28.05. 1978

                                                              28.05. 1978

Danas je mojem tati rođendan.

Suncem obasjano nebo obećaje zanimljiv dan.

Tata I ja izlazimo iz kuće na dvorište I šećemo uz svježe pokošenu travu.

“Kćeri moja, sada ću te uvjeriti da sam  u pravu.

Naša mačka Micka uvijek za tebe riskira svoju glavu.”

Dižem pogled visoko, najviše što mogu .

Nestrpljivo se prebacujem s noge na nogu .

 Pogledavam poskrivečki u tatinom smjeru ,

 al’ iz svoje nizine ne prepoznajem njegovu namjeru.

S visoke grane šljivinog drveta

Na mekanu travu, da nam ne smeta,

Skoči moja mezimica Micka.

Nezaineresirana za nas, travkin vrh gricka.

U tatinim očima bljesne plan.

“Znam !”

Nasmije se I prilazi mi blizu.

“ Odglumit ću da te udaram  u guzu.

Ti počni plakati, ali moraš me pratiti i

i  dobro sve  napraviti. Onda ćeš vidjeti

Kak će te Micka spasiti.”

“Da se počnem plakati? Kak ?”

-Hodam unatrag k’o rak.

“ Jako. K’o manijak ! Ja ti budem namignul. To ti je znak.”

“Uplašit će se I pobjeći.”

Pametujem, jer mi se zadatak čini sve veći.

Tata mi znalački namigne,

Ruku prema mojoj guzi visoko podigne

I savršeno odglumi Papirusa iz Smogovaca.

- “Makni se s mojeg travnjaka!”

Micka je u momentu našeg glumatanja

S trave na zid kuće skočila, od zida se odbila ,

 u tatinu nogu se zabila i oštre kandže zarila.

Svaka dlaka joj je nakostriješena.

Ipak, tata je potpuno zadovoljan jer je zagonetka riješena.

Grli me I glasno ljubi u obraz.

“Sad znaš da je Micka kao vjerni pas, uvijek spremna za tvoj spas.”