ZABAVNI CENTAR

Jednog sunčanog dana, djevojčica Evelyn i Gita, njezina mama

krenule su u posjet zabavnom centru.

Sunce se široko nasmijalo i naklonilo vjetru.

Teško je reći koliko je bilo toplo, odnosno vruće.

Evelyn i mama Gita, otišle su daleko od svoje kuće.

Obadvije su nosile udobne cipele.

Na glavama su imale lijepe šešire.

Obukle su haljine koje su pratile tijelo do bokova, a od bokova do koljena su bile šire.

Raspjevale su se u šetnji s vjetrom.

Bile su sve bliže cilju, svakim odhodanim milimetrom.

Dok su pjevale svoju omiljenu pjesmu, sa smješkom su gledale kako grlice slijeću na obližnju česmu.

Evelyn je primila mamu za ruke. Zaplesale su oko grlica, uz melodične zvuke.

Grlice su prignule glave i gugutanjem pokazale da susret radosno slave.

Lijep, melodični ton, čuo je šareni balon.

Odlučno je sletio ispred djevojčice i dodirnuo joj lice.

Mama Gita se nasmijala veselo i glasno. – „ Za igru s balonom, nikad nije kasno.“

Dotaknula je balon rukom i on je odletio u zrak.

Vjetar ga je odnio, pokazujući koliko je jak.

Sunce se raznježilo, gledajući nesvakidašnju zgodu i zamolilo vjetar za malu odgodu.

„ Prestani u balon tako puhati. Zar ne vidiš da se žele igrati ? “

„ Sunce moje, tako djevojčici i njezinoj mami pokazujem put. To što pušem, ne znači da sam ljut. Balon mi pomaže, da njih dvije najkraći put do svojeg cilja potraže. „

„ Čuj Vjetar, namjera ti je dobra, al' nema smisla. Pogledaj kako se djevojčica zbog tvoje snage stis'la. Bez zabavnog putovanja, zabavni centar će joj biti pun razočaranja.

Puši umjereno u igri s njima. Pleši im u kosi, približi im se s nježnostima. „

Vjetar se poklonio Suncu i na trenutak stao.

Pažljivo se okrenuo i zapuhao u balon kako je najljepše znao.

Balon se razigrano vratio prema melodičnom zvuku i utisnuo poljubac u princezinu ruku.