MODERNA PEPELJUGA # 22

„ I ? Hoćeš me i dalje ovako gledati, ili ćemo sjesti za stol ? „ – Ruža je polako, kao u usporenom filmu, odvojila pogled od njega i prebacila ga na Dragicu, koja je, zatečena prizorom, nepomično stajala s šalicama u rukama.

„ It's like a dream, no end and no beginning
You're here with me, it's like a dream.. „ – Madonna je upotpunjavala dobovanje tišine s nježnim stihovima.

„ Sad sam se sjetila. „  – Dragica je odložila šalice s kavom na šank. – „ Ostavila sam doma otvoren prozor, a najavili su jak vjetar. „ – Brzim koracima je krenula  prema garderobi.

„ Moja smjena je ionak' gotova. „ – Promrmljala je i namignula Ruži.

„ Book ! „ – Viknula je i otišla.

Ruža je uzela kave u ruku. – „ No, hoćemo li ? „ – Osmjehnula se nepomičnom muškarcu i odložila kave na stol.

„To si ti. Prekrasna Ruža ! „ – Konačno se odvažio progovoriti i približio joj se s širokim osmjehom.

„ Da. To sam ja. „ – Nasmijala se.

Sjeli su za stol, ne skidajući pogled jedno s drugoga.

„ I'm down on my knees, I wanna take you there.. „ – Pjesma je s nepogrešivim koracima plesala po njihovim emocijama.

„ Ne znam što bi rekao. „ – Šapnuo je.

„ Za početak, možeš mi reći svoje ime. „ – Ruža je namignula i mahnula prema jukeboxu.

„ Baš sam se pitala, tko je taj frajer koji voli slušati ovu staru, Madonninu pjesmu. „

„ Florijan. Moje ime je Florijan. „ – Ispružio je ruke preko stola i obuhvatio njezine. – „ Divno si otpjevala tu pjesmu one večeri u Rijeci i u potpunosti me očarala. Milion puta sam si predbacivao što ti nisam rekao ni kako se zovem. „

Glasno se nasmijala. – „ Sad, kad smo konačno obavili potrebne formalnosti, hoćemo i dalje sjediti, ili ćemo uzeti sobu ? „ – Nacerila se i mahnula s glavom.

„ Ruža. Prekrasna Ruža. „ – Florijan je lebdio u balonu emocija.

„ Ovo za sobu se šalim. Nisam baš luda za idejom da opet napravimo dijete. „

Izazivački ga je pogledala i izvukla ruke iz njegovih. – „ Florijan. „ – Polako je izgovorila. – „ Imaš super ime. „

„ Išao bi s tobom na kraj svijeta. „ – Nasmiješeno je pogledao u Ružine oči.

Odjednom se trgnuo, kao da se probudio iz drijemeža. – „ Čekaj. Ček', ček' ! Što si ono rekla ? Dijete ?! Opet ? Hoćeš reći da.. „

„ Upravo to ti govorim. Ti i ja smo napravili dijete. „ – Ruža je preduhitrila njegovu misao i potapšala ga po ruci.

„ Bože dragi. Ne mogu vjerovati. Ovo je nevjerojatno. Ovo je ludo. Preludo. Znači, mi smo onu noć.. „ – Florijan je naglo zašutio.

S otvorenim ustima se zagledao u nevidljivu točku na stolu.

„ Da. Mi smo onu noć, onu jednu, jedinu noć koju smo proveli zajedno, prije dvadesetdvije godine, napravili dijete. „

„ Kad sam te vidio u subotu, zavrtjelo mi se u glavi. Da se smirim, uvjeravao sam se da je nemoguće da si to ti. „ – Naglo je dignuo pogled i usmjerio ga prema Ruži.

„ Izgledaš kao i prije dvadesetdvije godine. „ – Uzeo je njezinu ruku u svoju.

„ U stvari, još si ljepša. Kak' je to moguće ? „

Ruža se počela smijati. – „ Zbog tebe. Kak' bi me inače prepoznao ?! „

Smijala se sve glasnije.

Florijan je zaneseno gledao nasmijanu ženu o kojoj je razmišljao tolike godine, djevojku za koju je mislio da ih je život zauvijek razdvojio.

„ Napravili smo dijete ! „ – Na trenutak je zatvorio oči.

„ Curicu, koja je izrasla u djevojku, Florijan. „ – Stisnula mu je ruku.

„ Znaš, tek nedugo sam joj ispričala gdje i kada sam te srela. Moram ti priznati da mi je bilo malčice neugodno, što joj nisam znala reći ime njezinog tate. „

Nasmiješila se i izvadila kutiju s cigaretama.

Florijan je otvorio vrećicu sa šećerom, ne skidajući pogled s Ruže.

„ Koje ime si dala našoj kćerkici ? „

Nasipao je šećer u pepeljaru, uzeo žličicu s tanjurića i počeo miješati kavu.

„ Đurđica. „ – Ruža je stavila kutiju na stol i zapalila cigaretu.

„ Đurđica. „

Florijan je odložio žličicu i srknuo malo kave.

Namršteno je protresao s glavom, uzeo još jednu vrećicu sa šećerom, otvorio ju i nasipao šećer u pepeljaru, pa opet uzeo žličicu i polako miješao kavu, gledajući u Ružine oči.

„ Da. Đurđica. „ – Osmjehnula se, polako uvlačeći dim.

„ Mogu se poslužiti ? „ – Pitao je, uzimajući kutiju s cigaretama u ruku.

„ Naravno, Florijan. „ – Nacerila se. – „ Kaj je na stolu, ponuđeno je. „

Uzeo je cigaretu iz kutije.

„ Znači, naša Đurđica ima dvadesetdvije godine. „

Vrtio je cigaretu i promeškoljio se.

Udahnuo je i nekoliko trenutaka zadržao dah, a onda zapalio cigaretu.

Nakašljao se i otpio gutljaj kave.

Stresao se i uzeo novu cigaretu iz kutije.

Ruža se počela smijati. – „ Već si jednu zapalio. „

Uzela mu je cigaretu iz koje se dimilo.

„ Doduše, zapalio si filter, tak' da ću ju momentalno ugasiti, a ti zapali novu. „

Ugledala je pepeljaru punu šećera i prasnula u zarazni smijeh.

„ A ja se čudim zašto mi je kava gorka. „

Smijali su se nekoliko trenutaka.

„ Moram ti nešto reći. „

Florijan se okrenuo i uzeo pepeljaru s drugog stola.

„ Onu večer ti nisam rekao ništa, a sada ti želim sve reći. Treba mi dobar kompas da se vratim unatrag i da budem tu u isto vrijeme. Zaljubio sam se u tebe, ono, instant, bejb. Lud od uniforme, od situacije, dok sam te ugledal, sve je nestalo. Postojala si samo ti. I taj trenutak. Vječnost u naših pet minuta. Seks koji sam iskusio s tobom, nisam doživio ni prije niti poslije. „

Nagnuo joj se bliže i pomazio joj dlan.

„ Nisam ti rekao svoje ime i nisam ti rekao.. „

„ Oprosti mi, molim te. „ – Visoka žena u širokoj, crvenoj tuniki do koljena i gumiranim plavim trapericama, šepala je prema njima i gestikulirala s rukama. Dva bižuterijska prstena s ogromnim crnim staklima, opasno su se njihala.

„ Možeš mi skuhati kavicu ? Naravno, dok poslužiš gospodina. „

Nagnula je glavu prema Ruži, fiksirajući ju s bljeskom bijesa u očima. 

Razvukla je usta u široki osmijeh i okrenula se prema Florijanu.

„ Moje poštovanje, gospodine. „

„ Isuse Bože, kak' ste me prestrašili ! „ – Ruža se dignula sa stolca i brzim koracima otišla iza šanka.

„ Ispričavam se. „ – Pridošlica se nasmiješila Florijanu.

S lijevom rukom je prošla preko niskog, naboranog čela, a s desnom se naslonila na rub stola.

„ Molim Vas, sjednite. „ – Dignuo se i izvukao stolac.

Zahvalno mu je klimnula i sjela. – „ Hvala Vam. „

Ruža je stavila šircl i okrenula se prema aparatu za kavu.

Gledala je u ogledalo oblijepljeno s razglednicama i rezignirano odvrnula mjerač na aparatu za kavu.

Automatskim pokretima pripremala je tanjurić, žličicu i šećer, ne skidajući pogled s ogledala u kojem je vidjela da Sanja i Florijan sjede zajedno.

Od razglednica polijepljenih po ogledalu, mogla je vidjeti samo Sanjinu rijetku kosu, začinjenu s minivalom i pofarbanu s četiri nijanse žute boje i komadić Florijanovog osmijeha u profilu.

Pritisnula je gumb na aparatu.

Gusta, crna tekućina počela se u tankom mlazu spuštati niz stijenku pripremljene šalice.

„ Bože, kak' mi je lijep. „

Na trenutak je zatvorila oči.

„ Jel' moguće da sam sve ove godine živjela bez njega ?! „

Pogledala je u ogledalo i vidjela ga kako se smije.

Od zvukova s kojima je bila okružena, nije mogla čuti njihov razgovor.

„ Pardon, gospodine, nisam Vam se predstavila. – Žena je ispružila veliki, crveno našminkani osmijeh i ruku, na kojoj su se isticale žile i jarko crveni lak na dugačkim noktima. – „ Ja sam Sanja. „

„ Drago mi je, Florijan. „ – Osmjehnuo se i prihvatio ponuđenu ruku.

„ Vi poznajete našu Ružu ? „ – Prodrmala je s glavom. Rijetke kovrče su kratko zaplesale.

„ Divna je. „ – Zaneseno se nasmijao i pogledao prema šanku.

„ Najbolja konobarica u gradu. „ – Naslonila se na stolac i otpuhnula zrak iz pluća. – „ Presretna sam što radi za mene. Za nas. Ne znam što bi bez nje. Gosti ju naprosto obožavaju. „ – Glasno se nasmijala.

„ A ! Vi ste šefica ! „

„ Kad smo već kod toga, idem samo provjeriti gdje je moja kava, odnosno, što je našu, dragu Ružu toliko zadržalo. „

Ruža je stavila kavu na tanjurić, okrenula se i lecnula.

Ispred nje je stajala Sanja.

„ Baš sam Vam krenula donijeti kavu. „

„ Kavu mi ostavi na šanku. „ – Agresivno je zarežala i podignula kažiprst.

„ Sad me dobro slušaj, Ruža ! Ovakvo ponašanje više neću tolerirati. Već si dobila dva pismena ukora zbog odlaska na wc za vrijeme trajanja radnog vremena. Očito ti nije bilo dosta. Upozoravam te, ovog puta usmeno, da ćeš sljedeći put, kad te vidim da sjediš s gostima, dobiti momentalni otkaz. „

„ Sad mi je dosta. „ – Ruža je s gađenjem pogledala u Sanjino slojevito napudrano lice, u crvene fleke koje su joj izbijale u predjelu vrata i s drhtavim prstima počela odlučno skidati šircl sa sebe.

„ Molim ? Kako se samo usuđuješ ? Kako to razgovaraš sa mnom ?! Izvoli se pribrati. Ja sam ti svoje rekla. „

Prostrijelila je Ružu s jednim od svojih bijesnih pogleda, okrenula joj leđa i počela šepati prema stolu za kojim je sjedio Florijan.

„ Molim te, skuhaj još dvije kave i nemoj zaboraviti natočiti toplo mlijeko u moju kavu, draga. „ – Doviknula je preko ramena.

„ Došla sam Vam se ispričati. Naime, upravo su ušle moje stalne gošće, pa ću s njima popiti kavu na šanku. „ – Sanja se s uglađenom pristojnošću obratila Florijanu.

„ Naravno, dobrodošli ste nam se pridružiti. „ – Široko se osmjenula.

Ruža je nekoliko sekundi stajala iznad tople šalice s kavom, a onda se nagnula i polako pljunula u tekućinu. Okrenula se na peti, odjurila u garderobu, uzela svoje stvari iz ormarića i vratila se u kafić.

„ Gdje je moja kavica ? „ – Sanja se okrenula na visokom barskom stolcu i pogledala u Ružu.

Ruža je pogledala u kavu, dignula tanjurić sa šalicom, napravila korak prema Sanji, a onda se okrenula i prolijala kavu u sudoper.

„ Nema kavice. „ – Bacila je šircl na šank, a na njega svežanj ključeva.

„ Dajem otkaz. „ – Rekla je, prolazeći kraj Sanje.

„ Ne može to tako ! Jesi li poludjela ? „

Na Sanjinom vratu su se ispupčile sve žile. – „ Što to izvodiš ? „ – Vrištala je.

Ruža je otvorila vrata.

„ Momentalni ! „ – Viknula je i otišla.

„ Odmah se vraćaj ! „

Sanja se nagnula, a barski stolac se opasno zanjihao.

Uhvatila se s rukama za šank. 

„ Kako ću sad sama ! Ne možeš me ostaviti samu ! Ja ovo ne mogu sama ! „ Bespomoćno je zavapila.

Florijan se zbunjeno dignuo i stavio novčanicu od dvjesto kuna na stol.

„ Do viđenja. „ – Promrmljao je i izašao iz kafića.

                                            

                                                  *****

Davorka i Đurđica su sjedile na klupi u parku,  nakon druženja s Frankom.

„ Ti si stvarno prekrasna. „ – Đurđica je s obožavanjem pogledala svoju prijateljicu.

„ Moja mama mi je davno rekla da sam prekrasna i ja se toga držim k'o pijan plota. „ – Davorka se nasmijala i pogledala prema Suncu. Nataknula je Celin naočale na nos i ispružila svoje lijepe, osunčane noge.

„ Niš' me tak' ne gledaj stara. Sigurna sam da je tvoja mama tebi rekla isto. Ali, ti nikak' da se uživiš u ulogu svojeg života. “

Nasmijala se toliko snažno da su dvije grlice s obližnjeg drveta odletjele, uz glasno negodovanje.

„ Znam kaj mi hoćeš reći tuko, ali nije to meni sam' tak'. Upravo sam se probudila iz stoljetnog sna, a ti bi htjela da ja, kao Trnoružica, ili kak' se već zove ona ljepotica koja je spavala stoljetni san, odmah skočim u drugu dimenziju, jer me princ poljubio i voila. „ – Đurđica je poravnala naočale i dotaknula svoje užarene obraze. – „ Sve je apsolutno savršeno and The end. „

Na trenutak je zatvorila oči i okrenula glavu prema suncu.

Obliznula je usne, još uvijek nabubrene od Frankovog poljupca i promeškoljila se na tvrdoj, drvenoj klupi.

„ Istina je da su me čitanja bajki uvijek sablažnjavala kad sam imala sedam godina. Najviše me razljutil kraj. Kuril me je nastavak. Uvijek sam htjela znati kak' 'zgleda Pepeljuga petnaestak godina posl'e jahanja konja. „ – Đurđica se počela smijati, zamišljajući scenu iz stare slikovnice.

„ Pepeljuga i njezin voljeni princ odlaze na bijelom konju, prema njegovom dvorcu. I, kaj je bilo dalje ? „ – Naslonila se na drveni naslon klupe.

S odsutnim pogledom i usporenom kretnjom, zabacila je glavu.

„ Jel'da ? Preluda priča ! Intrigantan nastavak je onaj, u kojem se Pepeljuga  poprilično zdebljala. Puna je celulita kao njihov dvorac djece, koju je izrodila svo'm divnom frajeru. “ – Davorka se naslonila na naslon od klupe i počela hvatati zrak kroz nalete smijeha.

„ Prestani ! Taj scenarij je odvratan. Fuj ! “ – Đurđica je optužujuće uperila kažiprst prema Davorki i pogledala u vrh svojeg nosa.

Davorka je prasnula u smijeh i skočila s klupe. – „ Daj prestani ! „ – Mahala je s rukama, oponašajući kvočkin hod.

„ Kak-a-da, kak-a-da. Kaj 'oćeš od mene ? Nisam ga ja izmislila ! To je nastavak koji nikad' nije objavljen. A sad znam i zakaj ! “

Na drugoj klupi, sjedilo je društvo u šarenim, ljetnim kombinacijama. Ozbiljno su o nečemu diskutirali.

„ Fala kurcu da nije. “ – Izvalila je Đurđica i momentalno prekrila usta, kao da joj je uletjela ogromna muha.

„  I nije. Zbog takvih kao ti, nije. Ti u nastavku ne vidiš ljepotu koju ja vidim. “

„ Da fakat, ne znam koju ljepotu bi prije izabrala. Njen celulit, hrpu djece oko nje, ili metlu kraj koje svaki dan skače. “ – Posprdno je otpuhnula Đurđica.

„ Opa, mala ! Biternes. „ – Osmjehnula se.

„ Danas si puna iznenađenja. Poljubac s Frankom te potpuno razdrmal. Anyway, meni je seksi svaka žena koja je svjesna sebe, koja voli svoj celulit, svoju djecu i svoju metlu. Meni niš' nije grousi.. – Napravila je u zraku znakove navodnika.

„ .. u tom nastavku Pepeljuge. “ – Počela je mahati s rukama.

„ Može mala digresija ?! “ – Đurđica je uhvatila Davorku za ruku.

„ Naravno. “ – Davorka je preko ramena pogledala prema društvu u njihovoj blizini, stisnula ruku svojoj prijateljici i sjela pored nje na klupu.

„ Jesi primijetila kak se  ljudi sprdaju, kad netko u zraku napravi znakove navodnika ? Meni je to baš super ! “

„ Tihana mi je najjača u tome. Ona to uvijek radi. Kad joj velim da joj je spika puna navodnika, prasne na mene i uvjerava me da sam zabrijala, jer je to njoj odvratna fora. “

Đurđica je pustila Davorkinu ruku.

„ Ne kužim te, stara. „ – Promeškoljila je noge i stavila ruke ispod guze.

„ Uf ! Baš mi je neudobna ova klupa. „

„ Bez okolišanja, darling. Kaj ti nije jasno ? „

„ Kak' možeš bit' frendica s njom? Zakaj ? “ – Đurđica se naglo dignula s klupe.  “ Čista znatiželja. “ – Čučnula je pored svoje prijateljice, potapšala joj otvoreni dlan i nasmijala se.

„ Ne laprdaj. Znatiželja, malo sutra. Ljubomorna si i nećeš to priznati. “  

Davorka joj je stisnula ruku i prasnula u smijeh.

Sunce je blještalo kroz borove grane i škakljalo im nasmijane obraze.

Društvo s druge klupe je na trenutak utihnulo i zagledalo se u dvije zanesene djevojke na klupi. Najviši muškarac među njima se nasmijao. Ostatak društva, kao na tajni znak,  pridružio mu se u smijehu.

„ Nastavi mi pričati o ljepoti u kojoj je uživala Pepeljuga. “

Đurđica je uštipnula svoju družicu za lakat i naslonila se na klupu.

Pogledala je društvo koje je upravo prolazilo pored njih i zatvorila oči.

Dok je slušala Davorkinu maštovitu verziju, zamišljala ih je obučene u njezine kreacije. – „ Društvance je došlo u posjet kraljici Pepeljugi i njenom kralju. „

Đurđica je problijedila, naglo otvorila oči i izravnala leđa.

„ Kaj ti je ? “ – Davorka je zastala usred priče.

„ Jesi dobro ? “

„ Moram ti nekaj priznat'. Slušam te kak' pričaš i zamišljam kak' to sve 'zgleda. Odjednom se Pepeljuga okrenula i ja sam ugledala sebe ! „

Đurđica je zastala i duboko uzdahnula.

Pogledala je u prijateljicu i ozbiljno joj zaprijetila s kažiprstom.

„ Nije to sve. Okrenul se i njen princ, i ja, i ja, ja sam vid'la Franka. „

Zgroženo je pokušavala udahnuti što više zraka.

Počela je kašljati.

Oblilo ju je crvenilo.

Davorka ju je nježno zagrlila.

„ Sve je super, ali samo za mrvičak, smiri strasti, beač. „ – Davorka se nasmiješila i pomazila joj kosu.

„ Draga moja, moraš se pod hitno iskulirat' do sutrašnjeg dejta s Frankom. „

„ Znam. Strahovito sam uzbuđena. Neizdrživo. „

Đurđica je sjela na klupu i čvrsto zagrlila svoju frendicu.

„ Jooj, poludjet' ću do sutra. „

                                              *****

Ruža se zaustavila kod prvog haustora i ušla.

Naslonila se na zid i zatvorila oči.

U glavi joj se vrtjelo od siline emocija koje su joj u naletima tresle tijelo.

U mislima su joj u jednom momentu zabubnjale Sanjine omalovažavajuće grubosti, a već u sljedećem su se promijenile boje i misli su se zaplele u slike i zvukove iznenadnog ukazanja njezine, davno izgubljene ljubavi.

Osjećala se slobodno i izgubljeno u istom trenutku.

Počela je plakati.

Pustila je da joj guste suze u potpunosti zamagle vid.

Odjednom je čula zazivanje svojeg imena, užurbane korake i ubrzano disanje.

„ Florijan me traži. „ – Osjetila je neugodu i počela prekopavati po torbi, u potrazi za maramicama.

„ Ruža ! „ – Florijan je protrčao pored haustora.

„ Ruža ! „ – Naglo se zaustavio i počeo se i okretati na sve strane.

„ Ruža ! „ – Vikao je iz petnih žila.

„ Neću dopustiti da ju opet izgubim. „ – Ljutito si je promrmljao u bradu.

Obeshrabreno je  gledao u nepoznata lica rijetkih prolaznika, a onda je ugledao  haustor i srce mu je brže zakucalo.

Sa strepnjom, ali odlučnim korakom, došao je do haustora i ušao.

„ Tu si ! Hvala Bogu ! Već sam se uplašio da sam te opet izgubio. Molim te, pričekaj me ovdje, idem po auto i vraćam se za tri minute. „ – Prišao joj je blizu i nježno ju pomazio po kosi.

„ Hoćeš li ? „ – Zabrinuto ju je pogledao.

Klimnula je s glavom i osmjehnula se.

Obgrlio ju je i čvrsto stisnuo. – „ Nikad više neću otići od tebe. Od sad i zauvijek sam tvoj. Naravno, ako me želiš. „

Umjesto odgovora, naslonila je glavu na njegove grudi.

Slušala je kako mu srce ubrzano kuca.

Odjednom ju je prožeo ugodan, jak osjećaj sigurnosti.

„ Idem samo po auto, a onda ću te posjesti u njega i odvesti te na jedno lijepo, mirno i ugodno mjesto. „

Podignula je glavu i pogledala ga u oči.

Sekundu kasnije, usne su im se srele u dugačkom, sa strašću obojanom poljupcu.

                                                *****

U frizerskom salonu Hastler, Tihana je sa svojim frizerom razmatrala ideju o putovanju.

„ Moram se maknuti iz Zagreba. Želim otići negdje daleko, negdje gdje nikoga ne poznajem. Kužiš, Leo ? „

„ Pariz. Najbolja opcija za tebe, draga moja. „

„ Bila sam pet puta u Parizu. „ – Otpuhnula je. – „ Ali, gdje nisam nikad bila ? „

Zatvorila je oči i počela s kažiprstom prolaziti preko zaslona smarta, razvlačeći google kartu.

Zaustavila je prst i otvorila oči. – „ U Indiji. „

Nasmijala se.

„ Zašto ne ? Ubacit ću malo duhovnosti u svoj život. Leač, odmah ću nazvati taticu i razveseliti ga s novom idejom. Kaj si blenuo dragi ? Idemo ! Završavaj s uljepšavanjem. „

                                               *****

Mobitel u Florijanovom džepu je sa svojom upornom zvonjavom prekinuo dugoočekivani poljubac.

Pogledao je u zaslon.

„ Oprosti. „ – Šapnuo je Ruži i ugasio zvono.

„ Znam da je užasno loš tajming i oprosti mi molim te, ali moram ti nešto reći, prije nego se javim na ovaj poziv. „

Zagledao se u njezine oči.

„ Imam kćer, koja je imala tri godine kad smo se ti i ja sreli. „

Pogledao je u vrhove svojih cipela.

„ Tihanina mama je umrla ubrzo nakon mojeg povratka s fronta. „

Ruža mu je s puno nježnosti dotaknula ruku.

„ Žao mi je. Ali, čekaj malo, što si rekao ? Tvoja kćer se zove Tihana ?! Đurđica poznaje jednu Tihanu. „ – Zbunjenost u Ružinim očima je dosezala vrhunac.

„ Da li je moguće da je svijet tako mali ?! „

„ Da. Moguće je. „ – Nasmijao se.

„ Točno to sam i ja pomislio, čim si mi rekla da je našoj kćerkici ime Đurđica, jer sam iz jedne Tihanine priče zapamtio to zvučno ime. „

S puno nježnosti joj je dotaknuo ruku.

„ Upoznala ih je Davorka. „ – Izgovorili su u istom trenutku, razrogačili oči jedan prema drugome i prasnuli u raskalašeni smijeh.

„ Tihana je vrlo temperamentna djevojka, pa bi bilo najbolje da ju čim prije nazovem. Vjeruj mi. „

Utisnuo joj je poljubac u usne.

„ Naravno, ako se slažeš. „ – Polako je spustio glavu i poljubio joj je vrat.

„ Čekaj sekundu. „ – Nevoljko ga je odmaknula od sebe.

„ Što ćeš joj reći ? „

„ Istinu. „ – Ozbiljno ju je pogledao.

Oči su im se srele u dugom pogledu.

Klimnula je i nasmiješila se.

„ Prekrasna si. „ – Florijan je pritisnuo tipku na mobitelu i namignuo Ruži.

„ Bok stari ! Pa dobro gdje si ? Kaj se ne javljaš dok te zovem ?! „

Cerio se, slušajući Tihanin izljev nestrpljenja.

„ Tihana, zlato moje, imam fantastične vijesti. „ – Florijan je uzeo Ružinu ruku u svoju.

Isprepleli su prste.

„ I ja, tatice. „ – Nasmijala se.

„ Ipak, 'ajde, ti prvi. – Velikodušno je ponudila.

„ Da čujem, što je razlog tvojeg nejavljanja. Iako znam o čemu se radi. Helga ti je friško spržila mozak. Sto posto sam sigurna. „

Florijan se nasmijao kćerkinoj nasrtljivosti.

„ Ma, ne. „ – Na trenutak je zatvorio oči.

„ Dogodilo mi se nešto totalno fenomenalno. Gdje si sad ? „

„ Upravo izlazim iz Hustlera. Zakaj ? „

„ Zanima me kakvi su ti planovi. „

„ Pa, zato sam te i zvala. Putujem, tatice ! Bam ! Što kažeš ? „

„ S obzirom da si u centru, mogla bi nakratko odložiti put i pričekati me na nekoj terasi. „

Dignuo je obrve prema Ruži. – „ Može ? „ – Šapnuo je i pokrio mikrofon na mobitelu.

Ruža se osmjehnula i namignula.

„ Đizz, stari, uopće me ne hvataš. Halo ! Pričam ti o pravom planiranju, o pravom putovanju. Imam ideju da.. „

„ Čekaj. Čekaj. „ – Florijan je prekinuo Tihanu i pogledao je u Ružu.

„ Zašto mi ne bi sve što želiš ispričala uz kavu ? Osim toga, pored mene stoji žena s kojom te neopisivo želim upoznati. „

Upitno je dignuo obrve, a Ruža je slegnula s ramenima.

„ Izgaram od želje da ju upoznaš. „

„ Ne ! „ – Tihana je ljutito odbrusila.

„ Zašto ? „ – Florijan se malo lecnuo.

„ Zato kaj nemam vremena za kavu, a još manje za upoznavanje neke nove mame. „  

„ Tihana, ovo je potpuno nova priča. Želim svoju najveću sreću podijeliti s tobom. Zašto me ne želiš čuti ? „

Namignuo je nasmijanoj Ruži.

„ Zapravo nastavak, ili još bolje rečeno, novi početak jedne nedovršene bajke. „

Veselo se nasmijao.

„ Ma, daj tata, nemoj mi sad samo reći da si Vesni oprostio trenera ?! „

Zgroženo je viknula.

„ Nisko, stari moj. „ – Nervozno se nacerila.

„ Ali, s njom me ne trebaš upoznavati, nju smo zvali mama. Sjećaš se tatice ? Ili te ćopio alzić ?! „ – Prasnula je.

„ Tihana, molim te prestani. Postaješ degutantna. „ – Šapnuo je.

Ruža je stisnula Florijanovu ruku i poslužila se s pantomimičarskim trikovima da mu objasni neka ide po auto, a da će ga ona tu pričekati.

„ O. K., shvatio sam. „ – Rekao je i podignuo palac prema Ruži, polako odlazeći iz haustora.

                                                *****

Ruža je gledala u Florijanova leđa i guzu.

Koljena su joj naglo zaklecala.

Polako je čučnula i nasmijala se.

Gurnula je ruku i torbu i izvadila mobitel.

Odložila ga je na nogu, ponovno zaronila s rukom u torbu i iščupala kutiju s cigaretama.

Nekoliko trenutaka je vrtjela cigaretu među prstima i gledala u daljinu.

Iz mora košmarnih misli iskočio je Florijanov neodoljiv osmijeh, kao otok pun egzotičnih plodova.

Odjednom je mobitel zasvijetlio i počeo svirati.

Naglo se trgnula i izgubila ravnotežu.

Počela je padati na koljena, a mobitel kliziti s noge.

Zgrabila ga je u posljednjem trenutku i pala na koljena.

Ugledala je zdrobljenu cigaretu u ruci s kojom je čvrsto držala mobitel i počela se smijati.

Pritisnula je tipku i bacila ostatke od cigarete u torbu.

„ Ljubavi mamina, tak' sam sretna što me zoveš. Baš sam mislila na tebe. „

Polako se dignula iz neudobnog položaja i očistila prašinu s koljena.

„ Mamica moja, ovo je najljepši dan u mojem životu. „

„ I u mojem. „

Ruža se naslonila na zid.

„ Znači, fotkanje je odlično prošlo ! Daj, pričaj kćeri, slušam te. „

„ Da, sve je bilo super ! Detalje ću ti ispričati kad se vidimo, ali ima nešto što ti moram odmah reći. Dogodilo se nešto potpuno neočekivano, nešto prekrasno i totalno savršeno. Mama, Franko me poljubio ! „

„ Đurđica moja, slatkišu mamin, pa to je stvarno divno. Wow ! Baš sam sretna zbog tebe. „

„ Od sreće ne znam gdje sam. „ – Đurđica se počela smijati.

„ Zapravo, znam. Sjedim s Davorkom na klupi. „ – Sve glasnije se smijala.

„ Kak' je kod tebe na poslu ? Imaš gužvu ? „

„ Ma kakvi. Gužva je prošla. Sada je konačno mir. Takav je mir, da sam izašla van. „

„ Super, mamica. Ja ću uskoro krenut' doma. I da, da ti se odma' pohvalim, sutra imam dogovoren spojak s Frankom. „

„ Opa ! Ti, djevojko moja, stvarno nisi gubila vrijeme. „ – Ruža je veselo ciknula. – „ Bravo ! Mali mi se već sad jako sviđa. „

Uzela je cigaretu iz kutije i prinijela je usnama.

„ Đurđica, imam i ja novosti. Dogodio mi se jedan specijalni, potpuno neočekivani susret. „  – Sretno se nasmijala.

„ Ipak, smatram da je najbolje da ti sve ispričam čim se vidimo. „

„ Može. Jedva čekam, majčice. „

                                                 *****

„ Shvaćam, Tihana. Ti nemaš vremena, a ja postajem nasrtljiv. Zapravo sam nestrpljiv, jer prštim od radosti i sreće. Imam važne novosti, koje se tebe itekako tiču, pa zato smatram da je kava, odnosno susret, puno mudrija opcija od razgovora preko telefona. „

„ Uopće mi ne dopuštaš da dođem do riječi i da ti ispričam moj plan. „

Nadureno je vrisnula. – „ Bila sam sigurna da ćeš se oduševiti. „

„ Oprosti, Tihana. Pažljivo te slušam. „ – Hodao je prema parkiralištu.

Sunce je upiralo svoje zrake kroz zelenu krošnju obližnjeg drveta.

Vrapci su živahno skakutali i gutali ulovljene mrvice kruha, zabrinuto pogledavajući u Florijana.

„ Nije bitno. „ – Tiho je rekla.

„ 'Ajde malena, reci mi. „ – Strpljivo ju je nagovarao.

„ Planiram otputovati. „

„ Odlična ideja. Slušam te. „ – Brzim koracima približavao se svojem automobilu.

„ Putujem u Indiju. Ta-da ! „ – Pogledala se u izlogu od pekare i popravila savršeno nanesen ruž za usne.

Iza nje, na parkiralištu, stajao je redar s telefonom u ruci.

S buljavim pogledom iza naočala, odmjeravao je Tihanine noge, zamotane u tajice.

Florijan je zazviždao. – „ Kćeri moja, super ideja. „

Nasmijao se.

„ Dakle tatice, moje pitanje je, hoćeš mi molim te, uplatiti na račun šezdeset tisuća kuna ?! „ – Cmoknula je u mikrofon.

„ Naravno da ću ti pomoći u planiranju. „

Otključao je mercedes, otvorio vrata i zavalio se u sjedište.

Na trenutak je zatvorio oči.

„ Super si. Hvala ti, tatice. „ – Nacerila se. – „ Volim te. Oprosti što sam onak' planula, ali svaki put kad je u pitanju tvoja nova cura, naježim se. Rekao si da imaš novosti koje se i mene tiču. Pretvorila sam se u uho. „

Nasmijala se i poravnala Police naočale u svježe isfeniranim uvojcima.

„ Samo te molim da se sjetiš našeg dogovora. „

Florijan se umorno osmjehnuo i otvorio kutiju za sunčane naočale.

„ Da, naravno. Ne trebaš ju zvati mama, iako je novost itekako povezana s majčinstvom. „

Glasno je ispustio zrak iz pluća.

Stavio je naočale i prošao kroz gustu kosu.

„ Možda je ipak najbolje da pričekamo bolji trenutak. Reci mi kada ćeš imati vremena da se vidimo. „

„ Tata, nemoj me maltretirat'. Ispljuni više ! „

Tihana je pritisnula gumb na ključevima i plava, metallic toyota, ispustila je zgasiti zvuk.

„ O.K. ! Jučer navečer, na putu prema Helgi, svratio sam u jedan klub na čašu vina i ugledao ženu koja me podsjetila na djevojku s kojom sam proveo noć, prije dvadesetdvije godine. „

„ Molim ? Baljezgaš bez veze.

Prije dvadesetdvijegodine, moja mama je još bila živa ! „

„ Točno. Mama i ti ste bile u Zagrebu, a ja sam bio u vojsci. „

Pogledao je u retrovizor i zagledao se u bogatu krošnju s udomljenom grupom vrabaca.

„ Fuj ! „ – Tihana je zgrabila kvaku od auta i primijetila redara kako udubljeno gleda u spravu u ruci i nešto upisuje.

„ Uglavnom, to je ta žena. Danas mi je ispričala da smo one noći napravili djevojčicu. „

Florijan je okrenuo ključ u bravi i auto je tiho zabrundao.

„ Bljak ! „ – Rekla je Tihana i nagnula se da provjeri vjetrobransko staklo.

Redar je zahvalno gledao u ponuđeni prizor.

„ Možda ti je sad jasnije zašto smatram da je neprikladno ovaj razgovor voditi preko žice. „

Florijan je lagano klizio s rukom po volanu, vozeći se prema haustoru.

„ Da. Što se mene tiče, neprikladan je u svakom slučaju. Nimalo mi nije privlačna mogućnost da imam nekakvu sestru. „

Otpuhnula je s gađenjem i izvukla uplatnicu, pričvršćenu s brisačem.

„ Mlađu polusestru. „ – Osjetila je minijaturno olakšanje i bijesno protresla s glavom.

Pogledala je prema redaru i krenula prema njemu.

„ Žao mi je što sam te razočarao, ali to nije sve. Ti poznaješ svoju polusestru. „

Florijan se približio haustoru. Zabrinuto je nagnuo glavu.

„ Molim ? Kako to misliš, poznajem ? „

Tihana je čvršće stisnula smarphone.

„ O  kome se, jebeno radi ? „ – Snažno je udarila s rukom u kantu za smeće.

Kanta se lagano zanjihala i poklopac je s bučnim treskom završio na pločniku. Bez obaziranja je nastavila nabadati u svojim killersicama u smjeru redara.

„ Poznaješ Đurđicu, jel' tako ?! „ – Florijan je zaustavio auto i osmjehnuo se kada je ugledao Ružu.

Otvorio joj je vrata i mahnuo.

„ Faking, da ! Gluperdura. I ? „ – Tihana se zaustavila ispred redara.

„ Kakve ona ima veze s ičim ? „ – Viknula je i mahnula s rukom u kojoj je zavijorila uplatnica.

„ Pardon gospodična, ali itekako ima veze. Parkirali ste na mjestu koje je.. „ Redar je zašutio u pola rečenice, zaustavljen s Tihaninim kažiprstom na svojim ustima.

Na trenutak ga je fiksirala s pogledom punim neprožvakanog bijesa i zgužvala uplatnicu.

Odjednom se okrenula na killers peti, punoj minijaturnih, svjetlucavih remenčića. – „ Halo stari, jesi li sišao s uma ? Zašto mi sad spominješ tu debilnu kreaturu ? „

Vratila se do svoje toyote i sjela na vozačko mjesto.

Bacila je zgužvanu uplatnicu na susjedno sjedalo.

„ Ljubavi moja, Đurđica je tvoja polusestra. „

Florijan se okrenuo prema Ruži i poslao joj bezglasni poljubac.

S uživanjem je gledao kako se namješta na suvozačevom sjedištu.

Tihana je čvrsto stisnula volan s obadvije ruke.

Svih deset prstiju joj je momentalno problijedjelo.

„ Ne seri ! „

Briznula je u histeričan plač i bacila smartphone na stražnje sjedište.                                        

                                                  *****

„ Tihana zlato, halo ! Malena !? Prekinula je vezu. „ – Florijan je odložio mobitel i zagrlio Ružu.

„ Spremna ? „

„ Idemo. „ – Pogledala ga je i priljubila se uz njega.

Uzeo ju je za ruku, prinio ju svojim usnama i utisnuo joj poljubac u dlan.

„ Čula sam se s Đurđicom. „

Ruža je uzela kopču iz torbe i podignula kosu.

Sunčeve zrake su zaplesale po njezinim obrazima.

Florijan je na trenutak odvojio pogled s ceste i zagledao se u nju.

Zatočen sjajnim prizorom, morao se prisiliti da vrati fokus na upravljanje vozilom.

„ Molim te, samo mi nemoj reći da je podivljala kao Tihana. „

Zaustavili su se na raskršću, ispred semafora.

„ Oprosti. „ – Osmjehnuo se i zagrlio Ružu.

„ Razgovor s njom me uspio izut' iz cipela. „

Pogledao je u semafor koji se crvenio i ugledao vranu kako slijeće na njegov vrh.

„ Pogledaj tko nas je došao pozdraviti! „ – Nasmijao se i počeo mahati.

„ Ne kužim. „ – Ruža je s pogledom kružila po pločniku.

„ Ljubavi moja, pogledaj gore. Na vrh semafora. „

Pomazio joj je vrat.

„ Zadivljujuća ptica. „ – Osmjehnula se i naslonila glavu na Florijanovo rame.

U tišini su promatrali vranu nekoliko sekundi.

„ Ima nešto u kljunu. „

Ruža je pokušala odgonetnuti o čemu se radi.

„ Mogao bi biti orah. „

Prošla je s rukom po njegovoj nozi i nasmijala se.

„ Možda je lješnjak. „ – Nacerio se.

U tom trenutku se upalilo žuto svjetlo na semaforu.

„ Često ih gledam na svojem dvorištu, u krošnji divlje jabuke. „ – Podignula je glavu i okrenula ju prema Florijanu.

„ Vodiš me na neko, tebi omiljeno mjesto ? „

Pogledala je prema semaforu, u momentu kada je vrana poletjela.

„ Moram ti priznati da nemam pojma kam' nas vozim. „

„ Onda je najbolje da idemo k meni doma. Kaj veliš ? „

„ Savršeno. „ – Florijan joj je poklonio široki osmijeh.

„ Rekla sam Đurđici da imam novosti. „

Polako je prošla kroz kosu.

„ I, onda je ona popizdila, pretpostavljam. „ – Obrecnuo se.

„ Oprosti ljepotice, slušam te. „

Pomazio ju je s brzim pogledom.

„ Ali, molim te, najprije mi reci, gdje nas vozim ? „

Nervozno se promeškoljio.

„ Ravno na Črnomerec, dragi. „ – Nasmijala se.

„ Rekla sam joj da mi se dogodio specijalni, neočekivani susret. „

„ Isuse ! I ? „

„ To je to. Dogovorile smo se da ću joj sve ispričati kad se vidimo. „

Stisnula mu je ruku s kojom je čvrsto stezao volan.

„ Ali, ako ti je za danas dosta razgovora s djecom, ne moramo ići k meni. „

„ Ma, kaj to pričaš ? Neopisivo sam nervozan što ću upoznati Đurđicu i bit ću najsretniji ako se to čim prije dogodi. Isto tako, jedva čekam vidjeti gdje ti i moja novootkrivena kćer živite. „

     

                                                  *****

Tihana je nakon neprospavane noći, došla s taksijem na zagrebački aerodrom.

Bijesno je koračala po širokom hodniku i vukla za sobom sjajan, crveni kofer u obliku srca.

Srce u grudima joj je luđački nabijalo.

U ruci je držala kartu s koje je nijemo pogledava u veliki crni otisak 08:08.

Put u daleku, istočnu zemlju i ideja da u sebi probudi potrebu da produbi svoju duhovnost, odjednom joj  je izgledao kao ogroman ocean u koji se  namjerava baciti s visoke stijene.

Tati je poslala poruku da ima let popodne.

Trebao joj je mir više od ičeg drugog i nije ju bilo briga što će bilo tko misliti o njenom naglom odlasku iz Zagreba.

„ Ljubomorne kučke će se sigurno naslađivati. „ – Grozničavo je razmišljala.

„ Mogu čuti kako im plastični nokti udaraju po tipkovnici. „  

Čvrsto je stisnula ručku kofera i odlučno krenula prema šalteru.

S gađenjem je odmahnula s glavom i otjerala sliku glupave Đurđice i onog mamlaza Franka.

                                                 *****

Đurđica je ujutro ispratila mamu i svojeg davno izgubljenog i konačno pronađenog tatu, na cjelodnevni izlet.

Ostala je sama sa svojim uskomešanim mislima i neobuzdanom radošću.

„ Imam dovoljno vremena. Najprije ću sve lijepo pospremiti i oprati suđe. Poslije toga ću se istuširati i spremiti za Frankov dolazak. „ – Odlučno je isplanirala i zadovoljno klimnula s glavom.

Pronašla je na YouTube-u jednu od svojih omiljenih pjesama.

„ Još uvijek ne vjerujem da se sve ovo stvarno događa. “ – Promrljala je, zaplesala i udarila se s laktom u niski ormarić.

Njezin pametni telefon je ispuštao nježne zvukove.

„ Mmmm. Bit ću O.K. “ – Počela je pjevušiti i njihati s bokovima u ritmu pjesme, mašući s krpom za prašinu po policama.

„ Baš me zanima kak' će Franko reagirat' kad mu kažem da mi je Tihana polusestra. „ – Misao joj je poput vjetra prohujala kroz glavu.

Fišer se odjednom stvorio ispred nje i veselo skočio u zrak.

Uhvatio je u krpu u čvrsti zagriz i dvaput mahnuo s nakostriješenim repom.

„ Pusti to, budalo ! “ – Trznula je s rukom, nakesila se i zarežala poput psa.

„ Nemoj me izazivat', tužit ću te mojem tati. Kužiš Fiško ? „ – Povukla je krpu prema sebi. – „ Ja imam tatu. Ovo je mojih pet minuta. Ja sam presretna. „

Fišer je sa strašću prihvatio igru.

Trznuo je s glavicom i još čvršće ugriznuo krpu.

„ Imam svo bogatstvo ovog svijeta. „

Nacerila se i jače povukla krpu.

„ Zaljubljena sam u najzgodnijeg frajera u gradu, koji će mi uskoro pozvoniti na vrata. Imam divnu mamu, krasnog, novootkrivenog tatu, divlju, ali ne i neukrotivu sestricu i naravno, tebe, voljeni moj Fišeriću, tigriću. „

Smijala se sve glasnije i vukla krpu prema sebi.

Fišeru su se sve dlake na tijelu nakostriješile.

Naglo je pustio krpu iz zagriza.

Spretno je skočio i uhvatio krpu s obadvije šape, naoružane s oštrim kandžama.

Oštar zvuk zvona na vratima i paranje krpe, dogodili su se u istom trenutku.

Đurđica je zbunjeno pogledala u mačka.

Gledao je u nju kao da ima svu potrebnu kontrolu u šapama.

Ostaci krpe visjeli mu iz kandži.

Momentalno je osjetila kako joj se grašci znoja počinju sakupljati ispod nosa.

Iživcirano ih je obrisala s komadićem krpe koji joj je ostao u ruci i oprezno krenula prema ulaznim vratima.

„ Miran ! “ – Viknula je na svojeg repatog, čupavog ljubimca.

Kroz glavu su joj u svakoj milisekundi prolazile zabrinute misli.

Odjednom joj je glavni problem bio Frankov prerani dolazak.

„ Već je tu. Kak' je već tu ? Zašto je toliko uranio ? A kaj ak' sam zabrijala da čujem zvono ?! „

Duboko je udahnula i stala na pola hodnika.

Nakratko je zaustavila disanje.

„ Da, to je. Umislila sam si. „ – Pomislila je s puno nade.

Zvono na vratima se opet oglasilo i pojačalo Đurđičinu nervozu.

„ Sigurno strašno 'zgledam. Sve je u neredu ! ?! Nisam ništ' stigla pospremit'. Nisam se stigla sredit'. Isuse. Bože. Nisam se ni istuširala. Zašto je već tu ? Kriste. “

„ Miran nije, sigurno ! “ – Začula je ženski glas ispred zatvorenih vrata.

Prepoznala je glas od susjede i prošao ju je val olakšanja, koji se nakon nekoliko sekundi pretvorio u val razočaranja.

S jednom rukom uhvatila je ključeve s ormarića, a s drugom krenula skinuti gumicu s kose.

Shvatila je da još uvijek drži poderani komadić krpe za prašinu.

Brzim pokretom gurnula je ostatak krpe u ladicu ormarića i otključala vrata.

Fišer je momentalno iskoristio priliku i izletio van.

„ Stani ! “ – Viknula je Đurđica za Fišerom.

Neočekivana gošća je zastala u pola koraka. – „ Stala sam. “ – Počela se smijuljiti.

Đurđici se počeo okretati želudac.

„ Bok, Zora. Nisam tebi rekla. Razgovarala sam s Fišerom. “ – Rekla je, s namještenim osmjehom.

Zora je pogledala Đurđicu.

„ Mislim da je to bilo vikanje, a ne razgovaranje. “ – Podignula je kažiprst i spustila ga preko usana.

S tim piskutavim  glasom i raširenim kapcima, Zora je Đurđici izgledala kao metamorfirana sirena.

„ Zbog te, dosadne kokodakalice, pobjegao mi je mačak. Kaj sad hoće ? “  Prolazilo joj je kroz glavu.

Uključila je vanjske senzore tek na kraju Zorine rečenice.

„ ....samo skratiti. Molim te ! “

„ Oprosti, nisam te čula. Možeš mi ponoviti kaj si rekla ? “

„ Susjedica, jesi ti meni dobro ? Mislim, rano je, a ti mi već sad 'zgledaš prilično umorno. Da nisi pokupila kakav virus ?! “ – Zora se odmaknula za jedan korak i prekrila usta s rukom.

„ Franko uskoro dolazi. Ako na bilo koji način odam ovoj lignji da nekog očekujem, neću je se moći riješiti. Katastrofa. “

Đurđici je bubanj u glavi počeo sve jače nabijati.

„ Kak' da ovo bezbolno shendlam ? “ – Zavrtjelo joj se u glavi i novi grašci znoja počeli su joj izbijati iznad gornje usne.

„ Ma niš'. Nije uopće hitno. Obući ću ipak zelenu haljinu. Ionak' mi bolje stoji od ove. “ – Zora je nonšalantno mahnula s vrećicom u ruci.

„ Zaboravi. Sve pet. Nego, sad kad smo to sredile, kaj veliš da ostavim haljinu kod tebe, pa onda dok ti bude bolje, pogledaš kaj se još može s njom napraviti, osim skratiti ju. Ha ? “

„ Može. Sutra ću ju pogledat'. “

„ Odlično, susjedica. Odmaraj se danas. Bilo bi gadno da te nekakav čudnovati virus poremeti. “

S gađenjem je odmahnula glavom.

Odjednom se trznula i pobjedonosno nasmijala. 

„ Znam kaj ti je ! “ – Prekrila je usta s obadvije ruke i smijuljila se kao osnovnoškolka pod velikim odmorom.

Đurđica je osjetila kako joj ispod pazuha nastaju otočići znoja, s tendencijom rasta.

Uzela je ponuđenu vrećicu i s posljednjim atomom snage koji je imala za psihodeličnu susjedu, nasmiješila se.

„ Kaj mi je, Zora ? “ – Upitala je, svjesna da ova upravo to očekuje od nje.

„ Trudna si ! “ – Namignula joj je i prasnula u smijeh.

„ Ja brinem o nekakvom virusu, a ti nosiš prinovu. Imaš sve simptome. Znojiš se, vidim da ti se i vrti, nervozna si. “

„ Da. U pravu si, teta Zora. Imam čudne simptome. „ – Sažaljivo je pogledala Zoru.

„ Ali, moram te razočarati. Još uvijek sam djevica. “ – Pomislila je. – „ Ako se pod hitno makneš, možda danas promijenim status. “

Iz daljine se čulo Fišerovo mjaukanje i zavijanje.

         

                                                   *****

Nasmiješena djelatnica zagrebačkog aerodroma, poželjela je Tihani dobro jutro.

„ Kofer stavite ovdje, molim ! “ – Žena u kasnim tridesetim godinama života, s povišenim tonom je prikrila zijevanje i pokazala s rukom na pokretnu traku.

„ Ne dolazi u obzir ! “ – Tihana je razvukla usne, pune crvenog ruža.

Uperila je hladan pogled u oči službenice i tvrdoglavo privukla kofer uz tijelo.

„ Unutra su mi knjige koje ću čitati za vrijeme leta. “ – Naglašeno je zatreptala s dugačkim, crnim trepavicama.

„ Onda nema problema, gospodična. Izvadite knjige. “ – Nasmiješila se radnica.

„ Slažem se s Vama da nema problema. Gdje idem ja, ide i moj kofer. “

                                                  *****

„ A, sad te molim da me ispričaš, moram potražiti Fišera. „

Đurđica  se osmjehnula susjedi i obrisala nove graške znoja ispod nosa.

„ Sam' polako susjedica, ja se na tvojem mjestu ne bi s tim tvojim stanjem igrala. „ – Zora je nakrivila glavu i s ozbiljnim izrazom na licu polako odmjerila Đurđicu.

„ Čuvaj se. „ – Mahnula je s obadvije ruke i odgegala iz dvorišta.

Đurđica je odložila vrećicu u hodnik i pričekala nekoliko minuta.

Na verandi je obula mamine natikače s povišenom petom i potrčala niz ulicu.

„ Mic, miic. Fišeer ! „ – Dozivala je svojeg ljubimca.

U trku je pokušavala detektirati mjesto s kojeg je čula mjauk.

U momentu kada je jasno razabrala Fišerovo dozivanje, zaustavila se pokraj ceste, ispred laganog zavoja i pogledala u gustu, visoku krošnju drveta, obrubljenog s živicom.

„ Mačiću moj ! „ – Nježno ga je dozivala. – „ Gdje si ? Nisi se valjda visoko popeo, ha ? „

Odjednom ga je ugledala.

Stajao je na grani.

S visoko uzdignutim repom gledao je u Đurđicu.

„ Fišer ! Tu si, nestaško moj ! „ – Raznježeno je šapnula i pokušala prići bliže, ali nije mogla pomaknuti lijevu nogu.

Zbunjeno je spustila pogled i shvatila da stoji na poklopcu od kanalizacije.

Peta od lijeve natikače je ušla u metalni prorez i zaglavila se.

Đurđica je izvadila nogu iz natikače i pokušala izvaditi petu.

„ Pogledaj što se sad dogodilo, Fiško. „ – Nakon petog pokušaja je odustala. Oprezno se približila grani i dignula ruke.

„ Skoči ! 'Ajde ! Ne mogu te dohvatiti, previsoko si. „ – Skakutala je na jednoj natikači, sa spojenim rukama.

„ Idemo, tigriću. Skoči, uhvatit ću te, ne brini ! „

                                                 *****

Tihana je pogledala oko sebe.

Zadovoljna sa slobodnim prostorom, zavalila se u udobni naslonjač.

Uzela je u ruke najnoviji primjerak modnog mjesečnika, zahvaljujući svojoj dobroj karmi.

Raskošna plavuša u tamnomodroj uniformi joj je prišla i ponudila ju s rashlađenim šampanjcem.

Nije htjela razmišljati o bezobraznoj, hladnoj, šalter kučki, koju je uspjela smiriti tek kad je izvadila DDD parfem i poklonila joj najljepši mogući miris, ali uniformirana ljupkost stjuardese strahovito ju je podsjećala na šaltersku službenicu.

Nije htjela razmišljati o ženama.

Ni o muškarcima.

Nije htjela o ničemu razmišljati.

Spustila je časopis na stolić pokraj naslonjača i zagledala se u jato ptica.

Sa zvučnika se začuo muški glas. – „ Ja sam Adam Košutić, vaš pilot i želim nam svima dobro jutro i ugodan let. “

Stjuardese su prilazile putnicima i s umiljatom dražesnošću ih upozoravale da vežu pojaseve.

                                

                                                *****

„ Nemoj mi to radit'. Pliz, skoči ! „ – Đurđica je brzopleto zakoračila prema grani s bosom nogom i saplela se u živicu.

U tom trenutku je motor ušao u zavoj.

Motociklista je usporio i zaustavio motor, nekoliko koraka ispred Đurđice.

Ona je u tom momentu izgubila ravnotežu i počela padati na leđa.

Motociklist je brzinom metka ugasio i odložio motor.

Već u sljedećem koraku je spretno obgrlio Đurđicu i spriječio njezin pad.

                                               *****

Tihana je sjedila, čvrsto stisnuta u stolcu i propisno vezana, dok se ogromni avion spuštao na pistu.

Bubnjalo joj je u ušima od grmljavine avionske mašine i jedva je čekala protegnuti noge i otići na wc.

Kada je konačno izašla iz aviona i s autobusom došla do glavne zgrade aerodroma, duboko je udahnula nepoznatu snagu vreline i vlage u zraku.

Istog trenutka skinula je sa sebe dugačku, bijelu vestu i ostala u majici na bretele i kratkim, traper hlačama.

Probijala se kroz gustu masu ljudi u potrazi za wc-om i osjećala kako joj se grašci znoja pretvaraju u potočiće.

Zgranuto je shvatila da joj je duga, plava kosa slijepljena u rezance.

Pred vratima wc-a je bila prilično velika je gužva.

Tihani se jako piškilo, pa je hodala u malim krugovima.

„ Exsqueeze me ! “ – Široki osmijeh i ledeni sjaj u očima visokog neznanca, na trenutak su zbunili Tihanu.

Osupnuta, odmjerila ga je od cipela do vrha kose. – „ S obzirom na tvoj gel u kosi, rekla bi si advokat. “

„ Sorei ! Do you speak English ? “

„ No. That was on Croatian, you moron ! “ – Nacerila se Tihana.

„ Ziher si Britanac i ime ti je Teddy. Iz poznate si, bogate obitelji. Diploma iz prava ti se pari u aktovci od zmijske kože. Sad te baš jako pritisnulo u crijevima i pod hitno se moraš isprazniti, pa me hoćeš žicat' da te pustim. Do you ? “

Pogledao ju je kao da je obilježena s hrpom crnih, sitnih, potkožnih prišteva i mahnuo s glavom.

„ Do I what ? “ – Namjestio je vrat kao Ara, papagaj iz filma o gusarima s potopljenom flotom.

„ Do you speak Croatian language, sir ? “

„ I do not. Anyway. I'm just interesting to go to the bathroom. O.K. ? „

„ No. This is not O.K. You don't understand. “

„ Hm.... How to put it ? Maybe like this. Hey Miss, I do not care for yours disappointment in life. I've got to go. „ – Pokazao je s nestrpljivom kretnjom prema zatvorenim vratima wc-a.

„ Morat ćeš se strpit', jer sam ispred tebe, maloumni slonu. “

„ What ? What was you saying ? – Slegnuo je s ramenima.

„ O.K. “

„ No, it is not O.K. I was sure that you are lower.“

„ I am the lawyer ! “

„ Exactly. You are. The liar. „ – Tihana se počela smijati.

„ Yes, here it is, diploma in my suitcase proving. The lawyer. „

„ Oh yeah man. „ – Tihana se sve jače smijala.

Vrata  od wc-a su se konačno otvorila i ispred nje je stajao Val.

Tihana je vrisnula i u tom momentu osjetila toplinu mokraće kako joj klizi niz nogu.

                                                   *****

„ Jesi dobro ? „ – Zagonetni spasitelj ju je pogledao ispod kacige i osmjehnuo se.

„ Hvala. Jesam, hvala, dobro sam. „

Poravnala je naočale i zagledala se u unutrašnjost kacige.

„ Franko ?! „ – Šokirano je promrmljala i naglo pocrvenjela.

„ Mala, moram ti priznati da si mi pripremila vraški doček ! „

Skinuo je kacigu i nasmijao se.

„ Oprosti, ali moj mačak se popeo na granu, a ja sam zapela. „

Zašutjela je i pogledala u zarobljenu natikaču.

Franko je pratio njezin pogled.

Odložio je kacigu, čučnuo pokraj poklopca i s nekoliko odmjerenih trzaja izvukao petu.

„ Tvoja cipelica ?! „ – Spustio je jedno koljeno i dignuo natikaču.

„ Predivan si, hvala ti. „ – Veselo je pljesnula s rukama. – „ Nije moja. Mamina je. „

Podignula je nogu i nasmijala se.

„ Ti si predivna. „ – Smijao se.

Pomazio joj je stopalo i nataknuo cipelicu. 

Polako je čučnula pokraj njega.

Nježno ju je privukao k sebi i poljubio u tople, podatne usne.

                                    

                                                KRAJ