Jednog
sunčanog dana, djevojčica Evelyn i Gita, njezina mama
krenule su u posjet
zabavnom centru.
Sunce se
široko nasmijalo i naklonilo vjetru.
Teško je
reći koliko je bilo toplo, odnosno vruće.
Evelyn i
mama Gita, otišle su daleko od svoje kuće.
Obadvije
su nosile udobne cipele.
Na
glavama su imale lijepe šešire.
Obukle
su haljine koje su pratile tijelo do bokova, a od bokova do koljena su bile
šire.
Raspjevale
su se u šetnji s vjetrom.
Bile su
sve bliže cilju, svakim odhodanim milimetrom.
Dok su pjevale
svoju omiljenu pjesmu, sa smješkom su gledale kako grlice slijeću na obližnju
česmu.
Evelyn
je primila mamu za ruke. Zaplesale su oko grlica, uz melodične zvuke.
Grlice
su prignule glave i gugutanjem pokazale da susret radosno slave.
Lijep,
melodični ton, čuo je šareni balon.
Odlučno
je sletio ispred djevojčice i dodirnuo joj lice.
Mama Gita
se nasmijala veselo i glasno. – „ Za igru s balonom, nikad nije kasno.“
Dotaknula
je balon rukom i on je odletio u zrak.
Vjetar
ga je odnio, pokazujući koliko je jak.
Sunce se
raznježilo, gledajući nesvakidašnju zgodu i zamolilo vjetar za malu odgodu.
„ Prestani
u balon tako puhati. Zar ne vidiš da se žele igrati ? “
„ Sunce
moje, tako djevojčici i njezinoj mami pokazujem put. To što pušem, ne znači da
sam ljut. Balon mi pomaže, da njih dvije najkraći put do svojeg cilja potraže.
„
„ Čuj Vjetar,
namjera ti je dobra, al' nema smisla. Pogledaj kako se djevojčica zbog tvoje snage
stis'la. Bez zabavnog putovanja, zabavni centar će joj biti pun razočaranja.
Puši
umjereno u igri s njima. Pleši im u kosi, približi im se s nježnostima. „
Vjetar
se poklonio Suncu i na trenutak stao.
Pažljivo
se okrenuo i zapuhao u balon kako je najljepše znao.
Balon se
razigrano vratio prema melodičnom zvuku i utisnuo poljubac u princezinu ruku.
