28.05. 1978
Danas je mojem tati rođendan.
Suncem obasjano nebo obećaje zanimljiv dan.
Tata I ja izlazimo iz kuće na dvorište I šećemo uz svježe
pokošenu travu.
“Kćeri moja, sada ću te uvjeriti da sam u pravu.
Naša mačka Micka uvijek za tebe riskira svoju glavu.”
Dižem pogled visoko, najviše što mogu .
Nestrpljivo se prebacujem s noge na nogu .
Pogledavam
poskrivečki u tatinom smjeru ,
al’ iz svoje nizine
ne prepoznajem njegovu namjeru.
S visoke grane šljivinog drveta
Na mekanu travu, da nam ne smeta,
Skoči moja mezimica Micka.
Nezaineresirana za nas, travkin vrh gricka.
U tatinim očima bljesne plan.
“Znam !”
Nasmije se I prilazi mi blizu.
“ Odglumit ću da te udaram u guzu.
Ti počni plakati, ali moraš me pratiti i
i dobro sve napraviti. Onda ćeš vidjeti
Kak će te Micka spasiti.”
“Da se počnem plakati? Kak ?”
-Hodam unatrag k’o rak.
“ Jako. K’o manijak ! Ja ti budem namignul. To ti je znak.”
“Uplašit će se I pobjeći.”
Pametujem, jer mi se zadatak čini
sve veći.
Tata mi znalački namigne,
Ruku prema mojoj guzi visoko
podigne
I savršeno odglumi Papirusa iz
Smogovaca.
- “Makni se s mojeg travnjaka!”
Micka je u momentu našeg
glumatanja
S trave na zid kuće skočila, od
zida se odbila ,
u tatinu nogu se zabila i oštre kandže zarila.
Svaka dlaka joj je nakostriješena.
Ipak, tata je potpuno zadovoljan
jer je zagonetka riješena.
Grli me I glasno ljubi u obraz.
“Sad znaš da je Micka kao vjerni
pas, uvijek spremna za tvoj spas.”
