KORJENKA, VRANA I DUBOKA JAMA

        KORJENKA, VRANA I DUBOKA JAMA

Korjenka je bila osjetljiva na bol.

Osjećala je bol, kao svježa rana sol.

Sve do današnjeg dana.

Na njezin prozor sletjela je crna vrana.

„ Nemoj biti uplakana i sama.

Bol je kao duboka jama.

U njoj je apsolutna drama.

Dođi, raduj se s nama. “

„ Kak da se radujem, kad me boli i po danu i po noći ? “

„ Lijepo bol, kao jamu, zaobiđi il' preskoči. Vjeruj mi, imaš takve moći. “ – Vrana se grohotom nasmije i s prozora skoči.

Korjenka širom otvori oči i čašu vode si natoči.

U glavi su joj odzvanjale vranine riječi, kako da bol izliječi.

„ Nemoj biti uplakana i sama.

Bol je kao duboka jama.

U njoj je apsolutna drama.

Dođi, raduj se s nama. “

Čvrsto vjerujući u vranine riječi, Korjenka je odlučila krenuti prema sreći.

Otišla je puteljkom, do livade pune raznovrsnog cvijeća.

„ Oprostite, možda znate gdje se nalazi sreća ? „ – Pitala je puža, koji je odmarao uz grm od ruža.

„ Sreća je sve što ti dan pruža. “ – Rekao je puž i zaklimao rogovima. „ Sreća je poklonjena svima. “

„ Od mene se sakrila. “ – Rastužila se Korjenka i veliku bol u srcu osjetila.

Odjednom se vraninih riječi sjetila.

„ Lijepo bol, kao jamu, zaobiđi il' preskoči. Vjeruj mi, imaš takve moći. “

Korjenka dobro pogleda duboku jamu, hrabro ju odmjeri i visoko skoči.

U letu se srela s oblakom i dotaknula ga rukom.

S vjetrovim fijukom preskočila je bol.

Na obrazima je osjetila suze radosnice, a na usnama njihovu sol.

Sretno se nasmijala, pužu namignula i potrčala livadom.

Leptiri su se igrali s njom.

Zaustavila se kod neobičnog cvijeta.

„ Tko to oko mene šeta ? “

Korjenka mu se približila i nagnula glavu. – „ Ja sam Korjenka. Tražila sam sreću pravu. Sad ju imam. “

„ Ne bojiš se jer čudno glavom klimam ? “ – Cvijet je začuđeno pitao.

„ Da si ti cijeli dan za srećom skitao, znao bi da je strah rupa. “

„ A strah i sreća, ne pašu si skupa ! “ – Počeo se smijati cvijet.

„ Znam. Svojim mirisom obišao sam cijeli svijet. “

U tom trenutku počeo je padati mrak i kao na tajni znak, cvijet je počeo zijevati, a Korjenka za njim.

Zaspali su sretni, kao dobar tim.

Tokom noći, Korjenka je otvorila oči i shvatila da treba doma poći.

Uplašeno je gledala kako se drveće snažno njiše, a vjetrov fijuk čula je sve tiše.

Oko sebe je vidjela sablasne šišmiše.

U mraku, na putu prema kući, njezin je strah postajao sve ljući.

Teturala je uplašena i bosa. Uz nju je vijorila njena duga kosa.

Odjednom je vrisnula i skoro u duboku jamu pala, jer je na oštar kamen, s bosom nogom stala.

Iz njezinih velikih očiju, suza je za suzom padala.

Baš u trenutku, kada se Korjenka ničemu dobrom nije nadala, kada se osjećala usamljena i mala, ispred nje je krijesnica zasjala.

„ Osvijetlit ću ti put, nemoj biti u strahu. “ – Reče joj krijesnica u jednom dahu.

Korjenka pogleda kroz svjetlo koje joj je ponudila krijesnica i ugleda visoku granu, a s grane začuje crnu vranu.

„ Nemoj biti uplakana i sama.

Bol je kao duboka jama.

U njoj je apsolutna drama.

Dođi, raduj se s nama. “

Korjenka sa zahvalnošću pogleda prema visokoj grani, ali više nije bilo ni traga crnoj vrani.

Krijesnica sleti na Korjenkino rame i osvijetli joj rub duboke jame.

Korjenka je slušala kamenčiće kako padaju u jamine dubine i momentalno joj sine.

„ Sada ću jamu zaobići. “ – Šapne krijesnici. – „ Molim te, samo se ne miči ! Hoću reći, nemoj nikuda otići. “

Krijesnica se nasmijala i još jače zasjala. – „ Ne idem nikuda s tvojeg ramena, samo hodaj dalje. Sada vidiš gdje je rub i ostale detalje. Samo pazi da ne padneš u jamine ralje. “

Korjenka je zaobišla duboku jamu odlučno i spretno.

Osjećala se zadovoljno i sretno. – „ Hvala ti što me nisi ostavila samu i dala mi svjetlo da ne padnem u jamu. “

Nasmiješila se krijesnici i s njom veselo otišla prema česmici.

Korjenka je rukom zagrabila svježu vodu.

U tom trenu pojavi se blijedo svjetlo na nebeskom svodu.

Krijesnica iznenada nestane.

Korjenka začuje šuštavo micanje grane, pa pogleda na sve strane.

Kad odjednom, sunce svane i Korjenka osjeti olakšanje.

„ To me sunce zove na ljepotu novog dana. “ – Pomisli nasmijana i sjeti se kako joj je rekla vrana.

„ Nemoj biti uplakana i sama.

Bol je kao duboka jama.

U njoj je apsolutna drama.

Dođi, raduj se s nama. “