MODERNA PEPELJUGA #5

Đurđica je došla doma iz šetnje, odložila materijale kraj šivaće mašine, zadovoljno bacila još jedan pogled na njih i uzela veliku bilježnicu.
 Svoju slatku tajnu istraživanja, uživala je kad god je imala vremena, ili inspiracije.

Danas je odlučila dokučiti, zašto su se baš u određenom trenutku poklopili  detalji.

Počela je upisivati.

 Davorka i ja bile smo u Botaničkom, u vrijeme kada se Tihana provozala cestom.

Da li je moguće, da je Tihana nekako osjetila, namirišala, da je u blizini Davorka i koliko je taj osjećaj utjecao na njenu ubrzanost, nervozu i bijes, kojeg na žalost, nije bila svjesna, pa se zabila u štand ?!?!

„ Za sada dosta. Idem narezati hlače. Tako ću najbolje i najbrže doći do smjera u kojem trebam gledati na današnju 
sinhronizaciju. „ - Šaptala je Đurđica svojem mačku Fišeru, mazeći ga.

Fišer je dignuo glavu i prestao presti, čim je Đurđica izvadila škare.

„ Znam da si razočaran, ali mama će doći za dva sata. Onda ćete se vas dvoje lijepo maziti i igrati. O.K. Fišeru ? “ 
Mačak je gledao u Đurđicu nekoliko trenutaka, a onda se pomirljivo smjestio u omiljeni naslonjač Đurđičine mame.

Za to vrijeme, Davorka je, stigavši u svoj stan, odmah otišla pod tuš. 
Nakon što je pustila mlazovima vode da je osvježe, uzela je karticu iz fotića i sve fotke prebacila  u kompjutor.
 Kada je okretala  fotke i prebacivala ih u odgovarajuće fajlove, skužila je da je broj fotki iz Botaničkog, isti kao i broj fotki od Tihanine nesreće. 
 Polako pregledavajući fotografije, osjećala je  preplavljivanje  bujice različitih emocija. 
Zbrka u glavi bila je toliko jaka da se dignula i odšetala na terasu. Gledala je krošnje kako vode ljubav s vjetrovima dobrih pola sata, a onda je zazvonio mobitel. 

„ Hvala Bogu da si me nazvala. Puknut ću, ako ti ne kažem o čemu razmišljam od kad sam došla doma ! “ – Prasnula je Davorka u slušalicu.

„ Ćao i tebi draga. Što si sad izbrijala ? “ - Nasmijala se Đurđica. -
 „ I ja sam pod utjecajem svega što se danas dogodilo. “

 „ Ne kužim zašto se uporno i tvrdo držim samo fotografije ?!? Tebi  dajem totalno lude savjete, eksperimentiram s drugima, a u biti sam kukavica. Fuck it ! “

„ Wow ! Uspori malo. O čemu pričamo ? “

 „Zašto već četiri godine imam samo Modni blog ? Kreveljim se na svakoga tko brine što će drugi reći, a ja prva nemam hrabrosti prerasti granicu koju sam sama postavila. “

Đurđici je sada bilo jasno da je Davorku opet lupio val egoizma.

„ Da, licemjerko mala, da.  Opusti se i dopusti si . Nema potrebe da sakrivaš svoju kreativnost. “ - Veselo je rekla Đurđica. - „ Vjeruj mi, to neće oskrvnuti ikonu fotografkinje, kojoj se svi klanjamo. “

„ Samo se ti rugaj ! Upravo mi je sinula jedna, luda ideja. Napravit ću test samoj sebi ! “ – Davorka je užurbano krenula prema svojem kompu. Sada, ovog trena, otvorit ću novi blog i objaviti svoj prvi post. Kada završim tekst, javim ti, da ga možeš pročitati. 
Na Blogu ! Čim završim ! Obećajem da ću biti brza. “

„ Odlično draga moja, ali nemoj se žuriti. Nigdje ne gori, ludice. “

„ Da, fakat ! Pusa, darling. “ - Nacerila se Davorka.

„ Jedva čekam da te pročitam. “ - Nasmijala se Đurđica. - „ Pusa ! “

Davorka je odlučno otvorila novi blog, dala mu ime „Dalekozor“, izabrala prvu pozadinu koja je bila u ponudi, kliknula na „novi post“, upisala naslov  Prijateljstvo  i zastala. 
Nekoliko trenutaka gledala je u bijeli ekran, a onda protegnula ruke. Dva puta je promijenila muziku, pa ju na kraju ugasila i konačno počela pisati.

Danas je frendica imala sudar.... Razmišljam o prijateljstvu... Emocije su mi jake.. Imam brdo pitanja.. Vjetar u močvari... Zamišljam iskreni razgovor na kavi...

                                                               ***

                                                     

Tihana se drugi dan probudila točno u 14:14.
 Protegnula se sa smješkom, razmišljajući kako netko misli na nju i gledajući zdjelu s voćem.

Crvena jabuka se isticala i podsjetila ju na jabuku, koja je ostala na vjetrobranskom staklu njezinog auta.
 Odjednom se prenula, sjetila se Franka.

 „ Fuck, sastanak kod oca. Zašto me nije nazvao !?  Dogovor je bio, fotkanje u četrnaest. “ - Razmišljala je i potrčala do svog iphone-a.

 Nestrpljivo je prolazila kroz kosu, kliknuvši na „ otac “. Uzela je cigaretu sa stolića i sjela na krevet.
  Telefon je odzvonio četiri puta, a onda se konačno javio.

„ Ljubavi ! Kako si danas ? Čuj, sve je odlično, ali upravo ulazi predsjednik iz EU, gospodin Chester Hurtzing u ured ! Nazovem te kasnije srce, O.K. ?!? “ - Ne čekajući da odgovori, otac je prekinuo.

„ Hej !! Halo ?!? “ - Izderala se Tihana, ne vjerujući. - „ Kako može biti tako bezobrazan ! “ – Ljutito je odbacila mobitel na drugu stranu kreveta. 

Stala je uz prozor, ne primjećujući sunce koje se meškoljilo, u tek propupalim ružinim granama. 
Zabacila je kosu, koja joj je u svilenkastim, zlatno prosjanim pramenovima, pomalo raščupano visjela i ponovno dohvatila iphone.

„ Nije me uopće pozvao da dođem. I ne mora. Sigurno se ludo zabavlja u Frankovom društvu. Dva napuhanca. Sigurno su pronašli put, jedan do drugoga. " - Tihana se igrala s iphone-om .

 „ E baš idem vidjeti što se kod tatice događa. “ – Nakesila se široko, bacivši brzi pogled u ogledalo.

Uletjela je u ormar/sobu i zgrabila ružičaste tajice.
 Oblačila ih je i sjetila se da je auto na popravku.  Bacila je pogled na sat.

14:41

Nazvala je taxi službu.

„ Neka potrubi dva puta, čim stigne. Hvala lijepa ! “

Navukla je tirkiznu pelerinu.

Okrenula se i primijetila da na sofi leži žuti karirani sako od tate.

Vani se začula duga truba.

„ Odlično ! “ – Progunđala je .

Taxist je još jednom potrubio.

Tihana je brzo obukla sako i u džepove stavila mobitel i cigarete. 
„ Idealno ! “ – Namignula je samoj sebi u ogledalo i izašla iz stana. „ Konačno ću mu vratiti sako, koji je tražio već dva puta. “ 

Ušla je u taxi. Graknula je adresu i nadureno dodala. - „ Stvarno mi se žuri ! “

Taxist se okrenuo i nasmijao. Dva reda smeđih zubi, bez najave su isplivala.

„ Vi ste iz neke sekte ? “ – Pogledao ju je procjenjivački.

„ Zašto ? “ – Zbunila se Tihana.

„ Pa, te boje, taj colorit. Ja sam student filozofskog. “

Tihana ga je brzo odmjerila. Zapuštena brada, stara šest dana, proćelav, izborane ruke.

 „ Pa, dosta dugo studirate ! “

„ Da, malo se odužilo. “ – Opet se okrenuo  i namignuo joj.

Tihana se distancirala gledajući u iphone.

„ Ovaj migolji u traci kao da ga puževi vode. “ – Bijesno je razmišljala.

„ Dajte molim Vas požurite, stvarno je hitno !!! “ – Rekla je nestrpljivo.

„ Dajem sve od sebe ! “ - Okrene se taxista i naceri se. 
- „ Gospodična. “

Nije bila sigurna da li je jeo nutellu, ili predugo nije posjetio zubara.

Dobila je obavijest da je Davorka objavila novi blog.

Taxista je pričao nešto o bojama, dok je Tihana pročitala. - “ Danas  je prijateljica imala saobraćajku... “

„ Pička ti materina ! “ – Glasno je opsovala.

„ Molim ?!? Nisam Vas imao namjeru nazvati psihotičnom, gospodična. Znate, boje imaju frekvencije ! “ – Taxist se okrenuo prema njoj. 

U tom trenutku upalilo se zeleno svjetlo na semaforu, auto iza njega je krenuo i umalo ih udario.
 Nije prestao trubiti ni kada mu je taxist kroz prozor gestikulirao 
„ Oprosti “.

 „ Stigli smo ! “ - Taxist je zaustavio auto ispred zgrade s narančastom fasadom.

„ Hvala lijepa ! “ – Prasnula je Tihana, držeći se za kvaku na vratima.

„ Sedamdesetsedam kuna Vas molim ! “ – Zatražio je taxist.

Tihana je u tom trenutku shvatila da nije uzela ništa osim cigareta i iphone-a.

Dva reda smeđih zubi, nisu je htjela pustiti van iz taxija.

Tek sada je primijetila da taxisti jedno oko gleda u nos, a drugo pilji u nju.

„ Idete sa mnom do recepcije, dat ću Vam sto kuna. “

Taxista se odobrovoljeno nasmijao i izašli su iz taxija.

„ Iz koje ste sekte ? “ – Taxista ju je razroko odmjerio od glave do pete. Oko mu se zadržalo na njezinim japankama.

„ Ma, ja .. Ne vjerujem.. “ - Zastala je u pola rečenice. - „ Zašto uopće komuniciram s ovim idiotom ! “

Ušli su kroz glavna vrata i Tihana je krenula prema recepciji. Taxist je hvatao korak s njom.

Zaštitar je viknuo za njima. - „ Vas dvoje ! Kamo ? “

Tihana ga je ignorirala i nastavila hodati prema recepciji.

Taxist se zaustavio i počeo razgovarati sa zaštitarom.

Recepcionerka je zapanjeno gledala u Tihanu.

„ Mogu li Vam pomoći ? “ – Namjestila je uvježbani smješak.

„ Dobar dan, Helga ! “ – Tihana se, vidno iznervirana, naslonila na pult.

„ Joj, oprostite gospodična Tihana, nisam Vas odmah prepoznala. Danas je snimanje, koje skoro završava, ali... “

„ Trebam ići gore do oca, ali prvo trebam platiti taxi. Možete mi posuditi sto kuna ? “ – Tihana je nervozno prekinula recepcionerku.

„ Naravno. “ – Helga se trudila vratiti mirnoću.

Tihana se okrenula prema taxisti. - „ Evo, gospođa će Vam dati novce, a ja Vas pozdravljam. “ - Užurbano je krenula prema liftu.

Taxist je, uzimajući novac, pitao recepcionerku. - „ U kojoj je ona sekti ? “

Tihanu je lift nosio na sedmi kat.

Gledala se u ogledalu lifta i shvatila koliko je odvratno obučena. Nije mogla vjerovati da je izašla van s toliko nabacanog neukusa.

Izašla je iz lifta i brzo hodala prema glavnom uredu.
  Dva metra od ureda, poskliznula se.

Kao u usporenom filmu, vidjela je kako joj se približava zbunjeno lice oca i pored njega kameru, prije nego je tresnula u pod.

Noge su joj odletjele u zrak i odbacile japanke. Pelerina joj je prekrila glavu i zasjenila pogled na hodnik, u kojem se počelo sakupljati sve više ljudi.
 Odjednom je hodnik bio pun.
 Tata se nagnuo nad Tihanu. - „ Jesi dobro ?? “

„ Da ! Odlično sam. Pala sam na guzu i super mi je. “ - Ljutito je poravnala pelerinu, još uvijek ležeći. 
Čula je škljocanje i podignula pogled. Ugledala je fotoaparat i nasmiješeno lice fotografa.

Posjeli su Tihanu u stolac.

Franko je pokazivao Tihaninom tati fotografije.

„ Bravo ! Ti si to sve uspio snimiti ?!? “ – Stari nije susprezao smijeh.

„ Slučajno mi je prst ostao na okidaču. “ - Nasmijao se Franko i namignuo.

Odlučna da nitko ne primijeti kako se osjeća užasno poniženo, Tihana se proderala.

 „ Što je tako smiješno ? „

Grozila se od same pomisli, kako će svi po uredima raspričavati njezin gnjusni pad na guzu. 

 „ A, kaj to imaš na sebi, kćeri moja ? “ – Upitao je tata, još uvijek  gledajući fotke i smijući se.

„ Tvoj sako, ako nisi primijetio. “ – Prigušeno je rekla Tihana i uz grimasu skinula sako, pa ga bacila prema ocu.

„ Izvoli ! “

„ Hvala. Srce si ! “ – Tata se nije obazirao na Tihanin bijes. - 
„ Znaš, tvoj frend Franko je fenomenalan. Mislio sam da su svi tvoji frendovi mrtva puhala. “

„ On nije moj frend ! “ – Tihana je bahato zatresla glavom.

Otac je zagrlio Tihanu i poljubio ju u čelo.
 Tihana je nadureno pogledala u njega i odgurnula ga.

„ U svakom slučaju, mi smo sa snimanjem gotovi. “ – Nasmijao se zadovoljno otac i pogledao Franka.

„ Smijem te zamoliti Franko, da odvezeš moju kćer doma ?! “

„ S velikim zadovoljstvom, gospodine ! “ – Namigne Franko.

„ Ne dolazi u obzir !!! - Bijesno ih je prekinula Tihana. - „ Idem taxijem, i btw, recepcionerka je platila taxi s kojim sam došla. “

„ U redu, riješit ću to. “ – Otac je izvadio dvjesto kuna. - „ Evo ti za taxi, kad nećeš da te Franko vozi. “

Pokupila je mrvice svojeg ponosa, iphone i cigarete, obula japanke, koje je tatina asistentica pronašla i spustila se do recepcije. 
Bez pozdrava je izašla van i sjela u taxi.

„ Nemojte ništa komentirati, nemojte glasno misliti, samo me vozite na navedenu adresu. U redu ? “ – Obrecnula se na taxistu.

Sijeda glava je potvrdno kimnula. 

S odvratnim košmarom u glavi, Tihana je konačno ušla u svoj stan.

Istog trena, zazvonio je iphone u njezinoj ruci.

Javila se ljutitim „ DA ! “, bez da je pogledala tko zove.

„ Bok Tihana, Davorka je. Nadam se da te nisam uhvatila u nezgodnom trenutku. Stvarno bi voljela danas popiti kavu 
s tobom. „

Tihana je bila šokirana i iznenađena do te mjere, da je odmah pristala.

„ Odlično ! “ - Veselo je rekla Davorka. - „ Za pola sata sam s Đurđicom u tvojem kvartu. Jel' ti to paše ? “

„ Možemo se vidjeti samo ako dođete kod mene. “

„ Naravno. Super ! Vidimo se ! “

„ Da. “ – Tihana je završila razgovor i bacila pogled na stan.

Sve je bilo u savršenom redu. 
 „ Teta Katica besprijekorno radi svoj posao. “ – Pomislila je, skidajući s gnušanjem ružičaste tajice sa sebe.
 Bacila ih je u korpu za prljavi veš zajedno s pelerinom. 
Japanke je bacila u smeće. 
Otišla je pod tuš. Pod toplim mlazom vode gledala je u bolne dijelove na guzi i primijetila nekoliko masnica.

„ Fuj ! Neću ! “ – Vrisnula je.

Pažljivo se obrisala i obukla plavu majicu i donji dio trenirke. Gledala je u poslagane veste, kad se oglasilo zvono portafona.

 „ U kurac ! Zar već ?!? “ – Nestrpljivo je viknula i dohvatila prvu. Navukla je brzo na sebe ljubičastu vestu na kopčanje i otišla stisnuti gumb za otvaranje glavnih vrata.
Bacila je pogled na oči u velikom ogledalu.

 „ Fuck ! “ – Okretala se užurbano da pronađe komadić vate s kojim će počistiti maskaru ispod očiju.
 Uspjela je pronaći paketić maramica. Brzo je izvadila jednu i energično obrisala ispod jednog oka.
 Začulo se zvono na vratima.
 „ Samo malo ! “ – Rekla je i obrisala maskaru ispod drugog oka.

Otvorila je vrata. 

„ Bok Tihana ! “ – Srdačno je pozdravila Davorka i nježno ju zagrlila. 
Iza nje je, nasmiješena, stajala  Đurđica, u bijeloj haljini s volanima i crnim sitnim gumbima.

„ Bok ! “ - Tihana je skrenula pogled s Đurđice i pogledala Davorku. - „ Obzirom da si dovela i svoju prijateljicu, bilo bi O.K. da se upoznamo. Ali prvo, zamolit ću vas da se izujete. Papuče izaberite same. “ - Tihana je rukom pokazala na policu u ormaru, punu kućnih papuča.

„ Naravno ! “ – Rekla je Davorka i izula crvene marte.
 Uzela je zelene papuče. Poravnala je maslinasto zelene hlače i popravila bijelu majicu sa žutom porukom. - „ Gle, papuče mi pašu uz hlače. Jei ! “

Đurđica je izula svoje crne čizme s bijelim vezicama. - „ Hvala, meni ne trebaju papuče. Imam dovoljno debele čarape. “ – Nasmijala se, pokazujući crne strech čarape s bijelim prugama.

„ Kako hoćeš. “ – Odmahnula je Tihana rukom.

Ušle su u prostranu sobu. Tihana je sjela u fotelju. - „ Sjednite, gdje kojoj paše. Ja ću prvo zapaliti cigaretu. „

Đurđica je gledala u dva ogromna uokvirena kolaža, na zidu ispred sebe. - „ Ovi kolaži su ti prekrasni. “ - Rekla je s neprikrivenim divljenjem.

„ Da. Imam još dva, od istog umjetnika. „ - Bahato je mahnula prema drugoj sobi. - „ Možeš im slobodno prići bliže, neće te pojesti.“ - Zajedljivo je dodala i povukla dim cigarete.

Đurđica se zahvalno digla.
 Odlepršala je ispred velikih rukotvorina, uživljujući se u tematiku kolaža.

Davorka je iz torbe izvadila kutiju, zamotanu u tirkizni papir i stavila je na stol ispred Tihane.

„ Ovo je od Đurđice i mene. S željama brzog oporavka. “

„ Što je to ? “ – Tihana je pogledala u kutiju bez oduševljenja.

„ Malo, ali slatko zadovoljstvo. Otvori, pa ćeš vidjeti. “  

„ Dobro. Nego, jeste za kavu ili čaj, curke ? “ – Tihana je ugasila cigaretu i s naglašenim grimasama se počela dizati iz fotelje.

„ Ja bi popila neki čaj, ako može. “ – Đurđica se s teškom mukom odvojila od kolaža i sjela na mjesto.

Tihana je odmjerila Đurđicu.

„ Jebeš mi sve, prava si seljančica. Sjediš s raskrečenim nogama, kao kaubojka u lošem westernu. Vide ti se gaće djevojko ! “ 

„ Nisi ti krenula skuhati kavu i čaj !?! Meni bi jedna kava stvarno pasala. “ – Ubacila se Davorka, oštro pogledavši Tihanu.

„ Đurđice, možeš ti skuhati dvije kave i čaj za sebe ? “ - Tihana je prodorno gledala u Đurđicu. - „ Kuhinja je odmah lijevo. Sigurna sam da ćeš se snaći bolje od mene. “

Đurđica je snuždeno klimnula glavom i poravnala haljinu. - „ A ti si Tihana, obukla vestu naopačke. “  - I otišla u kuhinju.

 „ Smiri se, smiri se. Mir. Polako. Nije joj lako. Imala je udes. Sada sam gost u njezinom domu. “ – Razmišljala je Đurđica, duboko dišući.

Davorka je prasnula istog trena kada je Đurđica izašla iz sobe. 
„Jesi vidjela moj novi blog ? Ako jesi, očito te nije potaknuo na razmišljanje. Da li tebe išta na ovom svijetu može upristojiti i dati ti volje da pokažeš da možeš bolje ? “

„ O da, vidjela sam da si napisala da je tvoja frendica imala saobraćajku. Ista ta frendica te zvala u pomoć, ali ti si mahnula i otišla kao da se ništa ne događa. Bila ti je važnija Đurđica. Objavila si priču  po kojoj će ljudi skužiti da se radi o meni. “

„ Jesi se ispuhala ? Đurđica, koju tretiraš kao maloumnu glupaču, je zaslužna što sam došla. Inspirirana sam njezinom dobrotom i prostodušnošću. Navela me je da na tebe i dosadašnju distancu od tebe, gledam drukčije. A sve što ću ti u vezi novog bloga reći je, pročitaj cijelu priču, a onda ćemo o tome razgovarati. Sada mi je važnije čuti, da li se i dalje misliš ponašati kao glupa guska, ili ćemo razgovarati civilizirano i prijateljski. “

Tihana je zinula da joj odgovori, kada se začulo zvono portafona. 

„ Ne seri! Tko je sad ? A u pičku materinu. Neću se javiti. “ – Bjesnila je Tihana.

Zvono portafona se još jednom oglasilo. 

„ Hahaha, pogledaj nas. Ja se tebi nisam namjeravala javiti kad si imala udes, a sada gledam tebe kako radiš isto. Karma je čudesna. “

„ To nije isto. Ja ne želim nikoga danas više vidjeti. “

„ To je isto Tihana. Ja tebe nisam htjela vidjeti, ali si mi se sa svojom automobilskom nesrećom nametnula. Pogrešno je što se nisam htjela javiti. Pregrizi predrasudu i provjeri tko zvoni. Prekini lančanu glupost. Usudi se. “

Tihana je bijesno ustala i digla slušalicu od portafona. - „ Tko je ? “ – Dreknula je.