petak, 23. kolovoza 2019.

MODERNA PEPELJUGA # 21



                                                                *****



Florijan je izašao iz svojeg bijelog mercedesa, udahnuo mirise noći i duboko izdahnuo.
Nekoliko trenutaka je gledao zgradu u kojoj živi Helga.
Sporim koracima je došao do portafona i pomalo oklijevajući pritisnuo gumb pokraj prezimena Bacinger.
Ulazna vrata zgrade su se odmah otvorila.
Florijan se poslužio sa stepenicama.
Polako se penjao na treći kat.
Misli su, kao tutnjajući vlak, kružile u njegovoj glavi.
„ Što ako je žena, koju sam ugledao u kafiću, djevojka s kojom sam proveo nezaboravnu noć ? Ne. Premlado izgleda. Možda sam vidio njezinu kćer ?! „
Vrata od Helginog stana su bila otvorena.
Lagano je pokucao.
„ Slobodno uđi. „ – Helga ga je dočekala s širokim osmijehom.
„ Bok Helga. „ – Florijan se nasmiješio.
Odmjerio ju je s dugim pogledom.
„ Cijelo stubište je obavijeno zamamnim mirisima iz tvoje kuhinje. „
„ Bok Florijan. Dobrodošao. „ – Nasmijala se i zagrlila ga.
„ Odlično ti stoji ovaj, karirani sako. „ – Odmaknula se i s kažiprstom ga pozvala da ju slijedi.
„ Nisi ni ti loša. A i šircl ti super stoji. „ – Namignuo joj je i prišao bliže.
„ Odlično izgledaš. „ – Šapnuo joj je na uho i utisnuo poljubac u obraz.
„ I divno mirišiš. „
Nasmijala se. – „ Hvala. Nego, imam jedan zadatak za tebe. „
„ Zar već ? „
„ Zapravo, mali poslić. „
Ušli su u kuhinju, u kojoj je vladao simpatičan nered i dobra muzika.
„ Pripremila sam nam moje omiljeno, crno vino. Nadam se da će ti se svidjeti. Tvoj zadatak je da otvoriš butelju. „ – Pogledala ga je s iščekivanjem.
„ Sad mi je malo lakše. „ – Florijan je odglumio olakšanje, obrisao čelo i otresao s ruke izmišljeni znoj. – „ Ja sam zaboravio donijeti iz auta obećanu butelju. Gdje je flaša ? „
„ Izvoli. „ – Helga se nasmijala i dodala mu butelju.
„ Dingač ! „ – Kroz Florijanovo čelo izbile su kapljice pravog znoja.
„ Nešto nije u redu ? „ – Pogledala ga je zbunjeno.
„ Ma ne. Sve je O.K. „ – Pogledao ju je i nasmijao se.
„ Odlično vino. Moje omiljeno. Zakaj ? „
„ Oprosti, ali čudan si mi. Ne znam. „ – Odmjerila ga je pogledom.
Otvorio je butelju i točio vino u pripremljene čaše.
Helga ga je promatrala i sve više osjećala  njegovu napetost.
„ Sjednimo. „ – Ponudila mu je udoban stolac i sjela pored njega.
„ Imamo dosta vremena. Tek maloprije sam stavila pilence u pećnicu. „

Podignuli su čaše i pogledali se u oči.
„ Moram ti nešto priznati. „ – Florijan je otpio gutljaj tekućine, ne skidajući pogled s Helginih očiju.
„ Slušam. „ – Rekla je i prinijela čašu ustima.
„ Vozeći se k tebi, otišao sam u jedan klub na čašu dingača. „ – Pogledao je u svoju čašu i osmjehnuo se.
„ Dragi Florijan, pa to je super. „ – Helga je osjetila olakšanje.
Odložila je čašu i nježno mu stisnula ruku.
„ Da. Super je. „ – Polako je izvukao ruku iz njezine.
„ Volio bi zapaliti cigaru. Imaš balkon ? „
„ Imam. Ali možeš slobodno pušiti i u kuhinji. Nimalo mi neće smetati. „
Dignula se, uzela pepeljaru iz oramara i stavila ju na stol.
„ Jesi sigurna ? „
„ Apsolutno. „ – Namignula je. – „ I ja ću. „
„ Helga.. „ – Zastao je. – „ Neka nevidljiva sila me tjera, da ti detaljnije ispričam moje impresije iz kluba. „
„ Zato i  jesmo tu, zar ne ? Da se družimo. Razgovaramo. „ – Rekla je veselo, unatoč naglom osjetu težine u predjelu trbuha.
„ Ne znam od kuda bi počeo. Zapravo se ništa nije dogodilo, a u meni je uzburkano more. U jednom trenutku, sve je sa mnom bilo u savršenom redu, a onda su u klub ušetale dvije žene. Jedna od njih me podsjetila na događaj od prije dvadesetdvije godine. Sad mi to sjećanje ne da mira. Vjerujem da sam ti zato čudan. Ne mogu prestati razmišljati o mogućnosti da je žena koju sam danas vidio, djevojka od prije dvadesetdvije godine. „
Zamišljeno je gledao kroz prozor i pušio svoju cigaru.
„ Možda nije. Moguće je da sam vidio njenu kćer. „
Pogledao je u Helgu i osmjehnuo se. – „ Ali, znaš kaj ? Nek' prošlost ostane tamo gdje joj je mjesto. „
„ U pravu si. „ – Helga je podignula kosu u neurednu pundžu, nesvjesno želeći sakriti kovitlac misli koji ju je obuzeo.
Nekoliko plavih uvojaka guralo se u kovrčama, prema njezinom blijedom licu. U srcu je osjetila poznati grč.
Shvatila je da se uhvatila u vlastitu zamku.
„ Odlučila sam izbjegavati muškarce s kojima bi mogla imati više od flerta. „ Razmišljala je. – „ Ali, mislila sam da je Florijan nešto sasvim deseto. Ili sam fulala ? „
„ Nas dvoje ćemo se sada dobro zabaviti. „ – Florijan se nasmijao i dignuo sa stolca, raspršujući Helgine misli.
Pogledala je Florijana i pustila kosu.
„ Imaš pravo ! „ – Uzdahnula je i nabacila osmijeh.
„ Već drugi put si mi to rekla. Ti nemaš o tome mišljenje ? „ – Florijan je odložio napola ispijenu čašu vina na stol i približio joj se.
„ Očito je da se moje mišljenje i tvoje mišljenje o tome poklapaju. „ – Helga je skinula šircl i odložila ga na radni pult.
„ Ti si prava mačka ! „ – Florijan je sjeo na barski stolac i dvaput se zavrtio u njemu.
„ Nego, jel' i ti osjećaš taj čudan miris ?! „ – Duboko je udahnuo i iskreveljeno ispustio zrak iz pluća.
„ Kao da nekaj gori.. Ne. Izgorilo je i to je miris dima. „
„ Isuse ! Picek ! „ – Helga je vrisnula, pritrčala k pećnici, nagnula se i otvorila vrata.
Vruć zrak, pomiješan s dimom obavio joj je cijelu glavu.
„ Makni se ! „ – Viknuo je Florijan i u jednom skoku došao do nje.
Obgrlio ju je i odgurnuo. Njegova noga zaplela se u njezinu i našli su se na drvenom podu.
Nasmijao se, nježno ju ju obgrlio i polako prelazio s prstima duž njene kičme.
Osjećala je trnce po cijelom tijelu.
Vrućina koja se zahuktavala u njenoj utrobi, zarumenila joj je obraze.
Florijan je ponesen trenutkom, spustio usne na njene.
Poljubac je bio nježan i kratko je trajao.
Helga se tiho nasmijala i pocrvenjela.
„ Sad izgledaš kao šiparica. Slatka i neodoljiva. “ – Promrmljao je i prije nego se snašla, opet su se ljubili.
Ovaj put, poljubac je bio strastven i dug.
„ Ostani ! “ – Šapnula je. – „ Ostani večeras. “
Kao odgovor na njenu molbu, Florijan je počeo otkopčavati gumbiće na njenoj haljini.

                                     *****


Đurđica se probudila iz košmarnog sna i iskočila iz kreveta.

„ Isuse ! Kaj sam to sanjala ?! Počinjem se gubiti. Moram pod hitno na wc. Danas ću vidjeti Franka ! Kol'ko je faking sati ? Kaj ako kasnim ? Ne ! „ – Misli i zbrke su iskakale iz ladica u Đurđičinoj glavi.
Odlučno ih je gužvala jednu po jednu i bacala, trčeći do zahoda.
Olakšanje koje je osjetila dok je piškila, izvuklo joj je osmijeh od uha do uha.
Škripanje maminih natikača po hodniku, nakostriješilo je svaku Đurđičinu dlaku.
„ Mama, unutra sam ! „ – Promuklo je zakreštala, otkrivajući još uvijek duboku povezanost sa snom.
„ Dobro jutro, ljubavi mamina. Znam da si unutra. “ – Šapnula je Ruža i nagnula glavu prema poluotvorenim vratima wc-a.
Ugledala je iskreveljenu facu svoje kćeri i počela se glasno smijati.
„ Ovaj pogled moram zapamtiti. “
„ Mama pliz, makni see. „ – Zacvilila je Đurđica.
„ Evo, evo, odlazim mici. Ne moraš me tjerat'. “ – Ruža se naglo okrenula u smjeru kuhinje, što je izazvalo stravično škripanje gumenih natikača.
„ Idem nam pripremit' kavu i doručak. Hoćeš sendvič ili štrudlice ? “
„ Ne znam. „ – Đurđica je nervozno viknula i zaključila da joj se odjednom više ne kaka.
„ Kaj ak' će mi se Franko smijati ? Kaj ako misli da sam glupa koza ? “
Đurđici su kroz misli šetali upitnici.
Trenutak kasnije, čula je nježan ton maminog glasa iz kuhinje.
„ Smiri se. Samo diši. “ – Ružin glas bio je tiši.  – „ Samo polako. „
Đurđica je uspjela obaviti veliku nuždu i odjednom osjetila olakšanje.

„Kak' se dobro osjećam. Hvala Isusu .“ – Zahvalno je oprala guzu.
Pogledala se u ogledalo i šapnula svojem odrazu.
„ Danas se fotkamo. “

Pridružila se mami za stolom i pogledala kroz prozor.
Nasmiješila se  sunčanom jutru.
„Odlično vrijeme, jel'da ?! Jutro obećaje stabilan i sunčan dan. „
Ruža je nasmiješeno pomazila dlan svoje kćeri.
„ Jako sam uzbuđena. „ – Đurđica se nasmijala i cmoknula mamin obraz.
„ Prvo ćeš se vidjeti s Davorkom ? „
„ Da. Dogovorile smo se u jedanaest, kod crkve Svetog Blaža, pa ćemo zajedno prošetati do Runjaninove, gdje smo dogovorile susret s Frankom. „
Ruža je pogledala na sat. – „ Ja još imam nešto malo vremena do popodnevne smjene, ali ti se, mala moja, moraš se odma' počet' spremat', jer ćeš inače zakasniti. „
                                      

                                           *****
Tihana se probudila i polako, s pospanim, maznim i gracioznim pokretima, rastegnula cijelo tijelo.
Osmijeh joj je zatitrao na licu od ugode koju je osjećala.
Uvijek je poslije dobrog seksa blistala i bila je toga savršeno svjesna.
Uzela je knjigu s malog romboidnog stolića i otvorila na zabilježenoj strani.
Prizivanje vukodlaka
Ona sjedi i čeka sunčane dane. Njen smijeh kida grane.
Čeka da konačno sine, dok oni gutaju sline.
Pucaju po šavovima stolci, na kojima sjede ratoborci.
„ Vrijeme je za mir gospodo draga ! “ – Rekla je tiho, prišla odostraga i samodopadno odšetala dalje.
„ Tko je ona ? “
„ Tko je šalje ? “
Šaputali su u malim grupicama, izmišljajući detalje.
„ Takvi kao ona sakrivaju se obično u malim rupicama. “
„ Ona je mali miš. “
„ Nemoj joj govoriti ništ'. “
„ Idemo dalje. 'Ko je za gemišt ? “
Nastavili su piti u ime oca, sina i svakakvih prispodoba koje se kreću u to doba.

Zatvorila je knjigu i zadovoljno zgrabila kolačić iz drvene posude.
„ Imam dovoljno vremena za dugo tuširanje, prije dogovorenog termina kod frizera. “ – Pomislila je, grickajući kolačić.
Odšetala je do sobe/ormara, pritom smišljajući kombinaciju odjeće koju će staviti na sebe.
„ Mmmm. Dan je stvoren da pokažem.. „ – Prislonila je kažiprst na usne.
„ Ha ! Nove tajice. Definitivno da. “
Uzela je u ruke vruće hlačice i bacila ih na ručno rađenu fotelju.
„ Pod mlazom svježe vode sigurno će mi sinuti što ću obući na tajice. “ Otpuhnula je pramen svoje plave kose i krenula u kupaonu, skidajući putem svilenu spavaćicu.
Odlučila je najprije otići u kuhinju popiti vodu i ugledala vadičep na sudoperu.
Momentalno joj se došuljalo sjećanje na Frankovu brutalno bezobrazanu odluku da ode od nje.
 „ Gubi se ! “
„ Idem, ali dozvoli da ti ja otvorim... “ – Prišao joj je i pružio ruku prema otvaraču.
„ Ništa ti meni nećeš otvarati. “ – Puna srdžbe gurnula je vadičep i nekoliko puta ga okrenula. 
„ Želim samo da otvoriš vrata i zalupiš ih na odlasku. “ – Izvukla je čep iz butelje i ljuto ga pogledala.
„ Opa ! Ti si vidim, prava profesionalka. “ – Zadivljeno se osmjehnuo njenom spretnom otvaranju flaše.
Izvadila je čep iz otvarača i bacila ga u namjeri da pogodi Franka.
„ Gibam, a ti mi samo obećaj da noćas više nećeš izazvati nijedan požar. “  Namignuo joj je i spretno uhvatio čep.
Nasmijao se i stavio ga u džep od traperica. Poslao joj je poljubac i izašao iz njenog stana.

Odjednom je bila puna bijesa.
Razljućeno je bacila vadičep u najdonju ladicu ormara i odmarširala u sobu.
Uključila je računalo i otvorila file s muzikom.

Uključila je sve zvučnike u stanu i otišla na tuširanje, praćena sa zvukovima  Beethovenove devete.


                                          *****


Đurđica i Davorka uživale su u prijepodnevnoj šetnji po zagrebačkim ulicama.

Đurđica se s otvorenim ustima zagledala u nebo.
Davorka se počela smijati. – „ Kaj ima Đurđice ? „
Podignula je pogled i zanijemila.
Nekoliko oblaka, koji su plovili prema centru grada, iskreiralo je  sapuničasto, ogromno srce.
„ Srce od brata ! Kaj to nije prekrasno Davorka ? “ – Đurđica je namignula u smjeru oblaka.
Pogledala je svoju prijateljicu i veselo se nasmijala. – „ Kakva ti je to faca ? “
„ Hm. Zbunjena ?! Ne. Osupnuta možda. Srce od brata, Đurđica ? Fakat ?! “
„ Oblak ! Kaj ga ti ne doživljavaš k'o buraza ? Ja da. „ – Đurđica je povukla Davorku za ruku.
„ A sad, pliz, idemo dalje. Crkve me plaše. Brrrrr. „
„ Ti si fakat luda. Ali, kužim te. Odbrojavaš minute do susreta s Frankom, pa ti je sve oprošteno. „ – Potrčale su, povremeno pogledavajući u veliko srce na nebu i hlikčući od smijeha.
„ Joj, jedva čekam. „ – Đurđica je čvrsto stisnula Davorkinu ruku.
„ Bit će to nezaboravno fotkanje. „ – Davorka je s palcem pomazila prijateljičin dlan i još čvršće stisnula Đurđičinu ruku.

Ispred njih, starac sa sijedom bradom i s kapom na glavi, vukao je poderana platnena kolica, prepuna praznih, plastičnih boca.
Đurđica je u svojoj razigranosti, nehotice šutnula nogom u kolica i tri boce s vrha su poletjele u zrak.
Odjednom je zapuhao jak, proljetni vjetar i boce su se razletjele na sve strane.
Starac je pustio kolica i potrčao za prvom flašom.
Đurđica je uspjela uhvatiti jednu bocu.
„ Oprostite, gospodine ! “ – Pogledala je u starca, koji je u tom trenutku uspio uhvatiti nestašnu flašicu.
„ Opraštam vam, milostivica. I ja sam u vašim godinama bežal od crkve. “
Nasmijao se i mahnuo glavom. – „ I iz crkve. “ – Namignuo je i popravio kapu.

„ Ha ! Imam te ! “ – Davorka je slavodobitno uhvatila leteću bocu za vrat.
„ Gospo'n, mogu Vas nekaj pitat' ? “ – Prišla je bliže k starcu.
„ Izvol'te madam ! „ – Čovjek joj se nacerio i klimnuo s glavom.
„ Imate zanimljivo lice i odličnu vibru. Voljela bi vas fotkat'. Imate vremena i volje za takvo druženje ? “ – Predala mu je bocu i nasmiješila se.
„ Hvala na komplimentu. Imam svo vrijeme i volju ovoga svijeta, gospodična. Al', nemam obleku za fotkanje. “ – Starac je gurao boce u torbu i počeo se smijati.
„ Al', zato imam hrpu plastičnih flaša. “
„ Ne brinite. Tu sam ja, da se odužim za ove rasipane flaše. “ – Đurđica je uhvaćenu bocu pridružila ostalima.
„ Moje ime je Đurđica. Rado bi sašila hlače i košulju za Vas, a ako dopustite, mogu vam pokrpati i torbu. Izgledat će k'o nova, iz dućana. „
„ Kaj da vam velim djevojke ? Fala lepa. Može ! „
Starac se prekrižio i svo troje je prasnulo u smijeh.

„ Jel' vam paše sutra provesti popodne na Zrinjevcu, s nas dvije ? “ – Đurđica je uhvatila Davorku za ruku. – „ Njeno ime je Davorka. „
„ Kak ne ! Savršeno. Negd'e oko tri ?! „ – Starac se lagano naklonio. – „ Ja sam Fri. “
„ Odlično. I ja sam free. “ – Davorka se nasmiješila starcu i tobože ljutito pogledala Đurđicu.
„ Pardon gospodičnica, kaj niste Vi Davorka ? “ – Starac se zbunio, pogledavajući malo jednu, malo drugu djevojku.
„ Jesam. Zakaj pitate ? “
„ Sad niš' ne raz'm'em. „ – Skinuo je kapu, iz koje je izletjela gusta, sijeda kosa.
„ Moje ime je Fri. Odnavek. „ – Raširio je ruke i zagledao se u Davorku.
„ Znači, malo ste se sprdali kad ste rekli da ste i vi Fri. “
„ Ma, ne ! Free ! Engleska ubačenica, koja znači slobodan, odnosno slobodna. Mislila sam da .. “ – Zastala je i odmahnula rukom. – „ Ma, nema veze. Wow ! Imate savršeno ime. Neobično. „

„ Savršeno. I dan je savršen. K'o naslikan. „ – Đurđica je podignula ruke i veselo zahihotala.
                

                                                  *****


Ruža je hodala prema kafiću u kojem radi i promatrala kako proljeće prepušta svoje mjesto ljetu.

Uživala je u mirisu drveća i cvjetnih zasada, pored kojih je prolazila.
„ Imam divnu, nježnu i kreativnu kćer. Imam savršenu prijateljicu s kojom mogu podijeliti sve svoje misli. „ – Razmišljala je, sa srcem punim zahvalnosti.
Kroz guste krošnje trešnjinog drveta, klimnula je prema Suncu.
„ Hvala sveprisutnoj ljepoti koja me okružuje, hvala na svježini današnjeg, sunčanog dana. „ – Pomislila je i osmjehnula se, uživajući u crvenom, cvjetnom grmu ispred sebe.
Odjednom, kao grom iz vedrog neba, kroz misli joj je zasvjetlilo što je rekla svojoj prijateljici Rujani. – „ Ne trebam muškarca u svojem životu. „
Odmahnula je glavom i ubrzala korak prema svojem radnom mjestu.
Na parkiralištu ispred kafića bio je parkiran samo jedan automobil.
„ Super. Nema gužve. Imat ću više vremena za sanjarenje. „ – Promrmljala je, zadovoljno se nasmijala i ušla kroz stražnja vrata u klub.

Došla je u garderobu i otključala svoj ormarić.
„ Bok, Ruža ! „ – Njezina kolegica naslonila se na vrata s širokim osmijehom.
„ Imaš dejt za koji ja ne znam, ili kaj ? „ – Nacereno joj se približila.
„ Bok, Dragica. Ne. Zakaj ? „ – Ruža je zbunjeno gledala u kolegicu i stavljala šircl na sebe.
„ Ne ! Makni odma' taj šircl. „
„ Kaj ti je ? Zakaj ? „
„ Kao prvo, zato jer imam iznenađenje za tebe, a kao drugo, ionak' si došla prerano. Očito da nije zbog spojaka, pa se zato vraćamo na prvo. Imam iznenađenje za tebe ! „
„ Ti si za popizdit'. Hoćeš mi, molim te, reć' o čemu se radi ? Kakav spojak ? Kaj te je spopalo ? „
„ O.K., O.K., smiri se. „
„ Ti se smiri. „
„ Pa, sebi sam i rekla. „
Ruža se počela smijati. – „ Dragica, kaj se događa ? Nema posla, pa ti je dosadno ? „
„ Ne ! „ – Dragica je viknula i odmah s rukama prekrila usta. – „ 'Si vid'la na parkiralištu b'eloga mercedesa ? „ – Šapnula je, nagnuta prema Ruži. – „ Znam da jesi. Nisi ga mogla fulati, jer je .. „
„ Jedini na parkingu. „ – Ruža je završila kolegičinu misao.
„ Ne ! „ – Dragica je viknula i oprezno pogledala na sve strane. – „ Prekrasan. „
Bezglasno je s usnama oblikovala i naglašavala svako slovo. – „ Pazi sad ovo. Jučer je provel cijelu večer u kafiću. „
„ Ti si poludjela. „ – Ruža je zabacila glavu i glasno se nasmijala. – „ Moram još samo otkrit' jel' ti se to dogodilo zbog auta, ili zbog njegovog vlasnika. „
„ Super. Tebi je do zajebancije ? O.K. „ – Dragica je razljućeno šapnula i s kažiprstom dala Ruži znak da priđe bliže. – „ A, sad se pripremi, jer stiže iznenađenje. „ – Napravila je s rukama tunelčić, prislonila usne na njega i nagnula se prema Ružinom uhu. – „ Vlasnik bijelog mercedesa nije tu zbog mene, a bo'me ni zbog Dingača kojeg cucla. Raspituje se za, pazi sad, djevojku koja je jučer navečer bila ovdje s prijateljicom. „
Ruža se odmaknula od Dragice. – „ Dobro. I ? Kao prvo, nisam ja jedina koja je došla s frendicom. Drugo, lik ti je jasno dao do znanja da pita za djevojku. Znači, očigledno se raspituje za neku osamnaestogodišnjakinju, ili dvadesetogodišnjakinju. Jasno je kao dan da ne misli na mene. „ – Ruža je odmahnula s rukom.
„ Vidiš, ipak sam bila u pravu. Dosadno ti je i iz buhe radiš slona. „ – Zagrlila je svoju kolegicu. – „ A, sad skuhaj dvije kave i pusti se te bedastoće. „
„ O.K. kolegice, lijepo si me potcijenila. Ti fakat misliš da bi se ja tol'ko izbezumila da nisam ziher da se lik raspituje o tebi ? „ – Dragica je gledala Ružu u oči i uperila kažiprst prema njoj. – „ Ti ćeš se meni, draga Ruža, uskoro ispričati. Nisi u pravu. Čov'ek te je opisal, čak i obleku koju si nosila i zna tvoje ime, a ja si uzimam za pravo da sam odlična detektivka. „ – Važno je klimnula.
 „ Usput budi rečeno, ti si jedina Ruža koju pozna'm. I ne, nisam mu rekla da tu radiš, samo da često dolaziš. „ – Namignula joj je. – „ A sad idem skuhat' dv'e kave. „
„ Volim te, blentice. „ – Ruža se nasmijala i poljubila Dragicu u obraz. – „ Idem s tobom. „
„ 'Ajde. Idemo. Al', ne diraj šircl ! „ – Dragica je s ozbiljnim izrazom lica i s kažiprstom zaprijetila kolegici, a onda se počela smijati, nadglašavajući pjesmu koja se čula iz kafića.
Čim su došle do aparata za kavu, Dragica je Ruži stala na nogu.
Ruža ju je namršteno pogledala.
Njezina kolegica ju je s naglim trzajima glave upućivala da gleda prema jukeboxu. – „ To je on. „ – Šapnula je i počela pripremati kavu.
Ruža je s odmjernim pogledom promatrala gosta, okrenutog prema jukeboxu.
„ Kakav je to muškarac, koji u ovo doba dana, ima potrebu slušati baš tu, staru pjesmu ?! „ – Ruži je kroz glavu prohujalo pitanje.
„ Ima dobru guzu. „ – Tiho je rekla Dragici.

Muškarac je lupkao s prstima po jukeboxu, u ritmu pjesme koju je izabrao.
Zadovoljno se osmjehnuo i na trenutak prigušio nervozu.
U mislima je prebirao način na koji bi se želio obratiti djevojci koju traži.
„ Konobarica je rekla da često dolazi. Možda će se danas pojaviti. Ako dođe, predstavit ću se i predložiti joj da popije piće sa mnom. Ne. Katastrofalno jadan ulet. Ako se pojavi, zamolit ću ju da sjedne sa mnom i onda ću se predstaviti. Ne, i to je krivo. Reći ću joj da radim anketu najljepših žena na svijetu. Ne, ne, to je bljak. „
Okrenuo se od jukeboxa i ugledao Ružu.
Gledali su jedno u drugo bez riječi.

„ Life is a mystery.. „ – Maddona je pjevala svoju pjesmu.

Zagledan u njezine oči, imao je osjećaj da ga je vremeplov prebacio dvadesetdvije godine unatrag. 

„ To je ona ! Isuse, to je ona ! „ – Sjećanje na noć provedenu s njom je, kao duga, ispunjena s pregršt nijansi boja, strujala kroz njega.


                                             *****                                    

„ Ooo, predobro je ovak' se osjećati. “ – Davorka se nasmijala, gledajući u krošnju drveta, na početku Runjaninove ulice.
Okrenula se prema Franku i Đurđici s raširenim rukama.
„ Obožavam toplinu ! “ – Počela se vrtjeti oko sebe.
Plava suknja s ušivenim slovima, lepršala je oko njezinih lijepih, osunčanih koljena.
Franko je držao fotić i klikao. 
„Tak' mi ostanite!“ – Rekao je u trenutku kada je Davorka uhvatila Đurđičinu ruku.
Đurđica se počela smijati, dok joj je kosa plesala u vlastitom ritmu.
Nekoliko njenih pramenova je prekrilo Davorkino lice.
Davorka ih je uhvatila i napravila od njih brkove.
Franko je s fotićem hvatao svoja dva modela iz različitih kuteva, dišući u pravilnim razmacima.
„ Djevojke, odlične ste ! “ – Franko je odložio fotić i obrisao znojno čelo.
„ Inače ne volim fotkati više modela istovremeno, ali vas dvije ste fakat super kombinacija. “
„ Ekipa, ja sam za promjenu lokacije. Možda da se odšećemo po Dubravkinom putu do Cmroka ? “ – Đurđica je zaškiljila prema suncu i poravnala zelenu haljinu s izvezenim, plavim labirintima.
„ Ideja ti je dobra, koka. “ – Namignuo je Franko. – „ Btw, ova ti haljina na najbolji način ističe obline. “
Klimnuo je Đurđici s odobravanjem i počeo pospremati opremu.
„ Nisam znala da u tebi sjedi ovakav pjesnik. Sad si mi još više cool. “
Davorka se nasmijala, stavila crne sunčane naočale i lupnula Franka po guzici.

Uživali su u hladu Marulićeve, lagano hodajući.
Davorka je pustila Franka i Đurđicu nekoliko koraka ispred sebe i izvadila svoj fotić iz ruksaka.
S vragolastim sjajem u očima pospremila je sunčane naočale u futrolu. Namjestila je fotić i nekoliko puta kliknula.
Nakon par koraka, Franko je zastao i pogledao Đurđicu.
Okrenuli su se i iznenađeno nasmijali u kameru.
„To, mala. Daj mi svoj najljepši osmijeh!“ – Davorka je razigrano ciknula i kliknula nekoliko puta.
„ Konačno da i mene ne'ko fotka ! “ – Nasmijao se Franko i zagrlio Đurđicu.

Đurđica se sve više osjećala kao da je prenesena na drugu planetu.
Mogla je okusiti Frankov dah u svojoj kosi.
Svi njeni mišići su se napinjali i opuštali u čudesnom skladu.
Mirišao je toliko zamamno da je na trenutke imala osjećaj da će se onesvijestiti. Njegova ruka, obavijena oko njenog struka, izazivala je milione ugodnih iglica uzduž kičme. Zatvorila je oči, prateći melodiju srca.
Odjednom je osjetila njegove njegove tople, meke usne na svojima i vrijeme je stalo.
„ ...sladoleeed.. ! “ – Ponesena poljupcem s Frankom, čula je Davorkin glas kao daleki eho.
„ Oprosti, nekaj si rekla ? “ –  U trenutku kada su njegove usne kliznule s njezinih, Đurđici se činilo kao da je puknuo balon.
Odmaknula se  od Franka za jedan korak i pogledala u njegovo opušteno, nasmiješeno lice.
Namignuo joj je.
„ Rekla sam, da sam napravila set odličnih fotki, na kojima se ljubite. „
Davorka se široko osmjehnula. – „ A, sad je vrijeme da se rashladimo sa sladoledom. “
„ Kaj čekamo ? Juriš na sladoled ! “ – Franko je uhvatio Đurđicu za lijevu ruku, a Davorku za desnu.
“ Zeleno je, idemo. “ – Svo troje su ubrzali korak prema pješačkom prijelazu.




Nema komentara:

Objavi komentar