MODERNA PEPELJUGA

 

Đurđica živi s mamom, koja konobari u obližnjem kafiću u tri smjene.
 Imaju jednu  prostoriju. Služi im kao kuhinja i kreativna radionica po danu, a navečer pomaknu stol, izvuku trosjed i dvosjed, pa prostor postaje spavaonica. U trošnoj kućici imaju maleni wc i kupaonu s limenom kadom i velikim pohabanim ogledalom. 

Mama je naučila Đurđicu šivati na Bagatici dok je bila klinka  i zarazila ju svojom kreativnošću.

U kuhinjskom ormaru imaju teglicu u kojoj su nekad bili krastavci, a sada  u nju stavljaju novac s kojim kupuju materijale. Đurđica s njima koketira svaki dan.

Jednog sunčanog dana, dok je Đurđica čekala tramvaj za centar, prošla je pored nje djevojka s dugom kovrčavom kosom i fotićem na vratu. 
Već je prošla nekoliko koraka Đurđicu, a onda se okrenula, vratila jedan korak i nasmiješeno joj se obratila. - „ Sorry, nekako si mi poznata. Ti si „ Promet i veze “ !?! “

„ A ne, zamijenila si me s nekim. Nisam se poslije srednje ni upisala na fax. “  – Promeškoljila se Đurđica i malo stresla, iako je sunce baš lijepo grijalo.

„ Ma, nema veze. Ja sam na „ Filozofskom “. U stvari, zanimaju me moda i fotografija. A ti? “ – Neobična djevojka je poravnala sunčane naočale u kosi .

„ Ja sam Đurđica. Sorry, ali ovo je tramvaj koji sam čekala. Idem do Name. “ - Rekla je Đurđica i mahnula, pa zakoračila u tramvaj.

„ Odlično, vozimo se skupa do centra. Imam na Zrinjevcu dogovoren shooting  jedne starije dame. “ - Namignula je misteriozna studentica, ulazeći za njom.  - „ Shit, nisam se predstavila. Ja sam Davorka. Btw, imam neodgodivu želju da te fotkam za moj modni blog. “

„ Blog? Kaj je to ? “ - Zbunila se Đurđica.

„ To su internetske novine, najjednostavije rečeno. “ - Odgovorila je Davorka, nadglasavajući se s klincem koji je vrištao mami da hoće svoj smoki, sad.

„ Wuh, zvuči nadrealno. Ja sam s modernom tehnologijom na vi. “ - Đurđica je protrljala tjeme u neugodi.

„ Imam ideju. Što kažeš da izmijenimo brojeve, pa ti mogu tipkati kad sam gotova, odemo kod mene na neku klopicu, pa ću ti u miru sve pokazati i objasniti! “  – Nasmijala se Davorka i molećivo pogledala Đurđicu.

„ Bilo bi to super, ali ja nemam mobitel. „ – Stresla se Đurđica.

„ Hahaha, zezaš me, jelda ???!!! “  – Davorka je prasnula  u smijeh.

„ Nimalo. Gle Davorka, sorry, ja sam zaostala u odnosu na tebe. Ne samo da nemam novaca za kompjutor, mobitel ili laptop, meni se to ne sviđa. Iako, poštujem tvoj interes prema svemu tome. „ - Đurđica se lagano zacrvenjela, pokazujući glavom prema fotoaparatu.

„ Sviđaš mi se djevojko. Nosiš oblekicu o kakvoj mnoge bogate guskice sanjare, a pričaš mi da nemaš love. Hm. “  – Davorka se namjestila s rukom na bradi.

„ Odjeću sama krojim, šivam i nosim. Osim, za mamine dvije frendice, koje me ponekad zamole da im napravim nešto za „posebne“ prilike. Vjenčanja, sprovode.. “  – Đurđica se nasmijala i zašutjela.

„O.K. Kakve su ti obaveze danas? „ - Davorka je prošla brzo kroz kosu i zapetljala prste u vrhove.

„ Idem izabrati materijal za mamin šircl, i škicnuti jesu li nabavili vrstu stretcha kakav bi htjela za tajice. Zakaj? “ - Promeškoljila se Đurđica.

„ Jesi za to da utanačimo vrijeme kad se vidimo na trgu kod vure ? Živim sama u iznajmljenoj gajbi na Črnomercu. “ – Davorka šmrcne, stavljajući ruku u džep.

„ Uf. Može. Ja sam za. Sad je 12 sati. Do dva sam gotova. Ti ? “

„ Brijem da bi shooting mogao potrajati malo duže. Hej, jesi za, da dođeš na Zrinju kad pokupiš 
materijale ?! “  – Molećivi Davorkin pogled bilo je nemoguće odbiti.

„ Naravno. Nije problem. Vidimo se na Zrinjevcu. “

- Nasmijala se Đurđica .

I tako se iz poznanstva rodilo čvrsto prijateljstvo.

Viđale su se često. Davorka je živjela u stanu urbane vile, koji su plaćali njezini roditelji.

 Stari je bio predsjednik uprave banke, a stara je prevodila tekstove za odvjetnički ured. 
Gajba je bila razmetljivo uređena.
 Dvjestotinjak kvadrata, podijeljenih u samo tri prostorije i ogromnu natkrivenu terasu, s pogledom na šumu.

Imala je dva kompjutora, tri fotoaparata, laptop, mobitel, smartphone i tablet.

„ Molim te, sutra mi učini uslugu. “ – Zamolila je Davorka Đurđicu jedno popodne, dok su pregledavale fotke, koje je Davorka pripremila za objavu na svom blogu.

„ Uuu, ova je dobra. Kako si super naglasila boju ove torbice. " - Đurđica se prenula. - " Kakvu uslugu ? “ 

„ Nemoj odbiti ništa što će ti biti namijenjeno. “

 - Davorka je tajanstveno namignula .

„ Zašto baš sutra ? “

„ Sutra je tvoj rođendan, blentice !!?! “

„ Juh, zaboravila sam. Yeea, sutra punim dvadesetdvije. „

„ Obećaješ ? “ – Molećivo je klimnula Davorka.

„ Dobro znaš, da te ne mogu odbiti dok me tako gledaš. Ni ja, ni itko drugi. Da. Obećajem. “

 - Popustila je  Đurđica.

„ To mala !! Nisi samo kreativna, nego i pametna. I, samo da ne ode u zastaru. " To " je Fendi. “

– Davorka je ponosno pogladila ekran, na kojem je bliještala torbica.

„ Kakav fendi sad ? “ – Đurđica se zbunila.

„ Moram te puno toga naučiti. Dodatke onome što bogatašice nose, ne zovemo šal, prsten, torba, cipele. „

Dan Đurđičinog rođendana je osvanuo, a s njim i poštar na vratima u devet ujutro.

Potpisala se i unijela u kuhinju paketić, koji je dobila od nasmijanog  dečka u plavo-žutoj uniformi.

Na paketiću je bila čestitka, povezana s vrpcom.

- „ Najkreativnijoj krojačici koju poznajem, želim prekrasan dan.

Svakako skuhaj jaču kavu, prije nego otvoriš paket.

Prijateljice moja, čekala sam tvoj rođendan, da ti poželim volju da maštaš i dalje, skiciraš još mnogo nove oblekice i šiješ sve što poželiš.

Ali, imam i ja jednu želju, koju možeš samo ti ostvariti.

Sada, dok pijuckaš svoju kavicu, otvori paket i slijedi upute u njemu.

Uz tebe sam naučila, da je ljubav važnija od novaca. Naše iskreno prijateljstvo vrednije mi  je od druženja s hrpom poznanika koji se smiješe jer žele biti u mom krugu, samo zato što imam bogate starce. ...Ili iz straha da ne osvanu na mojem modnom blogu ismijani, ili još gore, zaboravljeni.

Ti Đurđice, imaš skromnost pepeljuge, ljepotu koju prenosiš na druge, istinsku vrijednost.

Poklon koji držiš u ruci, neka bude tvoj dodatni alat za punjenje teglice od krastavaca.

Mistični način, koji će ti služiti da ispričaš svoju priču.

Sad, molim te, otvori kutiju. “

Đurđica je pažljivo otvorila i ugledala smartphone.

Na njemu je bio postit s velikim smajlićem i strelicom na  P.S.

„ Ne moraš se zamarati s detaljima, uključen je. Memoriran je moj broj. Nazovi me, ako si primila poklon. Pusa “

Iako se Đurđica u tom trenutku nalazila u trošnoj kućici, Sunce je kroz kuhinjski prozor obasjalo djevojku i sve oko nje izgledalo je prekrasno. 

Uzela je telefon i nazvala prijateljicu.

„ Sretan rođendan mila ! “  - Povikala je Davorka.

„ Sretan je, sretna sam. Hvala ti Davorka. 

 Gdje si sada ? „

„Vozim se prema tebi, Đurđice. Može kava i za mene?“

„ Jupi ! Pristavit ću vodu, čim odložim ovo čudo. “

„ Vidimo se, kissikiss ! “

Kafenisale su satima, pregledavajući sve opcije na Đurđičinoj novoj igračci, a onda je Davorka još jedanput iznenadila svoju prijateljicu.

„ Što kažeš, da danas otvorimo tvoj 
„ Modni blog “ !?!

Odjeća je spremna, trebam samo organizirati modele koje ćeš oblačiti. Fotić je nabrušen !!! “

„ Hm. Davorka, meni je tvoj blog odličan. Tako fensi. Otmjen i odmjeren. Predstavljaš markiranu obleku i dodatke s profi curkama. 

Ja sam no name djevojka. Ono što radim, moja je izmišljotina. “

„ Daj Đurđice, sad nije trenutak za skromnost.... “

„ Čekaj ! “  – Osmjehnula se Đurđica. - „ Nisam završila. Hoću te pitati, što kažeš da oblekicu oblačim ja. Ionako sam je šivala sebi po mjeri. “

„ Ideš micica, ideja je odlična. To je spirit, to je ta volja. “

Umarširale su u šestu brzinu.
 Đurđica je kombinirala odjeću. Na sve moguće načine je spajala suknjice, topiće, bodiće, hlače, tajice, marame, šešire i majice, a Davorka je okidala fotke, iz svih mogućih kuteva.

„ Kaj kažeš na to, da spakiraš ono što nisam pofotkala i da se prebacimo kod mene. Na terasi ćemo dobiti odlično osvjetljenje ?! “

„ Oki doki, spremna sam za desetak minuta. “

Nakon dobre stare Shakire, koja ih je rasplesala po Davorkinoj terasi i potpomognula da shooting pretvore u odličan party, Davorka je prebacila sve fotke na računalo, napravila foldere i posložila ih za pravični sud izabiranja najboljih, za Đurđičin „ Modni blog “.

„ Mnogo si naučila uz mene o tehnologiji i sigurna sam da si spremna. Što ćeš napisati ? "

„ Ja sam Đurđica iz Črnomerca, iz neke šupice i ovo su moje krpice “ - Đurđica je za probu, napisala na svom blogu.

„ Zašto ne bi pokušala nešto otmjenije poput,

Haljina  „ Au Revoir “   Marama „ Love Kiss “   ?! “

- Ubacila se Davorka.

„ Daj dođi do mene. “ - Đurđica se nasmijala. -
„ Sjedni i reci - grlica ! “  – U ruci je držala Davorkin poklon.

„ Bacit ćemo selfie ??!! “

„ Da, draga moja. I to će biti ta Fotka, s kojom ću započeti moj blog. “

„ Yes !!! Volim te Đurđice ! “ - Zagrlile su se i namjestile za njihov prvi selfie.

Đurđica je, s dvadesetidvije godine na leđima, sljedećeg jutra, čekirala popis namirnica koje je namjeravala potražiti na akcijama u dućanu, oblizujući usput  drvenu žlicu s medom i gingerom.

Uletjevši u tramvaj  u zadnji čas, spotaknula se na kišobran neke bakice. Ispričala se, pronašla mjesto i izvadila svoj smartphone. 
 Otvorila je stranicu svojeg bloga, po stoti put klizeći prstom po ekranu, na kojem su se izmjenjivale pažljivo izabrane četiri fotografije od jučerašnje akcije.

„ Isuse, koliko fotki si napravila curo ? “  - Đurđica je jučer pitala Davorku.

„ Samo tristotridesetidevet ! “  – Nakesila se Davorka. - „ Izabrat ćemo nekoliko najboljih. Spremna ?!? „

„ Spremna ?! “  – Đurđica se zgrozila. - „ Vrti mi se u glavi od same sebe, na ovolikom broju fotki.

Kako ćemo izabrati ? “

„ Ovako ćemo mici. Eliminiraj svaku, na kojoj si samoj sebi bez veze, tak-tak, ili o.k. Kužiš ? “

- Davorka se okrenula od ekrana i namignula zbunjenoj Đurđici.

„ O ! O.K. Kužim. Samo najljepša ostaje. “

„ Daa, hoćemo samo najbolje i najljepše ! Fotke sam svrstala u kućice, po obleki i mjestu gdje sam te fotkala, tako da će izabiranje potrajati, ali se isplati. “  – Veselo je potaknula Davorka. - „ Pa, krenimo onda redom. “

                            ***

Đurđica se zagledala u fotku koju su stavile na četvrto mjesto.

„ Baš mi paše šešir uz ovu cvjetnu kombinaciju. “ – Samozadovoljno se smješkala, dok se tramvaj punio penzićima.

Odjednom je nešto na ekranu trepnulo.
 Đurđica je kliknula da otvori novu obavijest.

„ Imam jedan like i dva komentara. Wow ! Moja frendica stvarno čuda stvara. “  – Razmišljala je Đurđica.

Komentar je napisala Davorka.

„ Hvala ti najdraža, što si mi omogućila nezaboravno zabavan dan. Najljepši si model kojeg znam, iako me još više fascinira tvoja kolekcija proljetnih krpica. Vidimo se uskoro, nadam se !  Kiss :* “

Ispod njezinog komentara, Tihana P. objavila je komentar. - „ WTF !? “

„ Tko je sad to ? I što to znači ? “  – Đurđica je totalno zabrejkala, dok je glas u tramvaju oglašavao da je sljedeća stanica, Trg bana Josipa Jelačića.

Nije uspjela izaći, nije se mogla snaći u tom gužvanju starije populacije i košmara u glavi, pa se vratila na mjesto gdje je prije stajala i odlučila pričekati sljedeću stanicu.

Ponovno je pročitala komentare i zagledala se u profilnu fotku Tihane P.

Kliknula je, da poveća sliku i shvatila da je plava cura stajala ispred ogledala s teškim okvirom.

 „ Fotka je crno-bijela. Ne vidi se baš dobro glava, ali kužim da je djevojka plavuša. Kosa duga, toliko da dodirne cice, lice u bljesku, nejasno. Auuu ! Iza nje je pogled, koji puca na grad. Samo zastori u njezinoj sobi vrijede više, nego cijela naša kućica. “

 - Mrmljala je Đurđica poluglasno i tek tada primijetila, da je Tihana iznad fotke napisala samo „ Prada “.

 Nije joj bilo jasno, jer je „ Calvin Kleine “  na crnom remenu  isticao bijelu haljinu/košulju, a onda je ugledala Torbicu. U ruci je držala ljepoticu, od koje je Đurđica izgubila dah i skoro opet propustila izlazak iz tramvaja.

Izašla je konačno na zrak i shvatila da diše ubrzano. Pokušala se smiriti, gledajući u izloge. Ovaj put, to nije pomoglo.

Torbica koju je imala Tihana, skakala joj je pred očima.  

Oči su joj se ispunile suzama kad je shvatila da ona takvu torbicu ne može imati. Buljeći u izlog, sve joj se iskrivilo. Ideja o Davorki i njoj kao najboljim frendicama, sada Đurđici nije imala nikakvog smisla.

Kao vrabac je, po navici, u dućanu birala namirnice s popisa samo gdje je pisalo „ Akcija “  i osjećala se bespomoćno i jadno.

Gadio joj se i taj smartphone u džepu, koji je samo podsjeća da je dio luksuza, koji si u trenutnim okolnostima ne može priuštiti.

„ Koliko glupa moram biti, da povjerujem da razlike među nama nisu bitne ??! “  – Ljutito je razmišljala.

Uzela je smartphone u ruku, kada se oglasio s novom porukom.

„ Dva nova komentara, na mojem blogu. “ – Đurđica je samoironično pogledala u ekran.

Jedan komentar je bio od Davorke, drugi od Tihane.

Davorka. - „ Mlada dizajnerica s maštovitim pristupom modi, oplemenjuje hrvatsku scenu.

Tik-Tak Tihana ! “

Tihana. - „ LOL “

„ E, sad je dosta. “  – Bijesno je razmišljala Đurđica. 
- „ Da vidim, tko je ta Tihana. “

Preko slike profila, ušla je na Tihanin blog i imala što vidjeti.

Svaka fotografija označavala je besprijekorni styling  modernog  folklora.

Fotke iz vrtoglavo skupih salona za njegu tijela, lica i noktiju, fotke njezinih omiljenih, isključivo markiranih i teško nabavljivih  torbica, cipela, naušnica, ogrlica, satova, narukvica.

Na svim fotkama raskoš iz njezinih ormara, luksuzan namještaj i koktel zabave, na kojima je najvidljiviji highhills styling.

Đurđici se još više zavrtjelo u glavi.

" Ova spodoba je prijateljica Davorki.

One su klasa koja se druži. Otkud ja u ovakvoj priči ? “ - Pogledala se u izlogu kraj kojeg je prolazila  i zastala.

Uzela je smartphone i nazvala Davorku.

„ Molim te,  samo sekundu, razgovaram na drugi telefon. Javim ti se, za minutu. “  – Rekla joj je Davorka i prekinula.

Đurđici je zujalo u glavi, ali nastavila je hodati.

„ Samo da što prije dođem doma. “ - Molila je, kada se oglasilo zvono telefona.

„ Bok darling, what's up ? Sorry na Tihaninim komentarima, neće se ponoviti. Upravo sam popričala s njom. “ – Snuždeno je rekla Davorka.

„ Ah da, tvoja prijateljica ! “  – Zajedljivo se obrecnula Đurđica. - „ Nego, znaš Davorka, imala sam vremena i razmišljala nešto o nama. Nismo ti i ja istog kova. Ja sam za tvoj sloj, uvreda. Sramota. Ti ćeš mene gledati sa sažaljenjem, a ja tebe, kao djevojku koja ima Lunapark, u kojem se i ja mogu ponekad igrati. Kužiš me !? Bolje ne. “ - Nabrijala se Đurđica.

„ Što ti je Đurđice ? Sve je to zbog Tihane. Čitam te, iako nisi ništa komentirala. Slušaj me mila. Jučer sam  se trebala s Tihanom naći, u nekakvom bezveze kafiću na kaptolu i piti kavu, tako da ona može odahnuti poslije jutarnjeg shopinga. Puno radije, bez trunke razmišljanja, ja sam dan provela s tobom. S tobom je lijepo. S tobom je fun. S tobom sam uživala cijelo vrijeme. I da ! Bila sam kučka i poslala poruku Tihani, da se čudno osjećam, da me boli glava i sada ona tvoj Blog koristi da se sa mnom prepucava.

 Ne vrijedi nam  zbog nje se živcirati.

 Ona nema ni jednog prijatelja, i ako si ju malo progooglala, sve njene fotke su slikane s mobitelom. Selfies only. “  – Zadihano je objašnjavala  Davorka.

„ I ne samo to, lice joj se ne vidi.

 Samo svakakvi dodaci. „ - Rekla je Đurđica, osjećajući se bolje. - „ I btw, nisi u pravu ! “

„ Kak to misliš ? Rekla sam ti sve iskreno. Razlike u načinu života koje ti i ja imamo, samo nas ujedinjuju. Važna si mi. “

„ Taj dio si u pravu, ali rekla si da nisam ništa komentirala. Griješiš. Jesam. “ – Đurđica se konačno razvedrila.

„ Ohoho, idem odmah pročitati, pa ti pišem u inbox ! Može ? “  – Pitala je Davorka s iščekivanjem.

„ O.K. Daj mi molim te, odmah, u inbox  napiši značenje Tihaninih komentara. Nisam ih razumjela, iako sam osjetila da ne želi reći ništa u moju korist. “

„ Pih !!! U tvoju korist ? Ta cura, mila moja, ne želi hodati gradskim ulicama, jer joj ljudi smrde.

Gadi joj se vidjeti  ljubljenje. Dodir joj smeta.

Novac joj smrdi, pa koristi samo kartice. “

 – Razvezala se Davorka.

„ Da. Vidjela sam ju na jednoj fotki s zgodnim dečkom, a ona koluta očima. Kod te cure opasno ne štima. Nisu joj svi doma. “  – Sažaljivo je dodala Đurđica.

„ Vidiš, zato te volim. Ti si u stanju, za zlu i odvratnu osobu, imati milosrđa. “

„ Prestani ! “ – Nacerila se Đurđica. - „ Idi, pročitaj moj komentar, a onda mi se javi porukom u inbox. “ 

Prvi komentar, koji je Đurđica stavila na svoj blog, bio je za Davorku.

 „ Kiss odličnoj fotografkinji i veeeliki zagrljaj, prijateljice ! “

Drugi komentar, blogerice Đurđice.

„ Djevojko Tihana ! Moj blog nije tvoja prčija, nego moj kutak, gdje izlažem svoju kreativnost.

Dijelim sa svim ljudima dobre volje.

Ti se sakrivaš iza zlovolje i misaone slagalice, WTF

 i LOL, za koje samo ti znaš pravo značenje i stavljaš ih na moj blog.

 Vidjela sam tvoj blog, i ni na jednoj fotografiji nemaš lice. Jadnice. “

Da li nas tehnologija poravnava??

Što je to samopromocija... jel'  to život kakav živimo, ili nešto drugo....Koliko se približavamo sebi?!?.... ...ili samo gajimo ego i vječno unutarnje pitanje kako nas drugi doživljavaju....tko su to oni???