ROZA MICI 1.

 

 

 

             ROZA MICI U PARIZU      

 

Roza Mici rođena je u gradu Koprivnici.

Završila je osnovnu školu uz puno muke.

Nije joj bilo teško doći do odluke da škola nije za nju, pa nije upisala srednju.

Pokupila je svaku svoju prnjicu, pozdravila Koprivnicu i krenula dalje.

Upoznala je različite ljude u detalje.

Prolazila je kroz gradove, ulazila u male i velike rudnike i raspitivala se da li negdje traže radnike.

Neki poslodavac bi ju zaposlio, a neki ne.

Radila je sve.

“ S osnovnom školom ne možeš birati poslove. Ovo su moderne sedamdesete. “ - Često joj je ponavljala mama preko telefona. - “ Najviše bi me razveselilo čuti tvoja svadbena zvona. “ - Duboko je uzdahnula svaki put u takvim razgovorima.

Roza Mici bi se tada poslužila s istim izgovorima. - “ Ne treba mi brak sada. Još sam premlada. Nisam srela muškarca svog života. “

Znala je da je za mamu njezino ponašanje sramota.

Jedanaest godina, Roza Mici je jurila kroz život kao brzi vlak.

Napokon joj se izgubio trag.

Njena mama Jasna Mici, više nije mogla gledati u oči ljudima u Koprivnici. Prodala je svoje imanje i krenula na veliko putovanje. Donijela je čvrstu odluku da će pronaći svoju kćerku. Adresa koju joj je Roza Mici izdiktirala u posljednjem telefonskom razgovoru, bila je u Parizu. Jasna Mici je kupila turističku vizu i sjela u avion. Stavila je u usta bombon, duboko uzdahnula, uzela u ruke riječnik i kihnula. Počela je učiti francuski.

“ Lakše mi je bilo savladati ruski. “ - Grašci znoja orosli su njeno čelo.

Stjuardese su putnicima posluživale avionsko jelo.

“ Nisam gladna, meni se pije. “ - Pomisli Jasna Mici i glasno se nasmije.

“ Gospodična stjuardesa, ja bi naručila jedno piće ! “

 “ Tiše malo gospođo, u avionu se ne viče. “ - Stjuardesa s očima grabežljive ptice, unese se Jasni Mici u lice.

“ Zar ne vidite da sada poslužujemo hranu ? “

“ Kao prvo, stanite malo u stranu. Imate loš dah. Kao drugo, zar Vas nije strah ? Mogla bi se Vašem nadređenom žaliti na Vaše nepristojno ponašanje ! “ - Roza Mici je izgubila strpljenje.

Stjuardesa se istog trena povuče. - “ Donijet ću Vam čašu šampanjca na račun kuće. “

Kada je avion sletio na pariški aerodrom, Jasna Mici je bila pod stresom. Uspjela se porječkati sa stjuardesom, ali od francuskog nije uspjela ništa zapamtiti.

Gledala je u papirić s adresom koju je odlučila posjetiti.

Kroz gradsku vrevu stiskala je svoj žuti kofer i raspitivala se za smjer. - “ Oprostite ! S’il vous plait, možda znate gdje je ? “ - Pitala je prolaznike i pokazivala im papirić.

“ Pardon gospođo, ja sam Žan Birić. “ - Predstavio joj se jedan mladić. - “ Govorim ‘rvatski, ali malo. “

“ Napokon netko kome je stalo. “ - Jasna Mici se umorno osmjehne. - “ Čim nekome priđem, odmah pobjegne. Zanima me u kojem smjeru da tražim ovu adresu ? “

Ponudila mu je papirić i osjetila kako joj se ruke tresu.

“ Aaa, pozna’m ova adresa. Da, na dvojka ‘e živjela jedan ‘rvatska djevojka. “ - Žan Birić se čudno nasmije.

Izgledao je kao da nešto krije.

“ To je sigurno moja kćer. Molim te, pokaži mi smjer. “

“ Djevojka je prije nekog vremena otišla. Sjećam se, dva muškarca su joj na Place Dauphine prišla. “ - Odjednom je odlično govorio hrvatski. - “ Nešto su raspravljali, a onda su svo troje otišli. “

Jasna Mici je bila opsjednuta odlukom da pronađe Rozu Mici, pa joj nije bio čudan način na koji joj je mladić prišao na ulici.

“ Kuda je otišla ? “ - Jasna Mici je zaplakala.

“ Možda njezina stanodavka zna. “ - Tješio ju je Žan Birić. Mahnuo je rukom u kojoj je držao papirić.

Jasna Mici se osjećala kao da je ispred nje duboka jama.

“ Idem ja s Vama. “ - Ponudio se momak. - “ Nosit ću Vaš kofer, dovoljno sam jak. “ - Nasmijao se i pokazao mišiće na rukama.

“ Hvala ti što mi pomažeš u mojim mukama. “ - Jasna Mici je predala svoj žuti kofer Žanu Biriću. - “ U njemu je sve što imam, mladiću. Molim te, čvrsto ga drži.

Žan Birić je bio pokvaren do srži. Njegova omiljena meta bile su baš ovakve žene.

On brzim korakom krene, a Jasna Mici za njim.

Mladić je u hodu zapalio cigaretu i duboko povukao dim. - “ Uspijevate me stići ? “ - Ljubazno je pitao, dok je smišljao kako od nje otići.

“ Da, paše mi brzina. Tvoji roditelji su sretni, jer imaju  divnog sina. Ja ću biti sretna, čim pronađem kćer. “

Žan Birić je čvršće stisnuo kofer. - “ Razumijem da Vas ta želja tjera. “

“ Sretna sam što moja kćer ima tebe za prijatelja. Nosim joj pozdrave od mnogih prijatelja koji žive u Koprivnici. “

Klimnula je Jasna Mici. - “ Dobro se znate ? “

“ Da, ali sad sam se sjetio da moram odnijeti lijekove do svojeg tate. Odmah sam natrag.“

“ Kako si pažljiv i drag. “ - Raznježila se Jasna Mici.

Žan Birić je potrčao i nestao u gužvi na ulici.

“ Moram ga nagraditi. “ - Jasna Mici je počela razmišljati.

“ Dat ću mu sto franaka. Čim saznam gdje je moja draga kćerka. “ - Sjetila se Roze Mici dok je bila dijete.

Kroz nju je prošla radost pomiješana s puno sjete.

Podsjetila se kako njezina kćer oduvijek pjevanje i note voli, a prezire ocjenjivanje u školi.

Prisjetila se igranja s njom po šumi, igranja gumi-gumi i zajedničkih vožnji biciklom kroz grad.

“ Gdje je do sad ? “ - Pogledala je na sat i shvatila da mladića nema više od pola sata. - “ Možda ga je zadržao bolesni tata. - Duboko je uzdahnula. - “ Barem sam malo predahnula. “

Promatrala je žene koje su prolazile pored nje.

“ Volim cvjetne haljine. Žene su ovdje baš lijepo dotjerane. Krasne su im cipele na petu ! Pariz je stvarno najljepši grad na svijetu. “ - Gledala je cvjetnu terasu načičkanu s nasmijanim ljudima i osjetila kako joj srce udara u grudima.

Uz terasu je ugledala mamu i kćer kako uzimaju vodu s česme.

Odjednom se sjetila kćerkine omiljene pjesme. - “ Sakrij me, sakrij me od dima.. “ - Zbunjeno je prestala pjevati.

“ Ne mogu se sjetiti ! - Razmišljala je. - “ Kako ide dalje ?! Roza Mici je pjevala tu pjesmu svaku večer u kadi, a ja sam joj često došla prigovarati da se to tako ne radi. Rekla sam joj da od njenog preglasnog pjevanja ne mogu čuti aktualna zbivanja. Gledala sam Dnevnik na televiziji, a ona je pjevala kao da je na Euroviziji. Trebala sam nju slušati, a ne pratiti Dnevnik. Ne razumijem, gdje je tako dugo taj lik ? “ - Jasna Mici je u momentu bila u panici.

Pogledala je na sat i počela se histerično smijati.

“ A ja sam mu planirala sto franaka dati. Dobro je smislio kako da me obrlati. Sve je moguće u nepoznatom gradu daleko od kuće. “

Počela je neutješno plakati. - “ Kako sam mogla znati ? Prodala sam sve, nema više kuće. A sav novac od prodaje je u žutom koferu, koji je nestao u nepoznatom smjeru. Što ću sad ? “ - Osvjestila je sav svoj jad. - “ I adresu je uzeo taj prefrigani gad. “ - Bespomoćno se osvrnula.

“ Ja sam ogromna nula. Naivna ženturača. “ - Vikala je usred plača.

Teturala je bezglavo, nesvjesna kuda ide. - “ E, da me sad moji Koprivničanci vide. Ako je tako, tak’ mi i treba. “

Kao znak s neba u tom trenutku, Jasna Mici primijeti djevojčicu koja je u rukama držala svoju lutku.

Jasna Mici obriše suze i zagleda se u bijele oblake. Nasmješila se i usporila korake. Ispred sebe je ugledala žardinjere pune šarenog cvijeća. Od cvjetnih mirisa osjetila je kako ju preplavljuje sreća.

“ Sakrij me, sakrij me od dima.. “ - Jasni Mici se učini da čuje poznatu pjesmu, pa potrči prema melodičnom zvuku. Nije se obazirala na grupe ljudi i veliku buku.

Konačno se progurala kroz posljednju grupicu koja je okruživala pjevačicu.

“ I pričaj mi, pričaj mi što ima. “ - Glas Jasne Mici se stopio s glasom pjevačice. - “ Poljubi me, glasno pred svima, mazi me u bijelim oblacima. Šapni mi, da sam tvoja mala, reci mi sve što nisam znala.. “

Pjevačica je s pjesmom naglo stala.

Jasna Mici je pala na koljena. - “ Kćeri moja voljena ! “

Suze radosnice su počele teći.

Nekoliko ganutljivih sekundi nijedna nije mogla ništa reći.

“ Mamice, ti si znaš stihove iz moje pjesmice. “

Čvrsto su zagrlile jedna drugu i zavrtjele se u velikom krugu.

Dirljivi susret i dugoočekivani zagrljaj, izgledao je grupama slušatelja kao sretan kraj.

Pljeskali su i nasmijano spuštali eure u okrenuti šešir ispred Roze Mici.

“ Kako si ti, kako je u Koprivnici ? “ - Roza Mici se polako izvlačila iz zagrljaja.

“ Nosim ti pozdrave iz rodnog kraja, ali najprije ti se moram ispričati. Trebala sam u tebe više vjerovati.

Trebala sam vjerovati u tvoje pjevanje i u tvoje note. Trebala sam manje brinuti oko sramote. Oprosti mi, molim te. “

“ Mamice, volim te ! Opraštam ti sve. Oprosti i ti meni za nejavljanje. “

Nježno su se zagrlile.

“ Prodala sam kuću u Koprivnici. “ - Šapnula je Jasna Mici. - “ A novac od prodaje je nestao s nepoznatim

mladićem. “

“ Idemo odmah na jedno lijepo mjesto, častim te pićem. Blizu nas je Place de la Concorde, Trg Sloge. Uživat ćemo uz dvije lijepe, stare fontane i zanimljive izloge. Tamo ćeš mi sve detaljno ispričati. Nemoj se ničega bojati, dobro se uvijek dobrima vrati. Važno je da si ti sad uz mene, zar ne ? “ - Roza Mici je poljubila mamu i nasmijala se.

Podignula je šešir i duboko se naklonila publici.

“ Ja sam Roza Mici !  Magnifique ste svi, hvala vam, Merci ! “

 

 

                             Kraj