Razmišljam o rođendanu i slavljenici.
Divnoj, najljepšoj ptičici.
Njezin osmijeh je razoružavajući.
Hoda i pleše po kući.
Pokazuje da razumije sve.
U njenom srcu je proljeće.
U tijeku dana, radovala se otvaranju poklona i djeci
oko sebe.
Najviše su ju okupirala kolica od jedne male bebe.
U jednom trenutku, usred slavlja, shvatila je da
nešto ne valja.
„ Želim samostalno hodati. „ – Pomislila je i
odlučila uz trosjed stati.
Počela se kretati.
Došla je do pola sobe sama, okrenula se kao prava
dama i vratila do početne točke.
U slavljenici nema niti malo zloćke.
Nastavila je hodati od trosjeda do sredine sobe, ne
obazirući se na goste, koji o mnogočemu drobe.
Osmijeh joj nije silazio s lica.
„ Ti si moja, najljepša ptica. Volim te. „ – Šapnula sam u njezino uho i pružila joj
ruku.
Primila je moj kažiprst i okrenula se u luku.
Počele smo hodati u krug, sve brže i brže.
Uživala sam u prstićima koji se za moj prst drže.
Navečer, oko devet, poželjela je otići u krevet.
Stisnula se uz mene i opustila svoje tjeme.
Bio je to nezaboravan dan.
Mojoj unuci Evelyn, Prvi rođendan.
