Đurđica živi
s mamom, koja konobari u obližnjem kafiću u tri smjene.
Imaju jednu prostoriju. Služi im kao kuhinja i kreativna radionica po
danu, a navečer pomaknu stol, izvuku trosjed i dvosjed, pa prostor postaje
spavaonica. U trošnoj kućici imaju maleni wc i kupaonu s limenom kadom i velikim
pohabanim ogledalom.
Mama je naučila
Đurđicu šivati na Bagatici dok je bila klinka
i zarazila ju svojom kreativnošću.
U kuhinjskom
ormaru imaju teglicu u kojoj su nekad bili krastavci, a sada u nju
stavljaju novac s kojim kupuju materijale. Đurđica s njima koketira svaki dan.
Jednog
sunčanog dana, dok je Đurđica čekala tramvaj za centar, prošla je pored nje
djevojka s dugom kovrčavom kosom i fotićem na vratu.
Već je prošla nekoliko
koraka Đurđicu, a onda se okrenula, vratila jedan korak i nasmiješeno joj se
obratila. - „ Sorry, nekako si mi poznata. Ti si „ Promet i veze “ !?! “
„ A ne,
zamijenila si me s nekim. Nisam se poslije srednje ni upisala na fax. “ – Promeškoljila se Đurđica i malo stresla, iako
je sunce baš lijepo grijalo.
„ Ma, nema
veze. Ja sam na „ Filozofskom “. U stvari, zanimaju me moda i fotografija. A ti? “
– Neobična djevojka je poravnala sunčane naočale u kosi .
„ Ja sam
Đurđica. Sorry, ali ovo je tramvaj koji sam čekala. Idem do Name. “ - Rekla je
Đurđica i mahnula, pa zakoračila u tramvaj.
„ Odlično,
vozimo se skupa do centra. Imam na Zrinjevcu dogovoren shooting jedne starije dame. “ - Namignula je misteriozna
studentica, ulazeći za njom. - „ Shit, nisam
se predstavila. Ja sam Davorka. Btw, imam neodgodivu želju da te fotkam za moj
modni blog. “
„ Blog? Kaj
je to ? “ - Zbunila se Đurđica.
„ To su
internetske novine, najjednostavije rečeno. “ - Odgovorila je Davorka,
nadglasavajući se s klincem koji je vrištao mami da hoće svoj smoki, sad.
„ Wuh, zvuči
nadrealno. Ja sam s modernom tehnologijom na vi. “ - Đurđica je protrljala tjeme
u neugodi.
„ Imam ideju.
Što kažeš da izmijenimo brojeve, pa ti mogu tipkati kad sam gotova, odemo kod
mene na neku klopicu, pa ću ti u miru sve pokazati i objasniti! “ – Nasmijala se Davorka i molećivo pogledala
Đurđicu.
„ Bilo bi to
super, ali ja nemam mobitel. „ – Stresla se Đurđica.
„ Hahaha,
zezaš me, jelda ???!!! “ – Davorka je prasnula
u smijeh.
„ Nimalo. Gle Davorka, sorry, ja sam zaostala u odnosu
na tebe. Ne samo da nemam novaca za kompjutor, mobitel ili laptop, meni se to
ne sviđa. Iako, poštujem tvoj interes prema svemu tome. „ - Đurđica se lagano zacrvenjela, pokazujući glavom prema fotoaparatu.
„ Sviđaš mi
se djevojko. Nosiš oblekicu o kakvoj mnoge bogate guskice sanjare, a pričaš mi
da nemaš love. Hm. “ – Davorka se namjestila s rukom na bradi.
„ Odjeću sama
krojim, šivam i nosim. Osim, za mamine
dvije frendice, koje me ponekad zamole da im napravim nešto za „posebne“
prilike. Vjenčanja, sprovode.. “ – Đurđica
se nasmijala i zašutjela.
„O.K. Kakve
su ti obaveze danas? „ - Davorka je prošla brzo kroz kosu i zapetljala prste u vrhove.
„ Idem
izabrati materijal za mamin šircl, i škicnuti jesu li nabavili vrstu stretcha
kakav bi htjela za tajice. Zakaj? “ - Promeškoljila se Đurđica.
„ Jesi za to
da utanačimo vrijeme kad se vidimo na trgu kod vure ? Živim sama u iznajmljenoj
gajbi na Črnomercu. “ – Davorka šmrcne, stavljajući ruku u džep.
„ Uf. Može.
Ja sam za. Sad je 12 sati. Do dva sam gotova. Ti ? “
„ Brijem da
bi shooting mogao potrajati malo duže. Hej, jesi za, da dođeš na Zrinju kad
pokupiš
materijale ?! “ – Molećivi Davorkin
pogled bilo je nemoguće odbiti.
„ Naravno.
Nije problem. Vidimo se na Zrinjevcu. “
- Nasmijala
se Đurđica .
I tako se iz
poznanstva rodilo čvrsto prijateljstvo.
Viđale su se
često. Davorka je živjela u stanu urbane vile, koji su plaćali njezini roditelji.
Stari je bio predsjednik uprave banke, a stara
je prevodila tekstove za odvjetnički ured.
Gajba je bila razmetljivo uređena.
Dvjestotinjak kvadrata, podijeljenih u samo tri prostorije i ogromnu natkrivenu
terasu, s pogledom na šumu.
Imala je dva
kompjutora, tri fotoaparata, laptop, mobitel, smartphone i tablet.
„ Molim te,
sutra mi učini uslugu. “ – Zamolila je Davorka Đurđicu jedno popodne, dok su
pregledavale fotke, koje je Davorka pripremila za objavu na svom blogu.
„ Uuu, ova je
dobra. Kako si super naglasila boju ove torbice. " - Đurđica se prenula. - " Kakvu uslugu ? “
„ Nemoj
odbiti ništa što će ti biti namijenjeno. “
- Davorka je tajanstveno namignula .
„ Zašto baš
sutra ? “
„ Sutra je
tvoj rođendan, blentice !!?! “
„ Juh,
zaboravila sam. Yeea, sutra punim dvadesetdvije. „
„ Obećaješ ? “ – Molećivo je klimnula Davorka.
„ Dobro znaš,
da te ne mogu odbiti dok me tako gledaš. Ni ja, ni itko drugi. Da.
Obećajem. “
- Popustila je Đurđica.
„ To mala !! Nisi
samo kreativna, nego i pametna. I, samo da ne ode u zastaru. " To " je Fendi. “
– Davorka je ponosno pogladila ekran, na kojem je bliještala torbica.
„ Kakav fendi
sad ? “ – Đurđica se zbunila.
„ Moram te
puno toga naučiti. Dodatke onome što bogatašice nose, ne zovemo šal, prsten,
torba, cipele. „
Dan
Đurđičinog rođendana je osvanuo, a s njim i poštar na vratima u devet ujutro.
Potpisala se
i unijela u kuhinju paketić, koji je dobila od nasmijanog dečka u plavo-žutoj uniformi.
Na paketiću
je bila čestitka, povezana s vrpcom.
- „ Najkreativnijoj
krojačici koju poznajem, želim prekrasan dan.
Svakako skuhaj
jaču kavu, prije nego otvoriš paket.
Prijateljice
moja, čekala sam tvoj rođendan, da ti poželim volju da maštaš i dalje, skiciraš
još mnogo nove oblekice i šiješ sve što poželiš.
Ali, imam i
ja jednu želju, koju možeš samo ti ostvariti.
Sada, dok
pijuckaš svoju kavicu, otvori paket i slijedi upute u njemu.
Uz tebe sam
naučila, da je ljubav važnija od novaca. Naše iskreno prijateljstvo vrednije
mi je od druženja s hrpom poznanika
koji se smiješe jer žele biti u mom krugu, samo zato što imam bogate starce.
...Ili iz straha da ne osvanu na mojem modnom blogu ismijani, ili još gore,
zaboravljeni.
Ti Đurđice,
imaš skromnost pepeljuge, ljepotu koju prenosiš na druge, istinsku vrijednost.
Poklon koji
držiš u ruci, neka bude tvoj dodatni alat za punjenje teglice od krastavaca.
Mistični
način, koji će ti služiti da ispričaš svoju priču.
Sad, molim
te, otvori kutiju. “
Đurđica je
pažljivo otvorila i ugledala smartphone.
Na njemu je
bio postit s velikim smajlićem i strelicom na
P.S.
„ Ne moraš
se zamarati s detaljima, uključen je. Memoriran je moj broj. Nazovi me, ako si
primila poklon. Pusa “
Iako se
Đurđica u tom trenutku nalazila u trošnoj kućici, Sunce
je kroz kuhinjski prozor obasjalo djevojku i sve oko nje izgledalo je prekrasno.
Uzela je
telefon i nazvala prijateljicu.
„ Sretan
rođendan mila ! “ - Povikala je Davorka.
„ Sretan je,
sretna sam. Hvala ti Davorka.
Gdje si sada ? „
„Vozim se
prema tebi, Đurđice. Može kava i za mene?“
„ Jupi !
Pristavit ću vodu, čim odložim ovo čudo. “
„ Vidimo se,
kissikiss ! “
Kafenisale
su satima, pregledavajući sve opcije na Đurđičinoj novoj igračci, a onda je
Davorka još jedanput iznenadila svoju prijateljicu.
„ Što kažeš,
da danas otvorimo tvoj
„ Modni blog “ !?!
Odjeća je spremna, trebam samo
organizirati modele koje ćeš oblačiti. Fotić je nabrušen !!! “
„ Hm.
Davorka, meni je tvoj blog odličan. Tako fensi. Otmjen i odmjeren. Predstavljaš
markiranu obleku i dodatke s profi
curkama.
Ja sam no name djevojka. Ono što radim, moja je izmišljotina. “
„ Daj
Đurđice, sad nije trenutak za skromnost.... “
„ Čekaj ! “ – Osmjehnula se Đurđica. - „ Nisam završila. Hoću te pitati, što kažeš da oblekicu oblačim ja. Ionako sam je šivala sebi po mjeri. “
„ Ideš
micica, ideja je odlična. To je spirit, to je ta volja. “
Umarširale
su u šestu brzinu.
Đurđica je kombinirala odjeću. Na sve moguće načine
je spajala suknjice, topiće, bodiće, hlače, tajice, marame, šešire i
majice, a Davorka je okidala fotke, iz svih mogućih kuteva.
„ Kaj kažeš
na to, da spakiraš ono što nisam pofotkala i da se prebacimo kod mene. Na terasi
ćemo dobiti odlično osvjetljenje ?! “
„ Oki doki,
spremna sam za desetak minuta. “
Nakon dobre
stare Shakire, koja ih je rasplesala po Davorkinoj terasi i potpomognula da
shooting pretvore u odličan party, Davorka je prebacila sve fotke na računalo,
napravila foldere i posložila ih za pravični sud izabiranja najboljih, za
Đurđičin „ Modni blog “.
„ Mnogo si
naučila uz mene o tehnologiji i sigurna sam da si spremna. Što ćeš napisati ? "
„ Ja sam
Đurđica iz Črnomerca, iz neke šupice i ovo su moje krpice “ - Đurđica je za
probu, napisala na svom blogu.
„ Zašto ne bi
pokušala nešto otmjenije poput,
Haljina „ Au Revoir “ Marama „ Love Kiss “ ?! “
- Ubacila se
Davorka.
„ Daj dođi do
mene. “ - Đurđica se nasmijala. -
„ Sjedni i
reci - grlica ! “ – U ruci je držala
Davorkin poklon.
„ Bacit ćemo
selfie ??!! “
„ Da, draga
moja. I to će biti ta Fotka, s kojom ću započeti moj blog. “
„ Yes !!!
Volim te Đurđice ! “ - Zagrlile su se i namjestile za njihov prvi selfie.
Đurđica je,
s dvadesetidvije godine na leđima, sljedećeg jutra, čekirala popis namirnica
koje je namjeravala potražiti na akcijama u dućanu, oblizujući usput drvenu žlicu s medom i gingerom.
Uletjevši u
tramvaj u zadnji čas, spotaknula se na
kišobran neke bakice. Ispričala se, pronašla mjesto i izvadila svoj smartphone.
Otvorila je stranicu svojeg bloga, po
stoti put klizeći prstom po ekranu, na kojem su se izmjenjivale pažljivo
izabrane četiri fotografije od jučerašnje akcije.
„ Isuse,
koliko fotki si napravila curo ? “ - Đurđica je jučer pitala Davorku.
„ Samo
tristotridesetidevet ! “ – Nakesila se
Davorka. - „ Izabrat
ćemo nekoliko najboljih. Spremna ?!? „
„ Spremna ?! “ – Đurđica se zgrozila. - „ Vrti mi se u glavi od same sebe, na ovolikom
broju fotki.
Kako ćemo
izabrati ? “
„ Ovako ćemo
mici. Eliminiraj svaku, na kojoj si samoj sebi bez veze, tak-tak, ili
o.k. Kužiš ? “
- Davorka se okrenula
od ekrana i namignula zbunjenoj Đurđici.
„ O ! O.K. Kužim. Samo
najljepša ostaje. “
„ Daa, hoćemo
samo najbolje i najljepše ! Fotke sam svrstala u kućice, po obleki i mjestu gdje
sam te fotkala, tako da će izabiranje potrajati, ali se isplati. “ – Veselo je potaknula Davorka. - „ Pa, krenimo
onda redom. “
***
Đurđica se
zagledala u fotku koju su stavile na četvrto mjesto.
„ Baš mi paše
šešir uz ovu cvjetnu kombinaciju. “ – Samozadovoljno se smješkala, dok se
tramvaj punio penzićima.
Odjednom je
nešto na ekranu trepnulo.
Đurđica je kliknula da otvori novu obavijest.
„ Imam jedan like
i dva komentara. Wow ! Moja frendica stvarno čuda stvara. “ – Razmišljala je Đurđica.
Komentar je
napisala Davorka.
„ Hvala ti
najdraža, što si mi omogućila nezaboravno zabavan dan. Najljepši si model kojeg
znam, iako me još više fascinira tvoja kolekcija proljetnih krpica. Vidimo se
uskoro, nadam se ! Kiss :* “
Ispod njezinog
komentara, Tihana P. objavila je komentar. - „ WTF !? “
„ Tko je sad
to ? I što to znači ? “ – Đurđica je totalno zabrejkala, dok je glas u tramvaju oglašavao da je sljedeća stanica, Trg bana Josipa Jelačića.
Nije uspjela
izaći, nije se mogla snaći u tom gužvanju starije populacije i košmara u glavi,
pa se vratila na mjesto gdje je prije stajala i odlučila pričekati sljedeću
stanicu.
Ponovno je
pročitala komentare i zagledala se u profilnu fotku Tihane P.
Kliknula je,
da poveća sliku i shvatila da je plava cura stajala ispred ogledala s teškim
okvirom.
„ Fotka je crno-bijela. Ne vidi se baš dobro glava, ali kužim da je
djevojka plavuša. Kosa duga, toliko da dodirne cice, lice u bljesku, nejasno.
Auuu ! Iza nje je pogled, koji puca na grad. Samo zastori u njezinoj sobi vrijede
više, nego cijela naša kućica. “
- Mrmljala je Đurđica poluglasno i
tek tada primijetila, da je Tihana iznad fotke napisala samo „ Prada “.
Nije joj bilo jasno, jer je „ Calvin Kleine “ na crnom remenu isticao bijelu haljinu/košulju, a onda je
ugledala Torbicu. U ruci
je držala ljepoticu, od koje je Đurđica izgubila dah i skoro opet propustila
izlazak iz tramvaja.
Izašla je
konačno na zrak i shvatila da diše ubrzano. Pokušala se smiriti, gledajući u
izloge. Ovaj put, to nije pomoglo.
Torbica koju
je imala Tihana, skakala joj je pred očima.
Oči su joj
se ispunile suzama kad je shvatila da ona takvu torbicu ne može imati. Buljeći
u izlog, sve joj se iskrivilo. Ideja o Davorki i njoj kao najboljim frendicama,
sada Đurđici nije imala nikakvog smisla.
Kao vrabac
je, po navici, u dućanu birala namirnice s popisa samo gdje je pisalo „ Akcija “ i osjećala se bespomoćno i jadno.
Gadio joj se
i taj smartphone u džepu, koji je samo podsjeća da je dio luksuza, koji si u
trenutnim okolnostima ne može priuštiti.
„ Koliko
glupa moram biti, da povjerujem da razlike među nama nisu bitne ??! “ – Ljutito je razmišljala.
Uzela je smartphone
u ruku, kada se oglasio s novom porukom.
„ Dva nova
komentara, na mojem blogu. “ – Đurđica je samoironično pogledala u ekran.
Jedan
komentar je bio od Davorke, drugi od Tihane.
Davorka. - „ Mlada dizajnerica s maštovitim pristupom
modi, oplemenjuje hrvatsku scenu.
Tik-Tak
Tihana ! “
Tihana. - „ LOL “
„ E, sad je
dosta. “ – Bijesno je razmišljala Đurđica.
- „ Da vidim, tko je ta Tihana. “
Preko slike
profila, ušla je na Tihanin blog i imala što vidjeti.
Svaka
fotografija označavala je besprijekorni styling modernog folklora.
Fotke iz
vrtoglavo skupih salona za njegu tijela, lica i noktiju, fotke njezinih omiljenih,
isključivo markiranih i teško nabavljivih
torbica, cipela, naušnica, ogrlica, satova, narukvica.
Na svim
fotkama raskoš iz njezinih ormara, luksuzan namještaj i koktel zabave, na kojima je najvidljiviji highhills styling.
Đurđici se
još više zavrtjelo u glavi.
" Ova spodoba
je prijateljica Davorki.
One su
klasa koja se druži. Otkud ja u ovakvoj priči ? “ - Pogledala se u izlogu kraj kojeg je prolazila i zastala.
Uzela je
smartphone i nazvala Davorku.
„ Molim te, samo sekundu, razgovaram na drugi telefon. Javim ti se, za minutu. “ – Rekla joj je Davorka i prekinula.
Đurđici je
zujalo u glavi, ali nastavila je hodati.
„ Samo da što
prije dođem doma. “ - Molila je, kada se oglasilo zvono telefona.
„ Bok
darling, what's up ? Sorry na Tihaninim komentarima, neće se ponoviti. Upravo
sam popričala s njom. “ – Snuždeno je rekla Davorka.
„ Ah da, tvoja
prijateljica ! “ – Zajedljivo se obrecnula
Đurđica. - „ Nego, znaš Davorka, imala sam vremena i
razmišljala nešto o nama. Nismo ti i ja istog kova. Ja sam za tvoj sloj, uvreda.
Sramota. Ti ćeš mene gledati sa sažaljenjem, a ja tebe, kao djevojku koja ima Lunapark,
u kojem se i ja mogu ponekad igrati. Kužiš me !? Bolje ne. “ - Nabrijala se
Đurđica.
„ Što ti je
Đurđice ? Sve je to zbog Tihane. Čitam te, iako nisi ništa komentirala. Slušaj me
mila. Jučer sam
se trebala s Tihanom naći, u
nekakvom bezveze kafiću na kaptolu i piti kavu, tako da ona može odahnuti
poslije jutarnjeg shopinga. Puno radije,
bez trunke razmišljanja, ja sam dan provela
s tobom. S tobom je lijepo. S tobom je fun. S tobom sam uživala cijelo
vrijeme. I da ! Bila sam kučka i poslala poruku Tihani, da se
čudno osjećam, da me boli glava i sada ona tvoj Blog koristi da se sa mnom
prepucava.
Ne vrijedi nam zbog nje se živcirati.
Ona nema ni jednog prijatelja, i ako si ju
malo progooglala, sve njene fotke su slikane s mobitelom. Selfies only. “ – Zadihano je objašnjavala Davorka.
„ I ne samo
to, lice joj se ne vidi.
Samo svakakvi dodaci. „ - Rekla je Đurđica,
osjećajući se bolje. - „ I btw, nisi u pravu ! “
„ Kak to
misliš ? Rekla sam ti sve iskreno. Razlike u načinu života koje ti i ja imamo,
samo nas ujedinjuju. Važna si mi. “
„ Taj dio si
u pravu, ali rekla si da nisam ništa komentirala. Griješiš. Jesam. “ – Đurđica se konačno razvedrila.
„ Ohoho, idem
odmah pročitati, pa ti pišem u inbox ! Može ? “ – Pitala je Davorka s iščekivanjem.
„ O.K. Daj mi
molim te, odmah, u inbox napiši značenje Tihaninih
komentara. Nisam ih razumjela, iako sam
osjetila da ne želi reći ništa u moju korist. “
„ Pih !!! U tvoju korist ? Ta cura, mila moja, ne želi
hodati gradskim ulicama, jer joj ljudi smrde.
Gadi joj se
vidjeti ljubljenje. Dodir joj smeta.
Novac joj
smrdi, pa koristi samo kartice. “
– Razvezala se Davorka.
„ Da. Vidjela
sam ju na jednoj fotki s zgodnim dečkom, a ona koluta očima. Kod te cure opasno ne štima.
Nisu joj svi doma. “ – Sažaljivo je dodala
Đurđica.
„ Vidiš, zato
te volim. Ti si u stanju, za zlu i
odvratnu osobu, imati milosrđa. “
„ Prestani ! “
– Nacerila se Đurđica. - „ Idi, pročitaj moj komentar, a onda mi se javi porukom u
inbox. “
Prvi
komentar, koji je Đurđica stavila na svoj blog, bio je za Davorku.
„ Kiss odličnoj fotografkinji i veeeliki
zagrljaj, prijateljice ! “
Drugi
komentar, blogerice Đurđice.
„ Djevojko
Tihana ! Moj blog nije tvoja prčija, nego moj kutak, gdje izlažem svoju
kreativnost.
Dijelim sa
svim ljudima dobre volje.
Ti se
sakrivaš iza zlovolje i misaone slagalice, WTF
i LOL, za koje samo ti znaš pravo značenje i stavljaš
ih na moj blog.
Vidjela sam tvoj blog, i ni na jednoj
fotografiji nemaš lice. Jadnice. “
Da li nas
tehnologija poravnava??
Što je to
samopromocija... jel' to život kakav
živimo, ili nešto drugo....Koliko se približavamo sebi?!?.... ...ili samo
gajimo ego i vječno unutarnje pitanje kako nas drugi doživljavaju....tko su to
oni???
