Limun je šokirano slušao razgovor između dvije prijateljice, dok je u
vlastitom soku mijesio koštice.
Naranča govori Šljivi dok pogledom puca po velikoj njivi.
„Zapitaj se tko si gromko i jasno
dok bol iz tebe ne progovori glasno.“
Šljiva odmjeri Narančinu koru i namigne joj kroz svaku svoju poru.
„Pusti da ti teku sokovi kojih si
puna.
Namjesti osmijeh i past će koja kuna.“
Dirnuta, Naranča Šljivi okrene svoju ljepšu stranu i otkrije joj svoju
tajnu manu.
„Ljubav mi je puna eksplozivnih
naprava.
Treba mi emotivna inteligencija da se završi svaka
rasprava.“
Limun više nije mogao izdržati. Odlučio je čvrsto da se neće suzdržati.
„Dakle, Gospodična Naranča i
gospođo Šljiva! Ukiselila me cijelog
vaša spika živa.
Ja vam fakat obećajem da ću si
oguliti kožu do mesa, ako koja od vas zna put do nebesa.
Vi ste najpametnije na cijeloj
njivi, vama se čak i Ječam potajno divi.“
„Nemaš problem Limun.“ –Rastočila se Šljiva i
namignula vješto.
„Samo
ideš naprijed i skreneš blago desno, al se ne zaustavljaš dok pronađeš ono
nešto...“
„Joj daj šuti Šljivo. Sve si mu
objasnila krivo.“ –Naranča je naborala koru i prsnula.
„Osim toga, izgledaš kao da si iz
mrtvih uskrsnula.
Limune,
brate! Elieni poput Šljive sve krivo shvate. Obavezno skreni lijevo i to odmah
sada. Doći ćeš u ulicu koja se zove Nada. To je prava adresa, ako stvarno hoćeš
u nebesa.“
Nema komentara:
Objavi komentar