DNEVNIK JEDNE PČELE

 

 

 

 

 

 

 

Posvećeno mojoj sjajnoj unuci

Evelyn

 

 

 

Pričam ti priču

U stihovima koji se miču

Pletu mrežu nježnih dodira

Slažu riječi od papira

Pišem ti priču o ljubavi i skladu

O Anđeoskoj Pčeli koja nosi blaženu nadu

 

 

 

 

DNEVNIK JEDNE PČELE

 

 

11:11, Nedjelja, 21.03.2021

 

Nisam sigurna kako bi počela.

Dragi moj dnevniče, kao što znaš, ja sam pčela.

Sad moram letjeti da nešto obavim, kasnije ti se javim.

 

12:12

Dragi dnevniče, vratila sam se.

Moj dom je saće. U njemu i oko njega, zujim najjače.

Moj posao je sakupljanje peluda za med. Obilazim odabrane cvjetove i poštujem red.

Ukratko, ja sam radna pčela.

Možda sam naopačke počela, ali osjećam da hvataš moju prirodu. Najdraže mi je kada letim po nebeskom svodu i iz visine gledam duboku vodu. Ime mi je Bramari Savitri. Volim se igrati. Najsmješnije su mi igre Lovi me, s Mayom i Dajom. Na primjer, Daja se sakrije, a Maya i ja tražimo gdje je. Koja ju prva pronađe, na redu je da se sakrije. Ja se često sakrijem na istom mjestu. U veliki suncokret uz cestu. Jučer su me prvi put pronašle. Moram priznati da su se pametno snašle. Umjesto da lete svaka na jednu stranu, odlučile su biti udružene detektivke kao u Čovjekovom romanu.

Kada su pročešljale sve najluđe destinacije gdje bi se one sakrile, bile su umorne.

“ Što ako se sakrila u onom velikom cvijetu ? “

“ Nelogično mi je da se sakrije u suncokretu . “

“ Idemo ipak provjeriti. “

“ Jedan, dva, tri, pronašle smo te, Savitri ! “

Izbezumljeno su doletjele do mene, a ja se nisam mogla prestat’ smijati.

Valjala sam se po suncokretovim košticama i pjevala. - “ Tralalalala, pobjednica je ona koja me prva ugledalala “

“ Nema više sakrivanja u suncokret. “ - Daja i Maya su zajednički izglasale novi lovni zavjet.

Pristala sam bez problema. Jedva čekam da im se sakrijem između dva gusta bagrema.

 

 

 

12:12, Ponedjeljak, 22.03.2021

 

Dragi moj dnevniče, evo me.

Moje ime izabrala je Majka. Uvijek se trudila da mi život bude kao bajka. Savitri znači Sunce. Mama je uvijek govorila da sam ugradila najljepše svjetlo u njezino srce.

Naučila me ispravno letjeti. Uvijek mi je pokazivala  načine na koje mogu radosno živjeti. Kada se trebam vinuti, a kada stati. Kako pelud za med sakupljati.

Oduvijek me fascinira mogućnost da med postane nektar. Majka je uvijek govorila da je to Božji dar. 

Jutros je bio posebno aktivan dan. Mama i ja smo obavljale mnoštvo poslova za njezin današnji rođendan.

Veselo smo zujale kroz cvjetne ulice, u društvu male, raspjevane ptice. Odjednom je počela snažna, snježna mećava. Moja Majka je iznenada nestala. Mećavu je zamijenilo Sunce puno topline i meni u srcu odjednom sine. - “ Ostala sam sama ! Gdje je moja Mama ? “ - Oči su mi se ispunile suzama. - “ Možda je odletjela doma i sad me u našem saću čeka. “

Kroz suze sam primijetila dva čovjeka. Jednom je ime Nedamiseništ’, a drugome Hoćunagemišt. Dvojica braće, koja slave nedaće.

Svaki od njih iz praznog u šuplje pretače. Od njihove dernjave, Ljudima se tresu gaće. Nedamiseništ’ je naglo stao, a Hoćunagemišt se glasno nasmijao.

“ Mi smo u lovu na pčelinje saće. “ - Smijali su se i vikali na najjače.

U tom trenutku sam ugledala svoju mamu. Njezino zgnječeno tijelo je beživotno ležalo na Nedamiseništ’ovom dlanu. Bez razmišljanja sam se zaletjela u njegov palac. Počela sam izvlačiti svoj žalac. Odjednom je snažan vjetar zapuhao u moja krila i ja sam odletjela. Nisam napravila ono što sam htjela.

U letu sam se sjetila da bi umrla da sam ga upiknula.

“ Mi smo pčele sa samo jednim životom. Nemojte tu činjenicu osjećati sramotom. “ - Rekla je jednom prilikom Pčelica Svećenica, naša razrednica.

Jako mi fali moja Mamica.

 

 

 20:20, Utorak, 23.03.2021

 

Ti si moj najbolji prijatelj, dragi moj dnevniče. Danas nisam dobro, plače mi se i viče. Tužna sam zbog svega. Ti znaš zbog čega.

 

12:12, Subota, 27.03.2021

 

Oprosti na nejavljanju, dragi moj dnevniče. Čitam posljednji zapis i znojim se. Više nego obično. U utorak je bilo vjetrovito i oblačno, a ja sam se osjećala neobično i plačno. Zbog Mamine smrti sam danima patila, ali jutros sam konačno shvatila. Odnijela ju je božanska sila.

Noćas sam strahovito plakala dok sam ju sanjala. Molila sam Mamu da se vrati k meni i tati. Majka me u snu uzela u svoje krilo. - “ Ti si moje Sunce milo. “ - Šapnula mi je. - “ Volim te najviše. “

Sad se osjećam prilično odlično. Osjećala sam se već nekoliko puta slično.

Danas je sunčana i mudra subota. Konačno sam shvatila da sam sama sebi i sudac i porota.

A sada je pravo vrijeme da ti dam ime. Slažeš se s time ?

Odlično bi ti pasalo jedno hrabro i snažno i jedno nježno, ali važno. Znači, dva. Hmmm ! Postajem zamišljena.

Da vidimo. Koliko znam, s imenima nemamo potrebu da se nekome svidimo. A tvoje ime znat ću samo ja i jednog dana, moja kćerkica. O da, nisam ti to rekla ? Kad narastem, voljela bi se istinski zaljubiti i jednom roditi. Dakle, ime za tebe neka bude Šakti Pranam. Ako se s tim imenom ne osjećaš ugodno, promijeni ga sam.

Nije lako izabrati ime koje najbolje paše.

Tata upravo odlazi na posao, pa mi maše.

Vrijeme je da ti predstavim mojeg Oca. Kao i svaki Tata i moj zvoca, ali je poseban. Zato jer je vrijedan. Učila sam da Ljudi sve muške pčele zovu trutovi i da trutove ne zanimaju nikakvi poslovi. Moj Tata nije trut, nego Trud. To je njegovo ime. On je pravi Bramari i ponosi se time. Bramari je pčela na Sanskritu. Moj tata spada u pčelinju elitu. On je profesor u našoj školi. Svaka pčela kojoj predaje etiku i let ga cijeni i voli.

Priznajem Ljudskoj rasi, odnosno Ljudima pored kojih  često prozujim na ljetnoj terasi, da su fizički nadmoćniji od nas pčela. Isto tako smatram da ne razumiju našu prirodu i načela. Vole nas oni koji cijene med i oni koji održavaju prirodni red. Ostatak ekipe nas vidi kao prijetnju. Jučer je jedan Ljudski par krenuo u šetnju. Ja sam sakupljala med u cvijetu.

“ Volim te najviše na svijetu. “ - Rekao je muškarac ženi.

“ Ako je to istina, onda se sad okreni. “ - Nasmijala se žena. - “ I idi do bazena. Vidiš onaj mirisni cvijet ? “

“ Vidim, ali ne razumijem što ti pada na napamet. “ - Muškarac je zbunjeno krenuo prema cvijetu, odnosno prema meni.

U tom trenutku žena pocrveni. - “ Pa zar ti moram nacrtati ? Želim da ga želiš za mene ubrati. “

“ To je bar lako. “ - Muškarac je prišao cvijetu vrlo polako.

Ja sam tiho zazujala. Momentalno sam ga uplašila.

Odskočio je, kao da su ga opekle koprive.

Uhvatio je ženu za ruku i potrčao s njom. - “ Imao sam bliski susret s ogromnom pčelom. “ - Izbezumljeno je pogledao ženu. Ona je vrisnula kao da sam ju upiknula ravno u venu. Pobjegli su kao da ih lavovi jure, a izgledali su kao da su izletjeli iz orkanske bure.

A ja sam se nakon smijanja zamislila. Kakva je to u Ljudima mračna sila ? Zašto iz pčele rade slona ? Ja sam sitna i mala, a slatka kao vrećica miješanih bombona. Jel’ moguće da je ljudima poremećena dioptrija, ili je to samo pčelama nerazumna brija ? Možda se neopisivo boje našeg pikanja ? Glava mi je puna pitanja.

U svakom slučaju, trebali bi nas bolje upoznati. Kao prvo, mi pčele ne želimo, odnosno ne volimo pikati. To bi svi Ljudi trebali znati.

Isuse, koliko je sati ? Dragi Šakti, moram letjeti, ali uskoro ću ti opet pisati. Ti svakako razmotri ime Šakti Pranam. Ako ti se ne sviđa, daj mi nekakav znak, da znam.

 

 

09:09, Subota, 03.04.2021

 

Šakti Pranam, nije u redu što ti se nisam sedam dana javila, znam, znam. Cijelo vrijeme sam aktivno zujala u školi, da savladam svo potrebno gradivo do proljetnih praznika, koje moje srce najviše voli. Od danas pa do kraja mjeseca sam slobodna. Sunce je ovih dana lijepo ugrijalo zemlju i drveća. Mirisi se šire kroz zrak i to je nepogrešiv znak. Proljeće je opet s nama. Cvijeće mi zavodljivo maše svojim nježnim laticama. Od danas se neopterećeno igram sa svojim prijateljicama. Juhuhu, praznici su tu ! Volim proljeće i ljeto najviše na svijetu.

Danas pripremam fine kolače i čistim svoje saće. Okrenula sam dobru volju na najjače.

Shvatila sam da se tebi sviđa biti Šakti Pranam, a ja ionako bolje ime za tebe ne znam. Sad, kad smo to utvrdili zauvijek, poželi mi sreću i dobar tek.

 

11:11

Pripremila sam odlične slatkiše i očistila saće do najsitnijih detalja. Sada idem na livadu, gdje se moje društvo valja. Obožavamo ležati okruženi mirisima livadnog cvijeća, sanjariti o budućnosti i filozofirati o tome što je sreća.

Danas dogovaramo detalje za sutrašnji izlet. Trebamo se dobro organizirati, jer nas čeka dugačak let. Planiramo otići do velikog jezera i tamo postaviti kazališnu predstavu. Čeka nas odlična zabava uz zabavan scenarij i nadarenu glumačku postavu. Osjećam se ushićeno i sretno. Konačno sam napisala nešto konkretno. Čim je Maya uzela moj scenarij u ruke, zapamtila je svoju ulogu bez imalo muke. Daji se sviđa biti u glavnoj ulozi, jer u scenariju ne leti, nego se vozi. Kamal, moj prijatelj iz razreda, saznao je u kojem ormariću u školi je šarena kreda. Danas ćemo s kredom nacrtati skicu kazališne predstave, a sutra nastupamo nakon dobro pripremljene najave. Jeeee, veselim seeeee ! Uloge su podijeljene, svatko od nas zna svoj tekst napamet i spremni smo zabaviti kompletni, pčelinji svijet. Voljeni moj dnevniče, javim ti se. Ako ne prije, onda poslije.

 

 

 

10:10, Utorak, 06.04.2021

 

Dragi moj Šakti Pranam, jučer sam se uhvatila kako znam da ništa ne znam.

Dogovoreni izlet se nije dogodio. Snježni, vjetroviti nalet nas je strahovito pogodio. Zatvorile su se sve mlade latice tulipana. Danas je sa snijegom prekrivena svaka procvjetala grana. Kroz hladan vjetar slušam graktanje crnih vrana. Šćućurila sam se u svoje saće i zagrijala medene svjetiljke na najjače. Ne mogu ti opisati tugu s kojom dodirujem promrzla krila. Nije mi jasno zašto sam sve pogrešno shvatila.

U subotu sam se s prijateljima valjala u cvijeću, svi smo osjećali samo radost i sreću.

U nedjelju je jaki vjetar stavio Sunce u oblačnu vreću.

“ Bit će snijjega, tako mi ssvega ! Stižže iz velikih, siivih oblakaa ! “ - Kriknula je svraka. Nisam joj povjerovala. Slatko sam se nasmijala i nastavila se uređivati za izlet. Nisam se obazirala niti na Očev savjet.

“ Ostani doma i piši, ili čitaj. “

“ Ma, daj. Danas imam predstavu, Tata. “

“ Nema predstave bez glavnog alata. U tvojem slučaju, to je sunčano vrijeme. “

“ Neću dozvoliti da mi vrijeme napravi probleme. Posebno ne na dan kada imamo najavljenu predstavu. “

“ Ubacuješ previše mašte u svoju, malu glavu. Ljudi i ptice su najavili snježnu mećavu. “

“ I nisu u pravu. Ne slažem se da će biti mećava. “ - Nepokolebljivo sam željela da se odigra nedjeljna predstava. A želje su pločice do paklenih vrata.

Ja sam pogriješila, a ne moj Tata. Trebala sam ga poslušati, ali sam prejako htjela odletjeti. Uspjela sam od njega dobiti slabašno klimanje. - “ Idi Savitri, provjeri svoje znanje. “ - To su bile riječi koje sam htjela čuti.

Ne bi mi bilo drago odletjeti i ostaviti Tatu da se ljuti. Cmoknula sam ga i odletjela iz saća. Vani me dočekala vjetrovita lomača. Prkosila sam naletima vjetra i letjela prema dogovorenoj točci polaska. Dogovoreno mjesto nam je bila stara, livadna daska. U cjelosti je prekrivena gustim, zelenim tepihom od trave.

“ Ništa od predstave ! “ - Ispred mene su Maya i Daja tužno zazujale i tiho zaplakale.

“ Doletio sam javiti da je nevrijeme u tijeku. “ - Rekao je Kamal kroz plač i pustio suze neka teku.

“ Bit će prilike, kada dođe stabilno proljeće. “ - Šapnula sam, gutajući tugu i razočaranje.

Radosti u meni je bilo sve manje i manje. Pozdravili smo se i odletjeli svatko u svoje saće na pisanje i čitanje.

Tata nije ništa rekao kada sam se vratila.

Ja sam u naletu velike tuge jednu mudrost shvatila.

“ Radost radosti bit će manja nego tuga te radosti. “ - Ponavljao nam je Učitelj Duhovne Mudrosti. Nisam je razumjela, dok mi se nije dogodila.

Jučer sam se cijeli dan pitala, zašto je Mama otišla iz pčelinjeg tijela i zašto ne znam kuda je odletjela ? Da li je moguće da je tako htjela ? Ako je, zašto ?

A onda sam samoj sebi odgovorila; smiri se, luda mašto. Dobro je. Sada znam da ne znam sve. Voljeni moj dnevniče, nemam pojma zašto je Mama morala umrijeti, niti zašto je moralo zahladiti. Ono što znam je, da smo morali predstavu otkazati. “

I znam da se ne mogu vani igrati. Ali, mogu tebi pisati. Zato, Šakti Pranam, hvala ti. Volim tvoje prazne stranice ispuniti riječima koje slažem u rečenice. Kada ih čitam kasnije, plačem i smijem se.

 

Jutros mi je Tata objasnio da su strpljenje i zahvalnost frekvencije visoke kvalitete i da nam uz pomoć dobre volje dolasci tuge ne štete.

 

 

 

 12:00, Subota, 10.04.2021

 

Trenutno nemam puno vremena, ali ovo ti moram reći. Nakon što sam nekoliko dana provela u čitanju pored voštane peći, jutros sam konačno odletjela na livadu. Prije nego sam sletjela, ugledala sam nju. Lijepu ženu kako vježba Yogu. Podignula je ruke i polako spustila dlanove ispred nogu. O Yogi puno slušamo od našeg Učitelja iz fizičkog, mentalnog i duhovnog svijeta. Smjestila sam se u cvijet mirisnog, zumbulovog cvijeta, odlučna uživati u elegantnim pokretima. Upijala sam sunčevu toplinu, presretna što više nije zima. Promatrala sam izvijanje tijela lijepe žene i uživala u predstavi samo za mene. Istezala je tijelo s lakoćom pera. Ja vježbam samo kad me Učitelj natjera. Prirodnije mi je letjeti s društvom. Ali, lijepa žena je vježbala s velikim guštom. Odjednom se kroz pjesmu slavuja prolomio zvuk kao da dolazi oluja.

Lijepa žena se podignula iz ležećeg položaja. U tom trenutku, na livadu je doletjela Daja. Čim me primjetila, pojurila je prema meni. Moja pažnja je i dalje bila usmjerena prema lijepoj ženi. Mahnula sam Daji da mi se pridruži u cvijetu zumbula. Žena je prekinula upozoravajući, olujni zvuk koji sam čula, pritiskom na mobilni aparat.

“ Halo Sven, trebala sam znat’ ! “ - Rekla je i nasmijala se. Nakon poduže tišine, složila se sa svime što joj je Sven rekao. - “ A zašto ne bi sa Simhasanom probao ? “ - Nježno ga je pitala. Opet je zastala i slušala. - “ Naravno da ću te podsjetiti. Trebaš u vajarasani sjediti. Zatim, razdvoji koljena. “ - Detaljnim uputama vodila je Svena. Jako mi se svidjela lijepa žena. U imenu vježbe koju je opisivala, prepoznala sam poznatu sanskritsku riječ. Baš me zanimalo što će dalje reć’. Obećala sam Daji da uskoro idemo na igranje i naćulila senzore za slušanje.

“ Raširi dlanove. “ - Rekla je. - “ Otvori usta i isplazi jezik. Da, u tom i je trik. Pogled usmjeri prema gore i glasno vikni. Ako možeš, rikni. “ - Čim je to izgovorila, osjećala sam se kao da meni pripada slava, jer sam pogodila da je Simh sanskritska riječ za lava. Slavodobitno sam pogledala Daju i mahnula krilima.

Odletjele smo prema šarenim leptirima. - “ Jeste raspoloženi za igru lovice s nama ? “

U tom trenutku je doletjela Mayina mama. - “ Jeste li vidjele moju kćer ? Nema je od jučer. “

Daja i ja smo se nijemo pogledale. O tome nismo pojma imale. Zagrlile smo Mayinu mamu i pokušale ju utješiti.

Uglavnom, u šoku smo svi. Još uvijek ju nismo pronašli. Nitko od nas ne želi vjerovati da je nestala netragom i zato nastavljamo s velikom potragom. Ne želimo stati.

Sad ti je sigurno jasno zašto ti nemam vremena pisati.

 

 

 

09:09, Ponedjeljak, 12.04.2021

 

Dragi moj Šakti, morala sam ti se javiti. Shvatila sam da mi je nepotpun dan u kojem ti ne pišem. Trebaš mi kao i zrak koji udišem.

Kad mi je Tata rekao da mi treba bolja organizacija i podsjetio me da mi je za to potrebna svakodnevna koncentracija, malo sam se zamislila.

Zumirala sam dane u kojima ti se nisam javila i osjećala sam se nedovršeno, kao što sam i pretpostavila. Zato sam jutros donijela čvrstu odluku. Svaki dan ću uzeti olovku i napisati ti poruku. Znam da se slažeš da je to super odluka, jer je tvoja svrha da budeš pun mojih poruka. Volim te, Šakti Pranam. Puno toga još ne znam, ali to znam. Ti si moja slatka tajna. Ti si moja riznica bajna. Danas je poseban dan, za koji imam savršeni plan. Malčice je oblačno, ali sakupljat ću med kao i obično. Poslije se idem igrati s Dajom. Ali najprije ću ti napisati što se dogodilo s Mayom.

Tog petka, na dan njezinog nestanka, Maya je slušala Majčine savjete dva sata bez prestanka. Bila je umorna od silnih savjeta, pa je odlučila odletjeti do zumbulovog cvijeta. Iskoristila je trenutak u kojem je mama kuhala i nije ju gledala. Tiho je napustila saće. Čim je izašla, zazujala je na najjače. Osjećala se oslobođeno i poletno, razigrano i sretno. Nakon nekoliko sati igranja u letu, smjestila se u zumbulovom cvijetu. Zadovoljno se naslonila i čvrsto zaspala. Nije bila svjesna pauka koji je pažljivo pleo svoju mrežu. Kad se Maya probudila i htjela izaći, izgubila je ravnotežu. Pala je natrag na zumbulov tučak. - “ Sigurno sam prespavala ručak. “ - Pospano je razmišljala. Opet je pokušala izaći, ali je još jednom pala. Protrljala je oči i dobro pogledala. Zumbulov cvijet je bio obavijen paukovom mrežom. - “ Hoću u svoj dom ! “ - Maya je izbezumljeno vrisnula. Sjela je na zumbulov tučak i uplašeno se stisnula. Kroz ljepljivu paukovu mrežu gledala je zalazak Sunca i osjetila veliku bol oko srca. - “ Ostat ću ovdje sigurna do jutra. Mama će me sigurno pronaći sutra. Moram samo biti hrabra i strpljiva. Zdrava sam i živa. Sretna sam što se nisam zalijepila u mrežu kad sam htjela izaći. Sutra će me moja Mamica pronaći. “ - Maya se uspjela ohrabriti, utješiti i zaspati. Čim su je prve zrake Sunca probudile, počela je vikati. - “ Mama, ja sam tu ! U zumbulovom cvijetu ! Hoću van ! “ - Jadna Maya je dozivala pomoć i plakala cijeli dan. Sat vremena prije nego je pao mrak, konačno je čula naš dogovoreni znak. To je poseban zvuk kod letenja za vrijeme traženja. U trenutku kada sam čula Mayu kako viče da je u zumbulovom cvijetu, bila sam najsretnija na svijetu. Svi sudionici potrage su veselo zazujali od sreće i olakšanja. Bio je to kraj našeg napornog traganja. Složno i pažljivo smo paukovu mrežu pomaknuli i našu Mayu izbavili. Odletjeli smo u naš kvart i sjeli ispred Mayinog saća. Bilo je puno grljenja, smijeha i plača. Maya nam je detaljno opisala svaki trenutak.

“ Ne mogu vam opisati sreću koja me obuzela kad sam čula naš dogovoreni znak. Hvala vam svima. “ - Rekla nam je na kraju, sa suzama u očima.

“ Volim te, Mamice ! “ - Maya i njezina Majka su se nježno zagrlile, a suze radosnice su lile. Osjetila sam poznati ubod u srcu i pogledala prema zalazećem Suncu. “ Volim te, Majčice. “

 

 

09:09, Utorak, 13.04.2021

 

Dragi moj Šakti Pranam, osjećam se nedovršeno na ovakav, kišni dan. Ne mogu zujati i skakati, ne mogu pelud sakupljati i ne mogu s Dajom i Mayom kroz livadu letjeti. Čim sam se probudila, ugledala sam kroz moj maleni prozor kako Hoćunagemišt stoji i puši. On dobro zna da pčele dim guši. Odmah sam shvatila da želi pronaći naše saće. Još uvijek mi se zbog tog šoka plače.

Hoćunagemišt je duboko povukao cigaretni dim i ispuhnuo ga na sve strane. On dobro zna da smo u saću dok kiša ne stane.

Dim je prosukljao kroz prozor ravno u nas. Tata i ja smo izletjeli na kišu, jer je to bio naš jedini spas. Ugledala sam Daju i njezinu mamu kako zuje omamljene. Tata je glasno zujao oko mene. Imala sam osjećaj da ću se srušiti. Hoćunagemišt je zadovoljno nastavio pušiti. Odjednom je slavodobitno zakopčao rukave na košulji i s cigaretom u ruci zagrabio u naše saće. Joj, opet mi se plače. Ne želim plakati, želim se smijati. Moram ti priznati da ga je zapravo bilo zabavno gledati kako nespretno vadi naš kuhinjski ormar. U trenutku kada ga je uzeo, opekao ga je cigaretni žar.

Gurnuo je opečeni prst u naš ormar. - “ Nektar ! “ - Iskreveljeno je viknuo.

Moj Tata je toliko snažno zazujao da se Hoćunagemišt popiknuo. Bacio je cigaretu prema nama. U cijelom kvartu je nastala galama. Zujale smo u velikom roju i letjele prema posrnulom heroju.

 

 

 

 09:09, Ponedjeljak, 19.04.2021

 

Oprosti mi, prijatelju moj, Šakti Pranam. Prekršila sam obećanje, znam ! Lijepo sam ti obećala da ću ti pisati svaki dan. Nisam ti pisala pet dana zbog sestričninog rođendana. Njezina mama i moj tata su sestra i brat. Nisam imala pojma da će nas pozvat’. U utorak popodne, tatina sestra sletjela je u našu košnicu i panično zazujala. - “ Upravo sam saznala da vas je Ljudska ruka napala. Idete k meni, i ti i Savitri. “ - Obratila se mojem Tati. - “ Dok ne obnovimo vaš dom, živjet ćete u mo’m. I molim te, bez rasprave. “ - Odlučno je zazujala mojem roditelju. - “ Imam još jednu želju. Moja kćer u petak slavi rođendan i planiram pripremiti veliko slavljeničko iznenađenje na taj, poseban dan. Imam namjeru mnoštvo slatkiša pripremiti i veseli me pomisao da ćete Savitri i ti s nama slaviti. Vjerujem da ćemo se svi odlično zabaviti. “

Tata je nijemo gledao u svoju sestru s izmiješanim emocijama. - “ U redu, idemo k vama. Pomoći ću ti u slavljeničkim pripremama. Tvoja kćer i Savitri će se za to vrijeme igrati. Slavljenica ne smije ništa posumnjati. “

Otac se okrenuo prema meni. - “ Ti sa svojom tetom odmah kreni, a ja ću doći za vama. Rođendansko iznenađenje je tajna među nama. Nemoj ništa govoriti svojoj sestrični. “

Gledala sam naizmjenično u Tatu i tetu i uvidjela koliko su slični. Obećala sam im da mi neće izletjeti tajna oko pripreme sestričninog rođendana i tajna među nama je do tog dana ostala sigurna i sačuvana.

Žao mi je što nisam uspjela održati obećanje koje sam tebi dala, ali nisam te namjerno ponijela, jer sam znala da bi ti sigurno pisala, a onda bi me sestrična vidjela. Ja i Ti bili bi razotkriveni. O tebi bi saznali svi u sestričninoj ulici, jer ona voli pričati u svakoj prilici. Njezino ime je Olja. Uvijek hoće u svemu biti najbolja. Dva dana prije njezinog rođendana, razljutila sam se zbog njezine prijateljice. Dok sam ja pomagala teti napraviti aranžman, Olje nije bilo cijeli dan. Opet je odletjela sa svojom prijateljicom. Teti je bilo drago što Olja zuji s njom, a ja sam u sebi pištala od muke.

“ Imaš zlatne ruke. “ - Pohvalila me teta. - “ Hvala ti što mi pomažeš i što zbog mene Olji lažeš. Sigurno ti nije lako izmišljati što radiš dok nje nema. “

“ Ma, nema problema. “ - Rekla sam joj i kiselo se nasmiješila. - “ Olja me ne pita što sam radila. Prezauzeta je prepričavanjem svojih dnevnih avantura. Moram ti priznati da mi se ne sviđa ta njena cura. “

“ Zašto ne ? Olja i ona su najbolje prijateljice. “

Odjednom me obuzela žestoka ljubomora. - “ Nikad nisam vidjela odvratnijeg stvora. Stalno odvlači Olju u salon za žene. Govori joj protiv mene. “ - Imala sam osjećaj da ću se ugušiti. Teta me počela tješiti. - “ Znaš da tako mora biti. Olja nas nipošto ne smije otkriti. Bolje da je nema doma dok joj pripremamo rođendansku zabavu. Spustila sam glavu i priznala da je u pravu.

Te noći sam teško zaspala, a kad sam konačno uspjela, u moj san je ušla vila puna plavog svjetla. Rekla je da mi želi ispričati priču o danu malog, neobičnog svijeta. Posebnom danu Zelenog Planeta.

Zagrlila me i pričala nježno i polako. Priča je tekla ovako;

Na Zelenom Planetu, tisuću svjetlosnih godina udaljenom od Zemlje, širi se priča da danas dolazi Svjesnost.

Stanovnici zbog te informacije odluče napraviti most.

Zatim, još jedan. Prvi optoče zlatom, jer je posebno vrijedan. Spaja sva mjesta na Zelenom Planetu u veličanstveni dom. Drugi ukrase srebrom.

On sjaji iznad slapova rijeke Gjom. Povezuje Zeleni Planet sa cjelokupnom galaksijom.

Stanovnici se marljivo pripremaju za dolazak Svjesnosti.

U velikoj vatri spaljuju loše navike i sve vrste lijenosti.

Unose u sebe ogromne količine strpljenja, piju iz riznice neograničenih rješenja.

Sakupljeni u velikom broju, ukrašeni odjećom u odličnom kroju, gledaju jedni druge.

“ Jesmo li gospodari ili sluge ? “

“ Kada će doći ? “

Odjednom jedno dijete ispred svih stanovnika skoči.

“ Ona je tu ! Na Zelenom Planetu. “

“ Gdje ? Ne vidimo je. “ - Povikaše stanovnici.

“ Svjesnost je došla u današnjoj prilici. Sada je u nama i svuda oko nas. Probudite se danas. “

U tom trenu sam se probudila iz neobičnog sna. Vila je nestala, a ja sam se osjećala osvježena i radosna. Odmah sam poletjela van i pozdravila divan, sunčani dan. 

 

 

 

17:17, Ponedjeljak, 26.04.2021

 

Već dva sata trljam krila od želje mojeg srca da ti piše.

Htjela sam ti pisati prije kiše, ali nisam stigla. Zujala sam oko cvijeća odkad sam se dig’la. Prije kiše, cvijeće mi neodoljivo miriši. Danas se i ja veselim kiši. Zemlja je žedna, a ja se osjećam korisna i vrijedna. Jutros sam prozujala kroz cvjetnjake u centru. Ljudi su posadili cvijeće u svakom zadanom metru. Cvjetovi su posađeni po bojama i oblicima, kao savršena vojska s mirisnim vojnicima. Zujala sam oko njih i salutirala. Rukovala sam se s njihovim prašnicima, ali Ljude nisam dirala. Poslije sam uletjela u dvorište kod jedne slatke djevojčice i njezinog tate. Volim ljude koji imaju urođenu potrebu da nas shvate. Djevojčica me ugledala i počela mahati. - “ Ti si ona koja će nam med dati. “

Pogledala sam njezine tamne oči iza naočala. - “ Za tebe bi i svoj život dala. “ - Zaneseno sam rekla i zastala. Krenula sam prema njoj i počela zujati. Djevojčica se počela smijati. U tom trenutku, djevojčici je prišao tata. - “ Pčela je poput zlata. Uvijek je vrijedna. Korisna i uredna. “

“ Želim kao i ti u visinu letjeti ! “ - Djevojčica je nasmijano skočila. U toj sekundi sam poželjela biti čarobna vila. Sve bi joj želje ispunila. Neodoljivo me privukla ta slatka djevojčica. Skakutala je kao mala ptica. Gugutala je kao grlica. Veselo sam zujala oko nje. Gledala me kao da me razumije. Dragi moj dnevniče, osjećala sam se posebno. Kao da znam i imam sve što je potrebno.

 

 

 

12:00, Utorak, 04.05.2021

 

Dragi moj prijatelju, jutros sam ispunila svoju goruću želju. Izletjela sam na livadu čim sam očistila krila. Na livadi me dočekala Sunčana idila. Veselo sam zujala između visokih, zelenih, lelujavih vlati. Uskoro sam osjetila da me netko prati. Okrenula sam se i ugledala lice svoje najdraže prijateljice. Razigrano sam se nasmijala.

“ Kako si znala ? “ - Začuđeno me pitala.

“ Draga moja Dajice, namirišala sam te. “ - Nacerila sam se i dozujala do nje. - “ Imam i ja za tebe jedno pitanje. Jesi li spremna za igranje ? “

“ Rođena sam spremna, Savitri ! Krećemo čim nabrojimo do tri. Koja prva doleti do crvenog tulipana, bit će pobjednica dana. “

Dragi moj Šakti Pranam, dobro te znam. Strpljivo čekaš  rečenicu u kojoj ću ti otkriti pobjednicu. Svečano objavljujem da je pobjednica dana, Daja. Baš kad me pobijedila, pridružila nam se i Maya. Izgradile smo cvjetnu prijestolnicu za našu pobjednicu. Maya i ja smo napravile Daji krunu od latica šarenog cvijeća i sakrile je između drveća. - “ Tvoj zadatak je pronaći poklon koji smo za tebe izradile. “

“ Vi ste moje čarobne vile. “ - Iz Daje je prštala radost i sreća kada je konačno pronašla krunu od latica šarenog cvijeća. - “ Danas s krunom dolazim na nastavu. “

“ Možeš ju nositi i na večernjoj probi za predstavu. “ - Rekla sam joj i veselo zazujala.

Maya se rasplesano nasmijala. - “ Draga naša pobjednice dana, s krunom budi još više razigrana. Odlično ti stoji. “

“ Tko nosi krunu od šarenog cvijeća, ničeg se ne boji ! “ - Mudrovala je Daja. - “ Danas sam vaša zaštitnica, draga Savitri i draga Maya. “ - Svečano nam je obećala. - “ Danima se nisam ovako dobro osjećala. “

“ Pobjeda stvarno čini čuda. Danas ćeš nas štititi kao Garuda. “ - Maya se slatko nasmijala.

Naša zabava bi još uvijek trajala, ali morale smo se zaletjeti svaka u svoje saće i pripremiti se za popodnevnu nastavu. Jedva čekam večernju probu za predstavu. Svi smo se složili da imamo probe jednom tjedno. Vježbamo marljivo i vrijedno. Predstava će biti održana prvu srijedu u šestom mjesecu. Pozvali smo odrasle pčele i djecu. Ne mogu ti opisati koliko jedva čekam.

Sad letim u školu, najdraži moj Šakti Pranam.

 

 

11:11, Četvrtak, 06.05.2021

 

Jučer je vjetar bio skroz lud. Puhao je snažno i posvud’. Na povratku iz škole, čula sam kako netko stenje. Okrenula sam se i ugledala leteće kamenje. Vjetar ga je vitlao po zraku i kamen je pogodio jednog dječaka u šaku. Dječak je stenjao sve jače. Htjela sam mu prići i u tom trenu sam čula kako netko plače. Odletjela sam u smjeru iz kojeg je dolazio plač i na pločniku ugledala smrskani kolač.

“ Stavila sam kolač na prozor da se ohladi ! Pogledaj što mu ovaj ludi vjetar radi. “ - Žena je plakala i vikala.

Odjednom sam se osjećala bespomoćna i mala. Htjela sam pomoći ranjenom dječaku i tužnoj ženi, ali samo sam tiho zujala u sjeni. Znala sam da želim nemoguće.

Sada pada kiša i ja sam kod kuće. Ponavljam školsko gradivo od juče’. Iz drevne povijesti smo učili o velikom i moćnom Garudi. Baš je opširno i zahtjevno štivo, ali jako zanimljivo. Do sutra moram naučiti kompletno gradivo.

 

10:10, Petak, 07.05.2021

 

Dobro ti jutro, dragi moj ! Opet pada kiša i u našem kvartu zbog toga nitko nije svoj. Pčele radilice od jutra imaju natmureno lice. Naša razrednica, Pčelica Svećenica, organizirala je za danas izvanredno čišćenje učionica, a poslije nastave roditeljski sastanak, što je za mnoge učenike dobar znak, ali ima i onih kojima klecaju koljena od straha. Sa mnom u klupi sjedi jedan od tvrđih oraha. Ime mu je Lakšman. Igra se s praćkom po cijeli dan. Tvrdi nam svima da on sve zna i da mu ne treba škola. Kada me prošli tjedan razrednica premjestila od Maye k njemu, osjetila sam da ima tremu. To me odobrovoljilo i zabavilo. Nije mi bilo drago što više ne sjedim sa svojom prijateljicom, ali nisam htjela negodovati pred razrednicom. Premjestila nas je zbog brbljanja. Do kraja nastave bila sam od makovovog zrna manja i s predavanja upijala nova znanja. Krajičkom oka odmjeravala sam Lakšmanovu nezainteresiranost. Ponašao se kao nepozvani gost. S rukama ispod klupe sakrivao je pelud koja mu služi kao municija. Za Lakšmana je odapinjanje peluda slasna delicija. Obično se smjesti na bagremovu granu i cilja s praćkom ravno u Ljudsku hranu. Ljudsko kihanje je njemu vrhunsko uživanje. Dragi moj Šakti Pranam, zvuči kao da je zločest, znam. Sa mnom je pristojan i zabavan. Jučer je došao prije mene u školu i ostavio mi poruku na stolu. - “ Ako želiš, sjedni na moje mjesto. “

To je jedan od velikodušnih poteza koje Lakšman ne pokazuje često. Mnogi misle da mu nisu sve ose na broju, jer se ne voli družiti u roju.

Meni je on baš simpatičan zato jer je netipičan. Sutra nema nastave, pa me pozvao da zajedno zujimo između livadne trave. Strahovito me veseli što Lakšman svoje slobodno vrijeme sa mnom dijeli. Prema meni potpuno kavalirski postupa kad god smo skupa. Znam da je lud što ga zabavlja izazivati u ljudima alergiju na pelud i za takvo njegovo ponašanje nemam opravdanje, ali mi je objasnio zašto nam je rekao da ima svo znanje. Oprosti mi, ali ne mogu ti o tome pisati. Bilo bi strašno da jednog dana dođeš u krive ruke i uplašene pčele saznaju tajnu Lakšmanove poruke.

Moguće je da je i mene obuzelo kišno raspoloženje i trebam sunčano osvježenje.

Žao mi je što ti ne smijem odati Lakšmanovo objašnjenje.

 

 

 

 11:11, Četvrtak, 13.05.2021

 

Nisam ti pisala skoro cijeli tjedan. Danas je prilično oblačan, ali sretan dan. Jučer je padala kiša i puhao je jak vjetar. Dogodila se izuzetno važna stvar. Između dva školska sata, u našu učionicu je doletio moj Tata. Zbunjeno sam ga pogledala i krenula prema njemu. Počela sam osjećati neugodnu tremu. Nije mi bilo jasno što hoće. - “ Dobro došao, dragi moj Oče. “ - Nervozno sam ga pozdravila.

“ Savitri, da li se sjećaš gdje si kestenov pelud stavila ? “ 

Ljutito je zazujao prema meni.

Uvijek se osjećam grozno kad god se tata na mene pjeni.

Dobro sam se sjećala da sam kestenov pelud Lakšmanu dala. Isto tako sam znala da to Tati ne smijem reći. Počela sam se vrpoljiti kao mačak u vreći. - “ Oprosti Tatice, ne sjećam se. “ - Osjećala sam se poput prave lažljivice. Otac je pažljivo promatrao moje lice. Postalo mi je jasno da je Tati posebno važan pelud od kestena. Skoro sam mu priznala da sam zaljubljena. U Lakšmana ! Već šest dana !

“ Saznat ću gdje je završio taj pelud ! “ - Odlučno je rekao moj Tata Trud. - “ Poslije nastave doleti ravno kući. “ - Bio je sve ljući. - “ Nema igranja do daljnjega. “

Tužno sam pogledala u njega. - “ Kako ti kažeš. “

“ Do sada si trebala shvatiti da uvijek znam kada mi lažeš. “ - Rekao je na kraju i odletio iz učionice. Suze su počele padati niz moje lice. Odmah poslije nastave doletjela sam kući. - “ Dragi Tata, priznat ću ti sve što me muči. “ - Rekla sam kroz jecanje. Priznala sam Ocu da nisam izgubila sjećanje. Ispričala sam mu golu istinu i mislila da mi velike kazne ne ginu. Tatino ponašanje me totalno iznenadilo. Nikakve kazne nije bilo. Rekao mi je da me sada razumije više nego prije.

“ Ne sviđa mi se što si mi lagala, ali razumijem zašto si kestenov pelud ukrala. Zaljubljenost ne poznaje granice, voljena moja kćerkice. “ - Zagrlio me i pomazio mi lice. Osjećala sam se fenomenalno. - “ Od sada ću ti govoriti istinu stalno, ali molim te, tatice, nemoj reći da sam zaljubljena u Lakšmana, onima koji govore da je pun mana. Meni je pokazao mnoštvo svojih dobrih strana. Kada mi je u subotu priznao da je u mene zaljubljen, imala sam potrebu da vječno traje taj tren. Nisam mogla odoljeti, morala sam i ja njemu svoju zaljubljenost priznati i sada smo zaljubljeni par. “

“ Podsjećaš me na tvoju Majku kada sam ju odveo pred oltar. “ - Tata se nostalgično zagledao u sliku s njihovog vjenčanja. Priznao mi je da ju svaku noć sanja. Ja sam njemu ispričala svoj posljednji san s Mamom u kojem mi govori da je uvijek sa mnom i s Tatom i da nas voli beskrajnom snagom.

 

 

 

09:09, Utorak, 18.05.2021

 

 

Jučer je kiša padala kao iz kabla, pa smo se poslije nastave moje društvo iz razreda i ja šćućurili iza visokog stabla. Debatirali smo o upisima u više razrede, koji će biti ove srijede. Ja želim biti instruktorica Yoge.

“ To je poziv s kojim ću učiti i inspirirati mnoge. “ - Rekla sam svojoj ekipi iz razreda.

“ Savitri svaki dan jednu ljudsku vježbačicu gleda. “ - Daja je svima izblebetala tajnu koju je samo ona znala. Rekla sam joj da je budala i nadureno se okrenula od nje. “ Ne ljuti se, prijateljice ! “ - Dodala je i odmaknula se. - “ Već sad se ponaša poput Učiteljice, zar ne ekipice ? “

Društvo je zahihotalo.

“ Samo malo ! “ - Maya je naglašeno zazujala. - “ Zašto si bezobrazna, Daja ? Želim čuti tvoje buduće zanimanje, a ne tvoje ruganje. “

Odjednom je Sunce promolilo glavu i prekinulo  raspravu. Svima nam je bilo puno zabavnije odzujati do mirisne livade. Letjeli smo oko cvijeća i bacali se u mekane latice. Odjednom smo začuli vranin hod iza visoke živice. Zašutjele su sve ptice. Prestali smo se igrati i počeli pažljivo slušati. - “ Ja sam precizni telegram i reći ću vam sve što znam. “ - Ponovila je nekoliko puta i dignula glavu. - “ Jučer je nepoznati virus ubio jednu kravu. Danas je umro Čovjek. Za nepoznati virus ne postoji lijek. “ - Vrana je snažno zatresla krila. - “ Ja sam svoj posao obavila. Neka se odsada svatko dobro pazi ! “

Gledala sam vraninu ogromnu pojavu kako odlazi. Više mi nije bilo do zabave u travi. Otišla sam kući i zapalila medene svijeće Čovjeku i kravi. Molila sam za zdravlje njihove duše i osjećala kako me suze guše. Pustila sam ih neka teku i slala ljubav kravi i Čovjeku.

 

Danas me Sunce od jutra grije i veselo se smije. - “ Tvoje prijateljice po livadi rasplesano zuje. “ - Radosno mi poručuje. Poslušat ću Sunce i sada idem na livadu razigrati srce. Volim te, dragi moj dnevniče. Poslije ću ti se javiti. Nadam se da neću zaboraviti.

 

 

 

 

09:09, Srijeda, 19.05.2021

 

Evo me ! Voljeni moj dnevniče, rekla sam da ću ti se javiti poslije. To se zove diplomacija, koju podržava trenutna situacija. Uvidjela sam da kršim obećanja koja dajem, pa privremeno odustajem. Ne želim više ni tebi niti sebi, obećati ono što sto posto napravila ne bi. Dakle, privremena diplomacija je prva stepenica. Na kraju krajeva, ja sam Učenica. Moj Tata uvijek ponavlja, da je učenje put do zdravlja i da učenje nikada ne prestaje. Nisam baš najbolje prihvaćala tu činjenicu. Uvijek sam prva napuštala učionicu. Učenje mi je bilo tlaka i jedva sam čekala uhvatiti svježeg zraka. Letjeti po livadi i igrati se u cvijeću. Danas sam shvatila da mi takav način razmišljanja stvara djelomičnu sreću. A ja bi htjela da je moja sreća potpuna, cijela. Zato sam jutros sjela i meditirala, a moja svijest je zumirala. Gledala sam u svoje srce, dragi moj Šakti Pranam i sada se potpuno drukčije osjećam. U potpunosti prihvaćam da moje učenje nikada ne prestaje. Taj novi osjećaj u meni je poput mirisnih valova široke rijeke, poput trave, visoke i meke, kao pjesma medenih ptica, kao dječja, nasmijana lica. Nosi me u šapatu cvijeta i vodi me u upoznavanje svijeta. Počinjem s razumijevanjem boraviti u sada. Uživati u tome što sam mlada. Jučer sam jedva čekala da odrastem i budem zrela. Danas sam zahvalna što sam Lakšmana srela. Danas sam presretna, mala pčela. Zaljubljenost u Lakšmana me fokusira. Najviše volim kad me sa svojim krilima dira. Sreća je cijelo vrijeme plesala oko mene, ali bila sam slijepa. Sad konačno vidim koliko sam lijepa. Prihvaćam svaki svoj dio koji sam smatrala manom. Prihvaćam novi odnos s mojom prekrasnom Mamom.

Jučer navečer smo Tata i ja dugo pričali uz svjetlo medene svijeće. - “ Svijet se vrti, zemlja se okreće. Ništa ne stoji, sve se kreće. “ - Rekao je moj Otac sa sjajem u očima. - “ Sreća je uvijek pred vratima. Čeka da ih ti otvoriš. “

“ Dragi moj Oče, uvijek mudro govoriš. Volim te ! Sjedni pored mene, Tatice ! “ - Razdragano sam ponudila mjesto mojem roditelju. U tom trenu sam shvatila da mu se prvi put obraćam kao prijatelju. Odjednom sam ga tako osjećala. Do tog trenutka nisam shvaćala, da u Tati imam najboljeg prijatelja. Srce mi je zaplesalo od veselja.

“ Moram ti nešto priznati, tatice. “ - Rekla sam i tiho zazujala. - “ Pisala sam pjesme dok sam bila jako mala i rado bi ti jednu pročitala. “

“ Pitam se, kako ja za to nisam znao ?! “ - Tata je začuđeno zujao. - “ Donesi je odmah i čitaj, kćerkice. “ - Znatiželjan osmijeh mu je ukrasio lice. Razdragano sam uzela knjigu bilješki i počela čitati.

 

Svaki put se čudim

kad god se probudim

Zašto sanjam ružne snove

zašto radim greške nove

U konačnici me obliju i suze i smijeh

jer se sjetim da je neznanje jedini grijeh

Udišem nektar koji mi prostranstvo nudi

Uživam u svježini ljepote koja se budi

 

Držala sam papir s pjesmom i gledala u Tatu. Slušala sam pomicanje male i velike kazaljke na satu.

Otac je polako ispružio ruku prema meni. Oči su mu bile u sjeni. Počastio me divnim, blagim osmijehom i uzeo papir. - “ Ova pjesma je kao riječni vir. Snažno uvuče i natjera na zaustavljanje daha. Osjetio sam miris tvoje sreće, ali i straha. “ - Spustio je glavu, pa ju dignuo, pogledao me i namignuo. - “ Udišem nektar koji mi prostranstvo nudi. Uživam u svježini ljepote koja se budi. Sviđa mi se sve, a ovaj dio najviše, ali činjenica je, da ova pjesma treba naslov. “

“ Savitrin lov ! “ - Zazujala sam bez razmišljanja i preglasno.

“ Draga kćeri, nešto mi nije jasno. Zašto si prestala s pisanjem pjesama ? “

Pogledi su nam se sreli i Tata je odmah shvatio da je razlog Mama.

“ Hoćeš da ti pomognem u smišljanju naslova ? “ - Otac me pogledao kao mudra sova. Radosno sam zatitrala kada smo se bacili na pretumbavanje slova. U tom trenutku sam doživjela ostvarenje svojih dječjih snova. Srce mi je bilo prepuno veselja.

Često imam osjećaj da mi se ispunjava svaka želja i zato trebam biti oprezna, da mi se ne dogodi nesreća, kao Čovjeku, kojem darovi bez prestanka teku. Ispričat ću ti tu priču, dragi moj Šakti Pranam, najbolje što znam. Izuzetno je poučna i važna i njezina poruka je snažna.

Taj Čovjek je hodao po pustinji cijeli dan. Bio je jako umoran. Kada je pomislio da ne može niti jedan korak više, ugledao je granu kako se njiše. Zatim je vidio drvo. Poželio je veliki odmor, kao prvo. Čim je stao ispod drveta, krošnja mu je ponudila svu ugodu svijeta. Osjetio je da je žedan i ispred njega se stvorio vrč jedan. Čovjek je sa zadovoljstvom popio vodu koja je bila u vrču. Trenutak kasnije je primijetio da mu je želudac u grču. Shvatio je da je gladan i poželio nešto pojesti. Iz pijeska je izronio pladanj s jelima koja je najviše volio jesti. Dok je jeo, poželio je sjesti. Stolac se momentalno stvorio. Čovjek se nije s niti jednom ispunjenom željom zbunio. Uopće se nije zapitao, tko mu je te darove dao. Naravno, nije stao. Poželio je krevet u koji će leći. Ne trebam ti ni reći, da se udoban ležaj odmah stvorio. Čovjek nije ni riječ progovorio. Legao je i poželio da se jaka svjetlost smanji. Istog trena, zraci Sunca bili su sve manji. Čovjek je zaspao s radošću i bez razmišljanja. Nije si postavljao nikakva pitanja. Kada se probudio, smrkavalo se. Uskoro će mrak, pomislio je. Može naići neka životinja i pojesti me. U trenutku kada je to pomislio, skočio je tigar i raskomadao Čovjeka dio po dio. Sigurna sam da si shvatio poruku priče. Ja sam sigurna da se poanta svakoga tiče. Svi mi sjedimo ispod drveta želja. Želimo sreću, zdravlje, radost i puno veselja. Ono što mislimo nam se ostvaruje. Mozak je krošnja i on nam daruje. Stablo je kralježnica. Misao srcu ne smije biti suparnica. Misli i osjećaje trebamo uvijek prepoznati i držati pod kontrolom, ako ne želimo iskustva ispunjena strahom i bolom.

 

 

 

12:00, Subota, 29.05.2021

 

Dragi moj Šakti, jučer je bio rođendan mojem Tati. Proslavili smo ga uz bogatu gozbu i odličnu glazbu. Došle su sve pčele iz našeg susjedstva i uža i šira rodbina, jer je Tata slavio zlatnih sto godina. U našem, pčelinjem svijetu, računanje godina je drugačije nego kod Ljudi. Moja vrsta ih broji u skladu sa svjesnosti koja se u nama budi. Kod nekih pčela se proces buđenja svijesti događa brzo, a kod nekih polako. Imati sto godina zasigurno nije lako. Ženskim pčelama je naglašenija emotivnost, a muškim pčelama svjesnost, jer oni imaju urođeni brži start. Od jučer je moj Otac zadužen za naš cijeli kvart. Imenovanje predsjednika kvarta je veliko priznanje. Tata je vrijednim radom zaslužio pčelinju naklonost i poštovanje. Sunce nas je grijalo i slavilo s nama. U raskošno pripremljenom slavlju, falila je samo moja Mama.

Prijatelji su ukrasili naše saće s vijencima od cvjetnih latica. Cijeli dan smo uživali u orkestralnoj glazbi šarenih ptica. Došao je moj Lakšman i čestitao Tati rođendan. Donio je divan dar. Do jučer je Lakšmanova i moja veza bila naša tajna stvar. Znao je jedino Tata.

“ Ovaj poklon mi je draži od suhog zlata ! “ - Uzviknuo je moj Otac kada je vidio što je od Lakšmana dobio. Bio je toliko dirnut da nas je pozvao unutra u saće. Bojala sam se da se ne rasplače. Umjesto toga, Tata se zavjerenički nasmiješio. - “ Drago mi je što nisam pogriješio. Osjetio sam da ste vas dvoje stvoreni jedno za drugo. Mislim da ste u tajnoj vezi dovoljno dugo. Bilo bi lijepo da mi dozvolite da danas vašu vezu objavim. “

“ Daj nam minutu da razmislimo, pa ti javim. “ - Rekla sam iznenađeno i u šoku.

“ Za vrijeme vašeg razmišljanja, ja ću uživati u svježe ocijeđenom soku. Ima ga posvud’. A tebi Lakšman, još jednom, hvala za kestenov pelud. “ - Tata je veselo odzujao od nas. Gledala sam u Lakšmana kao u jedini spas. Pogledao me i nasmijao se naglas. Od njegovog pogleda zavrtjelo mi se u glavi. - “ Što ti misliš o objavi ? “ - Promuklo sam ga pitala.

“ Ti si moja mala ! Volim te i ne smeta mi da to saznaju svi. A ti ? Što bi ti htjela ? “

Rekla sam mu da se zbog njega osjećam kao najsretnija pčela, da više ne brinem što će netko reći i da želim da svi uživaju u našoj ljubavi i sreći.

Odletjeli smo k mojem Tati s novopečenom odlukom. Otac je zadovoljno zujao i molio sve prisutne da na trenutak prestanu s bukom. Svečano je objavio da je rođendansko slavlje okrunjeno posebnom zarukom. Pčele su iznenađeno zazujale, a zatim se opet utišale. “ Ljubavni par su Lakšman i moja kćer Savitri ! “

Nakon čestitanja, nastavili smo plesati i slaviti.

Kada je počeo padati mrak, upalile su se krijesnice i svojim svjetlom ispunile noćni zrak. Svi smo veselo zazujali i opet zaplesali. Do kasno u noć nismo stali. Stariji su se zabavljali na svoj način, a mi mlađi smo se igrali.

 

 

12:00, Ponedjeljak, 31.05.2021

 

Evo me s tobom, dragi moj. Jučer je naš kvart obišao kompletni pčelinji roj. Doletjele su pčele iz cijelog svijeta. Počele su stizati čim sam se dignula iz kreveta. Svi su nas došli darivati i Lakšmanu, njegovim roditeljima, meni i Tati čestitati.

Osjećam se iscrpljeno, sretno i zaljubljeno.

Jutros sam se zapitala, da li su naše zaruke objavljene ishitreno, zbog toga što se moje dvije prijateljice ponašaju nadureno. Takvo je i ponašanje moje sestrične. “ Više nismo slične ! I zašto smo za tvoju vezu saznale kad i svi ?! Ti si izdajica, Savitri ! ” - Uvrijeđeno su zujale sve tri. Nisam se htjela opravdavati i objašnjavati im svoju zaljubljenost. - “ Vi ste jedine koju nije obradovala ta novost. Mislila sam da ćete biti sretne zbog mene, kao što bi ja bila da ste vi zaljubljene. Bilo koja od vas. “

“ Ne upiri prstom u nas. Ti si ta koja nas je izdala. Nisi imala povjerenja u mene, niti u Daju, a ni u Olju. “

Gazile su moju dobru volju. Tužno sam gledala Mayu. - “ To znači da se naše prijateljstvo približilo kraju. Nisam mislila da će ovako jadno završiti. Ni jednoj od vas nisam ništa htjela sakriti. Najmanje svoju ljubav prema Lakšmanu. Nisam planirala da će Tata objaviti naše zaruke na svojem rođendanu. Srce mi se širom otvorilo i jednostavno se dogodilo. Žao mi je što se ne kužimo. Najbolje je da se više ne družimo. “ - Rekla sam im i odletjela iz školskog dvorišta.

U tom trenutku sam shvatila da od dugoočekivane predstave neće biti ništa.

 

 

08:48, Petak, 04.06.2021

 

Dragi moj dnevniče, od želje da ti pišem, krila mi gore. Jutros smo se Lakšman i ja mazili u bojama nadolazeće zore. Sunce nas je pronašlo u zagrljaju, u bijelom zvončiću. Zaljubljeno smo plutali u našem ružičastom balončiću. Šaptali smo jedno drugome svoje tajne i ljubili se. U jednom trenutku, pored nas je prozujao moj Tata s našom razrednicom i smijali su se. Toliko sam se zbunila, da sam nas skoro odala. Lakšman je preduhitrio moju namjeru i nježno me poljubio.

“ To je moj Tata bio. Upravo je proletio. S našom razrednicom, Pčelicom Svećenicom. “ - Šapnula sam.

“ Vidio sam. “ - Rekao je i čvrsto me zakrilio sa svojim nježnim, mrežastim i snažnim dodirom.

“ Zašto je bio s njom ? “ - Znatiželjno sam nagnula glavu. Ovaj put nisam htjela biti u pravu. Željela sam da Lakšmanov odgovor rasprši moju ideju da je Tata u vezi s profesoricom.

“ Letio je na posao sa svojom kolegicom. Osim toga ljubavi, to su njihove stvari. Meni si bitna ti, odnosno mi. Razumijem tvoju vezanost za Oca, ali moraš ga pustiti. A ja ću ti sad nešto obećati. “ - Nasmijao se moj ljubljeni. Nikad nećeš pogoditi što mi je obećao. Ponosno je ispred mene stao i rekao. - “ Tvoj sam od sad i zauvijek ! “

Ne trebam ti ni reći, da su njegove riječi za moju dušu bile lijek. Sjedila sam obgrljena njegovom bezvremenskom ljubavi. Odjednom sam shvatila zašto svaku od mojih prijateljica Lakšanova i moja ljubav davi.

Nisu željele slušati moje svakodnevne, ljubavne hvalospjeve. Zato su se onaj dan izbečile na mene kao žedne deve. Iskoristile su najstariju foru, isceniranu u njihovom, složnom zboru. Lakše je ispljunuti krivicu u lice dojučerašnje prijateljice, nego joj priznati da je njena sreća svima dosadna. Nisu marile što sam danima bila jadna. Jučer sam čula Mayino i Dajino došaptavanje u školskom hodniku. - “ Jesi li čula njihovu gugutavu spiku ? Ja sam skoro na predavanju zaspala dok sam ih slušala. “ - Maya se iskreveljeno smijala.

“ A, jesi znala, da je dokazano da su zaljubljeni parovi glupi ? “ - Daja je zazujala prema knjizi na klupi.

Do tada sam mislila da tako govore iz povrijeđenosti koju su mi prodale. Prevrtljivice male. Otkrila sam istinu i njezinu dubinu, dragi moj Šakti Pranam. Sad znam ! Baš sam sretna ! I neopisivo zahvalna. Beskrajno sam zaljubljena u sve što mi Lakšmanova ljubav predstavlja i daje. Samo neka zauvijek traje.

 

 

 

10:22, Utorak, 08.06.2021

 

 

Jutros sam se nemirna, s bukom u glavi probudila. Na čudnim mjestima sam u snovima bila. Sada me preplavila  potreba da na tvoje stranice napišem pjesmu i s njom obrišem tragove naporne noći. Nadam se da će mi kroz pisanje pjesme ljepši osjećaji doći.

 

       

 

 NEMIRNO JUTRO

 

Ne dijelim s tobom svoje ružne snove

Ne dijelim s tobom svoje strahove nove

U tišini svojeg bića tražim odgovore

Osluškujem što mi srce i duša govore

Danas je buka u mojoj glavi jača nego inače

Disanje mi je plitko, a srce mi preskače

Prihvaćam izazov koji je donijelo buđenje

Prihvaćam i dragocjeno rješenje

Prizivam mudrost da se nakostriješi

Zovem ljubav da strahove riješi

 

Odjednom se pojavilo Sunce kroz guste grane

Pozvalo u zbor golube, grlice, vrapce i vrane

Pridružilo im se i nekoliko crvendaća

Zapjevali su složno ispred mojeg saća

 

Slušam ljubav kako pleše kroz njihovo pjevanje

I buke u mojoj glavi je sve manje

Osjećam kako Sunčeva toplina topi moje strahove

Nestaje sjećanje na ružne snove

 

 

 

15:00, Srijeda, 09.06.2021

 

Dragi moj dnevniče, divne stvari su se dogodile. Jutros sam se lijepo oprala, a zatim sam osvježena na livadu odletjela. Sakupljala sam mirisnu, bagremovu pelud i zujala posvud’. Moram ti priznati da sam počela uživati sa samom sobom kao što uživam i kad se družim s tobom. Prestala sam razbijati glavu koliko su moje bivše prijateljice u pravu. Pomirena sa trenutnom situacijom, počela sam se zabavljati po svom’. Ne trebam ti ni reći da puno vremena provodim s Lakšmanom. Uživam u našim malim izletima. U Sunčanim danima letimo satima. Pričamo o svemu i svima. Mazimo se ticalima.

Lakšman ne može odoljeti slatkišima, pa sam ih pripremila. Upravo sam ispekla medene kolače i pozvala Lakšmana u moje saće.

 

 

 

 

 

11:11, Ponedjeljak, 28.06.2021

 

Dragi moj Šakti Pranam, nisam ti se dugo javila, znam, ali čim ti ispričam kakve sam avanture imala, sve će ti biti jasno. Uostalom za pisanje tebi, nikada nije kasno.

Najradije bi počela od kraja, ali možda me tako nećeš dobro shvatiti. Zato ću početi od početka, pa ćeš me lakše pratiti.

Bio je šesnaesti lipanj, vruć i sparan dan. Bila sam pozvana na rođendan. Sjećaš se djevojčice o kojoj sam ti pisala, one koja mi se u potpunosti svidjela ?! Nekoliko puta sam poslije nastave uletjela u njezino dvorište i počele smo se družiti. Uživa me gledati. Najviše voli dok zujim oko cvijeća, a mene pored nje obuzima neopisiva sreća. Baš ta djevojčica me šesnaestog lipnja pozvala na svoju rođendansku zabavu. Taj dan je slavila dvije godine i pet mjeseci i nije ju brinulo da li je u pravu i što će reći ljudi koji slave rođendane samo jednom godišnje. Da, to je djevojčica koja slavi rođendan kada dobro rode višnje. Slavi ga i kada ugleda bubamaru na cvijetu kamilice, slavi kad joj u dvorište slete grlice. Ime joj je Evelyn. Ona me razumije potpuno i sasvim. Osim pčela, razumije i mrave. Često im pomaže da svoje nastambe naprave. Razgovara s mačkama i psima i odlično se slaže s Ljudima. Rođendan na koji me pozvala, slavili smo na njezinom travnjaku. Pozvala je svoju mamu, tatu, djeda i baku. Njena mama je izašla iz kuće s tortom i puno balona, a tata joj je slao poljupce s visokog balkona. Djed je uzeo posudu punu jagoda i malina i krenuo prema djevojčici.

“ Želim vas dvoje na slici. “ - Rekla je baka od Evelyn i škljocnula fotoaparatom. - “ A sad jedna s mamom i tatom. “ - Baka se nasmijala i namignula. Evelyn se dignula i mahnula tati. - “ Dođi, baka nas želi slikati. “

Čim je njezin tata dotrčao, uzeo je Evelyn u naručje i visoko ju dignuo. Ona je zavrištala od sreće i ugode.

“ A sada, malo pažnje, narode ! “ - Mama od Evelyn je zagrlila svoju obitelj. - “ Svi, ovdje prisutni, svjesni smo da je naša slavljenica i s najsitnijim oblicima života, veliki prijatelj. Zato su danas na slavlje pozvane bubamare, mravi, leptiri, ptice, ribice, bijeli labud i jedna mala pčela, baš kako je naša Evelyn htjela. “

Svi smo pljeskali, pjevali najbolje što smo znali i veselo plesali.

“ Hoćeš nam sada tortu narezati ? “ - Evelyn je pogledala prema tati.

“ Naravno, divna moja kćerkice. “ - Tata se nasmijao i obrisao znojno lice.

Oprosti mi, molim te, ali moram odgoditi pisanje. Lakšman me zove na igranje.

 

 

10:01, Utorak, 29.06.2021

 

Najprije ću ti opisati kako sam se na kraju rođendana osjećala i što sam samoj sebi obećala.

Kada je slavlje završilo i ja sam odletjela u svoje saće, shvatila sam da mi se odjednom plače. Obuzela me neopisiva praznina i očaj, jer je slavlju bio kraj. Pokušavala sam se utješiti, ali u mene je buljio problem koji nikako nisam mogla riješiti. Sada si zvučim čudno i poput bedaka, ali tu večer od plača nisam mogla doći do zraka. Vezanost, koju sam osjećala prema toj prekrasnoj djevojčici, najprije me razdragala. Maksimalno sam uživala dok sam se s njom igrala. Plesale smo pored velikog jezera uz njihovu kućicu u cvijeću. Razdraganost neodoljive slavljenice poticala je u svakome od nas ogromnu sreću. Mravi su od mekane zemlje napravili veliki dvorac za malu princezu, a ptice su joj isplele ljuljačku i zavezale ju za brezu. Bubamare su donijele najbolje, probrane sorte sočnih šljiva. Promatrala sam  Evelyn kako uživa.

Kada su doletjeli šareni leptiri, osjetila sam kako se njezino srce širi. Od najfinijih niti ispleli su žutu maramu i ogrnuli nasmijanu slavljeničinu mamu. Za Evelyn su napravili ogrlicu od zlatnih i zelenih vlati, a crveni šal su poklonili slavljeničinom tati.

Bijeli labud je bio presretan kada je plivao kroz vodu. Razigrano je dignuo dugački vrat prema nebeskom svodu. Zahvalno je pogledao Evelyn i klimnuo joj glavom. Odjednom mi se učinilo da sam okružena nestvarnim snom, a ne javom. Evelyn je ušla u jezero i ponudila ribice i bijelog labuda s kolačima. Velikodušno ih je dijelila svima i promatrala šareni svijet svojim velikim očima.

Kada se počeo spuštati mrak, u meni je počeo pištati unutarnji znak. - “ Dolazi vrijeme za rastanak. “ - Prohujalo mi je kroz glavu. U tom trenutku nisam uvidjela opasnost u svojem stavu. Tek kad sam došla u saće i shvatila da mi se plače, počela sam promatrati situaciju iz nove perspektive. - “ Ljudi, u odnosu na nas pčele, dugo žive. To je prvi problem koji te muči. Mi živimo u saću, a Ljudi u kući. “ - Počela sam si objašnjavati i uskoro nisam mogla prestati. Razlike među nama su se gomilale. I velike i male. Pustila sam suze neka teku i same se osuše i tek tada počela osluškivati zvukove iz duše. Promijenila se boja kroz koju sam gledala i ubrzo sam shvatila da sam se vezala. Tada sam sebi obećala da ću očistiti vezanost koja iscrpljuje ljubav i otvara puteve kroz bodljikavu živicu. Htjela sam na ispravan način voljeti tu prekrasnu djevojčicu. Prionula sam radu na sebi u potpunoj predanosti. Napisala sam joj pismo zahvalnosti.

Promatram zapletenost tvoje kose, tvoj smijeh satkan od biserne rose, razigranost kojom uvijek pogađaš bit, ti si Evelyn, moj najveći hit. Nosiš razdraganost u svakom dahu, genijalnost u genetskom prahu, krunu od perja šarenih ptica. Imaš najnježnije i najljepše crte lica.

Gledam te kako osluškuješ planete i zvijezde koje oko njih lete.

Divim se brzini kojom se krećeš, eleganciji kojom odbijaš sve što nećeš. Osjećam tvoju snagu kroz pore i vene i dopuštam da budeš dio mene.

Tvoj me ritam srca zove na ples kroz široke ravnice i visoke planine, kroz nepregled sivila pješčane dine, na šetnju po oblacima od bijelog pamuka, na smijeh kroz prozirnu mrežu beskrajnog zvuka.

Prekrasna si !

Zauvijek tvoja, Savitri

 

Zahvalnost je otvorila nova pitanja, a odgovori su mi podarili svježinu znanja. Svijet oko mene je takav kakav je, dragi moj dnevniče. Bolje je kada ga volim i prihvaćam. Sada i svoje prijateljice shvaćam. Zahvalna sam Suncu koje mi pokazuje put, zahvalna sam na svakom svojem osjećaju, čak i kada je ljut. Zahvaljujem se cvijetu i travi, putevima kojim idu Ljudi i Zemlji po kojoj hodaju mravi. Svaki dan sam zahvalna na svojim krilima i ljubavi koju osjećam. Sve je dobro i bit će još bolje, dragi moj Šakti Pranam.

 

 

12:12, Nedjelja, 04.07.2021

 

Jutros me probudio neobično glasan pjev ptica.

Izletjela sam iz saća i ugledala Ljudska, nasmijana lica. Stajali su ispod guste, bagremove krošnje. Svi su bili obučeni u narodne nošnje. Na nogama su imali drvenu obuću.

“ Ovdje ćemo sagraditi kuću. “ - Veselo je viknula jedna žena i počela plesati. - “ Svako jutro će nam ptičice pjevati. Doručkovat ćemo topli med od vrijednih pčela. Ovo mjesto ima sve što sam oduvijek htjela. “

Iz sigurne udaljenosti sam slušala i promatrala  neobičnu grupu.

“ Ispred kuće napravit ćemo veliku, drvenu klupu. Na njoj ćemo sjediti u topla predvečerja i gledati ptice šarenoga perja. Osluškivat ćemo zujanje raznih insekata, umjesto kazaljki zidnog sata. “ - Rekao je jedan muškarac i zagrlio ženu koja je plesala, a ona se srdačno nasmijala.

Ne mogu ti opisati mješavinu osjećaja koju sam imala. “ Kako sad mogu biti zahvalna ? “ - Bezglasno sam se pitala. - “ Ovi ljudi namjeravaju graditi svoju kuću ispod naše. “

 

Umjesto da osjećam ljubav prema njima, shvatila sam da me njihove ideje plaše. Nisam ih više mogla slušati, niti gledati. - “ Odmah moram sve što sam čula reći svojem tati. “ - Pomislila sam i odletjela u svoj dom.

Tata je bio zaokupljen sa svojim poslom. Poželio mi je dobro jutro i nastavio sa svojim jutarnjim radom. Odjednom me njegova ljubav okupala nadom. Osjetila sam kako nestaje moja želja za protestom. Poljubila sam oca i odletjela se u svoju sobu pozabaviti maloprijašnjim testom.

Shvatila sam da sam pala sam na ispitu zahvalnosti. Jutros sam zbog starog straha htjela one ljude ubosti. Još uvijek sam daleko od genijalnosti. Dragi moj Pranam Šakti, oprosti.

 

 

 

 

 

11:11, Petak, 06.08.2021

 

Probudila sam se iz snova puna stihova. Jutro je mirisalo na pijesak i kupine. Sunce se odmaralo iza visoke planine.

Crvendaći su drijemali u gustišu. Nebo je svečano najavljivalo kišu. Bezbrižno sam poletjela kroz čistinu.

Sa snenim pogledom gledala sam u daljinu. Toplo Sunce ljubilo je Zemljina stopala. Doletjela sam do visoke planine i zastala. Sunce je prekrio bijelosivi oblak i  glasno pustio ljetni pljusak. Okrenula sam prema nebu nasmijano lice i jezikom hvatala kišne kapljice.

 

 

 

10 do 10, Srijeda, 20.10.2021

 

Dragi moj dnevniče, kada ti ispričam sve priče, bit će ti u potpunosti jasno, zašto ti se javljam ovako kasno. Čim ti opišem sve što sam doživjela, shvatit ćeš da sam uistinu vrijedna pčela. Stvarno ću se potruditi sve po redu napisati. Pomagat će mi zapisi školskih bilješki. Događaji koje čuvam u glavi, postali su mi preteški. Već sada se osjećam rasterećeno i zamišljam koliko će mi biti lakše kada sve bude rečeno, hoću reći, u tebe zapisano. Školsko polugodište nam je pred vratima, pa sam posljednjih par tjedana zagrijavala stolicu satima. Prošli tjedan sam ponavljala gradivo iz važnijih predmeta. Neopisivo me zapanjilo kada sam jedan dan  zaspala usred učenja i u snu saznala što me kod učenja smeta;

“ Krivo je teško gradivo koje učiš u školi. Vrijeme je da se tvoj um potpuno ogoli. Tada ćeš pažljivo slagati svježe znanje u svoju praznu riznicu i zapisivati u bilježnicu. Sada imaš groznicu. “ - Mama je sjedila pored mene i hladila mi čelo. - “ Znanje dobije smisao kada je potpuno i cijelo. Svaki komadić znanja treba sjesti na svoje mjesto. Tada ćeš ga mijesiti kao tijesto. Pustit ćeš cjelinu da odmori i dignut će se svi odgovori. “ - Mama se dignula i počela plesati. - “ Uskoro ćeš znati. To će biti snažan trenutak spoznaje. Znanje koje se daje, ne prestaje, ne staje. “ - Pjevala je visokim tonovima i počela otvarati vrata prema mnogim svjetovima. Moje oči su se ispunile paletom boja i snažnim sjajem. Osjećala sam da istodobno primam i dajem. Okrenula sam se prema Mami, ali ona je nestala.

“ Sve mi je rekla i opet otišla. “ - Uzdahnula sam i krenula prema boji žeravice. U njoj sam ugledala svoje dvije prijateljice. Daja je hodala kroz vatru, zbunjena i sama. Maya je bila okružena uplašenim pčelama. Lica su im nestajala u narančastom krugu. U njemu sam ugledala željezničku prugu. Po njoj je jurio dugački vlak. Kroz narančasti tunel, na svjež, planinski zrak. Odjednom sam bila u neopisivoj ljepoti plavetnila i imala nova, savršena krila. U tom trenu sam se probudila.

U snu sam dobila osjećaj da mogu letjeti nisko i visoko, kroz usko i široko, plitko i duboko.  

Poslije tog sna, bez problema sam rješavala zahtjevne zadatke iz Prirodnih znanosti u prirodi, a Psihologiju ljudi u gradu. Moram ti priznati da u niti jednom trenutku nisam osjetila dosadu. Za jedan od zadataka iz Prirodnih znanosti, odletjela sam do čarobnog, Plavog raja, po novosti. Oduševljena ljepotom slijeda događaja, opisala sam ih od početka do kraja.

Sada ću ti opisati što sam sve uspjela osjetiti i vidjeti. Nadam se da će se moja priča profesorici iz Prirodnih znanosti svidjeti.

 

                  RAZLIČAK

Njegov miris je privukao nebo i ono mu je darovalo svoju raskošnu paletu plave. Kada su to vidjele riječne vile, shvatile su da je Različak cvijet vrijedan slave.

Počele su pripremati zabavu. Poslale su pozivnice srni, ribi i lavu.

Ukrašavale su rijeku cvjetnim laticama i dogovarale glazbeni izbor s pticama. Različak je trčkarao po obronku i sa zanimanjem gledao vile. Skladno su se kretale u plavim haljinama od svile i vrijedno radile.

Vila Sonata je namignula sestrama. - “ Uskoro će Različak doći k nama. “

“ Tako sam sretna dok nas gleda ! “ - Nasmijala se vila Veda.

“ On je nebeski cvijet. Svojim dolaskom oplemenio bi naš svijet. “ - Šapnula je vila Zarela.

“ Znate što bi najviše voljela ? “ - Vila Lukrecija se približila svojim sestrama. - “ Da Različak uvijek bude s nama. “

“ Ali to nije moguće. Poželjet će hlad kad mu bude vruće, ili će htjeti nove prijatelje, a mi postojimo da bi ispunile njegove želje. “ - Sonata je gledala Lukreciju.

“ Hvala za održanu lekciju. A sada me prestani tako gledati. Ne mislim odustati. Moguće je da Različak poželi zauvijek biti s nama. “

“ Sada nam najmanje treba vaša drama. Smirite se djevojke. “ - Veda je zagrlila Lukreciju i dodirnula Sonatine plave uvojke.

“ Pogledajte kako smo lijepo ukrasile rijeku i obalu. “ - Uzviknula je Zarela i pogledala prema nadolazećem valu.

“ A, evo nam i drage uzvanice ! “ - Lukreciji se ozarilo lice.

Val se spustio i iz njega je izašla riba. Njezina dugačka, uz tijelo pripijena haljina, spajala se sa sunčevim zrakama. Elegantnim koracima kretala se prema vilama.

“ Dobro nam došla, riječna ljepotice. “ - Složno su zapjevale ptice.

Riba se srdačno pozdravila s četiri vile. - “ Divno ste sve uredile. Jesam li ja prva stigla ? “ - Riba je lijepo uređenu obrvu digla.

U tom trenutku su se začula zvona.

“ Ti si došla prva, a sada nam stiže srna Verona. Ona nosi titulu šumske ljepotice. “ - Sonata se nasmiješila i pogledala ptice.

“ Dobro nam došla, šumska kraljice. “ - Ptice su sretno zapjevale i stale.

Verona ih je gledala svojim prekrasnim, velikim očima i koketnim koracima prilazila. Sve prisutne je svojim pogledom mazila. - “ Učinile ste mi veliko zadovoljstvo svojom pozivnicom. “ - Klimnula je prema vilama lijepo oblikovanom glavicom.

“ Draga moja Lora, divno je vidjeti te. “ - Pozdravila je ribu i osmjehnula se.

Zaigrane pozdravljanjem i komplimentiranjem, nisu čule šuškanje među granjem. Odjednom je ispred njih stajao lav. Odmah je zauzeo kavalirski stav. - “ Lijepe dame će mi oprostiti što malčice kasnim. “ - Rekao je glasom dubokim i jasnim.

“ Dobro nam došao, kralju životinjskog svijeta. To, što malo kasniš, nimalo nam ne smeta. “ - Lukrecija je zaneseno gledala u gustu lavovu grivu. - “ Želimo ti predstaviti našu novu riječnu divu. Doselila je iz Jadranskog mora. Ime joj je Lora. “

Lora je pogledala lava i nasmiješila se. - “ A tvoje ime je ? “

Lav je u jednom koraku bio pored nje. - “ Ispričavam se, ljepotice, ja sam Maestral. Dopusti mi da te pozovem na naš proljetni bal. Pripremamo ga posljednjeg dana u mjesecu, nakon izlaska Sunca. Zbog tvoje ljepote, moje srce razigrano kuca. “

Znatiželja je svoje učinila i Različak se približio društvu koje je promatrao. - “ Da su me pozvale, ja bi došao i rado ostao. “

Sonata je čula što je rekao i mahnula Zareli. - “ Mislim da je Različak spreman da doseli. “

“ Idemo odmah k njemu. Jako sam uzbuđena i imam tremu. Jedva čekam čuti što će reći. “ - Zarela je klimnula Sonati i potrčale su prema Različku bez riječi.

On ih je gledao kako prilaze i pomaknuo se sa staze da ga ne pogaze.

“ Došle smo te na zabavu pozvati, a ako ti se svidimo, možeš s nama ostati. “ - Rekle su u isti čas. - “ Bit će ti lijepo uz nas. “

“ Drago mi je što sam pozvan i ja. Sve što ću vam sada reći je, da ! “

Sonata i Zarela su došle s Različkom na zabavu i svi su zaplesali od sreće. - “ Od danas je plavi Različak naše najljepše riječno cvijeće ! “

 

Sada su skoro sve zadaće napisane i čekam da mi ih profesori ocijene. Ipak, ne brinem se za mene. Važnije mi je da Lakšman prođe s dobrim ocjenama. Ne želim za vrijeme školskih praznika biti sama. Voljela bi veliki dio slobodnog vremena biti s Lakšmanom. Uz njega mi i učenje postaje igrom. Posljednjih dana, puno vremena smo proveli skupa. Samo tebi odajem tajnu da mi svaki provedeni trenutak s njim srce zaljubljeno lupa.

Osjećam da bi s njim mogla biti sve živote i svaki put bi umrla od ljepote.

Profesor iz Psihologije ljudi je jučer ocjenjivao predane zadaće. Ja sam najprije napisala priču o danu kada je Čovjek uništio naše saće. Kada sam ju pročitala svom ocu, okrenuo se u svojem stolcu, ozbiljno me pogledao i poletio prema meni. - “ Smatram da bi puno vedrija priča bila o onoj ženi, luckastoj Steni. Sjećaš se ?! “ - Nasmijao se. “

Počela sam se smješkati. Steninu avanturu kojoj sam svjedočila, ispričala sam tati. Počela sam vedrije razmišljati. Uvidjela sam da bi priča o čovjekovom uništavanju našeg saća, bila profesoru tužna i mračna zadaća. Odlučno sam napisala i predala svoju priču o Steni. Jedan dan sam uletjela u kuću toj ženi. Osjetila sam potrebu cijeli dan letjeti uz nju. U Steni sam osjetila želju da slobodno diše i razloge zbog kojih želi razumjeti više. Stena je tog jutra hrabrila samu sebe da što ljepše prođe kroz dan. Posebno se trudila pripremiti se za izlazak van. Nije se voljela gužvati kroz bujicu Ljudi i nije joj se sviđalo što se u dućanima nudi. Ipak, ponekad je morala otići kupiti neophodne stvari.

“ Voljela bi da postoji namirnica koja se nikada ne pokvari. Ništa od onog što sam stavila na popis mi nije nužno. “ - Uzdahnula je tužno. - “ Zašto sam tako bezvoljna ? Zašto mi prilika novog dana nije dovoljna ? Baš sam jadnica. “ - Stena je došla do velikog prozora i zagledala se u drvo puno mokrih ptica. I one su joj izgledale bespomoćno i bijedno. - “ Vama je uvijek svejedno. Čekate da vas Sunce osuši i pjevate o svemu što vam je u duši. Ne osjećate krivnju kada jedete crve i bube, ne brinete što Ljudi bezglavo jure i vozači nervozno stiskaju trube. “ - Stena je otvorila prozor i nagnula glavu. - “ Mislite da nisam u pravu ? “ - Viknula je i mahnula rukom. Ptice su se razletjele s velikom bukom.

“ Bijeg nije rješenje. Hej, dugujete mi objašnjenje ! Znam da znate letjeti vješto, ali pitala sam vas nešto. “ - Zaneseno se popela na dasku od prozora i skočila. Pala je na pločnik i cijela se razbila. Snažno je vrisnula, a zatim rukom usta pritisnula. - “ Nije tako strašno. Samo sam pala nestašno. Raskrvarila sam dlanove i uganula desnu nogu. Sada ću se dignuti, sigurna sam da mogu. “ - Tiho se ohrabrivala. Polako je na noge stala. Šepala je prema vratima. - “ Ovo hodanje kao da traje satima. “

Kada se konačno uhvatila za kvaku, osjećala je bol kao nepodnošljivu i jaku. - “ Uspjela si, makar nije bilo lagano ! “ - Pohvalila se i u tom trenu shvatila da je zaključano. - “ Naravno ! “ - Rekla je razočarano. - “ Zaključala sam vrata s unutrašnje strane. Najbolje bi bilo prespavati ovakve dane. “ - Gunđala je sebi u bradu.

“ Ne preostaje mi ništa drugo nego ovako slomljena šepati po gradu. Ali, gdje ću ? Moram potražiti pomoć i možda ću imati sreću. Bravarska radnja je treća kuća. Zamolit ću bravara da mi otključa. “ - Oprezno je krenula nogu pred nogu. - “ Ja to ne mogu ! Boli me prejako. A što ako bravar kaže da to ne ide tako, da najprije moram platiti ? “ - Imala je osjećaj da će povratiti. Mučnina u želucu joj se pojačala, jer novaca sa sobom nije imala. Odjednom je zastala. - “ Baš sam glupača. Zašto si umišljam da se unaprijed plaća ?! Mogla bi se napuniti lijepim mislima. Zašto bi loše razmišljala o Ljudima ? To ne pomaže ni meni, ni njima. “

Približila se kući u kojoj je radio bravar. Ispred kuće je primijetila veliki bunar. U vodi se ljeskao njezin odraz. Ugledala je svoju raščupanu kosu i ogrebeni obraz. Tada je shvatila da je majica na njoj poderana i prljava. - “ Bila sam nepromišljena i traljava. Sada su posljedice tu da se nosim s njima. “ - Podignula je glavu i primijetila da je okružena s nepoznatim ljudima.

Jedna žena krenula je prema Steni. - “ Vidim da ste povrijeđeni. Ja sam liječnica i rado bi vam pomogla. U tom trenutku se Stena srušila u nesvijest.

Do momenta kada se probudila, bila je glavna vijest. Cijeli grad je brujao o djevojci koja se srušila u naručje mladoj liječnici. Liječnica je uz pomoć ljudi oko sebe smjestila Stenu u auto i brzo vozila u bolnicu. Stena je otvorila oči i najprije ugledala liječnicu. Tada je osvijestila da leži na krevetu i da su joj gipsom omotali desnu petu. - “ Ne znate ni moje ime, a spasili ste me. Puno Vam hvala. “

“ Da bi Vam pomogla, nisam vaše ime trebala. “ - Nasmijala se liječnica.

“ Ugledala sam jato ptica i skočila s prozora. “ - Steni se na čelu pojavila bora. - “ Ne znam zašto me ljutnja napala, ali znam da sam pala. “

“ Sada je nemili događaj iza Vas. Možete izaći iz bolnice danas. “

“ Živim sama. Umrli su mi i tata i mama. Još se nisam oporavila od njihove prerane smrti. Oprostite, malo mi se vrti. “ - Stena je zatvorila oči i pustila suze da slobodno teku. Osjetila je na obrazu ruku, nježnu i meku.

“ Nemoj biti zabrinuta. Ja završavam za desetak minuta. Vodim te svojoj kući. “

“ Još nešto me muči. Moja kuća je zaključana iznutra. “

“ Taj problem ćemo riješiti sutra. Danas je na rasporedu odmor. Sutra ću zamoliti prijatelja da uđe u tvoju kuću kroz prozor. Ne brini, donijet će ti ključ. Kod mene te čeka udoban, prostrani kauč. Tvoj je dok se ne oporaviš. Brinut ću o tebi dok potpuno ne ozdraviš. “

Nakon tih riječi zadovoljno sam odletjela od Stene. Znala sam da će se brzo oporaviti uz njegovanje dobre žene.

Sada razumiješ zašto mi je tata predložio da profesoru iz Psihologije ljudi predam priču o Steni, a ne o Čovjeku koji nam je uništio saće.

Dakle, Profesor iz Psihologije Ljudi je jučer ocjenjivao zadaće. Odjednom je ustao i uznemirenim glasom pročitao Lakšmanov rad. - “ Prvo, ti si za ovakve riječi premlad. Drugo, dao sam vam jasne upute da ne pišete pjesmu, nego “ Ljudsku priču “, ali ti misliš da se moje upute tebe ne tiču. “

Na kraju je zaprijetio Lakšmanu s neprolaznom ocjenom. Kad sam to čula, doživjela sam unutarnji živčani slom. Lakšman mi je dao umirujući znak i šapnuo da će mi sve objasniti čim izađemo na zrak.

Lakšmanova pjesma nikoga u razredu nije ostavila ravnodušnim. Dok je profesor čitao, gledala sam to zgarište i disala kroz gusti dim.

Sad moram letjeti da stignem na predavanje u jedanaest sati. Čim pronađem vremena, obećajem da ću ti pisati.

 

 

21:21, Petak, 22.10.2021

 

             Predstava je završila

 

Otišli su i posljednji gosti. Hladnoća mi se uvlači u kosti. Gledam bijele iglice načičkane po grmovima. Najavljuju nam da dolazi zima. Sjedim u saću i razmišljam o mrazu. Ugledala sam zaboravljeni buketić cvijeća i stavila ga u vazu. Nervozno sam ušla u svoju sobu.

“ Da li stvarno živim ili imam generalnu probu ? “ - Prošlo  mi je kroz glavu. - “ I zašto uvijek želim biti u pravu ? Znam da je bolje izabrati mir, ali zarobljena sam u stari okvir. Još uvijek, gotovo svaki put, pobjeđuje stari obrazac ponašanja. Ne znam kako se izvući iz tog stanja.

Večeras su gosti jeli tortu koju sam napravila. Osjećala sam se kao da su mi se povećala krila. Ali uskoro se dogodilo surovo buđenje. Neugodno iznenađenje. Moj Lakšman je rekao da je tvrd biskvit.

“ Torta je hit ! “ - Pomislila sam, ali nisam ništa rekla. “ Satima sam ju pripremala i pekla. “ - Razmišljala sam i probavljala njegove riječi. Mogao je bilo što reći. Ali on je izabrao lošu kritiku. Ne razumijem njegovu politiku. Ne razumijem zašto nije želio nešto lijepo prokomentirati. Nisam mogla prestati o tome razmišljati. U tišini su prolazili sati. Gosti su se udubili u predstavu. Napravila sam dobru postavu. Izabrala sam najbolje glumce u školi za kvalitetan scenarij na kojem sam radila cijeli dan.

“ Zašto je bijesan ? Da nije tužno, bilo bi smiješno ! I zašto se ja uvijek moram osjećati kao da sam napravila nešto pogrešno ? “ - Pretumbavala sam kroz glavu dok smo gledali predstavu. - “ Zašto me ovako ružno kritizira ? “ - Tvrdi biskvit mi nije dao mira. Ispravno razumijevanje mi je izranjalo s vremena na vrijeme, ali ja sam bila zalijepljena za probleme. Nisam si dozvolila vidjeti rješenje.

Sada ga njušim kroz gnjiloću starih okvira. Ne želim plesati kako moj napuhani ego svira. Ne želim biti nadurena pčelica blijedog lica. Ne želim biti loša  prijateljica. Želim to promijeniti, želim se obnoviti. Hoću osvijestiti ispravno razumijevanje.

Uhvatilo me zijevanje. Nedostaje mi svježina. Fali mi Lakšmanova blizina. Možda je to bio njegov način da obratim pažnju na njega. Zar on ne zna, zar ne osjeća da mi je važniji od svega ?

Gledam u ostatke torte na tanjuru. Opet u sebi prolazim kroz emotivnu torturu. Podsjeća me na buru koja me vuče. Odjednom mi postaje vruće. Opet me pere vrućina kakvu mnogo pčela u mojim godinama ima. Palim medenu svijeću i razmišljam o dalekom proljeću. Zima još nije ni počela. Brišem znoj s čela. Sva sam vrela. Izvana i iznutra. Nadam se da ću se bolje osjećati sutra.

 

 

 

14:14, Subota, 23.10.2021

 

Evo me, dragi moj Šakti Pranam. Najprije ću ti napisati Lakšmanovu pjesmu, koju napamet znam.

KAL

Pucaju iz svojih nabijenih topova

Skidaju neprijatelje s visokih krovova

 

Udaraju u mete neustrašivo i snažno

Ništa im nije posebno i važno

Ruše crkve, zgrade i kuće

Pale bolnice, a bolesnike muče

 

Hodam kroz ulice pune dima

Grlim se s preživjelima

 

Stojim na zgarištu velike sudnice

Ne vidim ni jedno nasmiješeno lice

 

Gledam u ruševine starog grada

Gledam u ranjenike pune jada

Sada ti je sigurno jasno, zašto je profesor iz Psihologije Ljudi na dan kada je ocjenjivao zadaće, Lakšmanovu pjesmu pročitao glasno. Bio je strašno ljut, ali ipak je dozvolio Lakšmanu da pripremi novu “ Ljudsku priču “ za drugi put.

Čim je danas zazvonilo za odmor, izletjela sam van. Za mnom je doletio Lakšman. Nekoliko trenutaka smo se gledali bez riječi. Izgledao mi je kao da dvoumi što će mi reći. U istom trenu sam poželjela da griješim.

“ To, što ću ti sada reći, nije zato da te utješim. “ - Lakšman je prekinuo tišinu i nasmiješio se na način koji obožavam. Momentalno sam osjetila neugodu što ga u svojim logikama izigravam. Ne znam, dragi moj dnevniče. Bila sam nervoznija sam nego inače, ali svejedno sam se osjećala izvanredno. Lakšmanov osmijeh mi je nagovijestio da ću od njega čuti nešto posebno i vrijedno. I bilo je ! Naravno, i sada je. Pripremi se na riječi koje ćeš čuti, papirnati prijatelju. Lakšman je ispunio moju najvažniju i najtajniju želju. Izgovorio je riječi od kojih moja krila neprestano vibriraju. Riječi zbog kojih divne pjesme u mojoj glavi stalno sviraju. Rekao je da sam najljepše što mu se u životu trebalo dogoditi. Zavrtjelo mi se u glavi i imala sam osjećaj da ću se srušiti. Rekao je da me voli najviše na svijetu. Da sa mnom hoće živjeti na bilo kojem planetu. Nakon toga je govorio nešto o svojoj pjesmi, ali nije mi dopiralo do glave. Kao kad ljudi ne čuju vanjske tonove dok slušalice na uši stave. Ne bi me mogli čuti ni da im odlučim zujati cijeli dan pored uha. Dakle, ne radi se o nestanku sluha, nego je fokus na nešto drugo veći. Zbog Lakšmanovih uvodnih riječi, nisam mogla čuti što mi je o svojoj napadnutoj pjesmi imao za reći. Kao na rajskoj ploči, vrtjela mi se spoznaja da me Lakšman iskreno voli. Ne zato što sjedi pored mene u školi. Razlog nije što mu pomažem u savladavanju školskog gradiva. Voli me jer sam živa. Zato jer postojim. Evo i sada, minute do susreta s njim brojim.

Imamo dogovoreni let u dvorište mladog gradskog para. Lakšman je saznao da par ima mnoštvo umjetničkog dara. Planira o njima napisati svoju novu “ Ljudsku priču “. “ Moji razlozi za pjesmu “ Kal “ se nikoga osim tebe ne tiču. “ - Rekao mi je i pozvao me da tajno oblijećemo zaljubljene umjetnike. - “ Ne znam ništa o njima, ali sam vidio muškarčeve slike. Do nedugo su bile izložene u centru grada. Ne znam gdje je taj ljubavni par sada. Zato ćemo najprije odletjeti u njihovo dvorište. Imaju veliki cvjetnjak koji će nam poslužiti kao sklonište. “ - Šapnuo mi je promuklo. Skoro mi se tijelo kroz krila izvuklo. Idem sada s njim provesti nekoliko sati. Najprije ću se javiti tati, pa letim. Pišem ti uskoro, čim se sjetim.

 

 

 

 

 

10:26, Srijeda, 03.11.2021

 

Dragi moj Šakti Pranam ! Jesi li izdržao bez mene, sasvim sam ?! Kako se osjećaš dok ležiš na polici !? Jesi li nervozan što se približavam tvojoj posljednjoj, praznoj stranici ?! Uskoro ćeš biti potpuno ispunjen mojim zapisima. Već sada si pun pahuljica koje nam je donijela zima, ali i proljetnim jaglacima, kao i ljetnim igrama bez granica. U tebi je pjev ptica, tužna i sretna lica. Kako bi mogao odgovoriti na moja postavljena pitanja ?! Ha Ha ! Da. Nespretno su postavljena. Pretpostavljam da sam još uvijek zbunjena, a razlog tome je jedna žena. Nadam se da je konačno kupila nove cipele. Problem uvijek nastane kada ne ispadne kako Ljudi žele. Još uvijek sam zaprepaštena od slijeda događaja koje nam je priredila subota. Lakšman i ja smo pratili ženu koja je umalo odustala od života. Umjetnici koje smo u grad pratili, zbog kiše su se brzo u kuću vratili. Mi smo novu situaciju teško prihvatili.

“ Umjetnici će sigurno biti cijeli dan unutra, a moja priča mora biti gotova do sutra. “ - Rekao je Lakšman dok smo zujali pored njihovog prozora.

“ Do sutra ne mora. Sutra je nedjelja. “ - Rekla sam mu ja. U tom trenu sam shvatila svoju brzopletost i ispričala se Lakšmanu. - “ Možda da iskoristimo neku drugu priliku u današnjem danu ?! “ - Zaljubljeno sam zavibrirala i stala.

“ Dobru ideju si mi dala. “ - Lakšman me odobrovoljeno pogledao. On se nije predao kada u letu gradom nismo mogli ni jednu zanimljivu osobu pronaći. - “ Nekako ćemo se snaći. “ - Zazujao je i mahnuo mi. Odletjeli smo prema crkvi. - “ Pisat ću o osobi koju ćemo prvu vidjeti na koljenima. Uz tvoju pomoć, napisat ću priču koju će profesor opet čitati pred svima. “ - Prasnuli smo u smijeh. Tiho smo uletjeli u crkvu iz koje se čulo glasno zapomaganje “ Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh “. Nisam se osjećala ugodno slušati Čovjeka koji viče o grijehu koji se mene ne tiče. Lakšman je ugledao jednu ženu na koljenima, okrenutu prema velikim oltarima. Da, ona je izabrana. Nju smo pratili da bi ju što bolje osjetili i shvatili. Njezine misli smo pamtili i zapisivali kratke crtice. I sada mogu vidjeti ženino zabrinuto lice. Ime joj je Juga. U svakoj bori bila joj je upisana žalost tuga.

“ Molim te za uzvišeno stanje svijesti. Molim te za dobre i sretne vijesti. “ - Juga je klečala i tiho plakala ispred oltara. Imala je osjećaj da ju muž vara. Zahvalila se Bogu za sve i zapalila dvije svjećice. Polako je teturala prema izlazu. Jedna žena je Jugu gurnula u prolazu. Kada je konačno izašla van, shvatila je da pada kiša i da nema kišobran. - “ Nije bitno. Ionako pada rijetko i sitno. “ - Pomislila je i krenula kući. Nije ni sanjala da će ju neugodni osjećaj toliko dotući. Njezino pogrbljeno tijelo je podrhtavalo od plača.

“ Ti si najbolja i najjača ! Za ovu peticu te vodim u slastičarnicu. “ - Čuli smo kako žena iza nje glasno govori.

Jugu nisu zanimali tuđi razgovori. Ipak je prestala plakati i naćulila uši. Bilo joj je lijepo čuti dobre riječi, iako je osjećala bol u duši.

“ Volim te najviše na svijetu. “ - Čula je glasić koji je pripadao djetetu.

Usporila je korak i pustila ženu i dijete naprijed. Juga je na njih fiksirala svoj pogled. Promatrala ih je sretne i zagrljene. - “ Kada će doći red na mene ? Mogu osjetiti njihovu ljubav u zraku. Možda će i mene ljubav pronaći u  mraku. “ - Pomislila je i spustila glavu. - “ Ne želim biti u pravu. Želim biti u bezbrižnosti i ljubavi. Treba mi zagrljaj iskreni i pravi. “ - Dignula je pogled prema ženi i djetetu. Smijale su se kao da je sve dobro na ovom svijetu. Odjednom je osjetila kako joj srce ubrzano radi. Stala je i pustila da ju kiša ohladi. Kada su joj otkucaji srca opet bili u normali, shvatila je da se previše žali. Odlučno je izravnala leđa. - “ Hodam pogrbljena kao da me netko vrijeđa. Dosta je. “ - Spustila je pogled na svoje cipele. Primijetila je rupu na lijevoj. - “ Poderane su i imaju ružan kroj. “ - Nekoliko trenutaka je stajala i zbunjeno ih gledala. - “ Krajnje je vrijeme da odem kupiti nove. “

U tom trenutku joj se učinilo da ju netko netko zove.

“ Sigurno sam si umislila. “ - Tužno je pomislila. Krenula je dalje u namjeri da potraži dućan u kojem prodaju obuću. Ugledala je reklamu za poznatu modnu kuću. - “ Koštaju više nego si mogu priuštiti, ali danas ne želim o tome misliti. Ako imaju u ponudi cipele kakve želim, kupit ću ih da se malo razveselim. Osim toga, uskoro će se poderati i druga. “

“ Juga ! Juga ! “ - Opet je čula dozivanje svojeg imena.

“ Ne želim da me baš sad netko zadržava dok nemam  vremena. “ - Zbunjeno je mahnula glavom.

Odjednom je ispred sebe ugledala muža i oči su joj se počele puniti stravom. Pored njega je hodala dugokosa žena i glasno se smijala.

“ Hej, mala ! Zovem te već pet minuta. “ - Jugin muž je izvadio ruke iz smeđeg kaputa. - “ Želim te upoznati s jednom posebnom ženom.

Juga je poželjela biti ogrnuta nevidljivom sjenom. Imala je osjećaj da je obavijena ružnim snom u kojem će doživjeti živčani slom. Znala je da ne može pobjeći. Htjela je nešto reći, ali iz nje nisu izlazile riječi. Stajala je kao ukopana i gledala u muža i nepoznatu ženu. Poželjela je nestati i pretvoriti se u tvrdu stijenu. Poželjela je da ima nove cipele i lijepu frizuru. Poželjela je da ima odjeću koja bi isticala njezinu figuru, umjesto da stoji ispred muža u izblijedjelom ogrtaču i prastarim cipelama. - “ Žena pored mojeg muža je elegantna i otmjena dama. Zemljo, otvori se i progutaj me ! “ - Pomislila je.

Dragi moj dnevniče, Juga je bila pod velikim utjecajem  sramote, a ja sam još uvijek pod jakim dojmovima od te subote. Najprije smo izgubili trag originalne priče o mladom, umjetničkom paru, a zatim pratili ženu kojoj želim puno dobrih cipela u ormaru. Lakšman je završio priču o Jugi u nedjelju. Posljednji ponedjeljak u desetom mjesecu je predao novu, dirljivu “ Ljudsku priču “ s krajem u kojem muž Jugi ispunjava svaku želju.

Tu subotu smo Lakšman i ja svjedočili da je Juga pogrešno protumačila muževo ponašanje, sama u sebi izazvala loše stanje i poljuljala vlastito vjerovanje. Kada joj je muž pokazao ugovor, objasnio da s posebnom ženom pored sebe ima poslovni dogovor i kada se uvjerila da je dugokosa žena direktorica firme u kojoj je njezin muž dobio novi posao, Jugin košmar je konačno prestao. Lakšman je pričom o Jugi ispunio jedanaest stranica.

“ Mislio sam da u tvojoj mašti nema granica. Sada znam da ih nemaš. Uvijek iskoristi tu beskrajnu maštu koju imaš. “ - Rekao je profesor iz Psihologije Ljudi Lakšmanu kada je pročitao priču do kraja. - “ Tvoja karakterizacija likova je bez mrvice lažnog sjaja. Događaje si opisao od pakla do neba. Sada je tvoja “ Ljudska priča “ kako treba ! “ - Profesor je čestitao Lakšmanu i upisao mu u imenik odličan uspjeh.

S pjesmom “ Kal “ je imao peh. Sreća je što mu je profesor dao novu šansu. Sreća je što je Lakšman napisao dirljivu romansu.

Najljepše su priče koje imaju sretan kraj.

Sada Lakšman i ja, zbog dobrih ocjena, ulijećemo u zasluženi praznični raj.

Mislila sam da ne mogu biti jače zaljubljena, ali zbog Lakšmanovih riječi prije nekoliko dana, ja sam ljubavno zaslijepljena.

 

 

 

09:09, Nedjelja, 07.11.2021

 

 

Dragi moj Šakti Pranam, napisat ću na tvoju posljednju stranicu kako se osjećam. Srce mi je postalo svijetleća kugla. Blistava, puna plavičastog sjaja i okrugla. Širina i snaga ljubavi je neizmjerljiva, kao i njezina manifestacija. Ljubav je čista, božanska kreacija. Osjećam njezin neprekidni tok, poput disanja. Ona je prvi i glavni razlog mojeg pisanja. Iz njezinog kovitlanja primam i dajem, opčinjena i začarana ljubavnim beskrajem. Zbog ljubavi sam ispunjena sjajem. Od ljubavi gradim mjesto koje zovem rajem. Njezini zidovi nisu od ovoga svijeta. Kroz ljubav letim od krošnje do cvijeta. Ljubav mi se daje potpuna i cijela. Ne ocjenjuje koliko sam joj uzela. Ne radi zabilješke koliko ju dijelim. Zbog Ljubavi se uvijek veselim. Njezine igre bez granica nikada mi ne dosade. U Ljubavi brišem sve ograde. Zbog nje letim preko visokih litica i slušam pjevanje ptica. Ljubav ima mnogo lica. Sva su lijepa. Moja ljubav je slijepa. Ona ne gleda kome, zašto i gdje. Samo ide i daje. Letim na krilima ljubavi i molim da zauvijek traje.

 

 

 

KRAJ

 

 

Pranam Šakti, Hvala ti

Bramari Savitri