MODERNA PEPELJUGA #11

Franko je nakon poziva, počeo pripremati u veliku torbu sav potreban „alat“ za fotossesion. 
Nazvala ga je poznanica, moleći ga da dođe na modnu reviju.

Zadovoljno je pogledao u torbu, zakopčao ju i krenuo u kupaonu na tuširanje.

Davorka se koncentrirala na upravljanje vozilom po vijugavim cestama.

Razigranost koju je osjećala vozeći prema cilju, nije ometala njezine šoferske reflekse.

Đurđica je uzela blokić i olovku iz male torbe i počela nešto pisati. Svakih nekoliko trenutaka, pogledala je kroz vjetrobransko staklo auta.

„ Sunčeko nam je danas odlučilo obasjati put. “ - Đurđica je veselo približila glavu otvorenom prozoru.

„ Kak' sve lijepo miriši ! “ - Kosa joj je vijorila, a oči su joj se ispunile suzama.

„ Prekrasno, da... kaj si to pisala ? “

„ Ma, svaštarila sam... i sjetila sam se da moram zašiti gumbe na krevetnini, pa da ne ode u zastaru... “ 
- Đurđica se nagnula i pogledala Davorku. - „ A gdje nas ti to voziš ? Već smo dosta daleko od Zagreba... “

„ Strpljenja, jarebice. Još malo... “ - Nasmiješeno ju je pogledala kroz sunčane naočale.

 „ Jupiiiiiiii ! “ - Smijući se, Đurđica je gurnula ruke kroz prozor.

     

„ To je to... “ - Davorka je lupnula lijevom rukom po volanu i počela usporavati. 
Zaustavila je auto pokraj ogromne livade, sretno se cereći.

„ Woow ! Kakvo je ovo žuto cvijeće ? “ - Đurđica je uperila prst u nepregled žutila. - „ Kak ga puno ima ! Podsjeća me na more, samo žute boje. “ - Začuđeno je gledala u livadu.

Davorka je izašla iz auta i u tri skoka ga obišla. 
Otvorila je desna vrata. - „ Izlazi van, o divna djevojko. Kaj čekaš ? “

Đurđica se prenula i veselo ciknula. - „ Hvala ti Dadice. “

Davorka je skinula sunčane naočale i nekoliko trenutaka zbunjeno gledala u Đurđicu.

„ Ovak' me zove samo moja mama. “ - Uzdahnula je i nasmiješila se.

Zagrlila je svoju prijateljicu, a onda se odmaknula, nagnula u auto i uzela ruksak.

„ Sorry, nisam uopće razmišljala. Smeta ti ? “

Davorka je izvadila fotić iz ruksaka i vraćala ruksak natrag u auto.

„ Kaj ? “ - Pitala je, namještajući fotić.

„ Pa, da te zovem Dada. Ti mene često zoveš Đukica. “

„ Opa, nisam znala da ti smeta što ti se ponekad obraćam s Đukice. Ti mene možeš zvati kako god 
hoćeš. " - Davorka je dignula glavu i sa smijehom u očima pogledala u namrštenu Đurđicu.

„ Super... “ - Đurđica ju je vragolasto pogledala. - „ Hvala ti što si me dopelala na ovo prekrasno mjesto, draga moja kravo ! “ - Nacerila se Đurđica i potrčala livadom. 
„ Odlično iznenađenje !!! “ - Razdragano je skakutala.

„ Mislim da se zove lan. “ - Viknula je Davorka za njom.

„ Kak ? “ - Đurđica se zaustavila i nagnula nad cvijeće.

„ Lan... Nisam ziher... “ - Slegnula je ramenima i počela klikati.

„ Predobro iznenađenje .... Sunce gore, sunce dolje... Plavo nebo, ti i ja... i priroda... “ - Đurđica je počela plesati. 
Podignula je rukama kosu i pogledala u daljinu.

„ Tak' ostani !...Odlično.... “ - Zamolila ju je Davorka i nekoliko puta kliknula. - „ Nego, Đukice, ovdje sam stala zbog fotkanja... A do ciljanog iznenađenja nas čeka još cca petnaest minuta vožnje... “ - Rekla je i namjestila objektiv fotića prema sebi.
 Široko se nasmijala i kliknula.

„ Ajooj, Darice, Darkerice, ne mogu više. Znatiželjna sam previše. “ - Cvilnula je Đurđica.

„ O.K., reći ću ti, ali prije nego ti otkrijem gdje te vodim, reci mi, da li tvoja mama kuha juhu od povrća ? “

„ Da. “ - Zbunila se Đurđica.

„ Odlično. Znaš možda, koje začine stavlja ? “

„ Luda si...Stavlja sol, biber i... chilli con carne. “ 
- Smijala se i upitno pogledala u frendicu.

„ Uf ! Onda ništ'.. “

„ Daj ne njajke. Kak sad ništ' ? Zašto si me to pitala ? Inače, i ja kuham juhu. “ - Đurđica je zaigrano gurnula Davorku, a ova je instinktivno dignula ruke i izgubila ravnotežu. 
Sjela je u cvijeće.

Đurđica joj je uzela fotić iz ruke i počela klikati.

Smijale su se.

Davorka je ležala na leđima i tresla se od smijeha. Đurđica je jedva držala fotić.

„ Dobro... “ - Rekla je Davorka, dolazeći do daha. - „ Kaj ti stavljaš u juhu ? “
„ Pa, ovisi. Najčešće stavim vodu ! “

Opet su prasnule u smijeh.

„ Đurica, nagradno pitanje je, koje začine stavljaš ?! “

„ Sol..vegetu... suhi peršin...papar..I.. to je to. “

„ Ehehehe, tu sam te čekala. Vodim te u posjet gradu, u kojem je tvornica neodoljivog začina. “ - Slavodobitno ju je pogledala.

„ Ne vjerujem da ćemo za petnaestak minuta biti u Tuzli... ili, još bolje, na Pagu. “ - Rekla je Đurđica, gledajući s nerazumijevanjem u Davorku.

„ E, e, ajde, još samo korak dalje... na dobrom si tragu ! “

„ Hmmm...Sorry. Koristim samo ....Ajoj.. “ - Počela se smijati. - „ Baš sam seljančica, pa ti misliš na Vegetu, a ja sam zapela za sol. Jebote, kako mi nije sinulo ? Koprivnica ! “ - Pobjedonosno je pogledala u svoju prijateljicu.

„ Vidiš, možeš biti pametna dok hoćeš. “ - Nasmijala se Davorka, sjela i dignula se. - „ Iznenađenje ! “

„ Nikad nisam bila u Koprivnici. Wow ! “

„ Idemo ? “

„ Idemo ! “

Zagrljene su krenule prema autu.

Davorka je zakopčavala pojas s lijevom rukom, a  u desnoj je držala iphone.

„ Imam četiri propuštena poziva. Pogodi tko me 
zvao ? “ 
 Iphone je u tom trenutku signalizirao novi poziv.

„ Možemo se vidjeti danas ? “ - Bez uvoda, glas joj je graknuo u uho.
„ Molim te ! “ - Bijesno je dodala osoba.

„ Dobar dan i tebi, draga. Jesi se lijepo naspavala 
noćas ? “

„ Jebem ti dan ! “ - Djevojka je poluglasno opsovala i dograbila kutiju s cigaretama. - „ Podne je, a ja sam još uvijek puna drame. Ljuta si na mene ? “

„ Ne mogu se, da i hoću, ljutiti na tebe. Ne bi mi Đurđica dozvolila. Trenutno smo u fazi lijepe Zagorkine izjave,
 mudrost i ljubav nisu sestre, ali ih volja može učiniti prijateljicama. “ - Davorka se glasno i srdačno nasmijala.

 Đurđici je nijemo, usnama, oblikovala ime Tihana.