MODERNA PEPELJUGA #18

 

„ Woow ! Kak' lijepa haljina ! “ - Đurđica je zadivljeno stajala iza Davorke u prostranoj sobi, dok se ova gledala u veliko ogledalo i namještala tamnu, ružičastu čipku, preko svijetle, ružičaste svile.
 Potražila je Đurđičine oči u ogledalu i namrštila se.

 „ Kaj dalje ? Kak ja 'zgledam u njoj ? “

„ Savršeno izgledaš mica. To bi ti trebala biti vjenčanica. “

„ Hume* ! “ - Davorka je odmahnula glavom, odmaknula se od ogledala i prijateljice i protegnula ruke. - „ Pretjeruješ ! “

„ Ali fakat. U ovoj haljini si prekrasna vila iz najljepše bajke. “

„ Đurđica moja, gdje su ti naočale ? “

„ Ne njajke, super si. Stalno si u hlačama, a gle čuda, ormar ti je pun haljina i suknjica. “ - Nježno je gurnula prijateljicu ispred otvorenog ormara. - „ Od sad trošiš haljinice. Jasno ?! “

„ Počinješ me zabrinjavati. “ - Davorka je dodirnula Đurđičino čelo i kao da se opekla, brzo odmaknula i stresla ruku. - „ Ajde srećo, stavi naočale i pogledaj mi noge. “

„ Dobro. Evo, stavit ću ih ako će ti biti lakše prihvatiti da ti ja.. “ - Đurđica je uzela svoju torbu i počela tražiti naočale. - „ .. kao tvoja samoimenovana stilistica, strogo naređujem.. “ - Zastala je i zbunjeno pogledala Davorku. - „ Nema ih ! “

 „ Fakat si slijepa bez njih ! “ - Nasmijala se Davorka.

 Đurđica je sve nervoznije prekapala po torbi.

„ Ne kužim, bile su tu. “

„ Idem pogledat' u kuhinju, možda su ti tam' ostale. “

„ Čekaj, stani. Našla sam ih ! “ - Stavila ih je na nos i pogledala Davorkine noge.

 „ Uuuu, daaa. Bljak. Definitivno ih moraš obrijati. “ -
 Nasmijala se. - „ Obećaj ! “ - Počela je škakljati prijateljicu.

„ Daj prestani. Obećajem ! Evo, već večeras. Obećajem. “ - Davorka se smijala i gurala Đurđičine ruke od sebe.

„ Jooooj, to me podsjetilo ! Nikak' da ti pokažem moj najnoviji model. Suknja/hlače. Ta-da ! “

„ Uf ! U glavi su mi odmah oni odvratni modeli iz osamdesetih. Fuj. Sorry. “

„ Baš ti si ta koja me inspirirala. Samo da znaš. “ - Đurđica se nacerila i izvukla iz torbe svoj blok sa skicama.

„ Super. “ - Davorka je isplazila jezik, buljeći u ogledalo. - „ 'Ajde, daj da vidim tvoju „ D “ viziju. Izbaci mi iz glave staru sliku. “ - Otela je Đurđici blok iz ruke i otrčala  u kuhinju.

                                *

                           ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                            .........

                                *

Florijan je gledao kako dvije prelijepe žene, gracioznim pokretima, ušetavaju u kafić.

Prišle su šanku.
 Žena s pundžom, pozdravila je konobaricu i cmoknula joj obraz. 
Žena s konjskim repom i konobarica, srdačno su se rukovale.

Sve više su odvlačile Florijanovu pažnju.
 Uhvatio je okruglu čašu za stalak i polako ju prinio usnama, promatrajući kako žena s pundžom, elegantnim, gipkim kretnjama odlazi prema džuboksu.

Nešto u njoj, podsjetilo ga je na djevojku koja je ostavila tragove na njegovoj duši.

Otpio je pozamašan gutljaj vina i odložio čašu.

Žena je prišla džuboksu, izabrala pjesmu i pritisnula gumb.
 Okrenula se, dignula palac i namignula svojoj prijateljici.

 Pjesma Parnog valjka, prenula je nekolicinu gostiju. Nekoliko glava klimnulo je u odobravanju.
 Dečko koji je sjedio sam za stolom u kutu i uživao u Doorsima, razočarano je podignuo glavu.
 Kada je ugledao nasmijanu ženu s dignutim palcem, splasnula mu je potreba za pobunom.
  Osmijeh mu je podignuo lijevi kut usana.
 Klimnuo je glavom na stih „ Moja je pjesma lagana “ i opustio se.

Florijan je sa smješkom pratio novonastalu situaciju.

 Klub se sve više počeo popunjavati ženskom populacijom.
 Znatiželjno je gledao ženu s pundžom.
 Njene kretnje i boja njenog glasa, bacile su ga dvadesetdvije godine prije, u komadić prošlosti.

„ Stavi kapu ! “ – Viknuo mu je prijatelj, vojnik Fekić, dok su hodali prema ulazu u kafić.

 U dva koraka ga je dostignuo, laganim potezom ruke skinuo mu je tek stavljenu kapu i spretno otvorio vrata.

 Vruć, zadimljeni zrak ih je uvukao u prostor, u kojem je sve vrvjelo od ljudi.

Tu večer, 28.12.1992. godine, u riječkom kafiću, Florijan se nimalo nije osjećao seksi. 
U Zagrebu ga je čekala zaručnica s malim djetetom, a on je provodio svoje vrijeme s uniformiranim vršnjacima.

Baš tu večer, strahovito se zaljubio.

„ Konobar, natoči nam još po jednu ! “ – Fekić se nagnuo preko šanka i namignuo djevojci koja je prala čaše.
 Pogledala ga je, otpuhnula pramen kose s lica i brzim pogledom odmjerila Fekića.

„ Slušaj vojnik. Smiri strasti. Čuvaj snagu da izbjegneš metak. Otpust ! “

Fekić se gromko nasmijao.
 Privukao je pažnju djevojke, koja je plesala s dečkom, nekoliko koraka dalje.

„ Mala, dođi da te ljubim ! “ – Viknuo je Fekić konobarici.

„ Koja si ti seljačina ! – Prijezirno je frknula  i pošpricala ga s vodom.

Nova Bastardzova pjesma Tvoja ljubav, treštala je iz pet zvučnika, raspoređenih po kutovima prostora.

Dobro raspoložene četiri djevojke u haljinama, njihale su se u ritmu muzike i igrale se s balonima.
 Glasno su se cerekale jedna drugoj, nazdravljajući s tekilom djevojci koja je plesala s dečkom i nešto mu šaptala na uho, smijući se.

Dečko je klimao s glavom, pridružujući se njenom smijehu.
 Uhvatio je jedan od balona koji su lelujali iznad šanka i dodao joj ga.

 Djevojka  je otišla do pozornice, uzela mikrofon i popela se na binu, još uvijek se cerekajući.

Poslala je poljupce prema djevojkama s tekilom i balonima, na što su one graciozno krenule prema bini.

 Zauzimale su svaka svoju poziciju, a haljinice su lepršavo pratile svaku kretnju.
 Prva je uzela flautu, druga gitaru, treća klarinet, a četvrta je sjela za bubnjeve.

 „ Drage moje prijateljice, život je fani, dok nas naši dečki čuvaju i unutra i vani ! “ – Rekla je djevojka u mikrofon.

Prostorom se prolomio gromoglasan pljesak i pet lijepih djevojaka počelo je s izvedbom Madonnine pjesme.

„ Life is a mystery,
Everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like home ! ” - Pjevala je prekrasnim, muzikalnim glasom i dignula dobru vibraciju.

 „ Za one koji ne znaju, ja sam Ruža ! “ - Zastala je, pogledala ravno u Florijana i nastavila pjevati.

" When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

I hear your voice, it's like an angel sighing
I have no choice, I hear your voice
Feels like flying
I close my eyes, Oh God I think I'm falling
Out of the sky, I close my eyes
Heaven help me

When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

Like a child you whisper softly to me
You're in control just like a child
Now I'm dancing
It's like a dream, no end and no beginning
You're here with me, it's like a dream
Let the choir sing

When you call my name it's like a little prayer
I'm down on my knees, I wanna take you there
In the midnight hour I can feel your power
Just like a prayer you know I'll take you there

Life is a mystery, everyone must stand alone
I hear you call my name
And it feels like... "
Odložila je mikrofon na stalak i naklonila se.
 Praćena aplauzom, odšetala je prema Florijanu, igrajući se s balonom.

Vibracija mobitela, u džepu kariranog sakoa, razderala je Florijanove slike sjećanja.
 Stresao se od siline emocija koje je prizvao iz prošlosti i izvadio mobitel.

                                 *

                            ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                              ........

                                 *

„ I ?  Sviđa ti se ovakvo pokrivalo za donji dio
 tijela ? “ - Đurđica je sjela pored Davorke uz veliki okrugli stol.

„ Da li mi se sviđa ? Ne ! Ne sviđa mi se. Ovo je fenomenalno. Ovo je pun pogodak ! “ - Davorka je uzela u ruke papir sa crtežom i razigrano mahala s njim.

„ Ovo je zastava novog pokreta. Stara moja, to je unisex. “ - Dignula se i počela  plesati oko stola.

„ Misliš da bi to i dečki nosili ? “ - Đurđica je začuđeno pogledala prijateljicu.

„ Pa kaj ti je ? Ovo je izazov na ugodu i slobodu kretanja. Vjeruj mi.  Nitko neće moći odoljeti. “ - Zagledala se opet u crtež, klimnula glavom i prasnula u smijeh.

„ Kaj sad ? “ - Đurđica je dignula obrve i kroz naočale buljila u Davorku.

„ Pa, ti si stvarno zatreskana. Đizz. Ovi, kak' se to zove, držači za remen. “ - Uperenim kažiprstom klizila je po crtežu. - „ Vražilice jedna. Napravila si ih od slova F ! “

„ Ušitci. To su ušitci. “ - Promeškoljila se Đurđica i popravila naočale, iako su joj stajale baš kako treba.
 - „ Jesam. Kaj se smiješ ? F kao Freedom, Fantazija, Filozofija, Fraktali. “

„ F kao Franko Fotograf. Ne muljaj mi,
 ti Fufice mala. “ - Davorka je prekinula prijateljičino očigledno izmotavanje i počela se smijati. 
Njezin zarazni smijeh, pomiješao se s melodijom zvona na vratima.

„ Evo vidiš. Istina je ! “ - Pogledala je Đurđicu, vraćajući joj crtež.

„ Stavi ga na stol. “ - Đurđica od smijeha nije mogla uzeti papir u ruku. - „ I idi otvori vrata. “

 „ Svaka čast ! Hrabrija si nego sam mislila. Fffenomenalno ! Jedva čekam da napraviš ogledni primjerak i da bacimo Ffffotkanje. “ - Frktala je Davorka kroz smijeh i krenula prema vratima.

 „ Samo maloooo ! “ - Rekla je i otvorila vrata u trenutku kad je niska djevojka s ljubičastim pramenovima opet pozvonila.

„ Hold your horses pjegava ! “ - Srdačno je zagrlila pridošlicu.

„ Pa dobro, gdje si ti susjeda ?! Već sam se zabrinula. Ne javljaš mi se već dva dana. “ - Djevojka je izmigoljila iz zagrljaja i nacerila se.
„ Došla sam posuditi šećer. “ - Nadureno je spustila donju usnu.

 „ Dođi darling. Moram te upoznati s razlogom mojeg nejavljanja. “ - Davorka je povukla neobičnu djevojku za ruku, ignorirajući njeno kreveljenje.

 „ Klara, Đurđica ! Đurđica, upoznaj moju susjedu, Klaru. “

„ Bok Klara ! Drago mi je. “ - Đurđica je spustila naočale na stol i pružila djevojci ruku.

„ Bok, bok ! I meni je drago. “ - Nasmijala se Klara i bacila se u naslonjač. - „ Dakle curke, u čemu sam vas prekinula ? “

„ Mislile smo gledati Zlatokosu, ali smo se toliko raskokodakale o svemu i svačemu, da film još nije došel na red. “ - Nasmijala se Đurđica i ubacila nekoliko kokica u usta.

„ Ovo moraš vidjeti Klara. “ - Davorka je dignula crtež sa stola i dodala ga susjedi. - „ Đurđica je opako dobra šnajderica. “

Klara je nekoliko trenutaka, bez riječi, gledala u skicu.

„ Ideš ! Predobro ! Uf ! Ovo je baš za mene. “ - Klarine crne oči su zasjale.
 Pogledala je Davorku, pa Đurđicu.

„ Sestro, super crtaš. Ako tak' dobro i šivaš, imaš me. “

                                  *

                             ............

MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18 MODERNAPEPELJUGA#18              

                               ........

                                   *

* Hume ! Nekad se tak' govorilo kravama da se maknu.