U ZAMCI " DOBROG ODGOJA"

U zamci  „dobrog odgoja“

Da li ste se ikada zapitali: „ Da li sam ja roditelj kakvog treba moje dijete? „

„ Kako ja i da li ja odgajam dijete koje me izabralo za roditelja? “

                                   „ I zašto ga odgajam JA, a ne moje biće, moje postojanje. „

U nastojanju da ispravno odgojimo dijete, obično podliježemo dobro ubrazdanim obrascima društvenog zakona.  Pa, tako je lakše i sigurnije.

Ako nešto krene naopačke, možemo bez osjećaja krivice kriviti društvo, karakter djeteta koje se ne zna ponašati i prilagođavati kao svi mi. Uvijek smo spremni  ponuditi si cijelu paletu svega što smo radili i radimo da to nezahvalno derište profunkcionira.

Ako se, kao bljesak, i na trenutak pojavi spoznaja o individui-djetetu, živom cvijetu, originalu, a ne plastičnoj imitaciji, momentalno je onesvijestimo da ne uzme maha i ne počne nas zbunjivati i remetiti nam naše ugodno spavanje unutar sigurnosti čopora (društva).

Cijelim svojim bićem dajemo poruku djetetu, bez obzira da li smo toga svjesni ili ne. Svaki udah i izdah to biće promatra i usvaja, upija kao spužva u svoje obrasce.

Naše žmirenje ne mijenja Istinu. Naša svijest mijenja svijet.

Strah ili Ljubav osnovna je postavka. Strah je suprotan od Ljubavi, a roditeljski odgoj nametnut od društvenih normi  i bez istinskog razumijevanja, napunjen je strahom, u naravno, različitim oblicima.

Budi dadilja.