MODERNA PEPELJUGA #12

Tihana je cijelo jutro tumarala po stanu. Tata se rano probudio i otišao na posao, a ona više nije mogla zaspati. Prešetavala se od sobe do kuhinje, od ormara do terase. Mijenjala je muziku svakih pet minuta. Nikako nije mogla sabrati vrludave misli.

Sjela je na trosjed i zagledala se u kolaž, na koji se Đurđica jučer zapalila.

Odlomci jučerašnjih scena i maloprijašnji razgovor s Davorkom, vrtjeli su se u ubrzanom ritmu po njezinoj glavi.

„ .. Rekla mi je da se možemo vidjeti sutra. Sutra ! Do sutra ću izludjeti ... Meni je savjetovala da idem spa't, dok ona sada negdje tulumari s Đurđicom... Uvijek je s tom balavom beskičmenjakinjom.. Baš ih briga kako sam ja... ... kako se osjećam nakon saobraćajke ... i pada na dupe pred hrpom ljudi... ispred Frankovog fotića... “

Odjednom ju, kao grom, ošine sjećanje na autora kolaža.

„ ...dok ti se ne da razmišljati, nemoj razmišljati ni u ludilu... “

„ Taj frajer je bio u pravu !  Totalno ! Neću razmišljati ! Dosta. “

- Odlučila je i otišla u kupaonu.

 Uzela je tabletu plivadona i popila ju s velikom čašom vode.

Zapalila je cigaretu i duboko povukla dim.
 Počela je kašljati.

„ Nikako ne mogu razumjeti, zašto je Davorka takva bitch prema meni... “ - Nervozno je koračala prema kuhinji.

Otvorila je ormarić i izvadila teglicu s medom.

„ Zapravo, neprestano mislim na Franka. “  - Izmučeno si je priznala.

„ Fljop ! “  - Čula je smartphone iz sobe.

Otapkala je u novim bijelim japankama prema izvoru zvuka, dok je lizala med s prsta.

„ Odvratno ! “ - Ljutito je vrisnula, gledajući u Davorkinu objavu.

 S fotografije se smijala Đurđica iz polja žutog cvijeća.

 

„ Ne vjerujem ! “ - Uzviknula je Đurđica, gledajući u veliku metalnu žlicu, na ulazu u Koprivnicu. - „ Kak je velika.. “

Cesta je bila prazna.
 Davorka je jako polagano vozila, da priušti Đurđici što duži pogled na bazen u kojem stoji žlica.
 Oglasio joj se mobitel.

Pogledala je u ekran i glasno se nasmijala.
 Na trenutak je zastala, pa se opet nasmijala i dlanom lupnula  Đurđicu po natkoljenici.

„ Imam ju ! “

„ Ovo je super ! “ - Đurđica je bila u ekstatičnom delirijumu.
 Još uvijek se divila žlici.

„ Jesi li me čula gđice Đurđice ?!? “

„ Da.. Ne. Sorry, kaj si rekla ? “

„ Tihana je komentirala fotografiju koju sam maloprije objavila. “

“ Da ? Koju ? “

„ Onu na kojoj si ti. “ - Davorka je, smijući se, zaustavila auto ispred semafora i pročitala glasno Tihanin komentar.

„ Meni ovaj Tihanin komentar uoće nije smiješan. Kaj je tebi ? “
 - Namrgodila se Đurđica.

„ Hej, nema frke darling. Maloprije sam ti rekla da ju imam. “ 
 - Davorka ju je pogledala i namignula.

„ Ne razumijem. Kak ju možeš imati ? “

„ Ne kužiš ... Nemam Tihanu, imam pjesmicu/brojalicu za Tihanu.

ZA VEGETU JEDNA SUHA ŽLICA

TIHANA JE NAŠA MALA ZLICA

...Hm.. Možda je ipak bolje da pjevam neznalica, umjesto zlica.
 Ha ? “

„ Aha, više mi se sviđa neznalica. “ - Odobrovoljeno je rekla Đurđica i počela se smijati.
 Davorka joj se pridružila.

„ Slušaj dalje... “ - Rekla je Davorka između dvije navale smijeha.

- „ ...Ovo je bomba...

ŽLICA JE SUHA, SPREMNA ZA VEGETU

TIHANA VOLI FRANKA NAJVIŠE NA SVIJETU “

Đurđica se naglo prestala smijati. 
 Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo.

Franko je istuširan i svjež izašao iz kupaonice. 
Pogledao je na veliki, okrugli sat na zidu sobe.

„ Imam tri sata slobodnog vremena prije odlaska na modnu 
reviju. “ - Zadovoljno je protrljao ruke.

Spustio je rolete.
 Pritisnuo je tipku na stolu.
 Mnoštvo malih bijelih i zelenih lampica obasjalo je prostoriju. Okrenuo je ekran na stolu prema dolje. 
Pustio je ambijentalnu muziku.
 Klimnuo je glavom i uzeo olovku u ruku. 
Počeo je pisati u veliku bilježnicu.

U trenucima ugodnog transa, jedna ideja je slijedila drugu.

Nakon sat vremena, zastao je i polako spustio olovku.

Dignuo se iz naslonjača i protegnuo mišićave ruke.
 U tom trenutku, crna majica koju je imao na sebi dignula se i otkrila čvrst, dlakav trbuh.

„ Zaslužio sam mali odmor. “ - Pomislio je i nasmijao se.

Još jednom se protegnuo. 
 Sjetio se Tihane.

Prošao je zamišljeno kroz svoju dugu kosu. 
Izvadio je gumicu iz džepa i vješto obuhvatio kosu u pundžu.

„ Mala je prava terminatorica. Ubojica dječjeg lica... “ - Mahnuo je glavom i krenuo prema kuhinji.

„ Hvala Vam gospodine ! “ - Đurđica i Davorka su u istom trenutku zahvalile ljubaznom muškarcu, koji se ponudio da ih zajedno fotografira.

„ Fotoaparat je namješten. Samo klikajte. “ - Davorka mu je pokazala gumbić i zagrlila Đurđicu.

„ Djevojke, hvala vama ! Vaše oduševljenje ovim kvartom me razgalilo. “ - Nasmijao se muškarac i počeo klikati.

„ Recite mi molim Vas još jedanput, kako se zove ulica u kojoj smo sad ? “ - Pitala ga je Đurđica.

„ To je ulica Tome Blažeka. Našeg pjesnika i pisca. “ - Ponosno je rekao. 
Vratio je Davorki fotoaparat.

„ Hvala još jedanput za fotkanje ! “ - Rekla mu je Davorka. 
 „ Inače, vozikajući  se kroz koprivničke ulice, frendica i ja složile smo se da je ova ulica nepobitno najljepša. “ - Nasmijala se.

„ Slažem se cure, ali ne samo najljepša.. Tu je mir. Čuješ  samo ptičice. “ - Dodao je gospodin i dignuo glavu prema krošnji jednog drveta.

„ Da, to je istina. “ - Nasmijala se Đurđica, uživajući u cvrkutu ptica. - „ Vi živite u blizini ? “ - Pitala ga je, dok je pogledavala u cvijeće raznih boja i vrsta i friško pokošenu travu u obližnjim dvorištima.

„ Da. Imam to zadovoljstvo posljednjih četrdesetak godina. Lijepo nam je. U centru smo, sve je nadohvat ruke. Škole, dućani,
 bolnica. “ - Nasmijao se i mahnuo rukom.

„ Fakat super ! “ - Rekla je Đurđica i klimnula muškarcu.

„ Odlično zvuči. “ - Davorka je  koraknula prema njemu. - „ Nego, imate možda još malo vremena za nas ? “

„ Ah. Draga djevojko, toliko ste simpatične da možemo i kavu popiti. “ - Nasmijao se.

 „ Voljela bi da bacimo zajednički selfie ! “ - Davorka se nasmijala i stavila ruku na muškarčevo rame.

„ E, sad si me zbunila. Zajednički sef ? ... Da ga bacimo ? “

Davorka i Đurđica su prasnule u smijeh.

„ Svašta ćete naučiti od moje frendice, dragi gospon ! “ - Đurđica je mahnula prema Davorki.

„ Oprostite, nespretno sam se izrazila. Zajednička fotografija.. Nas troje ... “ - Davorka se počeškala po vrhu glave.

„ Aha, hahaha ! Znači ne bacamo senf, nego se slikamo. Odmah mi je lakše. “ - Muškarac je prošao rukom preko čela i šaljivom kretnjom odglumio otiranje znoja.

„ Kaj velite, da stanemo na sredinu ulice dok se fotkamo ? “ - Pitala ga je Davorka, cereći se.

„ Zakaj ne ? Auti nam ne budu smetali, ako te to brine. U ovoj ulici promet je minimalan. Mi stanari i naši gosti. “ - Namignuo je.

„ Savršeno. “ - Rekla je Davorka, uhvatila Đurđicu za ruku i napravila s njom nekoliko koraka.

 „ To je to. “ - Pogledala je pozadinu i zadovoljno klimnula.

 „ Vi gospon pored Đukice, a ja do Vas ! “ - Namjestila je fotoaparat i počela klikati u njihova nasmiješena lica.

„ Prekrasno ! “ - Muškarac je klimao gledajući fotografije. - „ Ja sam počašćen. “

„ Mogu Vam ih poslati mailom. „ - Ponudila mu je Davorka.

“ Kak molim ? “ - Zbunio se čovjek.

„ Imate mail adresu ? “ - Ubacila se Đurđica.

„ Imam adresu, naravno. Tu gdje sada stojimo. Već sam vam rekao da živim u ovoj ulici... “

„ To sam razumjela. Mislila sam na internetsku adresu. Mail. “   
- Objasnila mu je Davorka.

„ Aaaa..mail.. Da, ima moj sin mail. Hmmm... Ne znam na pamet, doma imam zapisano... “

„ Nema frke.. Bu'te mi napisali svoje ime i prezime, pa Vam slikice pošaljem poštom. „ - Davorka je izvadila iz ruksaka blokić i olovku.

„ Osvježile ste mi dan. “ - Rekao je muškarac, pišući adresu.

„ Ako su svi Koprivničanci tako gostoljubivi, imate
 obožavateljicu. “ - Namignula mu je Davorka.

„ Dvije obožavateljice... Koje bi s Vama rado popile kavu, ali prijateljica mi je napomenula da će mi pokazati koprivničko
 jezero. “ - Nasmiješila se Đurđica i pružila muškarcu ruku.

„ O da, svakako moraš vidjeti našu Šodericu. Kavicu ćemo popiti kad drugi put dođete. “ - Veselo je rekao i rukovao se s Đurđicom.

 „ Dogovoreno. “ - Rekla je Davorka i rukovala se s ljubaznim čovjekom.

„ Kakav predivan dan. Darling, hvala ti na ovom izletu još jednom i opet. “ - Đurđica je cmoknula Davorku u desni obraz.

Vozile su se prema Šoderici.

„ Đurđice, moram te nešto pitati. “

„ Pitaj me Dadice. “

„ Što te toliko oneraspoložilo kad sam ti pročitala Tihanin 
komentar ? “

„ Molim ? Dodaj mi svoj mobitel na trenutak. “ - Đurđica se namrštila i pružila ruku.

Davorka joj je dala mobitel.

Đurđica je pronašla objavljenu fotografiju i počela glasno čitati.

Unatoč  štetočini na uljanoj repici, redovitim suzbijanjem riješit ćemo problem.

P.S.  Stoka mora jesti

Bez riječi je vratila Davorki mobitel.

„ Nemoj misliti da meni nije odvratan Tihanin komentar. “ - Rekla je Davorka i stavila mobitel u džep.

„ Ne osjećam se nimalo ugodno sa spoznajom da će hrpa ljudi vrištati od smijeha na njenu dosjetku. Jednostavno je rasturila čaroliju... “ - Tužno je rekla Đurđica i na trenutak zatvorila oči.

„ Fakat sorry, kaj sam za žuto cvijeće mislila da je lan.... Nikako mi ne paše što se tako lijepo cvijeće zove, uljana repica. Tihanina jedina prednost koju je odmah iskoristila za sprdanje... " - Davorka je uperila prst na lijevu stranu. - " Pogledaj prema tamo ! “

„ Isuse Bože ! Ogromno je. “ - Đurđica je otvorenih usta gledala u jezero. - „ Pa, nismo se vozile ni pet minuta.... Kako je lijepo ! “

„ Trebalo nam je točno... “ - Davorka je pogledala na sat u autu.  
 „ Deset minuta ! Idemo do motela. Tamo ću sparkati auto, pa ćemo prošetati. “ - Odlučila je pustiti Đurđicu da uživa u razgledavanju turističkog mjesta.

 „ Imam intenzivan osjećaj da ju ne muči Tihanin komentar. Možda malo.. Nešto je drugo problem.. ali, zašto mi ne želi reći o čemu se radi ?!?... “ - Razmišljala je, vozeći prema centru naselja.

„ Mogu ja to ! “ - Tihana je, hrabreći samu sebe, odlučno uzela posteljinu s kreveta na kojem je spavao njezin otac i odnijela ju u malu prostoriju pokraj kupaonice.
 U prostoriji je bio visoki ormar, veš-mašina i stol za peglanje. Ugurala je u veš-mašinu dvije velike plahte, jastučnicu i ručnik.

Čekirala je priručnik i uspjela uključiti mašinu.

Čekajući da se veš opere, čupkala je obrve u kupaonici.
 Primijetila je da joj se lak na dva nokta malo oštetio.

„ Pa, nisam valjda gluplja od Nataše ! “ - Namrštila se. 
Sjetila se preciznosti jedne od svojih stručnjakinja za nokte i uzela crveni lak iz ormarića.

Pažljivo je lakirala nokte.

 Kada je nanijela drugi sloj laka, zadovoljno je gledala u djelo svojih ruku.

„ Hu,hu,huuu... “ - Puhala je u nokte.

Nestrpljivo je mahala rukama, da se lak brže osuši.

Veš-mašina je završila s pranjem.

Uzela je košaru i ugurala u nju svježe oprani veš.

Otišla je na balkon, sretna što se sunce konačno pojavilo.

Shvatila je da ne zna gdje stoje kvačice.

„ Mućni glavom.. Gdje bi Katica mogla držati kvačice za veš ? “ 
 - Glasno se upitala.

„ U frižideru ! “ - Začula je podrugljivi Frankov smijeh u svojoj glavi.

„ Marš ! “ - Otjerala ga je iz svojih misli i otišla u prostoriju s veš mašinom. U visokom ormaru na zadnjoj polici je ugledala kvačice.

Pobjedonosno se vratila na balkon.

Uzela je veliku plahtu.

„ Fuck ! Kako ću je sama objesiti ? Što ako mi padne ? “ 
- Pogledala je u vrt.

Dolje je, uz veseli žamor, nekoliko žena plijevilo oko grmova kadulje i ružmarina, a nekoliko žena je sadilo sezonsko cvijeće.

„ Uf ! “ - Tihana je hrabro uzela plahtu i namjestila ju na štrik.

Shvatila je da su joj kvačice predaleko.

Bijesno je sakupila plahtu i otišla uzeti kvačice.

Kada je konačno sav veš bio obješen, zadovoljno se vratila u sobu.

Osjećala se fantastično.

Uzela je cigaretu iz kutije i s guštom zapalila.

Gledala je kroz prozor kako vjetar pleše s plahtama.

Pogledala je u nokte.

„ Fuuuj ! “ - Sablažnjeno je gledala u uništeni lak.