MODERNA PEPELJUGA #15

„ Fakat imamo poseban izlet. Ne mogu se načuditi ljepoti i mirnoći Koprivnice. “ - Rekla je Đurđica i zagledala se kroz staklo  automobila u zalazeće sunce i sve bliža svjetla Zagreba. - „ Ona ulica, u kojoj smo se fotkale sa stričekom. “ - Đurđica je upitno pogledala Davorku.

„ Ulica književnika Tome Blažeka. “ - Nasmijala se Davorka, vješto vozeći prema Zagrebu.

„ Da, ta ulica. Ostat će mi u sjećanju po mirisu cvijeća i bojama drveća ! Jupi,evo nas darling. Iznenađenje je u sljedećoj ulici. Skreni desno i parkiraj ispred slastičarne. „ - Đurđica je zadnju riječ otpjevala glasom operne pjevačice.

„ Kosjenka, pa desno ne mogu skrenuti. “ - Davorka je uživala davati imena svojoj prijateljici.

„ Ups, oprosti, lijevo. Znaš da sam malo  zblesirana s lijevom i desnom stranom. Odi lijevo, a slastičarnu nemreš fulat'. Ne vidi se od parkiranih autića. “ - Uzbuđeno je pogledavalala kroz vjetrobransko staklo.

Davorka je prasnula u smijeh. - „ Odlično ! “

„ Nemoj mi samo reći, da si već bila u toj slastičarni. “ - Đurđica ju je upitno i zbunjeno pogledala.

„ Ne, nisam kokice. Smijem se jer si rekla da ju nemrem fulat', zato kaj se ne vidi, hahaha. “

„ Da, fakat. Hahaha. Imam ideju. Sparkaj se sad odmah, pa se prošećemo. “

„ Ja ću poludjet' s tobom. “ - Davorka se zagrcnula od smijeha.  -
„ Fokice moja, tu se auto smije samo zaustaviti, a ne parkirati. “ -
Uperila je prst prema prometnom znaku.

„ Ahaaa, joj sorkać. Ništ', onda skreni desno. Pardon, lijevo. “ - Đurđica je groteskno spustila usne.

„ Taj dio sam skužila, nema frke. “ - Nacerila se Davorka i dala lijevi žmigavac.

Ušle su u jednostavno namještenu prostoriju.

„ Wow ! Prvo što izdvaja ovu slastičarnu od ostalih, su slike. Uživam u apstraktnoj umjetnosti. Huh, pogledaj ovu sliku. “ - Davorka se približila i zagledala u oslikanu podlogu s plavom, crnom, žutom, crvenom i zelenom uljanom bojom. Super ! Ovakav način izražavanja otvara mi najskrivenije ladice mašte.  Impresivno. Đurđice, svaka čast na iznenađenju. “ - Uhvatila je frendicu ispod ruke, primijetivši slobodan stol pored prozora. -
„ Žurno cica, moramo biti prve. “

„ Da. Brzo, brzo, ovo je jedini slobodan.. “ - Šapnula joj je Đurđica. Odjurile su do okruglog crnog stola i sjele na žute stolce.

„ Presretna sam kaj ti se sviđaju slike. Jesi skužila kak je slikar bojama stvorio privid izranjanja oblika, ha ? “

„ Fakat ! Sad, dok gledam slike iz ove perspektive, da. Tri D. Ideeeš ! “ - Rekla je Davorka, očarano gledajući.

„ Daaa ! Ali, to nije glavno iznenađenje. “ - Đurđica je pogledala Davorku i odložila torbicu na prazan stolac pored sebe.

„ Da gledam u ponudu, ili ? “ - Nacerila se Davorka i stavila ruksak pokraj Đurđičine torbice.

„ Ni slučajno ! Nemaš kaj gledati. Naručujemo Kremšnite. “ - Đurđica je zadovoljno uzdahnula  i obliznula svoje pune usne.

„ Uf... Đukice. Moram ti nešto reći. “ - Davorka je odjednom izgledala kao da je dobila mokrom krpom po glavi.

„ Ajoj. Nije ti dobro ? “ - Đurđica se zabrinuto nagnula prema Davorki.

„ Ma, joj ! Sama pomisao na kremšnite, u meni izaziva potres. Ja sam obožavala kremšnite, od kad znam za sebe.U rodilištu sam odmah smazala dva komada. “ - Davorka je pokazala dva reda prekrasnih zubi.

„ Odlično. “ - Đurđica se počela smijati .

„ Jednu nedjelju, moji roditelji su imali goste na ručku. “ - Davorka ju je prodorno pogledala. - „ A kremšnite su bile za desert. “ -  Prošla je rukama kroz svoju kovrčavu kosu. - „ Btw, moja mama radi najbolje kremšnite na svijetu. Uglavnom, pojela sam tri kocke. Krenula sam rukom po četvrtu, ali mama mi je dala do znanja da ne smijem više. Čekala sam da starci odu ispratit' goste i smazala sam još četiri kocke. Mama nije ništa komentirala kada je raspremala stol, a ja sam bila presretna što nije skužila da fale četiri
 kremšnite. “ - Nasmijala se. - „ Mislim, fakat sam ih dobro prerasporedila po tacni. “

„ Bože dragi, pojela si sedam kremšnita ?!?!? “ - Đurđica je s otvorenim ustima gledala u Davorku.

„ Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Povraćala sam cijelo poslijepodne i bila bolesna cijeli drugi dan. Od tog dana, kremšnite za mene ne postoje ! Žao mi je Đurđice. “ - Stisnula joj je ruku.

„ I meni je žao. Prava šteta. Za mene je kremšnita omiljena slastica, a kad sam je probala ovdje, nepce mi je zahvaljivalo do neba. Dadać, ti budeš ipak morala pogledati ponudu. Nadam se da i druge slastice znaju tako fino pripremiti. “

„ Hvala ti na razumijevanju. “ - Davorka je uzela plastificiranu ponudu sa stola i preletjela ju pogledom. - „ Njammi ! Imaju sladoled od kestena, prelijan s karamelom. Ohohooo ! “

U tom trenutku, užurbani konobar s punom tacnom je usporio hod pored njihovog stola. - „ Hvala vam lijepa i ugodan dan želim. “

Obadvije su se počele smijati.

„ Pardon mladi gospon, ali ja bi nešto naručila. “ - Davorka je zatreptala  i namignula Đurđici.

„ Oh ??! “ - Zbunio se konobar. - „ Svakako ! Recite.. Pardon... Izvolite.. “

„ Molim Vas, donesite mi jednu šnitu kremšnite. “ - Davorka se nasmijala i pogledala Đurđicu. - „ A koliko ćeš ti šnita ? “

„ Jednu.. “ - Đurđica je zbunjeno gledala u Davorku, pa u konobara.

„ Hvala lijepa. “ - Rekao je konobar i klimnuo. - „ Nešto za 
popiti ? “

„ Svakako, da.. Meni colu. “ - Rekla je Đurđica.

„ Može cola i za mene. “ - Dodala je Davorka.

„ Hvala Vam. “ - Rekle su uglas.

Konobar se nasmiješio i otišao.

„ Kaj je to bilo ? “ - Đurđica je mahnula glavom.

„ Pa eto, skužila sam da je jedini grijeh – neznanje. Nisam znala da će mi pozliti od sedam kremšnita. Sad znam. “ - Nakesila se Davorka. - „ Ne želim živjeti u starom uvjerenju, da mi se kremšnite gade, odnosno, do sad sam živjela u grijehu gađenja prema njima. Danas prekidam lanac neznanja i proglašavam igre otvorenima. “ - Svečano je izjavila uz glasan smijeh.

Na modnoj reviji, oduševljenje je raslo.
 Nekoliko djevojaka sjedilo je na stolcima u šminkeraju i veselo hihotalo.
 Tri vizažistice stručno su im nanosile posljednje detalje šminke i čavrljale s njima.

Voditelji su najavili prvi izlazak i četiri djevojke spremno su krenule prema bini u raskošnim ljetnim kreacijama. 
Četiri bijele haljine s crvenim detaljima, različitih dužina i kroja, izazvale su veliki pljesak gledateljstva.
 Uvježbanim kretnjama razigrano su hodale u crvenim sandalama i smješkale se.

Na pozornici, svjetlo se pretočilo u žutu boju, koju je zamijenila plava, a već nakon nekoliko trenutaka, sve je bilo u crvenom.

Muzika se savršeno povezivala s bojama.

Dobra atmosfera je rasla. 
Čuli su se uzdasi muškog dijela publike.

Jedna od manekenki se zagledala u Franka. On joj je namignuo i počeo ju fotkati. 
Način na koji mu je pozirala izmamio mu je zadovoljan osmijeh.
 „ To će biti super fotke... “ - Razmišljao je i klikao.

Nakon nekoliko minuta, instinktivno se okrenuo i ugledao ženu s dugom, plavom kosom kako ga snima na mobitel.
 Nasmiješila mu se.
 Podsjetila ga je na Tihanu.

Okrenuo se prema manekenkama i nastavio fotografirati, zadovoljan osvjetljenjem i načinom na koji su se djevojke međusobno uskladile.

  S prigodnom muzikom i bljeskalicama u duginim bojama, na  binu su ušetala četiri muška modela, u bijelim majicama i crvenim bermudama.
 Prolomili su se uzdasi ženskog dijela publike i gromoglasan pljesak.

Prostor je zračio posebnom energijom.

Koreografija odlaska s bine pobrala je još jedan oduševljeni aplauz.

Franko i njegova dva asistenta fotkali su bez prestanka.

Na pozornicu su, mačkastim kretnjama, ušetale dvije manekenke. 
Svjetlo se prelijevalo iz žute u narančastu, a zatim u nebesko plave nijanse.

Jedna djevojka je imala na sebi šeširić s kratkim obodom u nijansama plave boje, plavi grudnjak, kratku suknje boje neba i nanogicu. 

Druga je nosila tirkizni šešir s dugačkim obodom, prozirnu tirkiznu košulju i ispod nje dvodijelni žuti badić.

Pobrale su dugački pljesak, koji se spojio s aplauzom za dva muška, nadolazeća modela.

Nosili su crne šešire i žute bokserice za plažu.

Tihana je nazvala restoran u susjedstvu i naručila dostavu.

Otvorila je butelju bijelog vina i natočila žutu tekućinu u visoku čašu.
 Zapalila je cigaretu i čitala dobiveni mail od prijateljice Marte. Zvono portafona oglasilo se u trenutku kad je pročitala. - „ I ovo mi je bila najluđa revija koju sam nosila, hahaha.. Prava šteta što nisi došla... Moramo se vidjeti jedan dan na kavi da ti sve ispričam... Uskoro pičimo s Irmom  na slatkač. A, kad smo već kod slatkog, fotkao nas je Irmin prezgodan frend. Mljac ! “

Tihana je otpuhnula plavi pramen kose. - „ Pih ! Baš me briga. “ 
 - Promrmljala je i krenula dostavljaču otvoriti vrata.

„ Ekipa, bili ste savršeni. Zahvaljujem se na profesionalnosti i odličnom angažmanu. “ - Organizatorica modne revije dignula je čašu sa šampanjcem prema učesnicima eventa. - „ Oduševili smo publiku više od očekivanog. “ - Sa zadovoljnim smješkom je kružila pogledom i klimala glavom.

„ Za tebe Irma ! “ - Rekao je Franko i dignuo čašu.

Ekipa je veselo zapljeskala.

„ Dragi moj Franko, hvala ti, hvala ti, sto puta ti hvala ! “ - Cvrkutala je Irma dijeleći mu poljupce. - „ Spasio si me. “

„ Uvijek na usluzi, mademoiselle ! - Franko se elegantno naklonio. „ Znaš da obožavam fotkati ljeti. Ljudi su opušteniji... “

„ Slažem se Franko. Slušaj me. Vrijeme ja da se svi opustimo. Dajem ti pola sata fore, a onda te vodim na jedno slatko mjesto. “ - Namignula mu je.

„ Huh... Znaš da nisam ljubitelj iznenađenja... “

„ Obećajem da će ti se dopasti. Ja vozim, a ti uživaš s komadima. “

„ 'Ajde da se ovako dogovorimo. Ti voziš svoje vozilo i komade, a ja te slijedim na svojem vozilu. Može ? “

„ Ajoj, kako si ti kompliciran dečko. Može ! “ - Nasmijala se i lupnula ga po leđima. -
 „ Dogovoreno, Mister Freemenko. Nađemo se kod izlaza, za pola sata. “

„ Evo vidiš. Mogla si još godinama živjeti prazan život bez kremšnite... “ - Đurđica je zadovoljno gledala kako Davorka čisti tanjur.

„ A kaj da ti velim. Prosvijetlila si me. “ - Poliznula je s vilice ostatke kremšnite i nasmijala se. - „ Mogla bi još jednu, bez beda. “

„ Ni slučajno. Možemo svaka po kuglicu sladoleda od kestena, s preljevom... “

„ ...Od karamela ! To mala ! Bravo. “ - Davorka je okretala glavu u potrazi za konobarom.
 U tom trenutku, ugledala je Franka i nekoliko djevojaka kako ulaze u slastičarnu.

„ Đurđice, moram ti nešto reći... Upravo je ušao... Franko ! “

Tihana je nakon treće čaše vina, bila sigurna da je Franko, taj 
„ prezgodan fotograf “, kojeg Marta opisuje u mailu.

Dotočila je vino u čašu, uzela kutiju s cigaretama i lelujavo odšetala na terasu.
 Zapalila je cigaretu i otpila gutljaj vina.

U Đurđičinoj glavi prošla je cijela vječnost, dok Davorka nije  progovorila.

„ Bok Irma, bok Franko ! “ - Dignula se sa stolca i krenula im u susret.

„ Otkud vi ovdje ? “ - Zagrlila je Irmu i cmoknula ju u obraz. Pogledala je u Franka i stisnula mu nadlakticu.
 Nagnula se na desnu nogu i utisnula mu glasan poljubac.

Davorka je primijetila kako su Frankove oči zasvijetlile, kada je ugledao Đurđicu.

„ Irma, Đurđica, Đurđica, Irma. “ - Brzo  je predstavila jednu drugoj. - „ Franka se sigurno sjećaš.. “

„ Naravno. Bok Franko. “ - Đurđica se dignula sa stolca, pogledala Franka popravljajući nabore na žutoj haljini i ispružila ruku prema njemu.

„ Bok ljepotice iz uljane repice. Kak je svijet mali. “ - Nasmijao se Franko i obuhvatio Đurđičine prste.
 Dodir između njih, izazvao je blagi strujni udar.
 Brzo su povukli ruke.
 Đurđicu je oblilo crvenilo.
 Pogledi su im se  sreli.
 Zbunjeno su se počeli smijati.

„ Ponudile bi vam da sjednete k nama, ali imamo samo jedan slobodan stolac. “ - Uzvrpoljila se Đurđica.

„ Nema frke, mi ćemo uzurpirati prvu zonu. Jel' tako ljudovi ? “ 
- Rekla je Irma i okrenula se prema nadolazećoj ekipi .

Đurđica nije znala kamo bi gledala. 
Dvije, lijepo obučene, graciozne djevojke i jedan dečko, bučno su ih pozdravljali i mahali, a njoj je zvonilo „Bok ljepotice iz uljane repice“.

„ Zašto ne ? Ionako mi se već vrti u glavi od razmišljanja o tom napuhanku. “ - Rekla je glasno Tihana i otišla u sobu po telefon.

„ Ovo su Marta, Laura i Adon. “ - Irma ih je veselo predstavila, nacerila se i namignula Đurđici. 
Njezina kratka, plava kosa s ružičastim čupercima se zanjihala dok je trznula glavom prema velikom polukružnom šanku.

U tom trenutku, Franku se oglasio mobitel.

„ Kaj vas dvije radite tu ? Mislil sam da ste još uvijek u Koprivnici.“ - Franko je pogledao Davorku.

„ Baš se vraćamo iz Koprivnice. Đurđica mi je otkrila ovu super slastičarnu.. Čekaj malo, kako ti znaš gdje smo bile ? “

„ Mala moja, ova tehnologija je čudesna. Objavila si fotku Sunce, a moj mobitel je očitao lokaciju. - Veselo se nasmijao i zagrlio Davorku. - „ Fakat odlična fotka. “ - Rekao je i pogledao u Đurđicu.

„ Dorice, kad mi je Franko rekao da imaš modni blog, odmah sam te čekirala i oduševila se. Fotka koju si danas objavila, ostavila me bez daha. Boja haljine modela, boja cvijeća, sunčan dan. Prejebeno žutilo ! Nisam znala da se ozbiljno baviš fotografijom. Jesi zainteresirana da fotkaš na mojoj sljedećoj modnoj reviji ? “ 
- Ubacila se Irma.

„ Oh, naravno. Inače, fotkanje mi je hobi, uz studiranje. Fakat, koliko dugo se nismo vidjele ? K'o da je prošlo stoljeće, ili dva, hahaha, ali vidim da si se s odličnim profićem opskrbila. “ 
- Davorka je klimnula prema Franku.

„ Dora, pa znaš da uvijek biram samo najbolje. Vas dvoje bit ćete savršeni par. Uh ! Jedva čekam. Btw, novu reviju planiram u osmom mjesecu. “ - Irma je namignula.

„ Dora ? “ - Đurđica je pogledala u Davorku.

„ Hahaha, to mi je nadimak iz osnovnjaka. “ - Nasmijala se Davorka. - „ Izbacit ćemo uljeze a, v i k iz tvo'g imena i zvat ćemo te Dora, rekla je pod jednim velikim odmorom Irma. “ - Pogledala je Irmu i zagrlila ju. - „ Sjećaš se ? “

„ Kak' se ne bi sjećala. Još uvijek vjerujem da je tvoje ime zapravo Dora, ali s dodacima nesuvislih slova. “ - Rekla je, žustro gestikulirajući rukama. - “ Zvuzla mi se jezik svaki put dok  izgovaram Davorka. Morala sam nekaj izmisliti. „ - Nasmijala se.

Đurđica je usred bučnog razgovora čula privlačan i ugodan zvuk, kojem se na trenutak prepustila. - „ To moje srce svira, od sreće što je Franko pored mene. “ - Zaneseno ga je gledala kako se smije Irminoj interpretaciji.

„ Ne javlja se. “ - Tihana je nervozno  udarila nogom u sofu.
- „ Kreten ! “

Vratila se na terasu i odložila telefon na stol.
 Zapalila je novu cigaretu.
 Pijuckala je vino i nekoliko trenutaka gledala u pun mjesec. Nagnula se na ogradu i povukla veliki dim.

„ Nekome zvoni telefon. “ - Rekla je Laura.
 U tom trenutku, telefon je prestao zvoniti.

„ Meni zvoni za desert, a mobitel sam iskopčala. Ljudovi moji, fakat je krajnje vrijeme da se bacimo na slatko. Tko je za kremšnite i vruću čokoladu ? “ - Irma se obliznula i pogledala ekipu.

„ Ja ! Ja ! Ja ! “ - Veselo se izjasnila ekipa, bučno zauzimajući pozicije kod šanka.

Franko je posegnuo u torbu, izvadio mobitel i vidio da ima propušten poziv.

Đurđica se nasmijala, shvativši da glazba koju je čula, nije bila pjesma njenog srca, nego zvuk Frankovog mobitela.

Zazvonio je telefon. 
Tihana je frknula  cigaretu preko ograde i zgrabila mobitel sa stola.

„ Dobro veče. Imam propušteni poziv s ovog broja. “ - Rekao joj je dubok muški glas.

„ Ne seri da nisi memorirao moj broj. “ - Rekla je Tihana i zapalila novu cigaretu.

„ Pardon, trenutno sam okružen ljudima, pa ne čujem baš 
najbolje. S kim razgovaram ? “

Tihana se ushodala po terasi, a onda se opet nagnula na ogradu. Ugledala je vatru na ležaljci, kod susjeda ispod nje.

„ Jebote, požar !!! “ - Viknula je u slušalicu. - „ Franko, molim te, pomozi mi. Izgorjet ću ! Moraš odmah doći k meni ! “

„ Tihana ?? “

„ Da, da, ja sam !... Požuri... Bojim se. Odmah dođi, pliz ! “ - Vrisnula je i prekinula vezu.

Od trenutka kada je Đurđica vidjela da Franko razgovara na telefon, sve se odvijalo velikom brzinom.

 Franko se ispričao društvu s kojim je došao i objasnio da mora ići.

Prišao je stolu za kojim su sjedile Davorka i Đurđica i nagnuo se prema njima. - „ Žao mi je, ali moram gibati. “ - Izjurio je van.

Stavio je kacigu i spretno sjeo na motor.

Vozio je velikom brzinom, zaobilazeći rijetka vozila na cesti. 
Sunce je nestajalo s obzora i ostavljalo nebo u crvenim tonovima.

„ Trebat će mi oko pola sata. Nadam se da je pozvala vatrogasce. Tihana, dolazim. “ - Bjesomučno je razmišljao i dodao gas.

Ispred Tihanine zgrade zaustavio je motor i parkirao ga. 
Pogledao je zgradu. 
Izgledala mu je  savršeno u redu. 
Većina prozora bila je osvijetljena.
 Nigdje u blizini nije bilo vatrogasnog vozila. 
Ništa nije ukazivalo na požar.

Pozvonio je na portafon. 
Vrata su se odmah otvorila.
 Došao je do lifta, odmahnuo rukom i krenuo stepenicama. 
Grabio je po dvije, do petog kata.

Tihana je stajala na vratima, s čašom vina u ruci i usnama razvučenim u široki osmijeh.

„ Bok frajeru ! “ - Mazno ga je pozdravila, naslanjajući se na štok. - „ Na vrijeme si stigao. Kao što vidiš, još uvijek nisam izgorila. “ - Šapnula je.
 Gledala ga je u oči, pozivajući ga prstom u stan i počela hodati unatrag.

„ Mala, zajebancija ti je do jaja. Lijepo si me 'skarala. “ - Uspuhano je rekao Franko, hodajući prema Tihani.

„ Tiše pričaj i uđi već jednom. “ - Povukla ga je za ruku i zatvorila vrata.

„ Dok sam te čekala, sinulo mi je, da sam možda ja izazvala požar kod susjeda. “ - Prošaptala mu je na uho.

„ Čekaj malo, prvo mi reci da li je vatra ugašena ? “ - Franko ju je pogledao i odložio kacigu.

„ Je, maloprije. To ti i govorim. Gledala sam s terase kak susjedu ispod mene gori ležaljka i osluškivala kad će primijetiti da ima požar na terasi. A onda sam skužila da nije doma. Inače bi čula muziku. Uvijek glasno sluša... “ - Otpila je gutljaj iz čaše.

„ Tihana... “ - Počeo je Franko.

„ Izbezumila sam se ! Nisam se mogla sjetiti koji broj su vatrogasci. Nisam mogla skužiti kak je došlo do požara, osim da je glupan ostavio upaljenu svijeću na terasi, na stolu. I onda sam čula kako dolazi doma. Došao je s curom. Čula sam ju kako je vrisnula. Susjed je izletio na terasu i zalio ležaljku s kantom vode. “

„ Znači, sve je O.K. Malena, fakat sam se jebeno zabrinuo. “

„ Da, ali taj debil ispod mene je lud. Kaj ako popizdi ? “

U tom trenutku oglasilo se zvono.
 „ Susjeda ?! “ - Kucanje na vratima u sekundi je otrijeznilo  Tihanu.
 Pogledala je u Franka.
 Njezine smaragdno zelene oči bile su ispunjene strahom.

Franko joj je dao znak da šuti i udalji se.
 Otvorio je vrata.

„ Dobru večer želim. “

„ Vraga mi je dobra, maloprije sam ugasio požar. Gdje je Tihana ? “

„ Tihana se ne osjeća baš najbolje. “

„ Hmm. Čudi me kaj se ne osjeća dobro. “ - Rekao je susjed i počeškao se po bradi. - „ Nakon kaj mi je zapalila ležaljku, trebala bi se osjećati odlično. “ - Glasnije je dodao i nagnuo glavu.

„ Pardon, polako s optužbom. O čemu pričate ? “

„ Pričam o bacanju opušaka cigareta na moju terasu. Često ih nalazim, tak' da znam da se susedica voli zgađati. A večeras sam došel doma i našel ležaljku u plamenu. “ - Ljutito je odbrusio susjed.

„ Sorry, žao mi je kaj to čujem, ali krivca moraš potražiti negdje drugdje. Tihana i ja nismo večeras bili na terasi. “ - Odlučno je rekao Franko.

Susjed je zbunjeno prošao rukom kroz kosu. - „ Huh. Oprosti, nisam te imal namjeru uznemiriti. Jebeš skureni stolac, samo nek' to više ne radi. Imam u garaži još dva takva. Moja mala me nabrijala da dođem pozvoniti... Ma znaš, žene ! “ - Nervozno se nasmijao.

„ Nema frke čovječe. Kužim.. Sve je dobro kad se dobro svrši. “ 
- Nasmijao se Franko.

Susjed se spustio u svoj stan. 
Franko je odahnuo i zatvorio ulazna vrata.

„ Obožavam te Franko ! “ - Tihana je izašla iz sobe i polako krenula prema njemu. - 
„ Izbavio si me iz nevolje, hrabri moj viteže. “ 
- Približila mu se, gledajući ga sa strašću. Prozirni, ljubičasti haljetak koji je imala na sebi, savršeno je ocrtavao svaku njenu oblinu.

Franko je koraknuo prema Tihani i nagnuo glavu.
 Usne su im se spojile u gladan poljubac. 
Tijela su im se ritmično dodirivala.
 Zario je ruke u njenu dugu, plavu kosu, ljubeći joj usne, obraze i vrat. 
Već u sljedećem momentu, ruke su mu polako klizile niz njena leđa i zaustavile se na guzi.
 Nestrpljivo je pomaknula svoje ruke s njegovih nadlaktica i uhvatila ga za lice, opet usmjeravajući njegove usne prema svojima.
 Obavijeni zanosom i strastvenim poljupcima, kretali su se prema Tihaninoj spavaćoj sobi, usput skidajući jedno drugom odjeću.

„ Moram sada pod tuš, loverboy... “ - Promuklo  je šapnula između dva poljupca.
 Raskopčala mu je košulju i nježno ga gurnula na krevet. Naizmjenično mu je grickala bradavice i otkopčala hlače.

 „ Nemoj nikud otići, odmah sam natrag... “ - Jezikom je kružila oko njegovog pupka.

Franko je zastenjao od zadovoljstva.
 Podignuo joj je glavu i nagnuo se prema njoj, opijenim pogledom. Usne su im se opet spojile u strastveni  poljubac. 
  „ Požuri malena. “

Franko je ležao u Tihaninom krevetu. 
Slušao je šumove vode iz kupaone i sjetio se jedne stare pjesme. Pjevušeći

 " When a moon hits your eye like a big pizza pie
That's amore
When the world seems to shine like you've had too much wine
That's amore
Bells will ring ting-a-ling-a-ling, ting-a-ling-a-ling
And you'll sing "Vita bella"
Hearts will play tippy-tippy-tay, tippy-tippy-tay
Like a gay tarantella

When the stars make you drool just like a pasta fazool
That's amore
When you dance down the street with a cloud at your feet
You're in love
When you walk in a dream but you know you're not dreaming signore
Scuzza me, but you see, back in old Napoli
That's amore

(When a moon hits your eye like a big pizza pie
That's amore
When the world seems to shine like you've had too much wine
That's amore
Bells will ring ting-a-ling-a-ling, ting-a-ling-a-ling
And you'll sing "Vita bella"
Hearts will play tippy-tippy-tay, tippy-tippy-tay
Like a gay tarantella, lucky fella

When the stars make you drool just like a pasta fazool)
That's amore
(When you dance down the street with a cloud at your feet
You're in love
When you walk in a dream but you know you're not dreaming signore
Scuzza me, but you see, back in old Napoli)
That's amore
Amore, that's amore ",

 zamišljao je kako Tihana sapuna svoje grudi maznim pokretima... spušta ruke kao u usporenom filmu... kruži po dugim nogama... jednom rukom nježno nanosi sapunicu na dlakavo međunožje... polako prelazi na nadlaktice... dodiruje vrat i diže svoju dugu...

Odjednom je Tihana u njegovim mislima imala tamnu kosu i Đurđičine oči.

„ Bože dragi ! “ - Stresao se i podignuo glavu. - „ Kakav prizor ! Kaj mi je ? Zašto sad mislim na Đurđicu ??? “ - Zbunio se i odmahnuo glavom. 
Na policama ormara kočoperile su se fotografije u skupocjenim okvirima. 
Između dvije drvene maske, Franko je ugledao knjigu.
 Nagnuo se i uzeo ju u ruke.

Glasno se nasmijao kad je vidio naslov knjige. 
Otvorio je prvu stranicu i počeo čitati.

UVOD

Čitajući ove retke, znajte da ja ne govorim ni kao muškarac ni kao žena. Ja uopće ne govorim kao um. Iako koristim um, govorim kao svijest, kao svjesnost. A svjesnost nije ni "on" ni "ona", svjesnost nije ni muškarac ni žena. Ta podjela postoji na razini tijela i uma jer tvoje tijelo je vanjski dio tvoga uma, a tvoj um je unutarnji dio tvoga tijela. Tvoje tijelo i um nisu odvojeni; oni su jedan entitet. Štoviše, pogrešno je reći "tijelo i um"; slovo "i" ne bi se trebalo koristiti. Ti si tijeloum - nema čak ni crtice između ta dva entiteta.

Dakle, u kontekstu tijela i uma pojmovi "muški rod" i "ženski rod" relevantni su i imaju neko značenje. Međutim, postoji nešto izvan njih; nešto transcendentno. Riječ je o tvojoj pravoj biti, tvojem istinskom biću koje se sastoji samo od svjesnosti, od svjedočenja, od budnosti. Riječ je čistoj svijesti.

Ja ovdje ne govorim kao muškarac jer muškarac ne može govoriti o ženama. Ja govorim kao svjesnost. Mnogo sam puta živio u ženskom tijelu i mnogo sam puta živio u muškom tijelu. Svemu sam svjedočio; u svim domovima sam boravio, svu odjeću sam nosio. Ono što ću ti govoriti zaključak je brojnih života; ono što ću ti govoriti nema baš previše veze samo s ovim životom. Jer, ovaj život samo je kulminacija jednog dugog, dugog hodočašća. Prema tome, nemoj me slušati kao muškarca ili ženu; na taj način nećeš slušati mene. Slušaj me kao svjesnost.


Osnovno načelo života

Uvijek iznova ponavljam: ženu treba voljeti, a ne razumjeti. Riječ je o prvom i osnovnom pravilu! Život je toliko tajanstven da naše ruke ne mogu doseći njegove visine, naše oči ne mogu sagledati njegove najdublje tajne. Razumjeti bilo koju formu postojanja – muškarca ili ženu, drveće, životinju ili pticu – zadatak je znanstvenika, a ne mistika. A ja… ja nisam znanstvenik. Meni je i sâma znanost tajna. Da je tome doista tako, da je znanost velika tajna, počeli su polako priznavati i sami znanstvenici. Počeli su polako odbacivati svoj stari, tvrdoglavi, praznovjerni svjetonazor koji tvrdi da će jednog dana - u budućnosti - uspjeti saznati sve što se može znati.

S Albertom Einsteinom čitava je znanstvena povijest krenula potpuno drukčijim putem; što je više ulazio u srž materije, postajao je sve zbunjeniji. Logika mu tada nije mogla pomoći. Racionalnost mu nije mogla pomoći. Jer, ne možeš diktirati postojanju da slijedi tvoju logiku. Logika je proizvod ljudskog uma. U jednom trenutku, Einstein je shvatio da se koleba: treba li ustrajati u racionalnosti iako se čini da je ustrajanje u tome da bude racionalan glupo? Shvatio je kako bi to bilo ljudski, ali ne i inteligentno. Inzistiraš li na logici i racionalnosti, postojanje se neće prilagoditi tvojem promišljanju. Upravo suprotno, tvoja bi se logika trebala promijeniti u skladu s postojanjem. A što dublje ideš, postojanje postaje sve tajanstvenije. Polako, ali sigurno dolaziš do točke kada moraš napustiti logiku i racionalnost kako bi osluškivao prirodu. Ja to zovem vrhovnim razumijevanjem - ali ne u uobičajenom smislu. Znaš, osjećaš, ali nema načina na koji ćeš to izreći.

Muškarac je tajna, žena je tajna, sve što postoji je tajna - sva naša nastojanja da ih shvatimo propast će.

Sjećam se muškarca, poznatog i uglednog matematičara, koji je u dućanu igračaka kupovao sinu božićni poklon. Znajući tko je, prodavač mu je ponudio specijalnu slagalicu. Naravno, zbog svoje prirode, matematičar ju je odmah pokušao složiti budući da se radilo o divnoj i izazovnoj slagalici. Pokušavao je i pokušavao, a onda se počeo vidno znojiti. Nelagoda se počela širiti prostorom. Okupljeni kupci, prodavači i sam vlasnik dućana pomno su pratili što čini. Međutim, nije mu išlo od ruke.

Na koncu je odustao zavikavši na vlasnika dućana: "Ugledni sam matematičar… ako meni ne polazi od ruke riješiti slagalicu, kako mislite da će to uspjeti dječaku?" Na to mu je vlasnik mirno odgovorio: "Gospodine, ne razumijete o čemu se tu zapravo radi. Slagalica je napravljena tako da je nitko nikada neće složiti – bez obzira na njegove umne sposobnosti, učenost i iskustvo."

Tihana je ušla u sobu omotana crvenim ručnikom.
 Zamahnula je mokrom kosom i zavodljivo ga pogledala.

„ Oh, lijepo si se raskomotio. Dobila sam ju za rođendan. “

 - Rekla je ironično, pokazujući na knjigu. 
Kružila je pogledom po Franku.

 Krenula je prema krevetu. - „ Trebaš pomoć ? “

„ Pa, dobro bi mi došlo da staviš neku muziku. “ - Osmjehnuo se i odložio knjigu.

„ Može Lana Del Rey ? “

„ Može nekaj drugo ? “

Zastala je. - „ Kaj fali Delrejki ? I tebi smeta kaj je bezobrazno bogata ?!? “

„ Ne. Nisam imao pojma da je bogata. Malo mi je mračna, hehe. “

„ Nema frke. “ - Nasmijala se pomirljivo, otišla do laptopa i uhvatila miš. - „ Kako ti se sviđa... Ovo ! “ - Okrenula se. 
Pogledala ga je gladno. 
Polako se dignula i nasmijala, plešući prema njemu.

„ Tihana, prije nego komentiram... Hmm.. “ - Odslušao je pažljivije nekoliko tonova. 
- ".. Svadbas, odnosno njihove pjesme, moram ti nešto reći. " - Sjeo je na rub kreveta i prošao rukom kroz kosu.

S malog okruglog tronošca uzeo je Tihaninu kutiju slim cigareta. 
- „ Imaš možda koju normalnu cigaretu u stanu ? Baš bi zapalio. “

„ Nervozan si. Idem otvoriti  bocu vina. “ - Polako se dignula i krenula prema kuhinji.
 Hodala je polako, nogu ispred noge, zanjihala je guzom i lijeno se okrenula. - „ I pogledati da li je tata ostavio koju cigaru. “ - Otpuhnula mu je poljubac. 
Ručnik je skliznuo s nje.