Dušanka Đ., koju zbog njezinih punih 18 godina društvo smatra punoljetnom i odgovornom, dobila je posao.
„Konačno!“ -Razmišljala
je zaneseno, dok je čvrstim koracima zabadala prema velikom dućanu.
Promatrala je
zanimljive nazive tgovina i kafića u Radićevoj.
Zastala je kod
Krvavog mosta ispred izloga i zagledala se u majice prošarane bojama hrvatske
zastave, kad je začula brujanje svojeg telefona.
„Kak' je luda!“ –Rekla je i nasmijala se,
osjećajući potpunu sigurnost da Alex K. hoće provjeriti da nije slučajno
zaspala.
Iz ruksaka je počela vaditi mobitel, ali ruka
joj je zapela za polupotrošenu papirnatu maramicu.
Izvadila ju je i
turnula u džep na kožnoj crnoj jaknici.
Kada je konačno dohvatila mobitel da se javi,
prestao je zvoniti.
Slegnula je
ramenima i vratila mobitel u ruksak.
„Sad se bu' nadurila sto posto kaj joj ne
uzvraćam poziv. „ –Razmišljala je smijući se glasno.
Šmrcnula je prolazeći pokraj kipa Marije Jurić
Zakonke i prestala se smijati.
Osjetila je neku čudnovatu privlačnost dok je
zamišljala tu malu nervoznu ženu kak' kreativno lupa po pisaćoj mašini.
Izvukla je iz džepa maramicu i snažno ispuhala
nos.
Nastavila je
hodati po Tkalčićevoj.
Ptičice su
pospano cvrkutale.
Dan se još nije u
potpunosti probudio.
Sve joj je bilo lijepo; Pločnik koji sakriva prelijepe priče tromih
šetača, balkoni i terase u cvijeću i
drveće sa svojim zamamnim plesom mirisa i boja.
Odjednom se
čarobni vrt pretvorio u surovu stvarnost.
Ugledala je nabildanu zgradurinu koja joj je
svojim oblikom obznanila da ima namjenu gutati u utrobu
razdražljive znatiželjnike.
„Isuse! Pa to je
fenomenalno! „ –Viknula je djevojka u zategnutom lasteksu dok je pretrčavala
cestu sa svojim pudlom.
Zagledala se u reklamu
novootvorenog dućana i umalo srušila Dušanku Đ.
„Sorkać!“
–Dobacila joj je bezdušno.
Dušanka se
osmjehnula i odmahnula rukom.
„Sve je u redu
gospođo.“
Pudl se okrenuo
sa svojim prednjim smiješnim nožicama i zarežao.
U tom trenutku,
Dušanka Đ. se sjetila jučerašnjeg provoda s najboljom prijateljicom Alexandrom
K.
„Nije to bitno!“
–Usprotivila se žustro dok su sjedile na cugi u zagrebačkom klubu #Otisci stopala#.
„Kak to misliš
nije?! Pa delala bu'š k'o budala za tri hiljadarke. Jako si se zajebala ak'
misliš da ti bu' dobro. “ –Alexandra K. se okrenula za 360 stupnjeva na barskom
stolcu i izbečeno pogledala Dušanku Đ.
„Ljubomorna si k'o
zadnja pizda Saška. „ –Nacerila se Dušanka Đ. prijateljici u facu.
Alexandra K., njezina
vršnjakinja, nije nimalo obratila pažnju na izgovoreno.
„Pih! 'Ajmo se kladit da bu'š najmanje
prodavačica.“
„Nek kaj bum?
Blagajnica?! Pa kaj onda. Zbrajati i oduzimati nas je dobro nafčila profa
Jadranka. Daj prestani. Kak ti nije
jasno da je meni samo bitno kaj više nisam f školi. Jebe mi se kaj mi budu dali
delati. Imala budem svoju lovu, ne trebam više starce žicati, a to otvara
najjebeniji dio. Sloboduu!“ –Proderala joj se u uho Dušanka Đ.
„Ahhh ! To si u
pravu. Jebote, jedva sam dočekala dan kad više nebu'm morala gledati onu
napuhanu profinu facu. Sere mi se od te gospođe Jadranke. A ruku na srce, jebenu matematiku
nas ništ' nije nafčila. Ja i dalje ništ' ne kužim onu zadnju lekciju.“
„Đizz, daj
prestani. Došle smo popit cugu i zabavit se! Ali da, u pravu si. Ona je krava,
al' nije kriva. Sirota ništ' ne zna, pa nas nije mogla ni nafčiti. Kak bi onda
mi znale?“
Počele su se
smijati i polako uplovljavati u urnebesnu zabavu.
„Al' ne brini se
ti nikaj. Čim se ja malo upoznam s ekipom i šeficama, budem ti dogovorila
razgovor za posel. U stvari, najbolje je da odma', čim dođem pitam dal' trebaju
još prodavačica. –Progrgljala je kroz smijeh Dušanka Đ.
Kroz plavičasto
ružičasti dim zabrujala je pjesma na koju su uvježbale ples još u trećem
razredu srednje škole.
„Idemo
stara! Ovo je naša stvar !“ –Povukla je Sašu K. za rukav.
Dušanka Đ. je došla do glavnog ulaza nabildane zgrade u plesnom zanosu, s
razvučenim usnama u osmijeh.
Nakon nekoliko
neuspjelih pokušaja otvaranja vrata, sinulo joj je da su vrata zaključana.
Slegnula je ramenima, izvadila iz prednjeg
džepa ruksaka kutiju s cigaretama i smjestila se uz kantu za smeće da zapali
jednu.
Nakon tek
nekoliko povučenih dimova začula je ubrzane korake.
Nagnula je glavu
i ugledala ispred sebe lijepu djevojku.
„Dobro jutro.“
–Rekle su u istom trenutku.
Osmjehnule su se jedna drugoj.
Djevojka je
nesigurno ispružila ruku. „Anka H.“
„Dušanka Đ.“
„Znaš možda kol'ko
ima sati? „ –Kad je Anka H. progovorila jakim bosanskim, Dušanka Đ. je
zabezeknuto zinula.
„Evo, sad ću ti reći.
Samo da pronađem mob.“ -Brzo se pribrala i počela kopati po ruksaku.“
„Meni je moj crk'o.
Ispraznila se baterija, jebi ga.“
„Evo, sada je
točno deset do šest.“
„Znači 5 je i
pedeset je a nema nikoga.“
„Kaj pričaš, kak'
nema? ! Pa ti i ja smo tu, ne?“ –Našalila
se Dušanka Đ.
Doduše neuspješno, jer je Anka H. ostala
zarobljena u svojim mislima.
„Hoćeš zapaliti jednu?“
„Ne pušim! Mislim, stvarno! Ovi debili koji
imaju ključeve! Jučer su došli svi u pet četrdesetipet. Jebali su me cijeli dan
što sam okasnila pet pišljivih minuta.“
„Znači i jučer
ste tu radili?“
„Radimo cijeli
ovaj tjedan po dvanaest i petnaest sati djevojko draga. A što si ti mislila da
će se dućan otvoriti sam od sebe? Došla si na gotovo. Dobrodošla.“
„Hvala.“
–Zbunjeno joj odgovori Dušanka i pogleda prema Anki.
Nikako joj nije bilo jasno kako ovako lijepa
cura može zračiti tako divlje muškarački.
Kao spas u
posljednji čas za Dušanku Đ., pojavio se visoki albino dečko.
„Bok cure!“ -Veselo je pozdravio i zazviždao pažljivo odmjeravajući stražnjicu
Anke H.
„Danas bu' vruć dan.“ –Razvukao je usta u
široki osmijeh pa odmjerio Dušankinu figuru i namignuo joj.
-„Ti si Josip C., a kak' se ja zovem?“
Dušanka Đ. se počela glasno smijati na dobru
staru foru i pružila ruku novom kolegi.
-„ Ti si Dušanka
Đ., drago mi je.“
