L A U G H

VOĆNI KOKTEL I MOĆNI DUEL

Limun je šokirano slušao razgovor između dvije prijateljice, dok je u vlastitom soku mijesio koštice.

Naranča govori Šljivi dok pogledom puca po velikoj njivi.

„Zapitaj se tko si gromko i jasno

 dok bol iz tebe ne progovori glasno.“

Šljiva odmjeri Narančinu koru i namigne joj kroz svaku svoju poru.

„Pusti da ti teku sokovi kojih si puna.

 Namjesti osmijeh i past će koja kuna.“

Dirnuta, Naranča Šljivi okrene svoju ljepšu stranu i otkrije joj svoju tajnu manu.

„Ljubav mi je puna eksplozivnih naprava.

 Treba mi emotivna inteligencija da se završi svaka rasprava.“

Limun više nije mogao izdržati. Odlučio je čvrsto da se neće suzdržati.

„Dakle, Gospodična Naranča i gospođo Šljiva!  Ukiselila me cijelog vaša spika  živa.

Ja vam fakat obećajem da ću si oguliti kožu do mesa, ako koja od vas zna put do nebesa.

Vi ste najpametnije na cijeloj njivi, vama se čak i Ječam potajno divi.“

„Nemaš problem Limun.“ –Rastočila se Šljiva i namignula vješto.

 „Samo ideš naprijed i skreneš blago desno, al se ne zaustavljaš dok pronađeš ono nešto...“

„Joj daj šuti Šljivo. Sve si mu objasnila krivo.“ –Naranča je naborala koru i prsnula.

„Osim toga, izgledaš kao da si iz mrtvih uskrsnula.

  Limune, brate! Elieni poput Šljive sve krivo shvate. Obavezno skreni lijevo i to odmah sada. Doći ćeš u ulicu koja se zove Nada. To je prava adresa, ako stvarno hoćeš u nebesa.“

LJUBAV NA PRVI POGLED

Sada ću ti ispričati jednu potpuno novu priču.

U ovoj bajci sve je u pokretu, svi ljudi se miču.

Glavne junakinje su dvije dobre djevojke i jedna zlica.

U ovoj zgodi žive poznata i nasmiješena lica.

Glavni heroj je kraljević novog kova.

On se ne boji izazova, ne odriče se svojih snova.

Poštuje dobro, posluje vješto, al’ još uvijek mu fali ono nešto.

Dogodilo se ubrzo da je kraljević sreo jednu od glavnih junakinja na cesti.

Kada ga je ugledala, djevojci su zadrhtala koljena i morala je sjesti.

Kraljević se prignuo prema njoj i dotaknuo joj ruku.

Obadvoje je osjetilo strujni udar u nepoznatom zvuku.

Pogledali su se i bez riječi se počeli smijati.

Srca su im brže zakucala i ljubav je istog časa krenula klijati.

Zlica je baš u tom trenutku prelazila cestu i ugledala kraljevića.

Ljubomora je sijevnula iz njenih očiju i zakomplicirala se cijela priča.

Zlica je otišla posjetiti preostalu dobru junakinju i zatražila od nje da dovede kraljevića u njene dvore.

“Nisam čula djevojčuru i kraljevića što govore.” -Rekla je ljutito odmahujući glavom.

“Zašto si ih uopće prisluškivala i s kojim pravom?” -Dobra djevojka gledala je zlicu s prijezirnim izrazom na licu.

“Čim sam ga ugledala znala sam da ga hoću. Želim ga kraj sebe i danju i noću.” -Prosiktala je zlica i zaprijetila. “Ti ćeš mi ga dovesti, u protivnom budeš moje velike moći osjetila!”

“Ne bojim se ni tebe ni tvojih izopačenih moći. Ti si kao štakor koji spava po danu a lovi po noći.” -Dobrica je umorno sklopila ruke. “Molim te idi i poštedi nas muke.”

“A ne! Nećeš me se tako lako riješiti. Ako mi ga nećeš dovesti, naudit ću ti toliko da te svi ljudi svijeta neće moći utješiti.” -Zlica je razljućeno izletjela iz kuće dobre djevojke, poskliznula se i pala. Od siline udarca, razbila joj se glava. 

Kasnije, dok je ležala u bolnici ukočena i sama, počela je osjećati nepoznatu neugodu, nešto poput srama.

Saznala je od bolničkog osoblja da je kraljević uzeo za ženu onu djevojku s kojom ga je vidjela.

Još uvijek nije mogla shvatiti zašto mu se baš ona svidjela.

Čula je i to da im je druga dobra djevojka bila kuma na vjenčanju i da sretno žive na velikom imanju.

KOKOŠ I JAJE

KOKOŠ I JAJE

OSVJETLJAVAM ZAKUTKE SVIJESTI

KONTEMPLIRAM O LJEPOTI ŽIVOTA

SMIJEM SE NA STARE VIJESTI

NEZNANJE JE JEDINA GRJEHOTA

MODERNA PEPELJUGA # 19

Đurđica je oduševljeno zinula i zagledala se na nekoliko trenutaka u Klaru.

 “ Hvala ti, ali.. ” - Zastala je, tražeći prave riječi zahvale.

 Davorka je iskoristila taj trenutak i bacila  kokicu prema Đurđičinim ustima.

“ Pogodaaaak ! ” - Uzbuđeno je rekla i visoko podignula ruke, smijući se što je bačena kokica uletjela ravno u Đurđičina usta.

 Đurđica je zastala usred riječi, zagrcnula se i zaprepašteno progutala kokicu.

Počela je kašljati.

 Davorka je gledala scenu ispred sebe, smijući se sve više Đurđičinom šokiranom izrazu lica.

„ Neponovljivo ! “ - Klara je, poražena napadom smijeha, sjela na pod.

„ U stvari, nije. Nije smiješno. Mogla se cura zagušiti. “ - Glas joj je bio isprekidan smijehom.

„ Da, fakat. Skoro sam se posrala  kad si me pogodila. Mogla sam pasti u nesvijest. “ 
- Đurđica se nasmijala i opet se zakašljala.

„ A onda bi ja, pribrana i smirena, nazvala Franka da odmah dođe. “ - Kroz smijeh je rekla Davorka.

„ Ne bi valjda ? “ - Vrisnula je Đurđica i kao oparena odskočila za jedan korak, ozbiljno i izazivački gledajući Davorku.

„ O da, bi. Možeš se kladiti u to. “ - Đurđica je posegnula u džep na hlačama i izvadila smartphone. - „ U stvari, najbolje bi bilo da ga odmah obavijestim, da bude u stanju pripravnosti. “ - Spretno je dignula ruku i spriječila Đurđicu u pokušaju da joj otme mobitel.

 „ Onda ? Kaj ti veliš na to susjeda ? “ - Pogledala je Klaru i dignula obrve.

„ Nemam pojma o čemu pričaš. 'Ko je 
Franko ? “

„ Evo vidiš. I sigurno te zanima  tko je on. Razlog više da ga pozovemo. “ - Davorka je počela tipkati po mobitelu.

„ Ne ! U stvari, ako ga hoćeš zvati, zovi ga. Baš me briga. Ali reci da ga TI zoveš. Mene ne spominji. “ - Đurđica se spetljala, uzbuđeno mašući rukama.

 Crvenilo joj se sve jače širilo po licu i vratu.

 „ Opaa. Ti si Đurđice, vrlo zanimljiva osoba. Baš mi je drago kaj nas je Davorka upoznala. “ - Klara je pljesnula dlanom o dlan i dugim pogledom odmjerila Đurđicu.

„ Zvoni, ali ne javlja se. “ - Davorka je rukom upozorila Klaru da se stiša i klimnula Đurđici.

 „ Žao mi je, pozvani se nije u mogućnosti javiti. Ako želite, ostavite poruku. “ - Pogledala je Đurđicu kad je čula ženski glas i slegnula ramenima.

 „ Ne javlja se. Javila se automatska sekretarica. “ - Davorka je vidjela tragove razočaranja na Đurđičinom licu, iako ih je ona  pokušavala prikriti širokim osmijehom.
 „ Sad sam sve pokvarila. Ali, nije sve izgubljeno. “ - Otišla je do stolnog kompjutora i logirala se na facebook.

 „ Da vidimo. Opaaa ! Hmm. “

„ Iiii ? Daj reci, kaj, izluđuješ nas ! “ - Klara se dignula s poda u jednom skoku i povukla Đurđicu za rukav.

 Nagnutih glava, sve tri su buljile  nekoliko trenutaka u ekran, fokusirajući se na pregled navedenih imena.

„ Evo ga, našla sam ga. “ - Đurđičin prst je slijedio njezin zaneseni pogled.

„ Da, ali nije online. “ - Klara je ravnodušno odšetala do sredine sobe i uzela s komode kutiju s cigaretama.

 „ Kaj si mu to napisala ? “ - Đurđica je zgranuto gledala u Davorkinu poruku.

„ Daj reci, daj da čujem. “ - Klara je opet znatiželjno dignula glavu i zapalila cigaretu.

„ Aha, evo je. “ - Pojavila se zelena točkica i Davorka je slavodobitno pogledala Đurđicu. 
„ Ha ?!! Sad se ne buniš !? “ - Davorka je tipkala odgovor na Frankovo pitanje i samozadovoljno pogledavala Đurđicu.

„ U pravu si. Jebi se. “ - Đurđica je isplazila jezik i zakolutala očima.

Davorka je raširila nosnice i glasno udahnula.

Nasmijale su se jedna drugoj.
 Iz očiju jedne i druge, isijavalo je zadovoljstvo i sreća.

„ Blim ! “ - Začuo se očekivani, vodenkasti zvuk.

 „ Dobila si poruku. “ - Klara je povukla dim i približila se ekranu.

„ Opa ! Fotka profila mu je fantastična. “

„ Piše da je doma. “ - Davorka je pogledala svoje frendice.

„ Žao mi je curice, ali Franko je večeras zauzet. “ - Uštipnula je Đurđicu za nos. - „ Ali bi se volio vidjeti s nama sutra prijepodne ! "
 - Unijela se Đurđici u lice.

“ Naravno, ako smo free. “ - Ramenom je gurnula ukipljenu Đurđicu.

„ Ja ne mogu sutra. Idem kod dečka. “ - Klara je rukom u kojoj je držala cigaretu, prošla kroz kosu i šeretski* se nasmijala.

Đurđica je hvatala zrak kroz otvorena usta.

“ Nemoj da te opet moram gađati kokicom ! " - Davorka je prasnula u smijeh, zagrlila Đurđicu i prodrmala joj ramena.

“ Pusti ju da uživa u zaljubljenosti. ” - Klara je nježno uhvatila Đurđičinu ruku i povukla ju u svoj zagrljaj.

Davorki je u tom trenutku odvukla pažnju  jedna slika na zidu facebooka.

Nijemo je gledala  u ekran nekoliko trenutaka.

 Sa slike se smiješila žena koja sjedi na zelenoj klupi, pored velike trešnje.

“ Sad ti njoj ubaci kokicu. ” - Šapnula je Klara Đurđici i krenula po zdjelu, imitirajući hod pink pantera.

Đurđica je preko Davorkinog ramena virnula u ekran.

„ Pa to je.... Pa kaj to nije, ona prodavačica jabuka ? “ - Đurđica je zbunjeno trepnula i uperila prst u klip.

„ Da. Isuse da. Bravo Đurđice ! Ja nikak’ da se sjetim otkud znam ženu. To je riba koja je radila na štandu s jabukama dok je .. “

„ 'Ko je to ? Kakve jabuke ? “ - Klara je s mišom povećala sliku i zadivljeno gledala u ekran.

„ Jabuke iz Evinog vrta. “ - Davorka je prasnula u smijeh.

 Okrenula se prema Klari. - „ Sjećaš se 
Tihane ? “

„ Da. Nju je, na neki čudan način, nemoguće zaboraviti. “ - Smijala se Klara. - „ Ali, kakve ona ima veze s ovom ženskom ? “

„ Tihana se zaletjela u štand s jabukama, na kojem je ova žena radila. Čekaj. “ - Spretnim pokretima, Davorka je graciozno ušetala u datoteku svojeg uređaja i otvorila fajl.

„ Fotkala sam Đurđicu u Botaničkom, baš kad se ovo dogodilo. “ - Kliknula je i otvorila  fotografiju na kojoj se vidio Tihanin automobil nabijen u štand.

„ Jebeno. Ludo ! Čekaj malo. A, kaj je bilo s prodavačicom ? “ - Klara je zabezeknuto gledala u fotografiju. - “ ’Zgleda mi čist fajn. ”

„ Niš'. Otišla si je po sendvič i dočekal ju je ovaj prizor. “ - Đurđica je namreškala nos i tako podignula naočale.

„ Svaka čast. Dobila je  26 068 022 lajkova na fejsu. Ne kužim baš zakaj, ali super. “

- Klara se  protegnula i pogledala Đurđicu.

„ Imaš fejs ? “ - Pažljivo ju je promatrala.

„Imam. A ti ? “

„ Nemam više. Ugasila sam ga. Trenutno me nema u nijednoj javnoj mreži. “ - Namignula je i ubacila u sebe nekoliko kokica.
 Veselo žvačući, povukla je Đurđicu za ruku.

“ Imam pravu stvar, baš za tebe. Jesi spremna čuti ? ”

“ Da. Molim te. ”

“ A kaj velite  na jedan kratki tequila party uz dobru zikicu ? ” - Davorka je pljesnula dlanovima i ne čekajući odgovore krenula u akciju.

" Zakaj kratki ? " - Klara je zaposjela glavno mjesto ispred kompa.

“ Zato jer se tak’ tequila troši, prikrivena plavušo. ” - Nacerila se Davorka.

“ Joj cure ! - Klara se počela smijati. - ” Znate onaj vic o tri plavuše ? ” - Napravila je grimasu, pokušavajući izgledati retardirano.

“ Daj nemoj. Ima ih mali milion i svi osim onog s jednom plavušom su bezvezni. “
 - Rekla je Davorka, namignula Klari i izvadila flašu iz ormara.

“ Ovaj zapravo nije smiješan, nego tužan. ” 
- Klara je zapucketala prstima prema Davorki.

“ Svejedno ga ispričaj. Obožavam viceve. ” 
- Đurđica je molećivo nagnula glavu.

“ Može. Ja budem ispričala vic o tri plavuše, a Davorka vic o jednoj plavuši. Ti si Vicosutkinja i moraš odlučiti koji vic je pobjednik večeri. ”

“ ’Ajde ! Dogovoreno. Ja, Vicosutkinja,  proglašavam da igra može početi. Klara, ti si prva. ”

“ Zahvaljujem, Vaša Milosti. ” - Teatralno se naklonila.

“ Dakle ! Tri plavuše. Ljeto. Njih tri mudrice, šeću i uživaju u sunčanom danu. Zanesene razgovorom, ušle su u polje kukuruza. Bilo je tol’ko vruće da je kuruza pucala i pretvarala se u kokice. Tri plavuše su mislile da su kokice snijeg i smrzle su se. ” - Klara je završila s pričom i pogledala Davorku.

“ Ti se nemaš pravo hihotati ! Ometaš Vicosutkinjinu odluku svojom dvosmislenom neozbiljnošću. Uostalom, sad si ti na redu ! ”

“ Ja se uopće ne smijem, nego vježbam za nastup. ” - Davorka je nekoliko puta nijemo otvorila i zatvorila usta, izazivački gledajući Klaru.

“ O.K. Evo ovak’. ” - Počela je hodati, visoko dižući nogu ispred noge.
 Đurđica i Klara počele su se smijati predstavi.

 “ Djevojke, bez ometanja molim. ” - Nagnula je zatvorenu flašu prema Đurđici.
 Đurđica je naglo trznula glavom i pritom izgubila ravnotežu.
 Zanjihala se i udarila u komodu.
 “ Ništ’ mi nije. ” - Viknula je, cereći se.

“ Ziher si dobro ? ” - Smijala se Davorka i nastavila provokativno hodati.

“ Hoću vic ! ” - Nestrpljivo je pljesnula Đurđica i pogledala Klaru.

“ Hoćemo vic ! ” - Viknule su u jedan glas.

Davorka je pročistila grlo i uozbiljila se.

“ Plavuša je došla na kiosk kupiti cigarete.
 “ Molim Vas jedne cigarete. ” - Zamolila  je prodavačicu.

“ Koje ? ” - Pita ju prodavačica.

Plavuša prođe kroz kosu i napući usne. - “ Ja sam. ” - Davorka se počela smijati, zaražena smijehom svojih frendica.

“ Idem nam natočiti, prije nego mi flaša padne iz ruke. ” - Krenula je u kuhinju, teturajući od smijeha.

“ 'Ko je ? ” - Pitala je Đurđica kroz smijeh.

“ Ja sam ! ” - Viknula je Davorka, pobjednički podignula flašu i namignula Klari. - “ Jesam te, ha ? ”

 “ O da, jesi. ” - Nasmijala se Klara.

“ Tvoj vic je večeras razbil mjerač na smjehomatu. A ti, vicosutkinjo Đurđica, obzirom da si zbog olakotnih okolnosti lišena teške odluke, odi pomogni pobjednici. Ja bu’m za to vrijeme narihtala stvar za tebe koju sam ti obećala. ”

“ Može ! Jedva čekam. ” - Đurđica je nestrpljivim kretnjama dodirivala svoju kosu. S širokim osmijehom, odlepršala je za Davorkom.

“ Idemooo ! Zabava za djevojčice ! ” - Davorka je otvorila flašu i rastočila prozirnu tekućinu u tri čaše. 

Svaka čaša je imala drugačiji oblik.

 “ Ti možeš narezati limun na kriške. ” - Predložila je Đurđici.
 Klimnula je prema frižideru i pogledala nacerenu prijateljicu.

 “ Ovo je prava prilika za slavljenje, ha ? ”

“ Joj stara, ne znam kaj bi ti rekla. Preuzbuđena sam. Samoj sebi govorim da nemam razlog za to, a opet.. ” - Đurđica je odmahnula glavom i otvorila frižider. 
“ Mmmm. Paše mi i treba ovaj hladni val zraka. Glava mi se usijala od razmišljanja o Franku. ” 

“ Baš - baš, za Đurđicu ! ” - Dubokim glasom svečano je najavila Klara i pustila pjesmu s YouTube-a.

Doplesala je do Đurđice i Davorke, pjevajući uz originalan glas  pjevačice.

“ KADA SE PROBUDIM SUNCE ĆE ME UMITI

LOŠI DIO SNOVA ZRAKAMA ĆE UPITI

POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED U NOVI RASPORED.. ” 
 U tom momentu, u pjevanju joj se pridružila Davorka.
 Počele su zajedno plesati oko Đurđice.

POSLOŽIT ĆE SAV TAJ BED U BOLJI RASPORED

IDUĆEGA DANA KADA SE PROBUDIM

SHVATIT ĆU DA SAMA SEBI SNOVE NUDIM

POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED U BOLJI RASPORED

Klara je razigrano dignula ruke i groteskno se naklonila Đurđici. 
 “ Sad sve tri pjevamo iz petnih žila ! ”

“ ‘Ajde Đurđice ! ” - Dodala je Davorka.

POSLOŽIT ĆU SAV TAJ BED U SRETAN RASPORED

TOPLO SUNCE ĆE MI SJAJITI U OČIMA

NUDITI SVOJ TRAG U SVIM MOJIM NOĆIMA

SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U DOBAR RASPORED

SLOMIT ĆEMO SAV TAJ LED U NOVI RASPORED ” 
 Držeći se za ruke, tri lijepe, mlade žene uživile su se u ples i pjevanje.

Nijedna nije čula zvono na vratima.

*Šeretski smijeh, je smijanje u trosmislencu.

Trosmislenac, u Klarinom slučaju, je zaljubljeni dio smijeha jer se sjetila svog dečka, dio izrugujućeg smijeha na svoj račun, jer se pogurnula a zna da nije pozvana i dio smijeha zadovoljstva, što je duhovita u pravom trenutku.

FORMAT

FORMAT

SADA JE VRIJEME DA OBUJEM ČIZME

POGLEDAM ŽIVOT IZ DRUGAČIJE PRIZME

PRAVI JE TRENUTAK DA PRIPREMIM KRILA

NE OKREĆEM GLAVU U SMJERU GDJE SAM BILA

SREĆA SE ŠIRI, MIRIŠI IZ SVAKOG KUTKA

ŠAPUĆE O LJEPOTI SADAŠNJEG TRENUTKA

TATA

OTAC.

OHRABRENA DUBOKIM UVJERENJEM O POSTOJANJU BLAGA U MOJEM OCU

POTPOMOGNUTA KARTOM MAJČINE LJUBAVI

NATOVARENA ALATOM ISTINSKIH EMOCIJA

BEZBRIŽNO I SIGURNO KRENULA SAM U KOPANJE

SILNI NAPORI DA ME TATA RAZUMIJE I ČUJE

NESTAJALI SU U ZAGLUŠUJUĆOJ BUCI NEOBUZDANE POTREBE

DA SVE RADIM  " KAKO TREBA "

NERAZMIŠLJANJE O OCU - BIĆU

TATI - ČOVJEKU

RODITELJU - UČENIKU

IZAZVALO JE DOLAZAK NEPROHODNOG PUTA

ISPUNJENOG NEPREKIDNOM KONFUZIJOM I OČEKIVANJEM

O NJEMU BI TREBALO PISATI PJESME

UTOPITI GA SA SUNCEM I SVEPROŽIMAJUĆOM TOPLINOM

PRESUŠITI IZVORE O TREBANJU ČVRSTE RUKE  RODITELJA-OCA

DOZVOLITI DA SE OTVORE PROLAZI NJEŽNOSTI ZAŠTOPANI KROZ VJEČNOST

SMJEHOBRAN

Gospođa srednjih godina kroz prozor je gledala kako se oblaci nakupljaju. 

Zaleđenog izraza lica promatrala je kako ljudi smeće skupljaju.

 Obula je visoke crne čizme i gledala u priliku dana iz vlastite prizme.

 Uzela je u ruku svoj veliki kišobran i zakoračila ozbiljno u dan.

Velikim naočalama prekrila je oči, misleći kako je nitko skužit neće moći.

Na lice je stavila smjehobran napravljen po njenoj mjeri.

Gospođa nije htjela da se ikome od sugrađana zamjeri.

Izašla je na cestu velikog grada u kojem je bujala neodređena nada.

Ljudi sa svojim smjehobranima sudarali su se jedni s drugima.

 Gospođa je čvrsto koračala kroz mnoštvo, namještajući smjehobran u hodu na najjače. 

Nije se obazirala na prosjaka koji plače.

 Hodala je brzo kroz jauke gladnih mačaka i opasni smijeh u blizini.

 Skrenula je u slijepu ulicu da se malo približi tišini.

 Umorna od buke naslonila se na zid stare zgrade.

„Zašto se ljudi ponašaju kao da im se svi gade?!“ –Razmišljala je gospođa poluglasno. „Uf....Nije mi jasno....“

Odjednom, kroz oblake dolete ispred nje dvije spodobe.

 Na sebi su imali tirkizne trikoe.

Gospođa je stegnula kišobran u ruci i iskolačenim očima promucala neobičnim pridošlicama  „To je moje.“

Dva nesvakidašnja bića nasmijano su je gledala.

Zaplesali su radostan ljubavni ples. U srcu gospođe srednjih godina upalili su kres.

Gospođi su počela klecati koljena.

Počela je osjećati da je voljena.

 Nije joj bio jasan taj filing s kojim je ova bića kače, pa je namjestila smjehobran na najjače.

Dva prelijepa bića nijemo su se pogledala.

Mekim koracima prišli su gospođi i dodirnuli joj ruke.

 Šutke  je gledala kako joj iz srca izlaze muke.

 Mogla je prepoznati svaki problem do u detalje.

 Smjehobran joj je je polako klizio u osmjehove ralje.

Mučni problemi izgledali su joj kao šarene laže.

 Pogledala je u svoje nove prijatelje i došlo joj je da kaže

„Tko ste vi i kak ste došli do mene?“, ali sve što je uspjela progovoriti oslobođena treme bilo je „Hoću s vama plesati.“

Trenutak kasnije nebo se počelo bljeskati.

 Iz slijepog dijela ulice doletjele su dvije grlice.

 Lepršanjem bogatih krila spustile su pjesmu točno tamo gdje je čudna skupina bila.

Plesali su slušajući riječi.

Gospođa je plesala u svojim visokim čizmama i osjećala kako je svaki stih liječi.

Ako velike kapi prijete napraviti lokve,

Sunce se sakrilo iza oblaka i navuklo sokne,

Izađi na cestu i pozdravi dan.

Nemoj uzeti veliki kišobran.

Digni glavu i pusti da te kapljice ljube

Ponudi im usne, nek se ljudi čude.

Zaboravi obuti čizme. Tapkaj po lokvama bosa.

Nek se napije kiše tvoja lijepa kosa.

Pusti tijelo da zapleše s vjetrom

Uživaj cijelim bićem, svakim svojim milimetrom.

NA LJUBAV

 

Da li želim biti u miru ili u pravu?!

Čime punim svoju lijepu glavu?!

Da li ću reagirati egom ili dušom?!

Hoću vodopad ili sam sretna sa sušom?!

Zašto volimo biti ružni i debeli

puni straha koji nas ne veseli?!

Zato jer smo se s glupošću poistovjetili

 zaboravljajući sebe umjesto da smo  se sjetili!

Igramo ulogu koju smo sami sebi nametnuli

I potpuno smo s  uma smetnuli;

Znanje je pravo djelovanje

Rad na drugom je ego-sranje

Manje je više a više je manje

Rad na sebi je ispravno stanje

Sadašnji trenutak je pravi početak

Putujmo po sebi kao ljubavni zametak.

 

MOJOJ MAJCI

MISLIM NA TEBE

SVAKI DAN

 MOJA BEATRICE

 SRETAN TI ROĐENDAN

ČUJEM TVOJ SMIJEH

 U SVOJOJ NUTRINI

VIDIM TE

 U PREKRASNOJ BIJELOJ HALJINI

OKO TEBE I U TEBI JE

PROLJEĆE

SLATKI PLODOVI

 I ŠARENO CVIJEĆE

SADA OSJEĆAM DA NISI NIGDJE SAMA

  JEDINA MOJA LIJEPA MAMA

OBOŽAVAM TVOJE POSTOJANJE OVOG TRENA

I UŽIVAM U IGRI RASPLESANIH SJENA

Marija Bernardica Matijašić Mikulec

    21. 03. 1934. – 23. 03. 1994.

RING RING RAJ

Gledaj me sa svježinom u očima

Diši sa ljepotom koju nosiš u srcu

Natoči čašu, ispuni je snovima

Poljubi u krilo veliku pticu.

Putem beskrajnog kretanja vremena

Zagrli sreću koja čuči u tvojoj toplini

Kreiraj ljubav bez muke i bremena

Poljubi čovjeka u svojoj blizini.

MODERNA PEPELJUGA #18

 

„ Woow ! Kak' lijepa haljina ! “ - Đurđica je zadivljeno stajala iza Davorke u prostranoj sobi, dok se ova gledala u veliko ogledalo i namještala tamnu, ružičastu čipku, preko svijetle, ružičaste svile.
 Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i namrštila se.

 „ Kaj dalje ? Kak ja 'zgledam u njoj ? “

„ Savršeno izgledaš mica. To bi ti trebala biti vjenčanica. “

„ Hume* ! “ - Davorka je odmahnula glavom, odmaknula se od ogledala i prijateljice i protegnula ruke. - „ Pretjeruješ ! “

„ Ali fakat. U ovoj haljini si prekrasna vila iz najljepše bajke. “

„ Đurđica moja, gdje su ti naočale ? “

„ Ne njajke, super si. Stalno si u hlačama, a gle čuda, ormar ti je pun haljina i suknjica. “ - Nježno je gurnula prijateljicu ispred otvorenog ormara. - „ Od sad trošiš haljinice. Jasno ?! “

„ Počinješ me zabrinjavati. “ - Davorka je dodirnula Đurđičino čelo i kao da se opekla, brzo odmaknula i stresla ruku. - „ Ajde srećo, stavi naočale i pogledaj mi noge. “

„ Dobro. Evo, stavit ću ih ako će ti biti lakše prihvatiti da ti ja.. “ - Đurđica je uzela svoju torbu i počela tražiti naočale. - „ .. kao tvoja samoimenovana stilistica, strogo naređujem.. “ - Zastala je i zbunjeno pogledala Davorku. - „ Nema ih ! “

 „ Fakat si slijepa bez njih ! “ - Nasmijala se Davorka.

 Đurđica je sve nervoznije prekapala po torbi.

„ Ne kužim, bile su tu. “

„ Idem pogledat' u kuhinju, možda su ti tam' ostale. “

„ Čekaj, stani. Našla sam ih ! “ - Stavila ih je na nos i pogledala Davorkine noge.

 „ Uuuu, daaa. Bljak. Definitivno ih moraš obrijati. “ -
 Nasmijala se. - „ Obećaj ! “ - Počela je škakljati prijateljicu.

„ Daj prestani. Obećajem ! Evo, već večeras. Obećajem. “ - Davorka se smijala i gurala Đurđičine ruke od sebe.

„ Jooooj, to me podsjetilo ! Nikak' da ti pokažem moj najnoviji model. Suknja/hlače. Ta-da ! “

„ Uf ! U glavi su mi odmah oni odvratni modeli iz osamdesetih. Fuj. Sorry. “

„ Baš ti si ta koja me inspirirala. Samo da znaš. “ - Đurđica se nacerila i izvukla iz torbe svoj blok sa skicama.

„ Super. “ - Davorka je isplazila jezik, buljeći u ogledalo. - „ 'Ajde, daj da vidim tvoju „ D “ viziju. Izbaci mi iz glave staru sliku. “ - Otela je Đurđici blok iz ruke i otrčala  u kuhinju.

                                *

                           ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                            .........

                                *

Florijan je gledao kako dvije prelijepe žene, gracioznim pokretima, ušetavaju u kafić.

Prišle su šanku.
 Žena s pundžom, pozdravila je konobaricu i cmoknula joj obraz. 
Žena s konjskim repom i konobarica, srdačno su se rukovale.

Sve više su odvlačile Florijanovu pažnju.
 Uhvatio je okruglu čašu za stalak i polako ju prinio usnama, promatrajući kako žena s pundžom, elegantnim, gipkim kretnjama odlazi prema džuboksu.

Nešto u njoj, podsjetilo ga je na djevojku koja je ostavila tragove na njegovoj duši.

Otpio je pozamašan gutljaj vina i odložio čašu.

Žena je prišla džuboksu, izabrala pjesmu i pritisnula gumb.
 Okrenula se, dignula palac i namignula svojoj prijateljici.

 Pjesma Parnog valjka, prenula je nekolicinu gostiju. Nekoliko glava klimnulo je u odobravanju.
 Dečko koji je sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.
 Kada je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za pobunom.
  Osmijeh mu je podignuo lijevi kut usana.
 Klimnuo je glavom na stih „ Moja je pjesma lagana “ i opustio se.

Florijan je sa smješkom pratio novonastalu situaciju.

 Klub se sve više počeo popunjavati ženskom populacijom.
 Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.
 Njene kretnje i boja njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.

„ Stavi kapu ! “ – Viknuo mu je prijatelj, vojnik Fekić, dok su hodali prema ulazu u kafić.

 U dva koraka ga je dostignuo, laganim potezom ruke skinuo mu je tek stavljenu kapu i spretno otvorio vrata.

 Vruć, zadimljeni zrak ih je uvukao u prostor, u kojem je sve vrvjelo od ljudi.

Tu večer, 28.12.1992. godine, u riječkom kafiću, Florijan se nimalo nije osjećao seksi. 
U Zagrebu ga je čekala zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim vršnjacima.

Baš tu večer, strahovito se zaljubio.

„ Konobar, natoči nam još po jednu ! “ – Fekić se nagnuo preko šanka i namignuo djevojci koja je prala čaše.
 Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i brzim pogledom odmjerila Fekića.

„ Slušaj vojnik. Smiri strasti. Čuvaj snagu da izbjegneš metak. Otpust ! “

Fekić se gromko nasmijao.
 Privukao je pažnju djevojke, koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.

„ Mala, dođi da te ljubim ! “ – Viknuo je Fekić konobarici.

„ Koja si ti seljačina ! – Prijezirno je frknula  i pošpricala ga s vodom.

Nova Bastardzova pjesma Tvoja ljubav, treštala je iz pet zvučnika, raspoređenih po kutovima prostora.

Dobro raspoložene četiri djevojke u haljinama, njihale su se u ritmu muzike i igrale se s balonima.
 Glasno su se cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s dečkom i nešto mu šaptala na uho, smijući se.

Dečko je klimao s glavom, pridružujući se njenom smijehu.
 Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali iznad šanka i dodao joj ga.

 Djevojka  je otišla do pozornice, uzela mikrofon i popela se na binu, još uvijek se cerekajući.

Poslala je poljupce prema djevojkama s tekilom i balonima, na što su one graciozno krenule prema bini.

 Zauzimale su svaka svoju poziciju, a haljinice su lepršavo pratile svaku kretnju.
 Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.

 „ Drage moje prijateljice, život je fani, dok nas naši dečki čuvaju i unutra i vani ! “ – Rekla je djevojka u mikrofon.

Prostorom se prolomio gromoglasan pljesak i pet lijepih djevojaka počelo je s izvedbom Madonnine pjesme.

„ Life is a mystery,
Everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like home ! ” - Pjevala je prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula dobru vibraciju.

 „ Za one koji ne znaju, ja sam Ruža ! “ - Zastala je, pogledala ravno u Florijana i nastavila pjevati.

" When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

I hear your voice, it's like an angel sighing
I have no choice, I hear your voice
Feels like flying
I close my eyes, Oh God I think I'm falling
Out of the sky, I close my eyes
Heaven help me

When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

Like a child you whisper softly to me
You're in control just like a child
Now I'm dancing
It's like a dream, no end and no beginning
You're here with me, it's like a dream
Let the choir sing

When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

Life is a mystery, everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like... "
Odložila je mikrofon na stalak i naklonila se.
 Praćena aplauzom, odšetala je prema Florijanu, igrajući se s balonom.

Vibracija mobitela, u džepu kariranog sakoa, razderala je Florijanove slike sjećanja.
 Stresao se od siline emocija koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.

                                 *

                            ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                              ........

                                 *

„ I ?  Sviđa ti se ovakvo pokrivalo za donji dio
 tijela ? “ - Đurđica je sjela pored Davorke uz veliki okrugli stol.

„ Da li mi se sviđa ? Ne ! Ne sviđa mi se. Ovo je fenomenalno. Ovo je pun pogodak ! “ - Davorka je uzela u ruke papir sa crtežom i razigrano mahala s njim.

„ Ovo je zastava novog pokreta. Stara moja, to je unisex. “ - Dignula se i počela  plesati oko stola.

„ Misliš da bi to i dečki nosili ? “ - Đurđica je začuđeno pogledala prijateljicu.

„ Pa kaj ti je ? Ovo je izazov na ugodu i slobodu kretanja. Vjeruj mi.  Nitko neće moći odoljeti. “ - Zagledala se opet u crtež, klimnula glavom i prasnula u smijeh.

„ Kaj sad ? “ - Đurđica je dignula obrve i kroz naočale buljila u Davorku.

„ Pa, ti si stvarno zatreskana. Đizz. Ovi, kak' se to zove, držači za remen. “ - Uperenim kažiprstom klizila je po crtežu. - „ Vražilice jedna. Napravila si ih od slova F ! “

„ Ušitci. To su ušitci. “ - Promeškoljila se Đurđica i popravila naočale, iako su joj stajale baš kako treba.
 - „ Jesam. Kaj se smiješ ? F kao Freedom, Fantazija, Filozofija, Fraktali. “

„ F kao Franko Fotograf. Ne muljaj mi,
 ti Fufice mala. “ - Davorka je prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati. 
Njezin zarazni smijeh, pomiješao se s melodijom zvona na vratima.

„ Evo vidiš. Istina je ! “ - Pogledala je Đurđicu, vraćajući joj crtež.

„ Stavi ga na stol. “ - Đurđica od smijeha nije mogla uzeti papir u ruku. - „ I idi otvori vrata. “

 „ Svaka čast ! Hrabrija si nego sam mislila. Fffenomenalno ! Jedva čekam da napraviš ogledni primjerak i da bacimo Ffffotkanje. “ - Frktala je Davorka kroz smijeh i krenula prema vratima.

 „ Samo maloooo ! “ - Rekla je i otvorila vrata u trenutku kad je niska djevojka s ljubičastim pramenovima opet pozvonila.

„ Hold your horses pjegava ! “ - Srdačno je zagrlila pridošlicu.

„ Pa dobro, gdje si ti susjeda ?! Već sam se zabrinula. Ne javljaš mi se već dva dana. “ - Djevojka je izmigoljila iz zagrljaja i nacerila se.
„ Došla sam posuditi šećer. “ - Nadureno je spustila donju usnu.

 „ Dođi darling. Moram te upoznati s razlogom mojeg nejavljanja. “ - Davorka je povukla neobičnu djevojku za ruku, ignorirajući njeno kreveljenje.

 „ Klara, Đurđica ! Đurđica, upoznaj moju susjedu, Klaru. “

„ Bok Klara ! Drago mi je. “ - Đurđica je spustila naočale na stol i pružila djevojci ruku.

„ Bok, bok ! I meni je drago. “ - Nasmijala se Klara i bacila se u naslonjač. - „ Dakle curke, u čemu sam vas prekinula ? “

„ Mislile smo gledati Zlatokosu, ali smo se toliko raskokodakale o svemu i svačemu, da film još nije došel na red. “ - Nasmijala se Đurđica i ubacila nekoliko kokica u usta.

„ Ovo moraš vidjeti Klara. “ - Davorka je dignula crtež sa stola i dodala ga susjedi. - „ Đurđica je opako dobra šnajderica. “

Klara je nekoliko trenutaka, bez riječi, gledala u skicu.

„ Ideš ! Predobro ! Uf ! Ovo je baš za mene. “ - Klarine crne oči su zasjale.
 Pogledala je Davorku, pa Đurđicu.

„ Sestro, super crtaš. Ako tak' dobro i šivaš, imaš me. “

                                  *

                             ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                               ........

                                   *

* Hume ! Nekad se tak' govorilo kravama da se maknu.