MODERNA PEPELJUGA #13

Davorka i Đurđica njihale su se u parku na ljuljačkama. Komentirale su Tihanino ponašanje.

Đurđica se počela sve jače smijati. - „ Da, baš kao ta lutka na napuhavanje... “ - Uperila je prst u plutajuću lutku u vodi.

„ Jupiiii ! “ - Njihale su se sve brže uz veselo vriskanje.

Napuhana lutka je groteskno plutala ogromnim jezerom.

„ Mi nećemo biti kao ona... “ - Davorka se toliko smijala da je skoro pala sa svoje ljuljačke.

„ Baš nam je lijepo na Šoderici. Huraaa.. Nego, kad si rekla da idemo na pržene krumpiriće ? “ - Đurđica je napravila grimasu i pogledala  Davorku.

„ Proždrljivice. Idemo odmah utažiti tu tvoju glad. “ - Davorka je počela s nogama zaustavljati njihanje i pritom digla veliku prašinu.

„ Fuuj ! Daj nemoooj ! “ - Đurđica je s dlanovima prekrila lice.

„ Malo prašine.. ne bu'  te zagušilo... “ - Davorka je spretno skočila s ljuljačke.

Došla je do ljuljačke na kojoj se Đurđica njihala i uhvatila ju za lance.

„ Thanx bejb.. “ - Đurđica je spuznula sa sjedalice i obgrlila Davorkina  ramena.
 Krenule su obalom prema restoranu.

„ Sakupljaj samo ovakve. “ - Davorka se sagnula i pokazala plosnati kamen na dlanu. - „ Za Žabice moraju obavezno biti tanki i okrugli.. Evo ga, još jedan pravi ! “ - Brzo je sakupila još nekoliko kamenčića.

Bacale su kamenčiće u vodu.
 Đurđica se smijala svojoj nespretnosti. - „ Ja ne mogu.. Ideš ! Ovaj ti se četiri puta odbio... Bravo ! “

„ Tata me naučio kad sam bila mala. Pokazat ću ti u čemu je fora.. “

U zadimljenoj prostoriji restorana, konačno su ugledale konobara.

„ Dvije porcije pomfrita, molim Vas. “

„ Daj se ne deri tak', mogao bi te čuti. “ - Nasmijala se Davorka, rugajući se Đurđici. 
 „ Takav glasić se izgubi u ovolikom prostoru... Gledaj me i uči. “ - Namignula joj je i prišla dečku sa širclom.

Nosio je veliku platu s narescima i pomfritom u lijevoj ruci, a u desnoj je držao tacnu s colom, cijeđenim sokom i dvije pive.

„ Sorry cakani. Trebaš pomoć ? “ - Krenula je s rukom prema plitici.

Đurđica je nijemo gledala što to Davorka izvodi.
 Rukama je prekrila širom otvorena usta.

„ Dozvoli... “ - Počeo je konobar rečenicu, gledajući u Davorku.
 U trenutku je izgubio ravnotežu i tacna se opasno nagnula. Davorka je bez razmišljanja zgrabila flašu s pivom, koja je počela kliziti.
 Dečko se koncentrirao i nekako uspio izravnati

tacnu u svojoj ruci.
 Grašci znoja na čelu, odavali su muku kroz koju prolazi.

„ Ups, oprosti.. To je bilo skoro ! Uff... Samo ti daj... Odnesi narudžbu.. “ - Davorka mu je mahnula i pomaknula se malo u stranu.
 Konobar je mahao glavom u čudu.
 Davorka ga je slijedila u stopu.

 Spustio je platu na rub stola u prolazu. 
 Ljudi koji su sjedili za stolom, bili su previše međusobno okupirani razgovorom.
 Nisu primjećivali mali igrokaz.

Konobar se okrenuo prema Davorki i uzeo pivo iz njezine ruke.

„ Izvolite. Uživajte u našoj hrani i piću. I dobar tek ! “ - Rekao je dečko, stavljajući ispred svakog gosta naručeno piće.

„ Dobar tek ! “ - Ubacila se Davorka.

Konobar je dignuo obrvu, premjestio platu na sredinu stola i okrenuo se prema Davorki.

„ Mi bi samo htjele ovakve krumpiriće kakve si donio ovim divnim ljudima. “ - Nacerila se i klimala kažiprstom. - „ I jednu pivicu... “

„ Gospodična... “ - Počeo je konobar, ali ga je Davorka prekinula.

„ I da, sorry, sto puta sorry, što sam te onako isprepadala. Vraški si spretan. Mnogima bi tacna pala.... Fakat oprosti ! “ - Pogledala ga je svojim velikim tamnim očima i molećivo dignula ruke.

„ Ma, O.K. je. Nego, cijelo vrijeme hoću pitati, zašto ne sjednete i ja ću lijepo doći do vas... Ili poslati kolegu. “ - Konobar  je uzeo maramicu iz džepa i obrisao znojno čelo.

„ Nismo raspoložene za sjedenje, kužiš ? Mislile smo papati na obali.. Vani. Jel' to u redu ? “ - Davorka se okrenula prema Đurđici i nasmijala joj se. 
Kovrče su nestašno zaplesale oko njene glave.

„ Naravno. Pardon, nisam, ovaj... “ - Zbunio se dečko.

„ Gle, mi bi dvije porcije pomfrita i jedno pivo. Bilo bi super ako možemo dobiti i čaše za van.. “ - Nagnula se bliže konobaru.

Pogledala je opet u Đurđicu, dignula palac i nasmiješila se pokazujući bijele zube.

Đurđica je začuđeno gledala u novu hrpicu ljudi koja je ušla, probijajući se prema Davorki.

Konobar je otišao u kuhinju.

„ 'Ajde da stanemo tu sa strane... “ - Đurđica je uhvatila Davorku ispod ruke i cerekajući se upitno ju gledala. - „ Kakva je ovo
 gužva !?! Zbog čega ? “

„ Zbog klope i pića.. “

„ To znam, kornjačo. Čudim se količini ljudi.. No dobro.. Nego, kaj si to izvodila ? Hahahahahaha... “

„ Dobit ćemo i čaše za pivicu. Nemoj me niš' tak' gledati. Pivo je obvezatno uz pomfrit. “

„ Znam, znam, ali ti voziš, bundevice. “

„ Jebi se cvjetiću. Radi se o prehrambenom artiklu, a ne o alkoholu. Uostalom, isparit će prije nego krenemo za Zagreb. “

„ Nadam se.. “ - Promrmljala je Đurđica.

„ Kaj si rekla ? Ne, nemoj mi ponavljati, čula sam te. Sad ću je tebi pokazati.. U stvari, on će ti to bolje reći... “ - Davorka je krenula prema lijevom kutu prostorije.
 Nakon dva koraka okrenula se prema Đurđici. - „ Nemoj me slijediti. Odmah sam natrag. A ti... “ - Stavila je kažiprst preko usana. - „ Čekaj i naćuli uši. Osluškuj.. “ - Lice joj je bilo ozbiljno, ali oči su joj se smijale.
 Otišla je do starog jukeboxa i pronašla prastaru Boy Georgeovu pjesmu.

„ ...Do you really want to hurt me, do you really want to make me cry... “ - Razlijegala se pjesma.
 Davorka je prijekorno gledala u Đurđicu, s širokim osmijehom. Spretno zaobilazeći ljude i stolove, došla je do Đurđice.

„ Ne seri.. Jukebox imaju... “ - Đurđica se smijala i udarala rukama u natkoljenice.

„ I Culture Club, hahahaha.. “

Pojele su svoje pržene krumpiriće i popile pivo.

Šetale su uz obalu pored lijepih kuća i bezbrižno čavrljale. Odjednom je Đurđica problijedila i stala. 
Bezglasno je gledala u obližnji grmić.
 „ Upravo sam vidjela miša. “

„ Nemoj me zezati da se bojiš tog malenog stvorenja. “

„ Bojim ? Ne bojim.. Užasavam se. Horor su mi miševi. “

„ Znaš kaj sam čula ? Da hodaju po zidovima. Cool, ha ? “

„ Fakat strava. Nemoj mi ih spominjati. 
Ne podnosim te gmizavce. “

„ Hahaha, miševi nisu gmizavci nego glodavci. “ - Davorka je čučnula pored Đurđice. 
 „ Njam, njam, njam.. “

„ Šiiic ! “ - Vrisnula je Đurđica i potrčala.

„ Ja nisam kao ti, da pamtim samo zlo, ja nisam kao ti, 
ne mogu to.. “ - Zapjevala je Davorka i krenula za Đurđicom.

„ To si sad izmislila ?!? “ - Okrenula se Đurđica i na trenutak zaboravila na strah od miša.

„ Koje ? “ - Zadihano se cerila Davorka.

„ Pa, ove riječi i melodiju... “

„ Hahahaha,  Đurđić, ti si luda. Ne, to je stara pjesma. " - Davorka je pročistila grlo i zapjevala. - „ Pamtim samo sretne dane.. “ - Nasmijala se. - „ Mislim da ju pjeva Gabi Novak. Moja mama ju često pjevuši. “

„ Wow ! Nisam te još čula da pjevaš ovako dobro. “ - Rekla je Đurđica s ozbiljnim izrazom lica, a oči su joj razigrano sjale.

„ Miševi, navalite. Đurđica vas čeka. “ - Proderala se Davorka, radeći tunelčić s rukama ispred usana.

„ Prasice jedna, baš si bezobrazna. “ - Smijala se Đurđica. - 
„ Stvarno nisi normalna. Doći će nas netko špotati zbog buke. “ - Okretala je glavu na lijevu i desnu stranu.

„ Don't be afraid darling. Ovdje nikog ne ometamo. Ničiji mir ne remetimo. Osim... “ - Počela se šuljati kao mačka.
 Kad se potpuno približila Đurđici, mjauknula je. - „ Mišekima ! “  - Uhvatila ju je za ruke i počele su se vrtjeti.

„ Vičiiiii ! “ - Smijale su se iz sveg glasa. - " Skviči ! "
 Kada su se razdvojile, obadvije su teturale i nasmijavale jedna drugu.

„ Imam ideju ! “

„ Imam i ja ! “

„ Ti reci prva. “

„ Ne, ti si prva rekla da imaš ideju. Ti reci prva. “

„ O.K. 'Ajde da sada stvorimo pjesmu. “

„ Jebeno... A mogle bi je i uglazbiti, ha ? “

„ Ja sam za ! Hahaha, slušaj ovo.. Imam prvi stih.. Sastavi, ispiši, pogledaj i briši... “

„ Odlično.. Sastavi, ispiši, pogledaj i briši, ha ? “ - Davorka je pogledala u šumu iznad njih. - “ Sastavi, ispiši, pogledaj i briši.. Istjeraj miša iz rupe na kiši.. “ - Nasmijala se i zaplesala.

„ Hohoho, to je dobro, to je to, I like it a lot ! “

Vozile su se prema Zagrebu, sretne i iscrpljene od sunca, pjevušeći svoju pjesmicu.

„ Znam jednu odličnu slastičarnu. “

„ Čitaš mi misli. Poslije krumpirića, slatko je zakon. Zapravo, slatko je uvijek zakon ! “ - Davorka je kratko pogledala u Đurđicu. „ Koliko smo joj blizu ? “

„ Reći ću ti na vrijeme. Sada je red na mene da ti pripremim iznenađenje. “ - Rekla je zagonetno i nasmijala se.

„ Grrrrr ! “ - Nakesila joj se Davorka.
 Slegnula je pomirljivo ramenima i dodala gas. - „ Sline mi 
cureeee. “

„ Curice sa slinama, ovaj izlet u Koprivnicu i na Podravsko more, imat ću u sjećanju kao poseban dan... Jezero je fakat slatko.. “ - Đurđica je zahvalno pogledala  Davorku.