petak, 10. siječnja 2014.

Poem #3




Uvijek kada vjetrovi snažni
Zapušu
Zamolim ih da me povedu
 sa sobom
Ne bi li tamo pronašla
 izgubljenu dušu
I stopila se zauvijek
 sa Tobom.

Kada se kiše na zemlju
spuste
Prikradem im se sa
molbom svojom
Da otplovim sa njima
 u magle guste
I zagrlim Te opijajući se
ljubavlju Tvojom.

I snjegovi bijeli kada
 polete
Bjelinom veličanstvenom
 zabljesnu i krenu
Zamolim ih da me se
sjete
Da s njima Te nađem
 u vječnome trenu

Nema komentara:

Objavi komentar