.
“Hoćeš mi reći da sam ja prepreka vlastitoj sreći?”
“Točno, malena moja. Po zakonu vječnog broja, dvoje je jednina u kojoj nisi samo svoja.
Uvijek budi sretna i poletna. U tebi čuči prilika, da sretneš svojeg čovjeka. Budi strpljiva, u sebe sigurna i doći će ti tvoja ljubav jedina.”
