petak, 7. studenoga 2014.

Walking by





Šetnjom po gradu otkrivamo zanimljive ulice i ljude.
Jedna od interesantnih je svakako slijepa ulica kojom zaobilazimo veliku zgradurinu na raskršću Vukovarske. Spuštamo se po stepenicama i za sunčanog dana, pronalazimo ugodnu hladovinu, a kad je kišni, vjetrovit dan, zaklanja nas.


While walking through the city streets we discover interesting streets and people.
One of the most interesting is certainly the impasse which bypasses a large mansion at the crossroads at Vukovar  Street.
We walking down the stears on a sunny day, passing through the shades and when is rainy day with wind ,gives us a shelter.
 





Slatka, mala krojačka radnja zapela je u pretincu mojih misli zaduženih za kreativnu odjeću, dok moj muž nije jedan dan predložio da idemo pitati u radnju da li bi mu mogli promijeniti cif na jakni.




Sweet little tailor shop stuck in  our eyes and in partition of my husband mind and one day he suggest to go in tailor shop ask if they can change zip on the jacket.








Unutra nas je dočekala nasmijana plavuša, vlasnica krojačke radnje. Srdačna domaćica bezrezervno je pristala na suradnju. Oduševljeno sam gledala u razglednice koje joj šalju mušterije i uživala u kreativnom neredu, dok je Nena sa Krešom komentirala jaknu.





The jacket was donated and he loves to wear it because it is light and warm.
In the shop, we were greeted by the smiling blonde, the owner of a tailor shop. Hearty Lady, unreservedly agreed to repair zip.
Enthusiastically I looked at the postcards sent from customers and friends, enjoying in creative mess, while Nena  commented a jacket.





„Ohoho, pa to nije bilo kaj. Hilfiger!!?!“-Pogledala ga je veselo.



“Ohhohoooo, hoho, but it is not  skimble-skamble.  Hilfiger !!?! "- Looked at him cheerfully.





„Da, ali nisam je kupio, nego dobio.“-Široko se osmjehnuo Krešo.
Nakon izmjenjivanja brojeva i upoznavanja pozdravili smo novopečenu frendicu i produžili...

Zainteresirani kako radovi napreduju, drugi dan smo je posjetili.
„Jooj, nisam još gotova, ali bude za par dana. Kam' ti se žuri?“-Nasmijala se Nediljka.


"Yes, but I have not bought it, but got it." -  Smiled broadly Krešo.
After rotation phone numbers we say:”By!”to our newly  friend and extend ...

Interested in how the work is progressing ,on the second day we visited Nena again.
“Oooh, I’m note done yet, but it will be in a few days. Where’s the hurry?”-Laughed Nediljka.



„Ne žuri nam se nikuda, došli smo Vam smetat'..“-
„Zakaj mi Vi govoriš?“
Tako je krenulo naše druženje.





“We are not in a hurry, we came to disturb You!”
"Why do you say that ?"
“What?”
So, it was start of our friendship.










Krešo je predložio Neni da joj fotka salon, a ona njemu zauzvrat da joj opere izlog. Nasmijala se i rekla:
„Da, naravno!“
Pao je dogovor, i tjedan dana kasnije osvanuli smo na Neninim vratima
„Di je kibla? Di su lojtre?“ –Nasmijano je uletio Krešo.
„Ste za kavu?“-Ponudila je Nena uz osmijeh.
„Uvijek!“- Odgovorila sam joj i nasmijala se široko.
Krešo je već vadio lojtru van...
„Sad buš ti mene slikala!“-Rekao mi je i dao fotoaparat u ruke.
Nena me pitala:“A kaj nije on fotograf?“
„Gospođo, ja perem izloge!“-Odgovorio je Krešo hineći ozbiljnost.
„Zafrkavam se.. mene nikad nema na fotkama...sad sam ziher.“

I da.... evo ga.....moj muž na lojtri....kamera,akcija!!!






Krešo suggest  Nena to take a photos of tailor shop, and  for return he will cleaning show window.
She smiled and told him:
“Yes, of course!”
It was a deal and a week later we appeared on Nena’s door.
"Where's the kibble? Where’s  ladder? "-  Krešo smiled to Nena.

"Are you for a coffee?" - Nena  offered with a smile.
Always! "- I replied to her and smiled broadly.
Krešo  has already pulled out ladder ...
“Now you will take a photo of me!”- He told me and gave the camera in hand.
Nena asked me: "But what?  He's not a photographer?"

"Ma'am, I'm washing  window shopping!" – Replied  Krešo mock seriousness.


"I'm just kidding  .. I am never in the photos ... now I'm sure."

And  .... here it is ..... my  husband  on the ladder ....  camera,  action !!!



Mušterijama smo bili atrakcija.
“ Maher za prozore, maher za izloge!“ Krešo je govorio....„Krumpiiiraaa!  Staro željezo kupujem!“
Ponekad u gradu može se čuti glas koji viče „Krumpiiiiiraaaaaaaaaa!“, i obično za njim ide kamion pun krumpira. Isto tako može se čuti:“Staro željezo kupujem!“.
Bio je brzo gotov, srknuo malo kavice i krenuo fotkat'.





For costumers we was attraction.
“Hustler for windows, master for set-out” -Krešo  was speak…  “Pottatoooo !! Scrap metal buy!”
He was quickly done, sipped a bit of coffee and started shooting.







Nena se po običaju stalno smijala, sretna i vesela. Nasmijavala je i nas, sada već mogu reći:
“Po običaju.“


Nena as usual, constantly laughing  happy and cheerful. Laugh  us, and now I can say:
“As usual!”









Krešo je nešto komentirao...
„Joj kak' ti sve vidiš.“-rekla je Nena.
„Ima oko za detalj.“-Odgovorila sam.
„Pa zato i jesam fotograf.“
„Tvoja je uvijek zadnja.“-rekla je Nena.
„Da, uvijek...Da draga!“-Nasmijao se moj muž.


Krešo commented something….
“Wow, you see everything!”-Nena smiled.
“He have eye for detail.”-I response.
“Well, because I am a photographer."-Krešo say.
"You'rs is  always the last one." - Said Nena.
"Yes, always ... Yes, dear!" - Laughed my husband.












Kod Nene smo često. Tamo se ugodno osjećamo, jer Nena širi ruke u dobrodošlici, smijehom privlači..tako da slobodno prošećite do njenog salona..možda se i sretnemo.



We often come by to Nena. There is a pleasant feel, because Nena spreads his arms in welcoming, with laughter …so you can freely walk to her tailorshop, maybe we meet.