ZRCALO

Dušanka Đ., koju zbog njezinih punih 18 godina društvo smatra punoljetnom i odgovornom, dobila je posao.

„Konačno!“ -Razmišljala je zaneseno, dok je čvrstim koracima zabadala prema velikom dućanu.

Promatrala je zanimljive nazive tgovina i kafića u Radićevoj.

Zastala je kod Krvavog mosta ispred izloga i zagledala se u majice prošarane bojama hrvatske zastave, kad je začula brujanje svojeg telefona.

 „Kak' je luda!“ –Rekla je i nasmijala se, osjećajući potpunu sigurnost da Alex K. hoće provjeriti da nije slučajno zaspala.

 Iz ruksaka je počela vaditi mobitel, ali ruka joj je zapela za polupotrošenu papirnatu maramicu.

Izvadila ju je i turnula u džep na kožnoj crnoj jaknici.

 Kada je konačno dohvatila mobitel da se javi, prestao je zvoniti.

Slegnula je ramenima i vratila mobitel u ruksak.

 „Sad se bu' nadurila sto posto kaj joj ne uzvraćam poziv. „ –Razmišljala je smijući se glasno.

 Šmrcnula je prolazeći pokraj kipa Marije Jurić Zakonke i prestala se smijati.

 Osjetila je neku čudnovatu privlačnost dok je zamišljala tu malu nervoznu ženu kak' kreativno lupa po pisaćoj mašini.

 Izvukla je iz džepa maramicu i snažno ispuhala nos.

Nastavila je hodati po Tkalčićevoj. 

Ptičice su pospano cvrkutale.

Dan se još nije u potpunosti probudio.

 Sve joj je bilo lijepo;  Pločnik koji sakriva prelijepe priče tromih šetača, balkoni  i terase u cvijeću i drveće sa svojim zamamnim plesom mirisa i boja.

Odjednom se čarobni vrt pretvorio u surovu stvarnost.

 Ugledala je nabildanu zgradurinu koja joj je svojim oblikom obznanila da ima namjenu gutati u  utrobu razdražljive znatiželjnike.

„Isuse! Pa to je fenomenalno! „ –Viknula je djevojka u zategnutom lasteksu dok je pretrčavala cestu sa svojim pudlom.

Zagledala se u reklamu novootvorenog dućana i umalo srušila Dušanku Đ.

„Sorkać!“ –Dobacila joj je bezdušno.

Dušanka se osmjehnula i odmahnula rukom.

„Sve je u redu gospođo.“

Pudl se okrenuo sa svojim prednjim smiješnim nožicama i zarežao.

U tom trenutku, Dušanka Đ. se sjetila jučerašnjeg provoda s najboljom prijateljicom Alexandrom K.

 „Nije to bitno!“ –Usprotivila se žustro dok su sjedile na cugi  u zagrebačkom klubu #Otisci stopala#.

„Kak to misliš nije?! Pa delala bu'š k'o budala za tri hiljadarke. Jako si se zajebala ak' misliš da ti bu' dobro. “ –Alexandra K. se okrenula za 360 stupnjeva na barskom stolcu i izbečeno pogledala Dušanku Đ.

„Ljubomorna si k'o zadnja pizda Saška. „ –Nacerila se Dušanka Đ. prijateljici u facu.

Alexandra K., njezina vršnjakinja, nije nimalo obratila pažnju na izgovoreno.

 „Pih! 'Ajmo se kladit da bu'š najmanje prodavačica.“

„Nek kaj bum? Blagajnica?! Pa kaj onda. Zbrajati i oduzimati nas je dobro nafčila profa Jadranka.  Daj prestani. Kak ti nije jasno da je meni samo bitno kaj više nisam f školi. Jebe mi se kaj mi budu dali delati. Imala budem svoju lovu, ne trebam više starce žicati, a to otvara najjebeniji dio. Sloboduu!“ –Proderala joj se u uho Dušanka Đ.

„Ahhh ! To si u pravu. Jebote, jedva sam dočekala dan kad više nebu'm morala gledati onu napuhanu profinu facu. Sere mi se od te gospođe Jadranke. A ruku na srce, jebenu matematiku nas ništ' nije nafčila. Ja i dalje ništ' ne kužim onu zadnju lekciju.“

„Đizz, daj prestani. Došle smo popit cugu i zabavit se! Ali da, u pravu si. Ona je krava, al' nije kriva. Sirota ništ' ne zna, pa nas nije mogla ni nafčiti. Kak bi onda mi znale?“

Počele su se smijati i polako uplovljavati u urnebesnu zabavu.

„Al' ne brini se ti nikaj. Čim se ja malo upoznam s ekipom i šeficama, budem ti dogovorila razgovor za posel. U stvari, najbolje je da odma', čim dođem pitam dal' trebaju još prodavačica. –Progrgljala je kroz smijeh Dušanka Đ.

Kroz plavičasto ružičasti dim zabrujala je pjesma na koju su uvježbale ples još u trećem razredu srednje škole.

  „Idemo stara! Ovo je naša stvar !“ –Povukla je Sašu K. za rukav.

Dušanka Đ. je  došla do glavnog ulaza  nabildane zgrade u plesnom zanosu, s razvučenim usnama u osmijeh.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja otvaranja vrata, sinulo joj je da su vrata zaključana.

 Slegnula je ramenima, izvadila iz prednjeg džepa ruksaka kutiju s cigaretama i smjestila se uz kantu za smeće da zapali jednu.

Nakon tek nekoliko povučenih dimova začula je ubrzane korake.

Nagnula je glavu i ugledala ispred sebe lijepu djevojku.

„Dobro jutro.“ –Rekle su u istom trenutku.

 Osmjehnule su se jedna drugoj.

Djevojka je nesigurno ispružila ruku. „Anka H.“

„Dušanka Đ.“

„Znaš možda kol'ko ima sati? „ –Kad je Anka H. progovorila jakim bosanskim, Dušanka Đ. je zabezeknuto zinula.

„Evo, sad ću ti reći. Samo da pronađem mob.“ -Brzo se pribrala i počela kopati po ruksaku.“

„Meni je moj crk'o. Ispraznila se baterija, jebi ga.“

„Evo, sada je točno deset do šest.“

„Znači 5 je i pedeset je a nema nikoga.“

„Kaj pričaš, kak' nema? !  Pa ti i ja smo tu, ne?“ –Našalila se  Dušanka Đ.

 Doduše neuspješno, jer je Anka H. ostala zarobljena u svojim mislima.

 „Hoćeš zapaliti jednu?“

 „Ne pušim! Mislim, stvarno! Ovi debili koji imaju ključeve! Jučer su došli svi u pet četrdesetipet. Jebali su me cijeli dan što sam okasnila pet pišljivih minuta.“

„Znači i jučer ste tu radili?“

„Radimo cijeli ovaj tjedan po dvanaest i petnaest sati djevojko draga. A što si ti mislila da će se dućan otvoriti sam od sebe? Došla si na gotovo. Dobrodošla.“

„Hvala.“ –Zbunjeno joj odgovori Dušanka i pogleda prema Anki.

 Nikako joj nije bilo jasno kako ovako lijepa cura može zračiti tako divlje muškarački.

Kao spas u posljednji čas za Dušanku Đ., pojavio se visoki albino dečko.

„Bok cure!“ -Veselo je pozdravio i zazviždao pažljivo odmjeravajući stražnjicu Anke H.

 „Danas bu' vruć dan.“ –Razvukao je usta u široki osmijeh pa odmjerio Dušankinu figuru i namignuo joj.

 -„Ti si Josip C., a kak' se ja zovem?“

 Dušanka Đ. se počela glasno smijati na dobru staru foru i pružila ruku  novom kolegi.

-„ Ti si Dušanka Đ., drago mi je.“